HSP - Hrvatski sindikat POŠTE

POST INFO 630 – KAPITALIZAM NE MORA BITI ROBOVLASNIŠTVO

U intervjuu uspješne zagrebačke poduzetnice kojeg je dala jednoj hrvatskoj novini, dojmila se jedna obična, najobičnija rečenica koja glasi: „U početku su mi govorili, ti si žena, moraš s radnicima nemilosrdno … ja radim sasvim drukčije, ne vičem, ne oduzimam radnicima od plaće zbog greške, ne želim da rade u stresu … I vratilo mi se deseterostruko“. Mašala!!  Iako se, kako rekosmo, radi o najobičnijoj rečenici, stav dotične dame prema radu i radnicima, sve je samo nije običan i za hrvatske (ne)prilike radi se, više-manje, o rijetkom izuzetku. Pače, hrvatski pseudo kapitalizam gotovo u pravilu počiva na potpuno suprotnim odnosima poslodavac-radnik. Isti taj divlji kapitalizam, koliko god cijedi i moždi radnika, u našoj se Državi ne može podičiti uspjehom, baš suprotno. Možda su upravo nemilosrdan odnos prema radnicima, vika na njih, oduzimanje od plaće zbog greške, rad pod stresom i slični „maniri“, razlog da se takvima ne vraća ni jednostruko, a kamoli desetorostruko, kao što je to u slučaju one dame s početka teksta.

STRAH OD PROMJENA

Živimo i radimo u vremenu kad je više nego ikad aktualan citat Petra Preradovića „Od svih stvari na tom svijetu, samo stalna mijena jest“. Nekad smo živjeli i radili u vremenu kad se živjelo sporije, radilo opuštenije i nije se strepilo od promjena. Promjena ugovora o radu je u pravilu značila promaknuće. Istina je, doduše, i to da brojke nisu bile reprezentativne, radilo se s gubitkom i promjena je bila nužna. Preko noći smo postali kompanija koja ima solidne brojke i promiče kulturu izlaska iz zone komfora svakog pojedinca. Postoje različite edukacije i seminari koji pomažu ljudima da izađu iz zone komfora jer jedino tako se može postići napredak u karijeri i donijeti bolji poslovni rezultat. Pomoć je neophodna ponajprije zbog toga što je u svakom od nas usađen strah od promjene i svima nam je ugodnije živjeti i raditi u poznatim okolnostima, lakše je obavljati pos- love poluautomatski i u ustaljenom rasporedu. Zašto se toliko bojimo i je li taj strah opravdan? Nepoznati autor je jednom kazao „čovjek se boji onoga što ne razumije“, pa bi se iz toga dalo zaključiti kad bi čovjek imao dovoljno informacija i kad bi razumio zašto je promjena nužna, onda ne bi bio blokiran strahom. Izvršavao bi svoje dnevne radne zadatke znajući da će njegov trud biti prepoznat i nagrađen, širio bi pozitivnu atmosferu i promjenu bi percipirao kao mogućnost dobitka, a ne gubitka. Dakle, promjene su nešto što ne možemo izbjeći. Možemo li izbjeći nedostatak informacija? Možemo li ublažiti (ne)razuman strah od tog što će promjena donijeti? Može li promjena značiti da se staro ne odbacuje već nadograđuje?

ČOVJEK IPAK STANUJE U HP-u!

U prošlom broju Post infa objavili smo članak pod nazivom „Gdje je nestao čovjek?“. U članku smo u cijelosti prenijeli pismo jedne naše članice koja opisuje slučaj svoje teško bolesne kolegice kojoj je odbijen zahtjev za otpremninu. Nažalost, kolegica je prošli tjedan preminula i ovim putem njezinoj obitelji, prijateljima i kolegama izražavamo svoju najdublju sućut. Iako je objava predmetnog pisma izazvala određene nesuglasice između Poslodavca i Sindikata, čini se da je na kraju polučilo pozitivne pomake, tako da možemo zaključiti, hvala Bogu, da u Hrvatskoj pošti čovjek – ipak stanuje. U nastavku vam prenosimo reakciju naše članice s početka teksta koja je i otvorila ovu osjetljivu temu. „Poštovani, željela sam vam zahvaliti na objavljivanju mojega maila. Ne znam da li je on zaslužan ili ne, ali to uopće nije niti bitno, bitno je da su se u tjednu nakon objave počele događati neke pozitivne stvari, pokušalo se pomoći kolegici i to mi je vratilo nadu i vjeru u ljude i firmu kojoj pripadam. Dokazali smo da čovjek nije nestao i da još imamo želju i volju za pomoći, a to je ono najvažnije.
Na žalost prošloga četvrtka navečer ona je preminula, njezino srce ipak nije izdržalo da vidi i doživi sve to. Veliko hvala kolegicama i kolegama koji su čitavo vrijeme bili uz nju i nesebično joj pomagali. Hvala vam u njezino ime, jer da je u mogućnosti ona bi to sigurno učinila sama. Bila bi ponosna na svih vas, ponosna što je sve ove godine radila sa vama, dijelila i dobro i loše, a vi ste joj to vratili na najbolji mogući način, bili ste prijatelj kada vas je najviše trebala.“

DIVIZIJA EKSPRES – ŠTO SE IZA BRDA VALJA?

