Prije objave u Tjednoj pošti, brojni upiti radnika su jučer glasili upravo tako kako piše u naslovu, uz dodatak da u opisu uplate piše „jednokratna prigodna nagrada“. Odgovor, naravno, nismo znali pa smo isti potražili kod Poslodavca. I dobismo ga. Isplaćenih petsto kuna je „uskrsnica“, rekoše! Dakle, bez obzira što u važećem kolektivnom ugovoru piše: Poslodavac će isplatiti jednokratnu prigodnu nagradu u iznosu od 500,00 kuna neto radnicima koji na dan 01. ožujka 2019. godine budu u radnom odnosu kod Poslodavca, osim radnicima čija prava i obveze iz radnog odnosa miruju, a koja isplata dospijeva 31. ožujka 2019. godine, Poslodavac je, znajući valjda da naši ljudi teško spajaju kraj s krajem, požurio s ovom isplatom i tako prijevremeno barem malo pokrpao golemu rupetinu u kućnom proračunu većine naših radnika. Nažalost, isti taj Poslodavac se nije sjetio iskoristiti mogućnost koju mu je svojom odlukom dala Vlada RH, pa istu tu „prigodnu nagradu“ podebljati do mjere koju omogućava financijsko poslovanje naše tvrtke. Ovo tim više što je nemali broj „dobro upućenih“ voditelja, svojim radnicima to najavljivao kao gotovu stvar, a da stvar bude još bolja, dobro pamtimo da je krajem prošle godine i sam Poslodavac, putem svog glasnogovornika, „urbi et orbi“, objavio kako će blagodat neoporezivih (godišnjih) 7500,00 kuna, završiti u džepovima radnika. No, bilo je to samo još jedno prazno obećanje, a dobro znamo onu izreku koja kaže da „obećanje nikog raskućilo nije“. Uostalom, ozbiljnom iznenađenju nema mjesta. Dnevno svjedočimo da je u ovoj nesretnoj državi preostalo malo donositelja ozbiljnih odluka kojima je stalo do vlastitog obraza.
SINDIKATI PROTIV MIROVINSKE REFORME
Potpisi za referendum za odlazak u mirovinu sa 65 godina prikupljat će se od 27. travnja do 11. svibnja
Sindikalna referendumska inicijativa “67 je previše”, koja se protivi odlasku u mirovinu u dobi od 67 godina, najavila je u ponedjeljak, 18. ožujka, da će prikupljati potpise za raspisivanje referenduma od 27. travnja do 11. svibnja. Objavili su i referendumsko pitanje kojim se predlaže vraćanje dobi od 65 godina za odlazak u starosnu mirovinu. Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), Mladen Novosel iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata (MHS) predstavili su inicijativu za prikupljanje potpisa za referendum, kojim se traži izmjena postojećeg Zakona o mirovinskom osiguranju. Referendumsko pitanje uobličeno je u prijedlog izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju, kojima se predlaže odlazak u starosnu mirovinu sa 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u dobi od 60 godina i s 35 godina mirovinskog staža, smanjenje penalizacije prijevremene mirovine s 0,3 na 0,2 posto, te odgađanje poravnavanja dobne granice žena i muškaraca za odlazak u mirovinu. Potpisi će se prikupljati diljem Hrvatske, a sindikalni čelnici ističu kako bi građani bi mogli glasovanjem na referendumu izravno ukinuti mirovinsku reformu. „Jasno je da se u Hrvatskoj ne može raditi do 67. godina starosti, jasno je da je penalizacija u Hrvatskoj za prijevremeni odlazak u mirovinu previsoka, jasno je da se previše ubrzalo izjednačavanje žena i muškaraca na 65 godina starosti. Jedno, drugo i treće ključevi su za prikupljanje potpisa“, kazao je Sever. Naglasio je da se u Hrvatskoj prosječno živi kraće nego u EU, a samo u najrazvije- nijim europskim zemljama, koje su i uvodile dulji radni vijek, živi se dulje. Vilim Ribić ustvrdio je da produljenje radnog vijeka u Hrvatskoj nije nikakva nužnost, već je ta odluka posljedica političkog elitizma. Mladen Novosel je rekao da su prošle godine pokušali Vladu odgovoriti od mirovinske reforme. Sindikati su uvjereni da će građani u dovoljnom broju izaći na prikupljanje potpisa i potom na referendum. (Izvor: Hina)
MOŽE LI MINISTAR KUJUNDŽIĆ OBOLJETI OD RADA?
