Vijesti

Budućnost Europske unije trebala bi se graditi na društvenom napretku – uključujući kvalitetna radna mjesta te pravedne plaće i uvjete – a ne na nižim standardima, dogovoreno je na La Hulpe summitu koji je 16. travnja 2024. godine organiziralo belgijsko predsjedništvo. Cilj je deklaracije pripremiti buduću socijalnu agendu za razdoblje od 2024.-2029. godine i ponovno potvrditi europski stup socijalnih prava kao kompas socijalne politike EU-a za godine koje dolaze.

Deklaracija o budućnosti Europskog stupa socijalnih prava – koju su potpisali Europska konfederacija sindikata, Europska komisija, Europski parlament, Belgija kao predsjedavateljica Vijeća EU, Europski gospodarski i socijalni odbor, udruge poslodavaca SME United i SGIEurope te Socijalna platforma – navodi kako su potpisnici postojani u svojoj odlučnosti u postizanju socijalne Europe, s ciljem stvaranja društvenog i gospodarskog napretka, osiguravanja jednakih prilika za sve, kvalitetnih poslova i pravednih radnih uvjeta, smanjenja siromaštva i nejednakosti i poticanja pravednog i pravičnog prijelaza na klimatska neutralnost.

Deklaracija također uključuje sljedeće važne mjere:- Iako je prioritet očuvanje i stvaranje novih radnih mjesta kako bi se potaknula gospodarska uspješnost Unije, jednaku pozornost treba posvetiti kvaliteti tih radnih mjesta. Dostojni radni uvjeti ključni su za privlačenje i zadržavanje radnika, dok su snažno kolektivno pregovaranje, primjerene i pravedne plaće, podržavanje uključivog rasta i sprječavanje siromaštva zaposlenih ključni za vraćanje udjela rada u prihodu. Potpisnici također podsjećaju na ključnu ulogu socijalnih partnera u ovoj domeni.- Jačanje kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga, kao i promicanje uključenosti zaposlenika i prava radnika i njihovih predstavnika na informiranje, savjetovanje i sudjelovanje, ključno je za fleksibilnu i uključivu prilagodbu nadolazećim promjenama na europskom tržištu rada. U tom smislu ključni su međusobno povjerenje i suradnja između poslodavaca i radnika i njihovih predstavnika.- Akcije za prilagođavanje radnih uvjeta digitalnom dobu osiguravanjem poštivanja prava na isključenje i načela “čovjek kontrolira” umjetnu inteligenciju te reguliranje algoritamskog upravljanja.- Pristup “nulte vizije” s ciljem sprječavanja smrtnih slučajeva povezanih s radom, uključujući sprječavanje opasnosti za radnike od ekstremnih vremenskih uvjeta uzrokovanih klimatskim promjenama i potrebu za ubrzanjem postavljanja minimalnih standarda za opasne tvari.

Deklaraciju nisu potpisali krovna europska poslodavačka udruga Business Europe te Austrija i Švedska.

Više o Europskom stupu socijalnih prava na poveznicama:

https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=1607&langId=hr

https://belgian-presidency.consilium.europa.eu/media/bj0adazv/declaration-finale.pdf

Foto: NHS

Uskrs se slavi u krugu obitelji i, bez obzira na financijske mogućnosti, obitelji nastoje blagdansko vrijeme proslaviti zajedno, što više u skladu s tradicijom i običajima, ovisno o kraju u kojem žive. Unatoč tome što je standard života pod snažnim utjecajem inflacije značajno snižen, građani nastoje koliko-toliko zadržati svoje dostojanstvo i tradicionalno obilježavanje blagdana. Bez obzira što prema posljednjim podatcima DZS-a inflacija nastavlja pokazivati znake usporavanja te je u veljači 2024. iznosila 4,1%, cijene hrane i dalje rastu osjetno više od stope inflacije i taj rast za veljaču 2024. iznosi 5,7%.

Inflacija u Hrvatskoj i dalje je među najvišima u EU, a posebno su zabrinjavajući rast cijena hrane i njena skupoća. Godinama je Hrvatska po cijenama hrane bila ispod prosjeka EU, no taj je prosjek prijeđen već prošle godine. Kako su cijene energenata i dalje umjerene i stabilne, tako je izloženost kućanstava najveća upravo na području hrane. Ne mora se putovati, spavati u hotelima, jesti u restoranima, kupovati neku novu odjeću, ali jesti se mora. Izdatci za hranu i dalje imaju najveći udio u mjesečnoj potrošnji kućanstva i iznose čak 25,95%, a u kućanstvima s manjim prihodima iznose visokih 40% pa i preko 50%. Blagdanska košarica obuhvaća upravo troškove blagdanske trpeze te je jasno koliki to problem pri ovoj skupoći hrane predstavlja većini hrvatskih kućanstava, bez obzira na neke skromne znake oporavka gospodarstva.

Istraživanjem cijena na terenu zapaženo je kako i dalje postoje velike razlike u cijenama istih namirnica, ovisno o lokaciji, kako na tržnicama tako i u trgovačkim lancima. Često cijene, osobito voća i povrća, čak i na istoj lokaciji, pokazuju velike razlike, nekada i dvostruko veće, ovisno o kvaliteti tj. podrijetlu same namirnice. To iziskuje dodatne napore za građane kako bi uspjeli ponešto uštedjeti, a pri tome kupiti sve što im je potrebno i još koliko-toliko kvalitetno. Činjenica je kako se u trgovačkim lancima mogu naći popusti za određene proizvode raznih proizvođača, ali značajnije su uštede u potrošačkoj košarici moguće isključivo uz puno truda i vremena, uz obilaske više lokacija, ovisno o povoljnijim cijenama. Pod pretpostavkom da obitelji i pronađu najjeftinije proizvode, često ostaje vrlo upitna kvaliteta takvih proizvoda.

Nezavisni hrvatski sindikati sadržaj blagdanskog stola prate od Velikog petka do Uskrsnog ponedjeljka, a potrošačku košaricu dijele na tri kategorije: skromnu, srednju i bogatiju, kako bi prikazali razlike u mogućnostima uz uvažavanje potrebe građana da imaju primjeren blagdanski stol, u skladu s tradicijom, koji se ipak razlikuje od onog uobičajenog, koji imaju tijekom godine.

Sadržaj blagdanskih košarica razlikuje se po vrsti mesa i ribe te uvrštenosti i količini pojedinih kategorija proizvoda, kao što su vrste kolača, slatkiši, grickalice i pića, ali i po kvaliteti i podrijetlu. U bogatiju košaricu uvrštene su skuplje namirnice koje se tradicionalno konzumiraju za Uskrs kao što su bakalar, teletina, janjetina i kuhana šunka, u srednjoj su košarici jeftiniji oslić, odojak i rolana šunka, dok se u skromnoj nalaze jeftiniji dijelovi svinjetine te najjeftinija vrsta ribe, točnije srdela i sušena lopatica. Isto tako, za juhu su u bogatijoj košarici predviđeni skuplji, a time i kvalitetniji dijelovi junetine, u srednjoj jeftiniji dijelovi junetine koji se uobičajeno koriste za juhu, dok se u skromnoj za tu svrhu nalazi samo kokoš. Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i razna pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana i vrlo skromnom piću. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje kvalitete.

Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama te je pri obradi korištena prosječna cijena za proizvode različitih i istih proizvođača kada su zabilježene razlike u cijenama, a kada se jednaka cijena ponovila na više mjesta, što je često bio slučaj u velikim trgovačkim lancima, kao najpogodniji pokazatelj korišten je mod tj. najčešća cijena.

Bogatija košarica ove godine iznosi 395,55 € (lani 327,80 €), srednja košarica iznosi 237,47 € (lani 203,71 €), a skromna košarica iznosi 116,60 € (lani 100,25 €).

Tako je bogatija košarica ove godine skuplja za 21%, srednja za 17%, a skromna za 16,31%.

U iznose košarica nisu uračunati darovi za Uskrs, koji su tradicionalno skromniji nego za Božić, a nisu uračunati niti razni turistički aranžmani u zemlji i inozemstvu. Mnogi građani ne samo da za blagdane neće moći nigdje putovati niti posebno darivati svoje najbliže, nego si, nažalost, neće moći priuštiti niti onu najskromniju blagdansku košaricu. Naravno, postoje i oni imućniji građani, koji će si, za razliku od većine, priuštiti skuplju trpezu za blagdane u odnosu čak i na našu bogatiju košaricu, uskrsne turističke aranžmane, čak i vrlo skupe, egzotične, kao što će si priuštiti i skupim darovima darivati svoje najbliže.

Nezavisni hrvatski sindikati

Predsjednik, Krešimir Sever

Foto: Branko Biočić

U trećem tromjesečju 2023. godine u EU-u je udio radnika u nepunom radnom vremenu među zaposlenim ženama u dobi od 15 do 64 godine (28 %) bio veći od udjela muškaraca (8 %). Žene su zabilježile veći udio zaposlenih u nepunom radnom vremenu u svim kategorijama zanimanja kako su definirane Međunarodnom standardnom klasifikacijom zanimanja.

