Sve više kompanija prepoznaje prednosti timskog rada. Tim je skup pojedinaca koji, radeći zajedno, postižu rezultate čija kvaliteta nadrasta pojedinačna postignuća članova tima. Timski način rada se pokazao kao brži, operativniji i kreativniji. I naša kompanija je ove godine uvela zajedničke, timske, ciljeve u poštanske urede. Međutim, i dalje postoje i individualni ciljevi svakog pojedinca, a ti ciljevi se najčešće mogu staviti pod zajednički nazivnik „prodaja usluga“. Što je zapravo prodaja usluge? To je prodaja nečeg neopipljivog, imaginarnog, neke „magle“. Upravo zbog toga prodaja usluge ovisi o prodavaču, njegovoj sposobnosti da uvjeri klijenta da je ta usluga upravo ono što on treba. Nije to kao kod proizvoda kojeg uzmeš u ruku, opipaš, okreneš i pogledaš sa svih strana. Ne, prodavač usluge mora biti uvjerljiv, mora vjerovati u ono što prodaje i u isto uvjeriti i klijenta. Za takvu vrstu prodaje potrebno je vrijeme. Neograničeno vrijeme, bez pritiska, opušteno i ugodno. To naravno ne znači da će se usluga i prodati. Uza sav uloženi trud i vrijeme rezultat je često: „Hvala, ali još ću razmisliti“. Je li to bačeno vrijeme? Može li se radnik u tom slučaju gledati kao dio tima ili je on ambiciozna individua neosjetljiva na gužvu kod svojih kolega? Radi li on u interesu kompanije? Radi li on na štetu svojih kolega jer ga se računa u potreban broj izvršitelja tog ureda, a nije ostvario predviđen broj transakcija za taj dan? Kako naći mjeru? Nadamo se da je Poslodavac razmišljao o ovim pitanjima kad je krenuo u projekt „Potreban broj izvršitelja“. Nisu ovo jedina pitanja. Koliko je vremena potrebno da bi se riješila reklamacija korisnika? Kvalitetno riješila, na način da se korisnik umiri i da izađe iz ureda zadovoljan rješenjem. Ili je bolje dati broj kontakt centra i ne trošiti vrijeme? Koliko je vremena potrebno da se roba lijepo posloži i istaknu sve cijene? Ili je bolje ne razmišljati previše o tome, napraviti to na brzinu i ne trošiti vrijeme? Iz svega navedenog proizlazi glavno pitanje – koji je cilj tima u poštanskom uredu? Je li to što veći broj transakcija u što manjem vremenu ili je to zadovoljan klijent bez obzira na „potrošeno“ vrijeme?
EKSPERIMENT „JANKOMIR“
Već je oko mjesec dana prošlo otkako su radnici Hpekspresa Zagreb preselili iz Branimirove na novu lokaciju – Jankomir. Kakvo je stanje, provjerili smo prošli tjedan. Sudeći prema viđenom i rečenom, uvjete u kojima radnici rade baš i ne možemo nazvati primjerenima, a najveći problem predstavlja nedostatak potrebnog broja radnika. Živo nas zanima tko se to sjetio da se selidba obavlja u vrijeme najveće količine paketa, a da uz to, nisu izvršene pripreme ni u tehnološkim procesima niti u poštivanju i primjeni odredbi Pravilnika o ručnom prenošenju tereta Pravilnika o zaštiti na radu (dalo bi se tu još nabrojati podosta internih pravilnika i zakona). Čini se da kod ovakvih i sličnih projekata, do izražaja dolaze svi nedostaci divizijskih, ali i drugih podjela unutar tvrtke, jer nešto što bi trebalo biti jednostavno odjednom postaje izuzetno komplicirano. Dojma smo da se u ovom slučaju obistinila ona stara – Puno baba kilavo dijete. Jer da postoji jedan šef, stvari bi išle kao podmazane. Ovako se za jednu stvar mora dogovoriti pet, šest odjela, sektora, direktora… Eto, to nam je ta nova organizacija, koja i na ovom primjeru pokazuje svoje minuse. Sada se vidi, kada kopiramo od drugih, a sami se temeljito ne pripremimo, to ne funkcionira. Stječe se dojam da tako uskačemo skoro u svaki novi projekt, a onda, naravno, sve se to lomi na leđima radnika, a u ovom slučaju i korisnika, tako da se odgovorni trebaju zapitati kuda nas sve to vodi. Jer da nam se pojavi samo neki novi City Ekspress, eto nas opet u problemima. A onda kada predstavnici radnika traže neke odgovore od odgovornih, s druge strane ljutnja ili šutnja.
PUNO TEŠKOG POSLA ZA MALU PLAĆU –
DO KAD ĆE TO TAKO IĆI??
