HSP - Hrvatski sindikat POŠTE

POST INFO 681 – P.S. VOLIM TE, POŠTO

Parafrazirajući naslov sjajnog romana irske spisateljice Cecilije Ahern, donosimo vam pismo prispjelo s „terena“, dodajući Cecilijinom naslovu samo riječ „Pošto“. Kolegica (podaci poznati uredništvu) piše iz duše, niti srca ne manjka, pa zato evo pisma u izvornom obliku, sa svim riječima, točkama i zarezima kako je pristiglo. „Od nove organizacije 2009. godine više puta su se radile organizacijske promjene u svrhu bolje i učinkovitije organizacije. Na svim strateškim sastancima naglašavala se komunikacija, plitka organizacija, usmjerenost na rezultat, a sve to uz naglasak na zadovoljnog radnika jer zadovoljan radnik je ključ uspjeha svake kompanije. Unatoč svim tim lijepim riječima i najavama bolje i učinkovitije kompanije, iz nekog „nepoznatog“ razloga svakog dana ima sve više dokaza lošije učinkovitosti, lošije komunikacije i sve nezadovoljnijih radnika. Što se to dogodi da se početni planovi putem do realizacije preokrenu naglavce? Što se to dogodilo da se radnici prisjećaju nekih starih vremena i stare organizacije, u vrijeme kada se točno znalo kome se obratiti kad imaš problem, tko je taj koji može riješiti nastali problem i preuzeti odgovornost za dobro ili loše rješenje? Dogodile se divizije svaka sa svojom hijerarhijom, ciljevima i planovima. Običan promatrač bi pomislio nema veze, svima njima je zajednički cilj uspješnost Hrvatske pošte. Vjerojatno i je, ali svaka od njih ima različito viđenje uspješnosti. Rezultat toga je da je prijevoz ljut na sortirnice jer imaju cilj točno poštivanje reda prijevoza, sortirnica je ljuta na poštu jer im ne treba nijedna odjava o nepravilnosti kao dokaz da su nešto pogriješili, pošta je ljuta na mrežu jer uvijek nešto komplicira oko zaduženja i razduženja, a mreža je ljuta na prijevoz jer im dolazi prerano ili prekasno. Uz to „Zagreb“ određuje red prijevoza, kroji radna vremena poštanskih ureda, ispravlja ocjene radnika i određuje kriterije za ostvarenje pojedinog cilja. Direktori grupe područja se pri tom gotovo pa ništa ne pitaju, a u isto vrijeme su odgovorni za svaki problem koji se dogodi u primjeni naputaka „iz Zagreba“. Naravno da to rezultira frustracijom koja se prenosi na niže postavljene u nizu i kulminira dok dođe do radnika. I tako sad imamo uspješnu kompaniju koja se hvali rezultatima, zanemarujući pri tom negativnu klimu kod radnika koja rezultira velikim brojem zahtjeva za odlazak iz sustava i nikad većim brojem dana bolovanja! A tako je malo potrebno…“.

SVE JE ISTO K’O I LANI (SAMO MALO GRĐE)

Godišnji razgovori vođeni, godišnje ocjene podijeljene, godišnji ciljevi zadani. Sve što je „godišnje“ trebalo obaviti, obavljeno je. „Idemo delati“, rekao bi štovani gradonačelnik naše metropole. E sad, kako i na koji način je sve to „godišnje“ obavljeno, dalo bi se o tome nadugo i naširoko. Ovoga puta nećemo širiti niti duljiti nego ukratko prenijeti realnost. Uz mnoštvo propuštenih i neobavljenih (!?) razgovora, za velik broj onih koji su obavljeni, bilo bi bolje da nisu. Jer, čemu služi razgovor rukovoditelja i radnika koji se svodi na tobožnje razumijevanje nižeg rukovodstva prema radnicima i opravdanja u stilu; “Ja te razumijem”, “Ja bi ti dao/dala veću ocjenu”, “Znam da su ti ciljevi neostvarivi al’ znaš, “oni gore” su nam tako naredili, ništa se nas tu ne pita niti išta možemo promijeniti”. „Oni gore“ su valjda isti oni koji su na sastancima s radnicima tvrdili upravo suprotno, najavljujući ovogodišnje razgovore kao nešto potpuno drugo i puno bolje u odnosu na dosadašnju praksu, realniji pristup, fokusiranje na korisnike i osnovni biznis, ostvarive ciljeve, motivaciju radnika… Epilog – ciljevi (pre)visoki, puno viši nego lani, podcjenjivanje odrađenih poslova poštanskog biznisa koji nam još uvijek donosi lavovski dio prihoda, gro radnog angažmana isključivo na ostvarenju često neostvarivih prodajnih ciljeva koji, nota bene, sve i da se mnogostruko premaše, matematički još uvijek sasvim malo doprinose financijskom rezultatu tvrtke. Dakle, što se tiče razgovora, ocjena i ciljeva, sve je već više puta viđeno, ništa novog i boljeg ne vidjesmo, unatoč brojnim obećanjima. Uostalom, zar veliki Friedrich Nietzsche davno ne reče kako bi „čovjek morao uistinu imati dobro pamćenje kad bi pamtio sve što je obećao“.