Najveća razlika između udjela žena i muškaraca koji rade na nepuno radno vrijeme zabilježena je u kategoriji osnovnih zanimanja, što se odnosi na pomagače, čistače ili asistente pri pripremi hrane. Razlika je iznosila 29 postotnih bodova, pri čemu je 47 % žena zaposleno kao radnice na nepuno radno vrijeme i 19 % muškaraca. Među uslužnim i prodajnim radnicima, 35 % žena bilo je zaposleno na nepuno radno vrijeme, u usporedbi sa 16 % muškaraca. Među pomoćnim službenicima 29 % žena bilo je zaposleno na nepuno radno vrijeme i 9 % muškaraca.

Najniže razlike između udjela radnika u nepunom radnom vremenu zabilježene su među rukovodećim zanimanjima (10 % žena u odnosu na 3 % muškaraca) i rukovateljima postrojenjima i strojevima te sastavljačima (12 % u odnosu na 4 %).

U većini država članica EU-a udio žena koje rade na nepuno radno vrijeme je veći. Nizozemska je zabilježila najveći udio žena koje rade na nepuno radno vrijeme, 63 % ukupne zaposlenosti u usporedbi s 23 % muškaraca i najveću razliku između žena i muškaraca (39 postotnih bodova). Velike razlike između žena i muškaraca zabilježene su i u Austriji (38 postotnih bodova) i Njemačkoj (37 postotnih bodova).

Iznimka je bila Rumunjska, pri čemu je udio muškaraca zaposlenih na nepuno radno vrijeme (4 %) bio nešto veći od udjela žena (3 %). U Bugarskoj su žene i muškarci zabilježili jednake udjele u radu na nepuno radno vrijeme (1 % za obje kategorije).

Izvor: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/w/ddn-20240307-2

Izvor: FAKTOGRAF

Autorica: Gabrijela Galić

Foto: Marko Picek/Pixsell

Država izmjenama zakona pokušava riješiti nered koji je nastao nakon ukidanja kvotnog sustava zapošljavanja stranaca prije tri godine.

Od kada je, prije tri godine, ukinut kvotni sustav zapošljavanja stranih radnika i uveden liberalniji sustav u kojem se samo za zanimanja koja nisu deficitarna provodi test tržišta rada, u Hrvatskoj buja nered na tržištu uvoza radnika iz trećih zemalja.

Raste broj agencija specijaliziranih za potražnju radne snage, sve je više radnika koji dolaze iz Nepala, Indije, Filipina o čijim pravima se nitko ne brine, nitko ne prati krše li se njihova radna prava, nitko ne prati u kojim uvjetima ti radnici rade i žive. Nerijetko je riječ o neljudskim uvjetima, radnike se „trpa“ u neadekvatne stambene prostore, spavaonice s krevetima na kat, bez adekvatnog sanitarnog prostora, bez kuhinje, prostora za dnevni boravak. Državne prostore, šupe, poslovne prostore “poduzetnici” preuređuju u spavaonice, a svaki krevet u tim neljudskim uvjetima (nerijetko pet kvadrata po radniku) naplaćuje se 250-300 eura (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7).

Država je, nakon tri godine nereda na tržištu, odlučila pokušati uvesti reda u sustavu zapošljavanja radnika iz trećih zemalja te je u javno savjetovanje pušten Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o strancima. Među ostalim, predlaže se produžavanje važenja radne dozvole s jedne na tri godine, strani radnici će nakon isteka ugovora imati dopušteno vrijeme nezaposlenosti od 60 dana (ako nakon gubitka posla u roku od dva mjeseca ne nađe novi, gubi radnu dozvolu), u slučaju da smještaj radniku osigurava poslodavac on će morati dati dokaz o primjerenom smještaju stranih radnika.

Osim toga, poslodavcima se uvodi i obaveza omjera domaćih i stranih radnika, ali i obaveza davanja novčanog jamstva državi za slučaj da odustanu od radnika za kojeg su ishodovali radnu dozvolu.

U 2023. godini izdano više od 170 tisuća dozvola za rad

U Hrvatskoj je, prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2023. godini ukupno izdano 172 499 dozvola za boravak i rad radnicima iz trećih zemalja (novih i produljenih dozvola te dozvola za sezonski rad).

Usporedbe radi, u 2020. godini, zadnjoj godini primjene kvotnog sustava, bilo je predviđeno izdavanje 78 478 radnih dozvola, ali je na kraju godine neiskorišteno ostalo njih 39 385. To nije čudno s obzirom na to da je 2020. godinu obilježila pandemija bolesti Covid-19 i posljedično zatvaranje i smanjenje gospodarske djelatnosti. Već u 2021. godini kada je kvotni sustav ukinut, a i gospodarstvo se počelo oporavljati, broj izdanih radnih dozvola raste na 82 tisuće, a u 2022. godini na 124 121 dozvola.

Iako su radnici iz Bosne i Hercegovine i Srbije i dalje najbrojniji, sve je više radnika iz Nepala, Indije, Sjeverne Makedonije, Filipina… Tako je u prošloj godinu u Hrvatskoj radilo nešto više od 124 tisuće radnika iz Bosne i Hercegovine, 24 tisuće radnika iz Srbije, gotovo 23,5 tisuća radnika iza Nepala, preko 15 tisuća Indijaca…

Prema MUP-ovim zadnjim podacima, u siječnju tekuće godine izdano je 14 219 dozvola za boravak i rad. Najveći broj dozvola izdan je radnicima iz Nepala, a potom Bosne i Hercegovine, Indije, Filipina i Srbije.

U tri godine broj agencija se više nego udvostručio

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o strancima država priznaje kako su radnici iz trećih zemalja u proteklim godinama diskriminirani na tržištu rada. Dio stranih radnika direktno zapošljavaju poslodavci, a dio ih radi preko posrednika – agencija za privremeno zapošljavanje. U tri godine broj agencija se više nego udvostručio. Tako je koncem 2020. godine bilo evidentirano 311 agencija za privremeno zapošljavanje, dok ih je koncem 2023. bilo 657. Koliko je tih agencija obavljalo poslove posredovanja te koliko su radnika ustupali poslodavcima na tržištu podatak je koji će biti poznat tek za mjesec dana.

Koliko zarađuju radnici zaposleni preko agencija u odnosu na radnika na istom radnom mjestu zaposlenog direktno kod poslodavca nepoznat je podatak. Nepoznato je i rade li poslodavci koji strane radnike direktno zapošljavaju razliku između njih i domaće radne snage. No, da takva diskriminacija postoji stidljivo se priznaje zakonskim izmjenama koje propisuju da plaća stranog radnika ne smije biti manja od plaće domaćeg radnika koji radi na usporedivom radnom mjestu.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) će tako ubuduće, među ostalim, provjeravati kompetencije državljanina treće zemlje za rad u traženom zanimanju, ali i “uvjet da ugovor o radu ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe, uvjet da plaća ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj na usporedivim radnim mjestima”. Osim toga, poslodavac koji je zatražio test tržišta rada kako bi zbog nedostatka domaće radne snage doveo strane radnike, morat će imati podmirene obveze po osnovi javnih davanja (na osnovu potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja, a ne samo po osnovi poreza na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja).

Nadalje, uvodi se obveza da poslodavac u zadnjih godinu dana (umjesto pola godine kako je sada propisano) mora imati, u kontinuitetu, zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Hrvatske, odnosno države članice Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Hrvatske. Stranog radnika neće moći zaposliti poslodavac koji je pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti kao i poslodavac kojem je “pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te područja zaštite na radu”.

Uvodi se i ograničavanje zapošljavanja u nedeficitarnim zanimanjima kako broj stranih radnika kod poslodavca ne bi bio veći od broja domaćih radnika. Primjerice, poslodavac koji zapošljava 50 radnika državljana Hrvatske ili članica EU, moći će podnijeti do 50 zahtjeva za izdavanje radnih dozvola za radnike iz trećih zemalja, a poslodavac koji zapošljava do 250 radnika moći će zatražiti do 250 dozvola za radnike iz trećih zemalja. Poslodavci s više od 250 zaposlenih neće imati ograničenja.

Kada je riječ o zapošljavanju u deficitarnim zanimanjima, poslodavac će umjesto četvrtine ubuduće trebati zapošljavati do osam posto domaćih radnika, državljana Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske.

Poslodavci će izdavati zadužnice za svakog radnika

U proteklim godinama MUP se suočavao i s problemom dolaska stranih radnika za koje je poslodavac ishodovao radnu dozvolu, ali je zaključio da mu radnici ne trebaju. Takve je radnike država vraćala kući. Neodgovornosti dijela poslodavaca ubuduće će se doskočiti uvođenjem financijskog osiguranja pa će poslodavac “radi osiguranja namirenja tražbina biti dužan izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova za svakog državljanina treće zemlje koji ulazi u Republiku Hrvatsku temeljem vize, u roku od 5 dana nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji”.

Da se to pravilo danas primjenjuje, poslodavac bi za svakog stranog radnika morao osigurati u korist države 1 620 eura, koliko je iznosila prosječna bruto plaća za prosinac 2023. godine. Taj novac koristio bi se za troškove povratka državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u Hrvatskoj. To se odnosi na situacije kada radnik ne započne s radom u roku predviđenim u ugovoru o radu ili ako mu je otkazan ugovor o radu, osim ako se radi o redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, prije isteka roka od tri mjeseca rada u Republici Hrvatskoj. Pritom, to se jamstvo ne odnose na sezonske radnike.