Čini se da je iza nas, bar za sada, problem „prekobrojnih“ radnik, pa time i nemilo proglašavanje tehnološkog viška, kakvo smo imali prilike doživjeti u nedavnoj prošlosti. Štoviše, zahvaljujući prije svega povećanom udjelu na tržištu poštanskih usluga, posebno u paketskom dijelu, zapošljavanja su skoro svakodnevna. U usporedbi kraja srpnja protekle i ove godine u pošti je 418 radnika više. Samo u srpnju ove godine zaposleno je 67 novih radnika, dodamo li tome još 30 zaposlenih za zamjene odsutnih radnika, dolazimo do lijepe brojke novoprimljenih kolegica i kolega. Dobro, rekli bismo, neka posla, neka novih radnika. Ali, kao i uvijek ima to “ali”. U istom je razdoblju, srpnju ove godine, Poštu napustilo četrdeset i dvoje (42) radnika od čega njih 17 sporazumnim raskidom ugovora, najviše radnika s operativnih radnih mjesta (poštari, operateri, vozač, peronski manipulant). Govori li nam ovaj podatak išta? Što nam kaže činjenica da je u nekim našim regijama nemoguća misija zaposliti radnika na operativna radna mjesta? Naravno da govori puno. Govori, prije svega, da uz svu vojsku nezaposlenih, ljudima Pošta baš i nije prvi odabir. Govori također da sve veći broj mladih ljudi „bježi“ iz Pošte. Zašto je tomu tako? Razloga je možda više, ali je sigurno jedan od najvažnijih taj što „operativci“ rade puno i (pre)teško za mizernu plaću. Ponavlja li se to situacija s početka 60-tih godina prošlog stoljeća kada su se u ondašnji PTT zapošljavali samo oni koji nisu imali drugog izbora. Što Poslodavac misli poduzeti da spriječi ovu pojavu koja samo što nije postala trend??
IZVJEŠĆE O OZLJEDAMA NA RADU
U drugom tromjesečju ove godine (razdoblje od 01.04. do 30.06.2016.) dogodilo se ukupno 53 ozljede na radu i to; 29 u radnom procesu, 8 na putu s posla i na posao, 9 zbog ugriza psa te 7 zbog razbojništva. Sati bolovanja ukupno je ostvareno 29.616 odnosno 3.702 radna dana. Isplaćena naknada na teret HP-a (ukupne potpore) iznosi ukupno ukupno 40.000,00 kn (od toga 15.000,00 kn za ozljede na radu, te 25.000,00 kn za ozljede na radu uzrokovane razbojništvom). Isplaćena naknada na teret HZZO-a iznosi ukupno 750.008,79 kn (od toga 441.207,19 kn za ozljede na radu, te 308.801,60 kn za ozljede na radu uzrokovane razbojništvom). Prema grupama područja, najviše ozljeda na radu u radnom procesu bilo je u GP1 (njih 13) i GP2 (njih 7). Po dvije ozljede na radu dogodile su se u GP3, GP4 i GP5, dok su se u GP6 dogodile tri ozljede na radu u radnom procesu. Od ugriza psa, po jedan radnik stradao je u GP1 i GP2, po dvoje ih je stradalo u GP 3 i GP5, dok je u GP6 stradalo troje radnika. U GP4 od ugriza psa nije stradao niti jedan radnik. Ozljede na radu uzrokovane razbojništvom u navedenom se razdoblju, na sreću, nisu dogodile u čak tri GP-a, GP4, GP5 i GP6. U ostalim GP-ima, nažalost, bilo je ovakvih ozljeda na radu. Najviše njih dogodilo se na području GP1, 4. Dvije ozljede uzrokovane razbojništvom dogodile su se u GP2, dok se u GP3 dogodila jedna takva ozljeda. Prema radnim mjestima, najviše su stradavali poštari, 30 puta te operateri u PU, 15 puta. Najčešće vrste ozljede na radu prema ESAW klasifikaciji su iščašenja, uganuća i istegnuća (8 puta), rane i površinske ozljede te šok zbog agresivnosti i prijetnji (7 puta). U drugom tromjesečju 2016. izvršena je prijava profesionalne bolesti u Krapisnko-zagorskoj županiji. U istom razdoblju nije bilo priznanja profesionalnih bolesti od strane HZZO.
NEDJELJOM RADI ČAK 35 POSTO HRVATA
Prema Eurostatovoj statistici iz 2015. godine, u Hrvatskoj 35 posto ljudi radi nedjeljom, što je najviše u Europi. Pri tome 8,3 posto hrvatskih radnika radi gotovo svake nedjelje, a 28,3 posto ponekad radi nedjeljom. Pri tome je Hrvatska u toj drugoj skupini daleko ispred svih drugih zemalja EU-a, što ju u konačnici postavlja i na prvo mjesto u radu nedjeljom! Takvi uvjeti rada posebno su dobro poznati zaposlenima u trgovačkom sektoru. (Izvor: Glas Slavonije)