Sindikat je u zadnjih desetak dana zasut brojnim upitima radnika Divizije Ekspres iz kojih se dalo zaključiti da se iza brda valja nešto što bi moglo imati itekakvog, uglavnom lošeg, utjecaja na radnike ove Divizije. Ispalo je po onom starom obrascu, kad izostanu informacije, oni što „uvijek sve znaju“ šire svoja „saznanja iz druge ruke“, poluinformacije postaju gotova istina, da bi na kraju krajeva, lavina dezinformacija sijala potpunu nesigurnost, neizvjesnost, tjeskobu i strah kod ljudi. Potpuno razumijevajući uznemirenost i strah radnika, brojna smo pitanja i još brojnije teze saželi u, po nama najvažnija, četiri pitanja i uputili ih Poslodavcu. 1. Hoće li  ekspres u nekom budućem ustroju biti u nadležnosti Divizije Pošta, tj. kakva je budućnost DE? 2. Što će biti s ugovorima voditelja područja, ukidaju li se ta radna mjesta, ako da – što će biti s tim ljudima? 3. Što će biti s ostalim radnim mjestima u DE, ukidaju li se neka od njih ili se mijenjaju ugovori o radu? 4. Bez obzira kako će se eventualno zvati radna mjesta i kojoj će diviziji pripadati, mogu li radnici očekivati lošije ugovore (manje bodova)? Odgovor Poslodavca je uslijedio iznimno brzo i glasi:  „U ovom trenutku ne postoje odluke koje bi potvrđivale navedene (dez)informacije. Naravno, ako i kad bi se odluke takve vrste i donosile, i sami znate da bi poslodavac prema zakonskim i drugim internim aktima uključio radnička vijeća i/ili socijalne partnere. Upravo iz tog razloga Vas kao predsjednika reprezentativnog sindikata molimo da među zaposlenicima i u ovakvim situacijama iskoristite svoj utjecaj i autoritet te otklonite nedoumice jer samo zajedničkim naporima možemo pridonijeti kvalitetnom dijalogu, ali i umiriti zaposlenike da se ne zabrinjavaju radi stvari koje se nisu ni dogodile te staviti fokus na kvalitetno obavljanje posla i usluga našim korisnicima. Poslodavac će kao i dosad o svim relevantnim poslovnim promjenama u domeni njihova djelovanja prvo informirati socijalne partnere tako da ćete informacije takve vrste – ako ih bude – imati prvi“.

IZVJEŠĆE O OZLJEDAMA NA RADU

Prema podacima Ureda za korporativnu sigurnost, Odjela zaštite na radu, zaštite od požara i ekologije, u protekloj godini ukupno su se dogodile 244 ozljede na radu (ONR) i to; 123 u radnom procesu, 25 na putu s posla i na posao, 18 zbog ugriza psa te 78 zbog razbojništva.  Sati bolovanja ukupno je ostvareno 137.096 odnosno 17.137 radnih dana. Isplaćena naknada na teret HP-a (ukupne potpore) iznose ukupno 183.733,25 kn (od toga 60.000,00 kn za ONR, te 123.733,25 kn za ONR uzrokovane razbojništvom). Isplaćena naknada na teret HZZO-a iznosi ukupno 2.928.994,38 kn (od 1.821.053,08 kn za ozljede na radu, te 1.107.941,30 kn za ozljede na radu uzrokovane razbojništvom). Pr- ema grupama područja, najviše ozljeda na radu bilo je, očekivano, u GP1 (136), a najmanje u GP4 (13). U GP2 i GP6 bilo je po 27 ozljeda na radu, u GP3 njih 22, a u GP5 njih 19. Od ugriza psa najviše su stradali radnici iz GP5, njih petero, dok je, u GP2 bilo najmanje ugriza pasa, samo jedan. Ozljede na radu uzrokovane razbojništvom najviše su bile zastupljene u GP1, i to njih čak 64, što je neusporedivo više od svih ostalih GP-a. Jer u svim ostalim GP-ima zajedno, zabilježeno je 14 takvih ozljeda, s time da u GP5 tijekom čitave prošle godine nije zabilježena niti jedna ozljeda uzrokovana razbojništvom. Najčešći izvori nastanka ozljeda na radu su protupravno djelovanje trećih osoba (87 puta) te prijevozna sredstva cestovnog prometa (52 puta). Najčešće vrste ozljeda su šok zbog agresivnosti i prijetnji (76 puta) te iščašenja, uganuća i istegnuća (30 puta). Više su stradavali muškarci, 142 puta, dok su žene stradale 102 puta. Prema radnim mjestima, izrazito najviše stradavali su poštari (97) i operateri u PU (95). U 2016. godini izvršena je jedna prijava profesionalne bolesti te je priznata jedna profesionalna bolest od strane HZZO.