Radna dozvola za strane radnike ubuduće će biti biometrijska i vrijedit će tri godine. Radnicima će se olakšati promjena zanimanja pa više neće biti potrebe za izdavanjem nove radne dozvole. Biometrijske radne dozvole, međutim, neće se izdavati za sezonske poslove. Njima se mijenja samo trajanje dozvole koja će više neće izdavati na šest nego na devet mjeseci.

Reguliranje smještaja stranih radnika

Predloženim zakonskim izmjenama država regulira i pitanje smještaja stranih radnika. Međutim, detalji nisu poznati jer se predloženim zakonskim izmjenama regulira tek okvir koji će se razraditi pravilnikom.

No, “kada poslodavac osigurava smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje za kojeg podnosi zahtjev za dozvolu za boravak i rad, takav osigurani smještaj mora biti primjeren”. Pod osiguranim primjerenim smještajem “smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka”, a o svakoj promjeni smještaja poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od osam dana od dana promjene.

Kada je poslodavac osigurao smještaj ili je posrednik u osiguravanja smještaja od radnika može tražiti plaćanje najamnine “čiji iznos nije previsok u usporedbi s njegovim neto primicima od rada i u usporedbi s kvalitetom smještaja”, a najamnina se ne smije automatski odbijati od plaće radnika. Radniku je, pritom, poslodavac dužan dostaviti ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj.

“Poslodavac osigurava da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u Republici Hrvatskoj“, stoji u zakonskim izmjenama. Poslodavac kod kojeg se utvrdi da je dva ili više puta kršio odredbe o primjerenom smještaju, pritom, neće biti odobrene dozvole za novo zapošljavanje stranih radnika, ako će ih tražiti.

Kako je reguliran smještaj sezonskih radnika?

Unatoč činjenici da je zadnjih godina snažno porastao broj stranih radnika u Hrvatskoj, uvjete u kojima žive do sada nitko nije kontrolirao. Ubuduće će to raditi Državni inspektorat. No, dok je država pune tri godine propustila propisati uvjete smještaja stranih radnika koji dolaze na duži rok, to je pitanje odavno regulirano za sezonske radnike.

Opći uvjeti primjerenog smještaja, prema zakonskom prijedlogu istovjetni su uvjetima koje je do sada Zakon o strancima propisivao za smještaj sezonskih radnika. Njihov smještaj, osim Zakonom o strancima reguliran je i Zakonom o tržištu rada, odnosno Pravilnikom o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbama tog Pravilnika, najmanja osigurana kvadratura za smještaj sezonskog radnika iznosi 14 kvadratnih metara po osobi (uključujući prostor za spavanje, pripremu hrane i sanitarne prostorije). Za dvije osobe najmanja kvadratura je 20, za tri 26, za četiri 32, za pet osoba 38, odnosno 44 kvadratna metra za šest sezonskih radnika.

Logično bi bilo da će se za sve radnike iz trećih zemalja propisati jednaki uvjeti smještaja. Ako bi se na sve primijenila pravila koja vrijede za smještaj sezonaca onda će se primjerenim smještajem smatrati: “čvrsti objekt u kojem stambeni prostor mora imati sanitarni čvor koji mora biti fizički odvojen od prostorija za boravak i spavanje; u kojem je osigurana opskrba tekućom vodom, grijanjem (osim u objektu u kojem radnici borave ljeti) i električnom energijom; koji ispunjava ostale zdravstvene i higijenske uvjete za stanovanje sukladno posebnim propisima”.

Pravilnik propisuje da u prostoru koji je namijenjen boravku, spavanju i pripremi hrane može boraviti najviše šest sezonskih radnika. Nadalje, oprema i uređaji u objektu ne smiju biti dotrajali i oštećeni te moraju biti u funkcionalnom stanju dok visina prostorija u objektu (visina od poda do stropa) mora omogućiti nesmetano i sigurno kretanje sezonskih radnika.

Nadalje, “prostorije namijenjene za spavanje muških i ženskih osoba moraju biti fizički odvojene, osim ako se radi o članovima obitelji koji su sezonski radnici te prostor za pripremu hrane mora biti postavljen tako da se može obavljati samostalna priprema hrane”.

Dodatno se propisuje i visina troška smještaja u odnosu na zakonski okvir te se navodi kako mora biti primjeren visini plaće sezonskog radnika i ne smije iznositi više od 30 posto neto plaće radnika.

O primjerenom smještaju kakav je propisan za sezonske radnike mnogi Nepalci, Filipinci, Indijci koji zadnjih godina dolaze u Hrvatsku u potrazi za poslom putem “regularnih” radnih dozvola, tek mogu sanjati. Oni se, za razliku od sezonskih radnike koje poslodavci smjeste u neadekvatan smještaj, a takvih slučajeva ima, sada nemaju kome potužiti na uvjete u kojima žive.

U povodu Svjetskog dana socijalne pravde, koji se obilježio 20. veljače, Nezavisni hrvatski sindikati uputili su dopis medijima, koji prenosimo u cijelosti.

„Danas se obilježava Svjetski dan socijalne pravde. Na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u studenome 2007. godine članice UN-a jednoglasno su podržale odluku da se Svjetski dan socijalne pravde obilježava svake godine 20. veljače. Time su, među ostalim, zemlje članice pozvane da se pri obilježavanju toga dana na nacionalnoj razini aktivno posvete djelovanju kojim će poticati i jačati svijest društva o važnosti promicanja socijalne pravde i na aktivno djelovanje za uklanjanje siromaštva i isključenosti u društvu. Poziva se na stvaranje društva ravnopravnosti i jednakih mogućnosti za sve koji ga čine. To uključuje pravo na dostojan, dostojanstven rad, dostojne uvjete rada, dostojno i za čovjeka i obitelj osjetljivo radno vrijeme, pravičnu raspodjelu novostvorene vrijednosti i dostojnu plaću, koja se za isti rad ne razlikuje po spolu ili/i podrijetlu. To uključuje i jednakodostupnost zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i raznim društvenim potporama za one u potrebi. To je i nužnost društvene osjetljivosti za svakog njegovog člana, bez obzira tko je i odakle. Tek to može značiti stvaranje društva blagostanja i pravde za sve.

E, ima li toga u svijetu i kod nas nakon svih tih godina obilježavanja? Jesmo li se makar približili tim ciljevima? Nema i nismo!

Koliko god se statistike trudile pokazati da se živi sve bolje, da prihodi kućanstava rastu, društveno raslojavanje i razlike sve su veći. Raste bogatstvo najbogatijih. Rastu i broj i siromaštvo siromašnih. Brojke rastu, samo u suprotnim smjerovima. Bogati se bogate na radu radnika koji za njih rade i s kojima ne dijele pravično ono što svojim radom stvore za njih, bogate se na novim tehnologijama i novim znanstvenim postignućima. Digitalizacija, automatizacija, robotizacija, umjetna inteligencija stvaraju sve veće razlike ne samo među ljudima nego i cijelim nacijama. Umjesto stvaranja svijeta i zemalja blagostanja za sve, to osiguravaju samo odabranima. Možemo danas, na ovaj dan slobodno, ali s pomiješanim osjećajem tuge i bijesa reći kako socijalne pravde ima jedino sve manje. Nadvladavaju ju pohlepa, želja za moći i neosjetljivost za one oko sebe i njihove potrebe. No, ne smije se odustati i utonuti i rezignaciju, beznađe. Čovjek je jedino pravo mjerilo vrijednosti i, iako čak i rođenjem nismo svi jednaki i za mnoge je već tada predodređen njihov životni put, za socijalnu se pravdu treba boriti svim svojim bićem, svakoga dana i svatko u svom djelokrugu i okruženju. Zauzetost za nju ne smije se zamijeniti umorom, klonulošću, odustajanjem i mirenjem sa stanjem u kojem se ovaj svijet i hrvatsko društvo nalaze.

Odgovornost za to je na političarima, na poduzetnicima, na velikim i malim tvrtkama, na gospodarima novca, na sindikatima i njihovim vodstvima, na svima nama. Kad nas većinu tišti, guši rastuća i bremenita socijalna nepravda, moramo dati svaki atom svoje snage da se to promijeni. Ne samo zbog nas i naše sadašnjosti, nego i naše djece i njihove budućnosti. Ona su to jednostavno zaslužila, a naša je obveza to im osigurati. I nema nikakvog opravdanja za našu pasivnost ili naše odustajanje.

S poštovanjem, predsjednik Krešimir Sever”.

Ustavni sud, na sjednici održanoj 6. veljače 2024., nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 57. i 70. Zakona o trgovini (“Narodne novine” broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20. i 33/23.), te članka 12. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini (“Narodne novine” broj 33/23.). (predmet broj: U-I-3291/2023 i dr.).

Rješenje je doneseno većinom od 10 glasova, protiv su bili suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec koji su najavili izdvojena mišljenja.

Izdvojena podupiruća mišljenja najavili su suci Ingrid Antičević Marinović, Branko Brkić i Miroslav Šumanović. (Izvor: USTAVNI SUD RH)

Sažetak Rješenja Ustavnog suda možete pogledati u priloženom PDF formatu

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

U odnosu na svibanj, prosječna neto plaća za lipanj nominalno je viša za 1,5%

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2023. iznosila je 1150 eura, što je u odnosu na svibanj 2023. nominalno više za 1,5%, a realno za 0,6%.  Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2023. iznosila je 1590 eura, što je u odnosu na svibanj 2023. nominalno više za 1,8%, a realno za 0,9%.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2023. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 1 943 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 742 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2023. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 2 829 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 969 eura.