Malo mete dućan, malo nosi robu iz skladišta. Potom reže šunku kupcu pa trkom za „gastro“ pult. Ljudi strpljivo čekaju, baš su pilići „zazvonili“ da ih se iskrca u vitrinu jer u suprotnom će karbonizirati. „Teta“ prodavačica sve to sama „behandla“, pokušava zalediti smiješak i tako, ako Bog da zdravlja, možda doživi 67., odnosno mirovinu. U njoj će, doduše, teško uživati jer joj neće pokriti ni osnovne troškove, a zdravlje će već biti u tolikom deficitu da će se uglavnom bilježiti od liste do liste čekanja za kojekakve preglede i pretrage pa što bude. U prilog joj ne ide ni prosječno očekivani životni vijek Hrvata koji žive tri godine kraće od prosjeka građana EU-a, pa u idealnim uvjetima može „dohvatiti“ jedva desetak godina mirovinskog staža. No ministar zdravstva za sve „tete“ ima poučak – „od rada se ne obolijeva“. Govori li to vlastito iskustvo? Pitanje je jedino tko to nema šanse oboljeti od rada – Kujundžić ministar ili pak Kujundžić liječnik. Gotovo je sigurno da bi mu kao liječniku i mnogi kolege imali što reći na temu „obolijevanja na radu“, kako oni čiji je liječnički poziv i fizički naporan tako i oni svakodnevno izloženi raznim drugim opasnostima za zdravlje. Ako se na poslu i od posla ne može oboljeti, upitno je i zašto hrvatski zdravstveni sustav plaća liječnike medicine rada i čemu služi ta specijalizacija koja bi trebala navodno skrbiti o zdravlju zaposlenih. Možda ministar ne zna, ali Hrvatska ima i Zakon o listi profesionalnih bolesti koje medicina priznaje onima koji su oboljeli od rada. No, istina je da ta lista ne poznaje ministarsku „profesionalnu“ bolest premda i ona zapravo postoji. Naime, ministri iz svoje fotelje jedino „prate boljitak financija“, a sve teže vide one koje je radno mjesto toliko „izraubalo“ da više nemaju snage ni pitati „kad će penzija“, a kamoli je dočekati zdravi. (Izvor: Jutarnji list, G.J.)
NACIONALNI DAN INVALIDA RADA
Na prijedlog Hrvatskog saveza udruga invalida rada, Hrvatski je Sabor 2007. godine, 21. ožujak proglasio Nacionalnim danom invalida rada. Smisao obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada je skretanje pozornosti na potrebu stvaranja pozitivne klime za sprečavanje ozljeda na radu i profesionalnih bolesti te solidariziranje javnosti za potrebe unapređivanja društvenog položaja invalida rada, osiguranja njihove socijalne integracije i jednakopravnog sudjelovanja u životnoj zajednici te razvijanja inovativnih oblika zapošljavanja kako bi osobe koje su zadobile invaliditet na radu mogle i dalje raditi i pridonositi društvu. Zaštitni znak obilježavanja Nacionalnog dana invalida rada Hrvatske je ruža – njome se želi upozoriti na (ne)korištenje zaštitnih sredstava na radu te skrenuti pozornost na nužnost preventivnog djelovanja i primjene zaštitnih mjera u svrhu sprečavanja nastanka invaliditeta na radnome mjestu. Naime, svjedoci smo da unatoč propisanim visokim kaznama za propuste u zaštiti na radu, brojni poslodavci i dalje nastoje izbjeći primjenu propisanih zaštitnih mjera i svjesno štede na mjerama zaštite na radu. U Hrvatskoj danas živi oko 511 tisuća osoba s invaliditetom. Prema podacima Hrvatskog saveza udruga invalida rada, invalida rada u odnosu na ukupan broj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj ima oko 125.510 odnosno 50 posto. Nacionalni dan invalida rada vrlo je važan datum upravo zbog upoznavanja i razvijanja osjetljivosti šire javnosti na prava i interese invalida rada, kako bi se ostvario visok stupanj prepoznatljivosti i ukazalo na potrebu da se provode aktivnosti radi prevencije nastanka novih invalida rada. Sve navedeno može se nadovezati na gornje tekstove i izjavu ministra zdravstva kako se „od rada ne obolijeva“. Žalosna je to izjava koja nam dovoljno govori koliko su oni koji nam kroje sudbinu (ne)svjesni stvarnog života svojih sugrađana, odnosno radnika.