Što se to događa? Svatko dobrog vida, a želi vidjeti(!), svjedoči kako iz dana u dan, svakim danom sve više i više, nemali broj radnika odlazi ili, u najboljem slučaju, razmišlja o odlasku. Odlasku iz Kompanije, iz rodnog grada, iz lijepe naše. Zašto je tomu tako i zar baš tako mora biti? Ima li alternative? Ne mislimo ovdje na one koji su se „jučer“ pogreškom zaposlili u Pošti, misleći, kao što to većina neupućenih misli, da zaposlenje u Hrvatskoj pošti – državnoj tvrtki, podrazumijeva primati plaću za nerad i tako u hladovini čekati mirovinu. Što se to dogodilo i što je to krenulo po zlu pa se tvrtka koja je ne tako davno bila jedna od (naj)poželjnijih kompanija u državi, tvrtka koja je, nota bene, proglašena poslodavcem partnerom, pa se odjednom preobrazila u tvrtku „non grata“? Najčešći razlozi onih koji odlaze ili o odlasku razmišljaju, po onom što imamo čuti, izgledaju ovako: „ne mogu više izdržati (svako)dnevni pritisak…, nije sve ovo vrijedno mog zdravlja…, moja me obitelj treba…, radije ću raditi bilo što drugo, makar i za manju plaću…, pun mi je kufer…“ Oni dobrog vida, a zatvorenih očiju, kažu da je sve to zbog novca, drugi jednako zamagljenog vida, tvrde da se radi o neradnicima koji drugdje vide „zeleniju travu“, treći da su u pitanju novi EU trendovi i slobodni protok ljudi (radnika), četvrti misle da se radi o mijenama na tržištu rada, peti lamentiraju o fluktuaciji kao normalnoj pojavi, šesti, sedmi i oni dalje, imaju svoje teorije i relativiziraju naš očiti problem. Nama se čini, pače sigurni smo, da sve ovo ne vodi dobrome, da je svemu kriva korporativna (ne)kultura i da je ključni razlog ne dobar odnos prema radnicima. Ne treba biti prepametan pa znati da nema tog novca koji može nadomjestiti opravdana očekivanje radnika da ih se tretira ljudskim bićima. Da isti taj radnik zaslužuje da ga nadređeni čuje i uvažava, da želi raditi u normalnom okruženju s radnim vremenom dostojnim čovjeka, da očekuje da mu se ne prijeti gorim i slabije plaćenim radnim mjestom ili „kaznenim“ premještajem tamo negdje desecima kilometara daleko, da mu otkaz ne visi nad glavom, da netko primijeti da je vrijedan i odan radnik već dugih 10, 15, 20 godina, da se cijeni činjenica da je unatoč osobnim odricanjima spreman doći ranije na posao i na njemu ostati duže jer mu, osim krvi, venama i Pošta teče, da želi pomoći kolegi koji sam neće na vrijeme stići obaviti posao i da u tom slučaju ne pita za radno vrijeme, da želi obaviti posao najbolje što zna i umije kako bi korisnici bili zadovoljni, da želi dobro svojoj tvrtki jer zna da na taj način čini dobro samom sebi i obitelji koju hrani. E sad, koji je „belaj“ u pitanju? Ne želimo vjerovati da itko odgovoran, pametan i dobronamjeran želi zlo ljudima i našoj tvrtki u cjelini. Nemojmo zaboraviti i uvijek imajmo na umu da su radnici Tvrtka jer „kad bi u jednom trenutku svi ti ljudi nestali, nestala bi i sama radna organizacija. Ostali bi samo prazni zidovi i beskorisni strojevi“. Kaže to cijenjena psihologinja M.M. u članku ovog Post infa. Ostalo je vjerovati izrečenom ili zatvoriti oči i praviti se blesavima pa što bude da bude. I sve tako, dok „tikva ne pukne“!
TRADICIONALNO ČIŠĆENJE ŽUMBERKA
Već sedmu godinu uzastopce naše će se poštarice i poštari s područja Samobora, Svete Nedelje i Jastrebarskog pridružiti ekološkoj akciji „Očistimo Hrvatsku od auto olupina“, koju već desetak godina provodi udruga Zelene stope. Akcija će se održati u petak, 1. lipnja 2018. na lokaciji Eko-parka Žumberak-Samoborsko gorje. Za sve koji se žele pridružiti akciji – okupljanje je ispred pošte Samobor u 13 sati. Smisao akcije, koju svake godine vjerno podupire i Hrvatski sindikat pošte, jest da Samoborsko i Žumberačko gorje budu regija bez divljih deponija, auto olupina, štednjaka i hladnjaka. Hrvatska pošta prošle je godine tom prigodom izdala i dopisnicu s motivom naših poštara kako izvlače olupinu. Da podsjetimo, ovu hvalevrijednu akciju kao i naše vrijedne poštare zabilježili su brojni tiskani mediji, čak i kamere HRT-a, i to u svrhu snimanja dokumentarnog filma o Žumberku. Samoborski i Jaskanski poštari ovom akcijom žele potaknuti ostale kolege u čitavoj lijepoj našoj da se pridruže ovoj ili sličnim akcijama. Na kraju možemo reći samo jedno – veliki bravo za naše vrijedne i ekološki osviještene poštarice i poštare!