U lipnju 2023. bilo je prosječno 175 plaćenih sati, što je u odnosu na svibanj 2023. manje za 4,4%. Najveći broj plaćenih sati bio je u djelatnosti Vodni prijevoz (183), a najmanji u Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja (151).

Medijalna neto plaća za lipanj 2023. iznosila je 991 euro, dok je medijalna bruto plaća iznosila 1327 eura.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju 2023. u odnosu na srpanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 7,3%, dok su u odnosu na lipanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,2%.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 14,6% (doprinos porastu od +0,73 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 12,6% (+3,34 postotna boda), Odjeća i obuća, za 11,3% (+0,69 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 10,0% (+0,62 postotna boda), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 9,3% (+0,54 postotna boda), Rekreacija i kultura, za 7,5% (+0,39 postotnih bodova), Zdravlje, za 7,1% (+0,22 postotna boda), Alkoholna pića i duhan te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, po svakoj skupini za 6,4% (doprinos porastu od +0,32 postotna boda u skupini Alkoholna pića i duhan te +1,09 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva).

Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupini Prijevoz, za 3,7% (doprinos padu od -0,52 postotna boda).

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u srpnju 2023. u odnosu na srpanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 8,0%, dok su u odnosu na lipanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 1,1%.

Krešimir Sever o proglašavanju sajmenih dana: ‘Najozbiljnije turističke zemlje se trude da nedjeljom ne rade’

Ako se strpljivo traži, nađe se neka rupa u zakonu pa se prišije zakrpa koja prekrije osnovne namjere zakonodavca. Tako je i u slučaju zabrane rada nedjeljom koju neki gradovi i općine zaobilaze proglašavajući sajmene dane.

Krenulo je od manjih sajmišnih gradova poput Hvara i Umaga kojima se u četvrtak priključio i dosad najveći – Split. Gradonačelnik Ivica Puljak proglasio je 13., 15., 20. i 27. kolovoza te 3., 10., 17. i 24. rujna sajamskim danima.

Puljak smatra da novi Zakon o trgovini može ugroziti egzistenciju malih obrtnika i trgovina, posebno onih koje ovise o turističkoj sezoni pa im je svaki radni dan važan. Lokalni čelnici pozivaju se na ovlasti koje im je dao Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te na Zakon o trgovini koji je od zabrane rada nedjeljom izuzeo prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama. Zamjenica gradonačelnika Crikvenice Ivona Matošić Gašparović kaže nam da se iznimno veseli što je Hrvatski sabor donio odluku o proglašenju blagdana neradnim danima i ograničio rad nedjeljom, no svake godine 14. kolovoza slavi se kod njih, veli, Dan grada Crikvenice, a 15. kolovoza blagdan Velike Gospe, nebeske zaštitnice grada.

– Tim povodom tradicionalno se već dugi niz godina održava sajam autohtonih proizvoda i rukotvorina. S obzirom na to da svi građani i naši gosti svake godine s nestrpljenjem iščekuju sajam povodom Vele Gospe, odlučili smo zadržati ovu dugogodišnjutradicijui 15. kolovoza proglasiti sajamskim danom – pojašnjava.

To je zaobilaženje same svrhe zakona i podilaženje trgovcima, tvrdi sindikalist Krešimir Sever.

– Zakon je jasno išao u pravcu da nedjeljom trgovine ne rade. Nema opravdanog razloga zašto bi trgovine trebale raditi i nedjeljom jer sve što nam treba možemo nabaviti ostalih šest dana. Sve što se trošilo u nedjelju, prebacit će se na druge dane, što se i vidjelo po prvim rezultatima fiskalizacije. Osim toga, U Hrvatskoj građani nemaju previše novca da bi sedmi dan išli u trgovinu i dodatno trošili. Treba se pomalo odmicati od potrošačkog, kupovnjačkog mentaliteta koji su nam nametnule agresivne reklame i trgovački lanci koji su nas usmjerili prema tome da je bit života u kupovanju. Osim radnika koji rade nedjeljom u trgovinama, ovim zakonom štite se na neki način i građani od njih samih, da im potrošački mentalitet ne preuzme osobnost – smatra Sever. A što s turistima?

– Najozbiljnije turističke zemlje trude se da im trgovine nedjeljomne rade. Ne rade u Njemačkoj, Belgiji, Austriji i Švicarskoj koja ima tri puta veći prihod od turizma od nas. A jošŠvicarska nije propala. Bit je da se turiste usmjerava u turističke kapacitete koji nedjeljom rade, dakle u restorane, hotele, kafiće i sportske objekte pa da tamo troše. Sam turizam kao opravdanje za rad nedjeljom jednostavno ne stoji – kaže Sever.

Poteze gradova koji proglašavaju sajmene dane komentirao je i Ljubo Jurčić. – Rad trgovina nedjeljom i blagdanima nema nikakav pozitivan niti financijski niti (makroekonomski) gospodarski učinak. Iz tih razloga trebalo je zabraniti rad svim nedjeljama i blagdanima. Zbog načina, kulture života i tradicije pekare i kiosci trebaju nedjeljom raditi do 10 sati, a cvjećarnice cijeli dan. Također u prosincu, dvije nedjelje prije Božica, trgovine bi trebale raditi. U turističkim mjestima suvenirnice i trgovine sportskom opremom za vrijeme turističke sezone mogu raditi cijeli dan, svaki dan uključujući nedjelju i blagdane… Ostale trgovine ne – kaže za Večernji list ekonomist.

U Puli će prema prvoj odluci gradonačelnika Filipa Zoričića 15. kolovoza biti omogućena prodaja na kioscima, štandovima, ambulantna prodaja i ostala slična prodaja na otvorenom, kao dio sajamskih događanja i javnih manifestacija, od 8 sati do 24 sata, a jučer je donio i drugu o proglašenju svih nedjelja u kolovozu i rujnu sajamskim danima. Uz isto obrazloženje koje je dao i Puljak.

– Prigodna prodaja na sajmovima i javnim manifestacijama u skladu Zakonom o trgovini može se obavljati isključivo na otvorenom prostoru na kojem se održava manifestacija, i dalje se ne može obavljati trgovina u zatvorenim prostorima. Ovom odlukom želimo pomoći barem dijelu malih obrtnika i omogućiti im rad u srcu turističke sezone – kaže Zoričić. Sajmeni dan 15. kolovoza proglasio je i Umag, također u “svrhu promidžbeno-turističkih aktivnosti”, pa će se na blagdan Velike Gospe održati Umaški ljetni sajam. Gradonačelnik Vili Bassanese pozvao se, kao i ostali, na članak 48. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Zatražili smo komentar Ministarstva financija koje nas je uputilo na Ministarstvo pravosuđa i uprave, a ono na Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Odgovor čekamo.

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Najveći porast ostvaren u skupinama Restorani i hoteli te Hrana i bezalkoholna pića

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u lipnju 2023. u odnosu na lipanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 7,6%, dok su u odnosu na svibanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,9%.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 15,7% (doprinos porastu od +0,79 postotnih bodova), Hrana i bezalkoholna pića, za 14,7% (+3,90 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 10,6% (+0,66 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 9,7% (+0,56 postotnih bodova), Odjeća i obuća, za 8,1% (+0,50 postotnih bodova), Alkoholna pića i duhan, za 7,7% (+0,39 postotnih bodova), Rekreacija i kultura, za 7,0% (+0,36 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te Zdravlje, po svakoj skupini za 6,9% (doprinos porastu od +1,17 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te +0,22 postotna boda u skupini Zdravlje).

Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupini Prijevoz, za 5,3% (doprinos padu od -0,74 postotna boda).

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u lipnju 2023. u odnosu na lipanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 8,3%, dok su u odnosu na svibanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 1,6%.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) savjetodavno je tijelo Europske unije, osnovano još Rimskim ugovorom kojim je 1958. uspostavljena Europska ekonomska zajednica (EEZ). Taj Odbor na europskoj razini zastupa interese različitih gospodarskih i socijalnih interesnih skupina iz 27 zemalja članica EU i smatra se mostom između institucija EU-a i civilnog društva. EGSO savjetuje Europsku komisiju, Vijeće EU-a te Europski parlament u zakonodavnom postupku u određenim područjima nadležnosti EU-a. U nekim su ga područjima, u kojima to predviđa Ugovor o EZ-u, zakonodavne institucije obvezne konzultirati, a u nekima to mogu učiniti iako nisu obvezne.

EGSO ima 329 članova iz svih država članica EU-a koji se imenuju na obnovljivi mandat od pet godina. Trenutačni mandat traje od listopada 2020. do rujna 2025. Članove predlažu nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije. Svoje dužnosti obavljaju neovisno i u interesu svih građana EU-a. Broj članova po zemlji razmjeran je broju stanovnika te zemlje.

Članovi djeluju u sklopu tri skupine koje predstavljaju poslodavce (Skupina I.), radnike (Skupina II.) i ostale organizacije civilnog društva (Skupina III.). Svaka skupina ima svoje tajništvo.

EGSO svake godine objavi između 160 i 190 mišljenja i informativnih izvješća, od čega 70 % na zahtjev Vijeća, Europske komisije i Europskog parlamenta. Njih 21% su samoinicijativna mišljenja i informativna izvješća, a 9% razmatračka mišljenja, uglavnom na zahtjev države koja predsjeda EU-om.

