Izvor: VEČERNJI LIST
Sindikalist i predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) Krešimir Sever odgovara za Večernji list na tri pitanja
U Hrvatskoj tri četvrtine mladih i radno sposobnih živi kod roditelja. Iako to govori sve o stanju u našem društvu i mogućnostima da si ljudi osiguraju dostojanstvenu egzistenciju, što učiniti, kako tu poraznu statistiku promijeniti nabolje?
Mi moramo ponuditi mladima uvjete života koji će im biti prihvatljivi za ostanak, a ne koji će ih poticati na to da odu iz zemlje ili da ne odu od svojih roditelja jer nemaju uvjete. Danas, nažalost, veliki broj mladih traži svoju sreću i bolji život izvan Hrvatske. Dva su glavna razloge tome. Jedan su nestalni, nesigurni poslovi, a drugi je premalaplaćaod koje ne mogu dostojno živjeti. Ako maknemo ustranu to da dio mladih ostaje u roditeljskom domu zbog vlastitog komfora, najveći dio njih zapravo nema uvjete za napuštanje roditeljskog doma i osamostaljenje, nedovoljno su kreditno sposobni za podizanje kredita i kupovinu vlastitog doma jer su im plaće premale, a često nemaju ni stalan posao. Kada je riječ o podstanarstvu, i to ih si tek mali dio može priuštiti jer je izuzetno skupo biti i podstanar. Previsoke su cijene najma stanova jer ih dijelom diktira i dnevni najam apartmana koji je za iznajmljivače povoljniji, a apsolutno su previsoke i cijene kvadratnog metra stana, čak i uz uvjet ako se javnim novcem subvencionira dio kamate na kredite. Sve to mlade prisiljava da ostanu u roditeljskom domu, što je sve više udaljuje i od stvaranja obitelji, a kamoli rađanja djece.
Cijene stambenih kvadrata divljaju, penju se čak i do nevjerojatnih 4000 eura, dok prosječna neto plaća iznosi tek 1350 eura. Pa kako si onda priuštiti vlastiti stan?
Teško, gotovo nikako. Pa i ove cijene od 4000 eura za kvadratni metar nisu najviše cijene. Sada su te cijene od 4000 eura čak i po periferijama većih gradova u Hrvatskoj, posebice Zagreba. A u nekim novogradnjama koje su niknule u egzotičnijim dijelovima Zagreba cijene se kreću i više od 10.000 eura po kvadratnom metru. Nažalost, to mlade udaljava od mogućnosti kupnje vlastitog stana, osim ako nemaju izuzetno imućne roditelje koji će im to moći kupiti ili su, što je vrlo rijetko, na posebno dobro plaćenim poslovima. Svi drugi su prisiljeni ili ostati kod roditelja ili ići u skupi najam. Jedino pravo rješenje koje bi mladima ponudilo priuštivo stanovanje jest izgradnja javnih stanova za najam koje bi suradno gradile javne vlasti na nacionalnoj i lokalnim razinama. Ti bi se stanovi mogli davati u najam uz posebno povoljne uvjete jer javnim vlastima nije u interesu zarađivati na tim mladim ljudima nego im biti na usluzi i priuštiti im povoljno plaćanje najma stana, za razliku o privatnih iznajmljivača koji koriste povećanu potražnju za vrlo visoke zarade. Ti javni stanovi mogli bi se nakon određenog broja godina ponuditi na otkup tim istim ljudima koji su ih i iznajmili, a opet bez žudnje javnih vlasti za dodatnom zaradom, već doslovce da se uz uvažavanje svega što su njihovi stanari u njih ulagali, ti stanovi prodaju po njihovoj realnoj vrijednosti.
U proteklih godinu dana mnogima su plaće rasle, ali je pozitivan efekt toga izostao zbog inflacije. Valja se onda zapitati – raste li standard građana, stoji li na mjestu ili on zapravo pada?
Ako je suditi po statistikama, onda standard raste. Čak i ako gledamo standard hrvatskih građana u odnosu na prosjek EU vidjet ćemo da je taj udio posljednjih nekoliko godina vidljivo porastao. Međutim, taj rast je još uvijek nedovoljan da bi poticao one koji imaju prigodu otići da ipak ostanu u Hrvatskoj jer su plaće u razvijenim europskim i prekomorskim zemljama ipak daleko veće, dok su troškovi stanovanja neznatno veći, a hrane nerijetko čak i niži od onih u Hrvatskoj. Ne smijemo zaboraviti da su te visoke stope rasta krenule s niske osnove pa je, bez obzira na rast plaća, većini građana plaća i dalje preniska za dostojno življenje. Zato je neminovno da plaće u Hrvatskoj i dalje rastu većim stopama kako bi Hrvatska što prije prišla što bliže prosjeku razvijenih europskih zemalja i tako postala ugodnom i poželjno zemljom za život svojim građanima.