Ako je suditi prema analizi prometa na hrvatskom poštanskom tržištu u prvoj polovini tekuće godine koji je izradila Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM), Hrvatska pošta kao najveći davatelj poštanskih usluga na hrvatskom tržištu s oko 82% udjela i tvrtka koja je jedini davatelj univerzalne usluge, trpi ozbiljnu štetu. Razlog je, prije svega aktualna zdravstvena i posljedično gospodarska kriza, ali svakako ne treba zaboraviti ni činjenicu da elektronička komunikacija sve više zamjenjuje onu tradicionalnu. Osim što je riječ o općem i sveprisutnom trendu, čini se da upravo Covid kriza i ograničenja koja ona uzrokuje, pridonosi užurbanom prelasku na digitalne oblike komunikacije. S obzirom da je Hrvatska pošta jedini davatelj univerzalne usluge na hrvatskom tržištu, nama su posebno zanimljiva događanja na tom planu. Prema HAKOM-ovoj analizi za prvih šest mjeseci ove godine i usporedbi broja pošiljaka u univerzalnoj usluzi u istom razdoblju prethodne 2019. godine, radi se o očitom i ozbiljnom padu broja pruženih usluga, posebno u segmentu običnih i preporučenih pošiljaka. Što se tiče običnih pošiljaka, u prvoj polovici ove godine HP je obavila ukupno 66,9 milijuna usluga dok je lani u istom razdoblju obavljeno 80,7 milijuna što je pad od 13,8 milijuna pošiljaka (17,1%). Preporučenih pošiljaka je obavljeno 12,7 milijuna, lani je taj broj bio 16,1 milijun pa se u tom segmentu bilježi pad od 3,4 milijuna usluga (21,1%). Više je nego razvidno da ovo stanje i ove brojke znače pad prihoda s osnove pružanja univerzalne usluge i da će neminovno utjecati na ukupan rezultat poslovanja naše tvrtke. Ipak, kako se zna reći, „nije svako zlo za zlo“ jer aktualna zdravstvena kriza snažno doprinosi razvoju tržišta paketskih usluga. Tako je, prema HAKOM-u, u drugom tromjesečju ove godine dostavljeno 7,1 milijun paketa što je oko 21% više nego u prethodnom tromjesečju, a ujedno i najveći broj ikad dostavljenih paketa u jednom tromjesečju. Naravno da se na tom valu, količine paketa koje prolaze kroz sustav Hrvatske pošte povećavaju iz dana u dan. Prilika je to da se kroz paketski biznis i prihode od njega, koliko god je to moguće, nadomjesti manjak prihoda od univerzalne usluge. Pridodamo li tomu, između ostalog, stalan i uporan rad na poboljšanju kvalitete usluge, racionalizaciju i svekolike uštede (na svemu na čemu se može, osim na materijalnim pravima radnika), uz činjenicu da naša tvrtka ima bogatstvo u nešto manje od deset tisuća kvalitetnih radnika, ne bi trebalo dvojiti da će Hrvatska pošta uspješno prebroditi trenutne poteškoće.
SOCIJALNI DIJALOG ILI!?
Koronavirus i posljedična bolest Covid-19, u mnogočemu su poremetili stanje stvari koje smo dosad držali normalnim i uveli nas u nešto sasvim drugo što se sve češće naziva „novo normalno“. Iako, budimo realni, koliko god se radi o novome, daleko je to od ičeg normalnog. Izravna komunikacija, ona „uživo“, svedena je na minimum, svi ostali vidovi komuniciranja, uključujući one do sada uobičajene elektroničke i telekomunikacijske, silom (ne)prilika doživljavaju svoje neslućene razmjere. Komunikacijske platforme tipa Teams, Zoom, Skype i slične, odjednom postadoše naša stvarnost, sušta potreba i neminovnost u potrebi za redovitom i što boljom komunikacijom, pa taman i na daljinu. Nažalost, uza sva čuda komunikacijske tehnike, u nekim recentnim situacijama odvijanja socijalnog dijaloga u našoj tvrtki, čini se da nismo otišli dalje od jednosmjernih poruka upućenih dimnim signalima. Kako drugačije razumjeti činjenicu da je u komunikaciji koju volimo zvati socijalni dijalog između predstavnika radnika i pojedinih(!) predstavnika poslodavca, ovim potonjima ispod časti odgovoriti na višestruko ponavljane dopise upućene putem najobičnijeg e-maila, čuda komunikacijske ere koji je u uporabi od (pra)davnih 70-tih godina prošlog stoljeća. Sigurni smo da bi jedan broj ljudi iz menadžmenta o kojima ovdje govorimo, bio najsretniji da sindikata i radničkih predstavnika nema, da ne „zanovijetaju“, postavljaju pitanja i troše njihovo dragocjeno vrijeme ali, eto, što god oni o tomu mislili, stvarnost je drugačija. Vrijeme koje je pred nama će zasigurno pokazati jesu li im takav stav i bahaćenje trebali? I da, kako naš narod voli reći, prije ili poslije će saznati da „ničija nije do zore gorjela!“.
OBUKA POŠTARA
Poštari opće i ekspres dostave nas redovito pitaju o tome koliko je vremena potrebno (i propisano) za obuku radnika na dostavnom rajonu, praveći pri tom razliku u vremenu potrebnom za obuku radnika koji tek ulazi u sustav i onoga koji je duže u sustavu, a obučava se na novom rajonu. Odgovor da je sve to propisano i da bi njihovi neposredni rukovoditelji trebali znati odgovore na ta pitanja, radnike nikako ne zadovoljava. Naime, jedan broj tih rukovoditelja, mimo svih propisanih normi, u namjeri da učine nemoguće, prije svega da se dodvore svojim šefovima, šaljući nespremne radnike na teren čine medvjeđu uslugu svima. Sebi, radniku i sustavu u cjelini. Ponekad to ide toliko daleko da se radnici doslovno(!) izgube na rajonu. Pridodamo li tomu da se, kad su u pitanju novo-primljeni radnici, zaduže silnom količinom pošiljaka i uputi ih se u „bespuća poštanske zbiljnosti“, treba li čuditi da imamo i slučajeve da se ti radnici zaposle, u istom danu daju otkaz i pobjegnu glavom bez obzira?! Uostalom, nije bez vraga činjenica da danas teško zapošljavamo poštare, bojimo se da će sutra ako ne promijenimo pristup, biti još teže.