Također organizira nekoliko godišnjih inicijativa i događanja s naglaskom na civilnom društvu i sudjelovanju građana, poput Nagrade za razvoj civilnog društva, Dana civilnog društva, plenarnog zasjedanja mladih „Tvoja Europa, tvoje mišljenje“, Dana europske građanske inicijative i dr.

Pravedan rad i učinkovita socijalna zaštita jedno su od glavnih načela europskog stupa socijalnih prava. Stup i njegov odobreni akcijski plan štite ljude na radu, tijekom pretraživanja radnih mjesta te tijekom njihove karijere i osobnog života.

Kako bi se to podržalo, nedavno pokrenuta kampanja Osigurajmo poštovanje prava!, pod vodstvom Europske komisije, usmjerena je na jačanje socijalnih prava i poboljšanje života svih građana u vrlo opipljivim područjima, kao što su vještine, obitelj, prihodi, ravnopravnost i rad.

Komisija radi na stvaranju više radnih mjesta, borbi protiv nejednakosti i socijalne isključenosti tako što osigurava da svi imaju pristup visokokvalitetnom radu i osposobljavanju. EU-OSHA doprinosi akcijskom planu stavljanjem na raspolaganje svojih besplatnih internetskih interaktivnih alata za procjenu rizika (OiRA) kako bi se poduzećima pomoglo da se usklade s nacionalnim zakonodavstvom o sigurnosti i zdravlju na radu.

Pronađite motivaciju u uspješnim pričama, pristupite vrijednim alatima i saznajte više o predstojećim događanjima u vašoj zemlji. Vaša sigurnost i zdravlje na prvom su mjestu!

Pogledajte materijale o svijetu rada

Kampanja „Osigurajmo poštovanje prava” također je usklađena s Europskom godinom vještina

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Najveći porast potrošačkih cijena ostvaren u skupini Hrana i bezalkoholna pića

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u svibnju 2023. u odnosu na svibanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 7,9%, dok su u odnosu na travanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,5%.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Hrana i bezalkoholna pića te Restorani i hoteli, po svakoj skupini za 15,1% (doprinos porastu od +4,01 postotna boda u skupini Hrana i bezalkoholna pića te od +0,76 postotnih bodova u skupini Restorani i hoteli), Razna dobra i usluge, za 11,0% (+0,69 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 10,4% (+0,60postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 7,5% (+1,27 postotnih bodova), Odjeća i obuća, za 7,3% (+0,45 postotnih bodova),Rekreacija i kultura, za 7,2% (+0,38 postotnih bodova), Zdravlje, za 6,7% (+0,21 postotni bod), te Alkoholna pića i duhan, za 5,8% (+0,29 postotnih bodova). Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupini Prijevoz, za 4,8% (doprinos padu od -0,67 postotnih bodova).

Na mjesečnoj razini, najviše su u prosjeku porasle cijene u skupinama Hrana i bezalkoholna pića, za 1,6% (doprinos porastu od +0,42 postotna boda), Rekreacija i kultura, za 1,4% (+0,07 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 1,2% (+0,07 postotnih bodova), Zdravlje, za 0,8% (+0,03 postotna boda),Alkoholna pića i duhan, Restorani i hoteli te Razna dobra i usluge, po svakoj skupini za 0,7% (doprinos porastu od +0,04 postotna boda po svakoj skupini), te Odjeća i obuća, za 0,5% (+0,03 postotna boda). Porast cijena na mjesečnoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Prijevoz, za 1,0% (doprinos padu od -0,14 postotnih bodova),Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te Komunikacija, po svakoj skupini za 0,5% (-0,08 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te -0,03 postotna boda u skupini Komunikacija).

Prema glavnim komponentama indeksa (posebnim agregatima), na godišnjoj razini, porast cijena ostvaren je u komponentama Hrana, piće i duhan, za 13,6%,Industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije, za 8,4%, te Usluge, za 8,0%. Pad cijena zabilježen je u komponenti Energija, za 3,2%. Na mjesečnoj razini, porast cijena ostvaren je u komponentama Hrana, piće i duhan, za 1,4%, Industrijski neprehrambeni proizvodi bez energije te Usluge, po svakoj komponenti za 0,7%, dok je u komponenti Energija ostvaren pad cijena za 2,0%.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u svibnju 2023. u odnosu na svibanj 2022. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 8,3%, dok su u odnosu na travanj 2023. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,6%.

Foto: NHS

Izvor: Vijeće EU

Iako EU već dugo štiti radnike od potencijalnih negativnih učinaka izloženosti olovu na zdravlje, te napore sada pojačava s obzirom na prelazak na klimatsku neutralnost. Olovo i diizocijanati vjerojatno će se upotrebljavati u proizvodnji baterija i električnih automobila, u vjetroturbinama i pri obnovi zgrada, što znači da bi osobe koje rade u tim područjima mogle biti u većoj opasnosti od izlaganja tim tvarima. Cilj je inicijative znatno smanjiti postojeće granične vrijednosti za olovo i prvi put uvesti granične vrijednosti za diizocijanate.

Stajalištem Vijeća, odnosno „općim pristupom” zadržavaju se ambiciozne granične vrijednosti za izloženost utvrđene u prijedlogu Komisije, a uvodi se i prijelazno razdoblje (do 31.prosinca2028.) kako bi se državama članicama osiguralo dovoljno vremena da djelotvorno provedu mjere upravljanja rizikom i prilagode svoje proizvodne postupke kako bi ih uskladile s novom biološkom graničnom vrijednosti za olovo.

Vijeće je također uvelo posebne odredbe za radnike koji zbog dugotrajne izloženosti već imaju visoke razine olova u krvi, kao i za žene reproduktivne dobi. Naposljetku, općim pristupom od Komisije se zahtijeva izdavanje smjernica o zdravstvenom nadzoru, koje bi trebale uključivati savjete o tome kako provesti odredbe koje se odnose na razine olova u krvi.

Sljedeći koraci

Danas donesenim općim pristupom predstojećem se španjolskom predsjedništvu Vijeća daje mandat za početak pregovora s Europskim parlamentom s ciljem postizanja privremenog dogovora o izmjeni direktive.

Kontekst

EU od 1982. ima pravila za ograničavanje izloženosti olovu. Poznato je da dugotrajna izloženost olovu utječe na reproduktivne funkcije i razvoj fetusa te da oštećuje živčani sustav, bubrege, srce i krv. Prijedlogom Komisije, objavljenim 13.veljače2023., granična vrijednost profesionalne izloženosti za olovo smanjuje se s 0,15mg/m³ na 0,03mg/m³, a biološka granična vrijednost za olovo sa 70μg/100ml na 15μg/100ml.

Diizocijanati su skupina kemikalija koje se uvelike upotrebljavaju u industriji, posebno u proizvodnji poliuretana te kao otvrdnjivači u industrijskim bojama, ljepilima, lakovima i smolama. Na razini EU-a trenutačno ne postoje granične vrijednosti za diizocijanate, no poznato je da uzrokuju astmu i druge bolesti dišnog sustava. Prijedlogom se utvrđuje nova ukupna granična vrijednost profesionalne izloženosti za diizocijanate od 6µg NCO/m³ (tj. maksimalna koncentracija u zraku koji radnik udiše tijekom osmosatnog radnog dana) i granična vrijednost za kratkotrajnu izloženosti od 12µg NCO/m³ (tj. prosječna izloženost tijekom razdoblja od 15 minuta).

Foto: Michael Dziedzic Unsplash.com

Izvor: DANAS.hr
IDU NOVA PRAVILA!

Od dodijeljenih pitanja na pismenom dijelu treba riješiti 70 posto da bi se došlo do idućeg koraka, a to je intervju. Tek je tada vidljivo o kojem je kandidatu riječ. Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Sanjin Rukavina dodatno pojašnjava kako će sve izgledati: “Apsolutno se ne zna tko je prvi, tako je otklanja se mogućnost nepotizma algoritam dodjeljuje pitanja”. Sindikati postavljaju pitanje tko bi se, uz ovakve uvjete za radna mjesta u državnoj službi, uopće želio javiti na natječaj. Sindikalist Krešimir Sever kaže: “To može biti udar na nepotizam, ali oni više nemaju čime privući ljude jer u ovom trenutku službenici i zaposlenici imaju tako male plaće da oni, koji žele obitelj i prijateljima učiniti uslugu, sigurno ih ne bi zaposlili ni u državnoj ni u javnoj službi”.

Testiranje za državne službenik pod šiframa provodi se prvi put, no generiranje pitanja putem računalnog sustava već se koristilo kod polaganja Državnog stručnog ispita.

Predsjednica Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju Martina Silova kaže: “To je dobra stvar jer umjetna inteligencija nema emocije niti je subjektivna. Takvo korištenje bit će sve češće u javnim i državnim sektorima”.

U državnim je tijelima trenutačno zaposleno oko 32 tisuće službenika i namještenika te oko još 25 tisuća zaposlenika u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova.

A mi smo pitali umjetnu inteligenciju što za nju znači zapošljavanje “po babi i stričevima”?

Navodi kako ona o tome nema mišljenje ni emocije, ali i kao smatra da takav oblik zapošljavanja nije dobar jer donosi zapošljavanje manje kvalificiranih radnih osoba, smanjuje motivaciju radnika i dovodi do korupcije i nepravednosti u organizaciji”

A upravo bi novi sustavom zapošljavanja tomu trebalo odzvoniti.