PILATES SJEDALICE

Spojiti ugodno i korisno često nije ni lako ni jednostavno, najčešće je nemoguće, budimo realni. Recimo, odlaziti veseo na posao, pošteno odraditi, uspješno prodati sve što prodati treba, ostvariti ciljeve, usput se rekreirati, a onda, nakon svega, sretan i zadovoljan, pjevajući kući. Osiguravajući radnicima sve preduvjete za uspješan i koristan rad, Poslodavac je svojim (ne)činjenjem osigurao i rad i ugodu istovremenog rekreiranja. Naime, potrgane i rasklimane stolice bez naslona, popularno i od milja nazvane „pilates stolice“ od radnika zahtijevaju ozbiljnu dozu ekvilibristike. Borba za ravnotežu pri sjedenju, poznato je, jača butne mišiće (kvadriceps) i poboljšava refleks ruku pri hvatanju za stol kod izvrtanja, dok oni manje s(p)retni jačaju mišiće gornjih dijelova ruku (biceps brachi) prilikom ustajanja s poda. Kako sada stvari stoje sa stanjem stolica i sve većem broju „pilates stolica“ u našoj tvrtki, sva je prilika da će radnice i radnici i dalje jačati svoje, ove i one, mišiće i tako radeći svoj posao spajati ugodno i korisno.

ALO, GODINA TRAJE 52 TJEDNA, CIJELIH 365 DANA

Još malo o rukovoditeljima kojima su za sve krivi „oni gore“, jer eto, oni ništa ne odlučuju niti išta mogu. Nevjerojatna je i teško shvatljiva praksa pojedinih voditelja koji, valjda zbog svog maestralnog „uspjeha“, svakodnevno, učestalo i nesnosno pozivaju radnike ili čak šalju SMS-ove na privatne mobitele u vezi s ostvarivanjem godišnjih ciljeva. Ovdje valja naglasiti riječ „godišnji“, jer iako se radi o upravo takvim, godišnjim ciljevima, od radnika se ultimativno traži da u jednom tjednu ostvari trećinu (1/3) ukupnih ciljeva jer, ako tako ne bude, slijedećeg će tjedna biti u obvezi ostvariti cijelih dvije trećine (2/3) godišnjih ciljeva. Čudo neviđeno, nije vrag da su im „oni gore“ naredili tako nešto ili su im možda ti isti „odozgo“ zaboravili reći da je prodajna godina tek započela i da, k tomu, traje cijelu godinu, svih pedeset i dva tjedna.

IZMJENE PRAVILNIKA O FONDU SOLIDARNOSTI HSP-a

Ovim vas putem obavještavamo da je s 21 ožujkom 2018., došlo do izmjena Pravilnika o fondu solidarnosti Hrvatskog sindikata pošte. Povećane su naime, dvije stavke. Tako je s navedenim datumom stupila na snagu odluka prema kojoj jednokratna nepovratna pomoć u povodu rođenja i posvojenja djeteta iznosi 1.000 kuna (dosad je iznos bio 800 kuna), dok će se pomoć za slučaj bolovanja koje traje neprekidno 90 dana članu isplaćivati u visini od 500 kuna (dosad je iznos bio 300 kuna).

NHS – USKRSNA KOŠARICA ZA 2018. GODINU

Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) i ove su godine izračunali uskrsnu košaricu za četveročlanu hrvatsku obitelj. Istraživanjem cijena na terenu zapaženo je kako i ove godine kao i lani postoje velike razlike u cijenama istih namirnica, ovisno o lokaciji, kako na tržnicama tako i u trgovačkim lancima. NHS sadržaj blagdanskog stola prati od Velikog petka do Uskrsnog ponedjeljka te potrošačku košaricu dijele na tri kategorije: skromnu, srednju i bogatiju. Sadržaj blagdanskih košarica razlikuje se po vrsti mesa i ribe te uvrštenosti i količini pojedinih kategorija proizvoda, kao što su vrste kolača, slatkiši, grickalice i pića, kao i po kvaliteti i podrijetlu. Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama. Ove su godine vrijednosti sve tri košarice, u odnosu na prošlogodišnju, porasle. Zbog usporedivosti korištena je ista metodologija kao i prošlih godina. Tako bogatija košarica ove godine iznosi 1.715,24 kn, dok je prošle godine iznosila 1.618,42 kn (skuplja je za 96,82 kn). Ovogodišnja srednja košarica iznosi 1.224,41 kn, a prošle je godine iznosila 1.119,91 kn (skuplja je za 104,50 kn). Skromna košarica ove godine iznosi 666,44 kn, a lani je iznosila 611,83 kn (skuplja je za 54,61 kn). Ugrubo, vrijednost bogate i srednje košarice je povećana za stotinjak kuna, a skromne pedesetak kuna. Nažalost, mnogi građani moći će potrošiti još manji iznos za još skromniji blagdanski stol. U iznos košarice nisu uračunati darovi za Uskrs, koji su tradicionalno skromniji nego za Božić, a nisu uračunati niti razni turistički aranžmani u zemlji i inozemstvu. Naravno, postoje i oni imućniji građani, koji će si, za razliku od većine, priuštiti skuplju trpezu za blagdane u odnosu na bogatiju košaricu te uskrsne, često i vrlo skupe turističke aranžmane.