NOVI OBRASCI
Sukladno Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka, koja na snagu stupa s današnjim datumom, obavještavamo vas da se na našoj Internet stranici nalaze novi, nadopunjeni obrasci, kao i pristupnice za članstvo u HSP i BUP.
ZADOVOLJNI ZAPOSLENICI – USPJEŠNA RADNA ORGANIZACIJA
Loši međuljudski odnosi na radnom mjestu, svađe, ogovaranja, širenje laži, zabadanje noža u leđa, igranje prljavih igrica, nejasnost uloga, nekompetentan voditelj, loša komunikacija… Zvuči poznato?!
Teško bi bilo povjerovati da postoji radnik koji se nije susreo s bar nekim (ako ne i svim) gore navedenim situacijama. Jer, žalosna je istina, ali takva je naša radna svakodnevnica. Rijetko se koji poslodavac može pohvaliti dobrim međuljudskim odnosima, veselom i ugodnom atmosferom u kojoj su radnici kolege, a ne konkurenti ili neprijatelji. Više nego ikad, činjenica je da je danas, fokus radnih organizacija usmjeren prvenstveno na dosezanje dobiti i očuvanje tržišne pozicije, a glavni cilj je profit. Psihologinja Merilin Modrušan u svom je tekstu o organizacijskoj klimi istaknula kako organizacije, vodeći se upravo tim glavnim ciljem, često zanemaruju svoje ljudske potencijale. „Zaposlenike doživljavaju samo kao sredstvo dosezanja tog cilja. Zaboravljaju da radnu organizaciju ne čine zgrade, strojevi, alati već ljudi. Kad bi u jednom trenutku svi ti ljudi nestali, nestala bi i sama radna organizacija. Ostali bi samo prazni zidovi i beskorisni strojevi“, kaže psihologinja u svom tekstu. Poslodavci, namjerno ili ne, vrlo često zaboravljaju razmišljati o zadovoljstvu svojih zaposlenika. Nije im bitna ni radna atmosfera, niti komunikacija, niti se previše brinu o organizacijskoj klimi, koja neposredno utječe na zadovoljstvo, odnosno nezadovoljstvo zaposlenika poslom, te posredno na apsentizam i fluktuaciju. Zbog loše organizacijske klime zaposlenik počinje sve češće i češće izostajati s posla te na kraju odlučuje i trajno napustiti radno mjesto. O tom problemu pišemo već neko vrijeme u našem glasilu, jer stigla je takva sudbina i brojne radnike Hrvatske pošte, htjeli to neki priznati ili ne. Međuljudski odnosi poprilično su narušeni, radnici više u svom poslu ne vide nikakav smisao, dolaze i odlaze bez volje, ako se uhvati prilika, bježe… Nažalost, mnogi nisu svjesni da je radnik koji doživljava pozitivnu klimu na svom radnom mjestu prije svega – zadovoljan radnik. Bit će angažiran te jako motiviran za rad. To rezultira povećanjem produktivnosti radne organizacije, povećanjem radne učinkovitosti, boljim iskorištavanjem unutarnjih resursa, kreativnošću i inovativnošću, povećanjem dobiti i profita te ostvarivanjem konkurentske prednosti. „Uspješne radne organizacije su one koje su svjesne da organizaciju čine ljudi, te koje zaposlenike doživljavaju kao najvrjedniji dio organizacije. Zaposlenici takvih rad- nih organizacija sam odlazak na posao ne doživljavaju kao “nužno zlo”. Za njih radna organizacija predstavlja mjesto na kojem mogu u ugodnoj atmosferi zadovoljiti svoje ambicije te ostvariti svoje maksimalne potencijale“, tvrdi Modrušan.
Apsentizam i fluktuacija
Apsentizam je svako neprisustvo na radnom mjestu. On je najčešći i najvidljiviji pokazatelj problema u organizaciji i nezadovoljstva zaposlenika. U ekstremnom obliku on je više znak bolesti organizacije nego zaposlenika. Apsentizam predstavlja ozbiljne probleme radnoj organizaciji. Onemogućuje provođenje strategije i dosezanje strategijskih ciljeva. Menadžerima oduzima mnogo pažnje i vremena zbog reorganizacije samog rada te uzrokuje znatne troškove radnoj organizaciji.
Fluktuacija je svaki trajni odlazak iz radne organizacije. Ukoliko se radi o zaposlenicima koji predstavljaju višak radne snage ili su nedovoljno kvalitetni i nestručni, tada je fluktuacija funkcionalna. No, u većini slučajeva je fluktuacija disfunkcionalna i to prvenstveno ako odlaze stručni i kompetentni zaposlenici. Fluktuacija radnoj organizaciji uzrokuje dodatne troškove zbog odlaska, pribavljanja, selekcije, uvađanja u posao novih zaposlenika. Glasine o velikoj fluktuaciji u nekoj radnoj organizaciji štete samom imidžu organizacije koja postaje nepoželjan poslodavac.