Izvor: HRT – Što donosi novi krug porezne reforme? Hoće li nam i koliko plaće biti veće od 1. siječnja iduće godine? Hoće li zbog ukidanja prireza doći do povećanja poreza na dohodak ili poskupljenja javnih usluga? Kako će se reforma odraziti na mirovinski sustav, te što kažu vladini socijalni partneri?

Puljak: Reforma je atak na razvoj velikih gradova; županije bi trebalo ukinuti

Splitski gradonačelnik Ivica Puljak (Centar) kazao je u emisiji Hrvatskog radija “U mreži Prvog” kako je cijela porezna reforma, usmjerena protiv velikih gradova.

-Andrej Plenković odlučio je u predizbornoj godini, pokušati izgledati dobar, da će kao građanima povećati plaće, a da će im zločesti gradonačelnici smanjiti plaće, poručio je.

Dodao je da je reforma atak na razvoj velikih gradova. Naglasio je kako nema čovjeka koji nije za povećanje plaća, ali vladavina HDZ-a, ovih trideset godina je utjecala što u Hrvatskoj plaće nisu veće, barem za 500 eura.

Istaknuo je kako će porazna reforma pomoći županijama.

– Ovaj prijedlog da se porezne stope na dohodak povećaju, one idu k tome da dvadeset posto tih prihoda ide županijama, poručio je Puljak.

Po njemu su županije potpuno nepotrebne teritorijalne jedinice u Hrvatskoj, te bi njih trebalo ukinuti.

– Na takav način uštedjeti nešto novaca i onda povećati plaće građanima, rekao je Puljak.

Naglasio je kako nitko od gradonačelnika velikih grada nije bio konzultiran kada se donosila nova reforma.

– Nitko nije pitao Udrugu gradova, dodao je.

Pavić: Cilj reforme podići standard građana, očuvati gospodarski rast, te osnažiti fiskalnu autonomiju lokalne samouprave

Saborski zastupnik HDZ-a Marko Pavić demantirao je Puljkovu izjavu da je nova reforma protiv četiri najveća grada.

– I to ga demantiraju i same brojke. U mandatu Plenkovića proračun gradova što se tiče poreza na dohodak rastao je 72 posto, poručio je.

Cilj reforme je podići standard građana, očuvati gospodarski rast, te osnažiti fiskalnu autonomiju lokalne i regionalne samouprave. Pozvao je Puljka da višak u proračunu da građanima.

Pavić je dodao kako je mirovinski sustav ovom reformom stabilan i da su mirovine osigurane.

Sever: Vlada bi daleko više napravila da je išla u izmjenu Zakona o minimalnoj plaći

Predsjednik NHS-a Krešimir Sever rekao je da ljudima s najnižim plaćama porezne reforme nisu išle na ruku u sustavu poreza na dohodak, jer su oni izvan “poreznih škara”.

– Njima su primanja toliko mala da uopće nisu bila oporeziva, kazao je.

Sa zadnjim povećanjem minimalne plaće tek su za nijansu ušli u “porezne škare” i njima nekakva daljnja porezna rasterećenja, bilo da je riječ o povećanju osobnog poreznog odbitka ili nekakvim drugim kategorijama u uvjetima u kojima se, primjerice daju isto tako olakšice u uzdržavanju članova obitelji, njima zapravo ne igraju.

– Njima bi igralo jedino povećanje plaće. U ovim uvjetima Vlada je na sebe preuzela nešto što joj zapravo i nije primarna funkcija, ona je išla na to da se tim ljudima poveća netto iznos plaće, bez da se dira u brutto plaću, poručio je Sever.

Naglasio je da bi Vlada daleko više napravila da je išla u izmjenu Zakona o minimalnoj plaći i da se išlo pod hitno u povećanje visine minimalne plaće, kako bi radnici dobili veći netto i brutto.

Hrvatske vlasti pristale su na objavu ove Izjave. U ovoj se Izjavi izražavaju stajališta članova Misije MMF-a koja nisu nužno i stajališta Izvršnog odbora MMF-a. Na osnovi preliminarnih nalaza ove Misije, stručnjaci MMF-a pripremit će izvješće koje će, nakon što ga odobri uprava MMF-a, biti predstavljeno Izvršnom odboru MMF-a radi rasprave i donošenja odluke.

Zagreb, Hrvatska: Uvođenje eura velik je uspjeh Hrvatske i dokaz promišljenog vođenja ekonomske politike i usklađenih napora. Gospodarstvo se također pokazalo otpornim suočavajući se s pandemijom i ratom Rusije protiv Ukrajine, djelomice zahvaljujući vještom makroekonomskom i financijskom upravljanju hrvatskih vlasti. Pohvalna je odlučnost hrvatskih vlasti u provedbi Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO). Ipak, Hrvatskoj i dalje predstoji izazov daljnjeg povećanja životnog standarda građana na održiv način. Predviđa se da će se rast u 2023. usporiti nakon dvije godine vrlo dobrih ostvarenja. Inflacija je dosegnula vrhunac, ali i dalje je povišena i široko rasprostranjena. Politike se trebaju usredotočiti na sljedeće: (a) nastavak razborite fiskalne, financijske i makrobonitetne politike kako bi se podržalo pooštravanje monetarne politike ESB-a i stvorili odgovarajući zaštitni slojevi; te (b) napredak u provedbi strukturnih reformi i nastavak reformskog zamaha radi poboljšanja konkurentnosti i poticanja brže konvergencije dohotka prema bogatijim zemljama europodručja, s uporištem u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti.

Kontekst

Uvođenje eura dokazuje da je Hrvatska ostvarila velik napredak od pridruživanja EU-u 2013. Uvođenje eura u velikoj je mjeri uklonilo tečajni rizik, poboljšalo državni rejting i olakšalo pristup tržištima kapitala, a očekuje se i da će potaknuti inozemna ulaganja i trgovinu. Budući da je sada članica europodručja, Hrvatska sve specifične šokove i neravnoteže mora rješavati fiskalnim, makrobonitetnim, financijskim i strukturnim politikama. Nastavak provedbe strukturnih reformi i dalje je najvažniji za ostvarenje pune koristi od uvođenja eura i poticanje brže konvergencije dohotka prema bogatijim zemljama europodručja.

Gospodarstvo se pokazalo otpornim suočavajući se s pandemijom i ratom Rusije protiv Ukrajine, djelomice zahvaljujući vještom makroekonomskom i financijskom upravljanju hrvatskih vlasti. Hrvatska je 2022. zabilježila još jednu godinu snažnog rasta, unatoč usporavanju zamaha u drugoj polovini godine. Zbog snažnog porasta cijena energije i hrane inflacija potrošačkih cijena dosegnula je krajem godine najvišu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća. Inflacija je dosegnula vrhunac, ali i dalje je povišena i široko rasprostranjena. Uvođenje eura imalo je vrlo ograničen utjecaj na inflaciju. Fiskalni saldo znatno se poboljšao zabilježivši mali višak, a javni dug se 2022. smanjio na 68,5 posto BDP-a, ispod razine na kojoj je bio prije pandemije. Vanjske neravnoteže i dalje su ograničene. Apsorpcija sredstava iz fondova EU-a nastavlja se poboljšavati.

Izgledi i rizici

Očekuje se da će se rast ublažiti i da će 2023. iznositi 2,2 posto. Slaba inozemna potražnja, pooštravanje uvjeta financiranja i velika globalna neizvjesnost mogli bi otežati rast, pri čemu bi se njihov negativni učinak djelomično ublažio smanjenjem cijena roba na svjetskim tržištima, otpornošću turizma i dinamičnim tržištem rada. Predviđa se da će rast u srednjoročnom razdoblju ponovno dosegnuti svoj potencijal (oko 3 posto) potpomognut ulaganjima i reformama sadržanima u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Kako cijene energije budu padale s već dosegnutih najviših razina i kako se uska grla u opskrbi budu ublažavala, inflacija potrošačkih cijena će se smanjivati, na prosječno 7,5 posto u 2023., i postupno će se snižavati do ciljane stope inflacije ESB-a od 2 posto krajem 2025. Temeljna inflacija vjerojatno će biti ustrajnija.

Izgledi i nadalje podliježu velikoj neizvjesnosti, a rizici za rast uglavnom su uravnoteženi. Intenziviranje rata u Ukrajini, ponovni snažan porast cijena roba i inflacije, snažnija globalna ili regionalna recesija i stroži uvjeti financiranja od očekivanja glavni su negativni rizici za rast. S druge strane, uvođenje eura i ulazak u schengensko područje mogli bi dati jači poticaj turizmu, trgovini i ulaganjima.Za inflacijuprevladavaju rizici usmjereni na gorekoji se odnose na snažniji prijenos nominalnog rasta plaća, a djelomice ih ublažavaju rizici usmjereni na dolje koji se odnose na slabiju domaću potražnju od očekivane.

Fiskalna politika

Kratkoročna fiskalna politika treba poduprijeti pooštravanje monetarne politike i ne pridonositi povećanju agregatne potražnje. Potražnja na tržištu rada je povećana, temeljna inflacija još uvijek povišena te je uvođenje eura umanjilo učinak pooštravanja monetarne politike ESB-a. Stoga se ekspanzivnom fiskalnom politikom stvara rizik za poticanje domaće potražnje i inflacije te ugrožavanje konkurentnosti Hrvatske. Na osnovi najnovijeg proračunskog plana Vlade i uz pretpostavku da neće biti dodatne fiskalne potpore, predviđamo manjak od 0,8 posto BDP-a u 2023., što odgovara, kad se uzme u obzir predviđeno usporavanje rasta, procijenjenom pozitivnom fiskalnom impulsu od 0,5 posto BDP-a.

Kako bi se ostvarila čvršća fiskalna pozicija i s obzirom na smanjenje cijena energenata, mjere potpore trebaju biti bolje usmjerene, privremene i transparentne. Reakcije Vlade na problem troškova života, iako pravovremene, uglavnom nisu bile ciljane. Predlažemo ukidanje gornje granice cijena energije i sniženja poreza, jer su te mjere široko rasprostranjene i skupe te remete cjenovne signale. Umjesto toga su poželjniji privremeni ciljani gotovinski transferi, vaučeri i popusti za najranjivije. Mjere potpore mogle bi se svrhovitije osmisliti kad bi se što prije dovršili registar kućanstava i reforma socijalnog osiguranja. Prihodi koji premašuju one predviđene proračunom trebaju biti korišteni kao izvor za fiskalne uštede.

U srednjoročnom razdoblju za Hrvatsku je najvažnije da nastavi fiskalnu konsolidaciju koja ujedno pogoduje rastu, kako bi se uspješno nosila s budućim šokovima, sačuvala održivost javnih financija i poboljšala konkurentnost. Preporučujemo poboljšanje porezne politike, smanjenje rigidnosti potrošnje i povećanje njezine učinkovitosti.

· S obzirom na vrlo rigidnu proračunsku potrošnju Hrvatske i potrebu za daljnjim smanjenjem javnoga duga, svaka bi porezna reforma trebala sačuvati izvore prihoda i ujedno poboljšati strukturu poreznog sustava radi smanjenja distorzija te podržavanja pravednosti i rasta. S tim u vezi bi reforma sadašnjeg poreznog režima koji pogoduje ulaganjima u stambene nekretnine pridonijela smanjenju potražnje, aktiviranju neiskorištenih stambenih prostora i poticanju participacije radne snage. Smatramo da bi bilo korisno uvesti vrijednosni porez na imovinu i povećati pravednost poreza na dohodak, prije svega ukidanjem iznimno povoljnog oporezivanja prihoda od kratkoročnog najma. Za provedbu i upravljanje suvremenim porezom na imovinu potrebni su sveobuhvatni i precizni vlasnički registri te ažurna evidencija vrijednosti imovine. Najvažniji su pažljiva priprema i postupno uvođenje reformskih mjera te informiranje javnosti o njima. U kratkoročnom razdoblju komunalne naknade i porez na kuće za odmor mogu se transformirati u osnovni vrijednosni porez na imovinu, s tim da se posebnim mehanizmima zaštite najranjiviji i kućanstva kojima je to jedina nekretnina za stanovanje.

· Pojednostavljen i transparentan sustav plaća u javnom sektoru u kojemu se nagrađuje zaslužnost i produktivnost pridonio bi poboljšanju javnih usluga i povećao učinkovitost tog sektora. Važno je ove godine dovršiti reformu plaća u javnoj upravi i racionalizirati javne usluge.

· Povećanje troškova za zdravstvo i mirovine uzrokovano starenjem stanovništva zahtijeva da se obnove napori za produženje radnog vijeka i odlučno riješe dugotrajne dospjele neplaćene obveze u zdravstvenom sektoru. Učinkovitost bi se mogla povećati boljim korištenjem centralizirane nabave lijekova, objedinjavanjem pružanja usluga na rijetko naseljenim područjima i poboljšanjem upravljanja bolnicama.

· Kvalitetan sustav upravljanja javnim ulaganjima pomoći će da se na najbolji način iskoriste znatna sredstva iz fondova EU-a i privuku privatna ulaganja. Snažna koordinacijska funkcija u Ministarstvu financija potrebna je kako bi se osiguralo da resorna ministarstva dosljedno prate dobre prakse usklađene s međunarodnim standardima. Treba također uvesti kvalitetan okvir za procjenu projekata. Prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje njihova utjecaja treba uključiti u reforme za jačanje upravljanja javnim ulaganjima.

· Poboljšanje praćenja i korporativnog upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu smanjit će potencijalne fiskalne rizike i maksimalno uvećati doprinos tih poduzeća rastu. Pozdravljamo proces pripreme novog jedinstvenog zakona o poduzećima u državnom vlasništvu koji bi trebao biti donesen početkom 2024. MMF-ove stručne službe spremne su pružiti tehničku pomoć Ministarstvu financija da ojača svoj kapacitet za financijski nadzor poduzeća u državnom vlasništvu.

Politike financijskog sektora

Trenutačno se čini da se sistemski financijski rizici mogu kontrolirati, ali i dalje je nužan oprez i pomno praćenje s obzirom na promjenjive zaštitne slojeve u sustavu i tekuće izazove. Bankovni je sustav i nadalje profitabilan, dobro kapitaliziran i vrlo likvidan. Iako su se ranjivosti sektora stanovništva i poduzeća smanjile nakon pandemije, snažnije usporavanje gospodarskog rasta od predviđenog, u uvjetima rasta kamatnih stopa, moglo bi uzrokovati nove izazove za te sektore i povećati kreditne rizike. Osim toga, čini se da cjenovna priuštivost stambenih nekretnina postaje problem jer su se cijene stambenih nekretnina rapidno povećale u posljednjih nekoliko godina, iako su porasle i plaće.

Mogle bi se razmotriti eksplicitne mjere usmjerene na korisnike kredita kako bi se obuzdali mogući budući rizici za financijsku stabilnost koji proizlaze iz pritisaka na tržištu stambenih nekretnina, uzimajući u obzir mjere koje su već na snazi, kao i druge čimbenike koji smanjuju rizike. Nedavno povećanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala opravdano je jednim dijelom i kretanjem cijena stambenih nekretnina. Postoje naznake da se rast cijena stambenih nekretnina i transakcija privremeno zaustavio nakon razdoblja rapidnih povećanja. Međutim, tržište stambenih nekretnina moglo bi se suočiti s novim pritiscima jer se raspoloživi dohodci oporavljaju od aktualnog usporavanja, za inflaciju i dalje prevladavaju rizici usmjereni na gore, oporezivanje ulaganja u stambene nekretnine još uvijek je povoljno, a vrlo likvidne banke traže nove prilike za kreditiranje. S obzirom na to mogla bi se razmotriti eksplicitna ograničenja usmjerena na korisnike kredita kako bi se spriječili budući rizici za financijsku stabilnost.

Trebala bi se razmotriti sveobuhvatna revizija mjera potpore za stambeno zbrinjavanje da bi se prepoznala najkritičnija uska grla koja utječu na cjenovnu priuštivost stambenih nekretnina. Preciznije rečeno,

· revizija subvencioniranja vlasništva nad stambenim nekretninama trebala bi uključivati program subvencija koji istječe, tekuće oporezivanje i uska grla u ponudi. Jačanje ponude najdjelotvorniji je način za osiguranje cjenovno priuštivih stambenih nekretnina. Kako je prethodno navedeno, sadašnje povoljno oporezivanje ulaganja u nekretnine treba reformirati radi poticanja učinkovite ponude stambenih nekretnina.

· Treba pažljivo razmotriti različite dobronamjerne prijedloge za dodatne subvencije za najam. Povećanje državnih ulaganja u subvencionirane stanove može uzrokovati racioniranje osim ako se jasno ne odrede kriteriji koje korisnici trebaju ispunjavati i ne ograniči njihov broj. Strože regulacije najma mogu ograničiti ponudu i povećati pritisak. Šire rasprostranjene državne potpore za najam mogle bi rezultirati pružanjem potpore skupinama koje nisu toliko lošeg financijskog stanja te dodatno povećati potražnju za najmom i cijene. Stoga je potreban dobro uravnotežen pristup.

Strukturne politike

Hrvatska treba povećati produktivnost, koja još uvijek zaostaje za onom usporedivih zemalja EU-a. Povećanje produktivnosti zahtijevat će ambiciozniji i sveobuhvatniji paket reformi, uz sredstva iz fondova EU-a, u cilju rješavanja neučinkovitosti i ograničenja koja pridonose nedostatnim ulaganjima u istraživanje i razvoj i usvajanju tehnologija te neučinkovitoj raspodjeli resursa. Osim toga, treba poboljšati institucionalnu kvalitetu i u javnom i u privatnom sektoru. Ubrzanje digitalne tranzicije Hrvatske također će pridonijeti povećanju produktivnosti.

Hrvatske vlasti poduzele su mjere kako bi se pronašlo najbolje rješenje s obzirom na starenje i smanjenje broja stanovnika, a trenutačno povećana potražnja na tržištu rada nudi mogućnost za provedbu daljnjih reformi. Regulativu vezanu za ugovore o radu na neodređeno vrijeme treba pojednostaviti. Hrvatska također može uvesti još programa za poticanje zapošljavanja koji su namijenjeni ranjivim skupinama. Veća ulaganja u ustanove za skrb o djeci i ugovori na skraćeno radno vrijeme mogu dodatno povećati participaciju ženske radne snage, a dobro osmišljene subvencije mogu se iskoristiti za poticanje mobilnosti radnika. Uz dobro upravljanje, priljevi inozemne radne snage iz zemalja koje nisu članice EU-a mogu ublažiti manjak radne snage.

Neizvjesnost u vezi s opskrbom energijom u Europi pruža mogućnost za ubrzanje zelene tranzicije. Budući da je jako izložena klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama, za Hrvatsku je važno da provede Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama iz 2020. Nadalje, unatoč nedavnoj ekspanziji obnovljivih izvora energije, u strukturi potrošnje energije Hrvatske i dalje dominiraju fosilna goriva. Poboljšanja energetske učinkovitosti i nadalje su prioritet. Hrvatskoj bi koristila izrada sveobuhvatne klimatske strategije, šire od obuhvata Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koja bi bila potpuno usklađena s energetskom strategijom zemlje, kako bi se osiguralo pridržavanje ambicioznijih ciljeva ublažavanja klimatskih promjena na razini cijelog EU-a. Određivanje cijene ugljika u cijelom gospodarstvu popraćeno sektorskim politikama (posebno naknadama/rabatima za energiju, prijevoz i grijanje zgrada) i ciljana potpora ranjivim skupinama naročito bi mogli pridonijeti poticanju troškovno učinkovitog smanjenja emisija.

Zahvaljujemo predstavnicima hrvatskih vlasti i drugim sugovornicima na izvanrednoj suradnji i konstruktivnim i otvorenim razgovorima. Posebno smo zahvalni Hrvatskoj narodnoj banci i Ministarstvu financija na pomoći s organizacijom sastanaka i logistike

Ustavni sud na sjednici održanoj 23. svibnja 2023. donio je, između ostalog, i odluku kojom je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te ukinuo članak 192. stavke 4., 5. i 6. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), kojim je propisano da se pojedina materijalna prava iz tog Zakona mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti u većem opsegu za članove sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru.

Ustavni sud navedenu odredbu ocijenio je, između ostalog, diskriminatornom u odnosu na nečlanove sindikata, odnosno članove nereprezentativnih sindikata, a time i protivnom člancima 3., 14., 43. stavak 1., 55., i 59. Ustava.

Protiv navedene odluke glasovali su sutkinja Ingrid Antičević Marinović i sudac Andrej Abramović. Nakon što protekne rok propisan Poslovnikom Ustavnog suda Republike Hrvatske za izradu izdvojenih mišljenja sudaca, ta će Odluka zajedno s izdvojenim mišljenjima biti dostupna javnosti putem internetske stranice Ustavnog suda.

PREDSJEDNIK

dr. sc. Miroslav Šeparović, v.r

Foto: Pop & Zebra na Unsplash.Com

Izvor: NOVI LIST – Jagoda Marić

Hrvatski radnici su trenutno četvrti najjeftiniji u Europskoj uniji, a ostvari li Vlada svoje najave, postat će još jeftiniji

Hrvatski radnici četvrti su najjeftiniji u Europskoj uniji, a ako Vlada ostvari svoje najave o promjenama u poreznom i mirovinskom sustavu, postat će još jeftiniji.

Prema podacima Eurostata samo u Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj poslodavci u prosjeku, u što su uračunata i davanja državi, jeftinije plaćaju radni sat, a ako se doista od 1. siječnja ostvare najave po kojima će doći do dodatnog poreznog rasterećenja i po kojima će za radnike s nižim plaćama plaćati i manje stope mirovinskih doprinosa, Hrvatska će ozbiljno konkurirati za to da bude članica EU-a u kojoj radnici najmanje koštaju poslodavce.

Tako bi se doista mogli ostvariti planovi domaćih političara i gospodarstvenika od prije dvadesetak i više godina da Hrvatska kao svoju prednost investitorima nudi jeftinu radnu snagu.

Lokalne vlasti

Kad je nedavno DZS objavio podatke o tome da su lokalne vlasti u Hrvatskoj u prošloj godini bile u plusu za oko tri milijarde kuna, što je uglavnom posljedica rasta prihoda od poreza na dohodak, očekivano se otvorilo pitanje smanjenja poreza na plaće, no potpuno je iznenađenje i najava da će se omogućiti plaćanje nižih stopa doprinosa za mirovinsko osiguranje za dio zaposlenih.

Za više od 70 posto poreznih obveznika snižavanja poreza na dohodak ne bi donijela veće plaće, jer oni ionako više nisu u poreznim škarama i ne plaćaju porez na dohodak i u Vladi su procijenili da će jedino snižavanje doprinosa podići i te plaće.

Na kojem iznosu bruto plaće će Vlada postaviti prag za plaćanje nižih doprinosa, nitko zasad ne govori, te hoće li taj niži doprinos plaćati svi do određenog iznosa plaće ili samo oni koji imaju plaću do limita nije jasno, kao ni to kako će, ako se odluči rezati doprinose samo onima s nižim plaćama, Vlada napraviti prijedlog koji neće biti protivan Ustavu.

– Nama kao vladi najvažnije je da pokušamo naći model i mehanizam kako da porastu neto plaće svima, a osobito onima s najnižim primanjima.

Zato će smjer našeg djelovanja biti u daljnjim rasterećenjima, mislim i na poreze i na doprinose. S cijelim paketom izaći ćemo pred saborske zastupnike i vjerujem da će nas oni podržati.

Imali bismo jedan period prilagodbe od listopada do prosinca, da se svi akteri pripreme za to da od 1. siječnja svima porastu neto plaće, kazao je Plenković.

Vlada koja je tvrdila da će hrvatski mirovinski sustav propasti ako se ne podigne dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina i ako se u zajednički fond ne bude uplaćivalo više novca, napravila je u manje od četiri godine potpuni zaokret u mirovinskoj politici i sada najavljuje da će smanjiti te uplate barem za dio radnika ili za sve radnike do određenog iznosa bruto plaće, a za koju će se opciju odlučiti, to još nije jasno.

Uz to, tvrde i da to neće utjecati na buduće mirovine tih radnika i njihove će penzije biti takve kao da su u mirovinski fond uplaćivali 15 posto doprinosa za prvi stup. Dakle, razlika će pasti na državu i financirat će se iz ostalih prihoda, što će onda onemogućiti snižavanje ostalih poreza.

Financijska (ne)moć

No, u budućnosti će to donijeti još više umirovljenika čija će primanja ovisiti o financijskoj moći države, odnosno oni će primati mirovinu koja nije povezana s njihovim uplatama i na određeni način bit će na socijalnoj skrbi države.

Trenutno zajamčenu najnižu mirovinu prima oko 280 tisuća hrvatskih umirovljenika, a da im država ne jamči 11,19 eura za svaku godinu staža, njihove bi mirovine, izračunate samo na osnovu doprinosa, bile gotovo upola niže.

Ovako oni uz zajamčenu najnižu mirovinu u prosjeku mjesečno primaju 267,84 eura uz prosječan staž veći od 27 godina. Taj broj u budućnosti će dodatno rasti.

Uz to, u mirovini je i oko 185 tisuća umirovljenika koji su u mirovinu otišli po posebnim propisima i njihova mirovina također nije isključivo posljedica uplaćenih doprinosa.

Proračunske brojke otkrivaju da će ove godine za isplatu mirovina iz prvog stupa država potrošiti 6,56 milijardi eura, a da će od doprinosa za mirovinsko osiguranje skupiti 4,02 milijardi eura, što znači da je prvi stup u minusu više od dvije i pol milijarde eura, a to je više od iznosa koji država cijelu godinu prikupi od poreza na dohodak.

Taj će minus u sljedećim godinama samo rasti ako država smanji stope mirovinskog osiguranja za određeni broj radnika. Rast će tako i broj umirovljenika koji će zapravo od države dobivati na određeni način mirovinu koja je posljedica socijalne brige, a ne zarađene mirovine.

Kakvo je sada stanje, najbolje govori činjenica da je u prva tri mjeseca ove godine samo 20 posto ljudi koji su otišli u mirovinu odlučilo primati mirovinu i iz drugog stupa, te da se ostalih 80 posto, unatoč uplatama i od 20 godina u drugi stup, odlučilo na mirovinu samo iz prvog stupa.

Vladina intervencija doista bi tako mogla značiti da će 80 posto građana Hrvatske u mirovini biti zacementirano na to da prima mirovinu koju im država jamči, dok će preostalih 20 posto biti svojevrsna elita koja će imati kakva-takva mirovinska primanja. No, i to će moći funkcionirati samo ako država stalno bude financijski stabilna.

Uza sve to, Vlada kod predstavljanja svog paketa mora biti prilično oprezna jer njezina porezna rasterećenja nisu dosad donijela ni očekivani rast plaća, niti niže cijene.

Treba se prisjetiti da je prije desetak godina tadašnji ministar financija Slavko Linić, motiviran otprilike istim nastojanjima kao i sadašnja Vlada, snizio doprinose za zdravstveno osiguranje s 15 na 13 posto, no to nije donijelo željeni rast plaća.

Razlika je završila kod poslodavaca, a ne radnika, i Vlada je ponovo povećala doprinose za zdravstveno osiguranje na 15 posto, a prije nekoliko godina ih je podigla na 16,5 posto.

I bivši ministar financija Zdravko Marić u čijem je mandatu nekoliko puta smanjivan porez na dohodak i povećavan neoporezivi dio, često je bio suočen s objašnjenjima da to nije proizvelo željeno povećanje neto plaća, pa je često morao objašnjavati da on ne može ulaziti u to kakve bruto i neto plaće dogovaraju radnici sa svojim poslodavcima.