Prvosvibanjska sindikalna povorka u kojoj se okupilo oko 2000 sudionika održana je, kako je i najavljeno, u Sisku – nekadašnjem simbolu hrvatske industrije. Pod sloganom »Za spas industrije i radnih mjesta«, čelnici pet sindikalnih središnjica pozvali su vlasti da spase ono što je od industrije ostalo, a sindikalni predstavnici Rafinerije Sisak i kutinske Petrokemije upozorili da i tim dvjema tvrtkama prijeti propast. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever poručio je da se moraju obraniti radna mjesta i preostala industrija i zaustaviti gaženje radničkih prava i uskrata primanja. „Prosvjed održavamo u Sisku, u kojem je nekada radilo više desetaka tisuća radnika, a danas je ovdje pustoš, ali situacija je jednako teška u cijeloj Hrvatskoj“, kazao je Sever. Dodao je da nema posustajanja, već da će se borba za dostojanstvo i bolje sutra nastaviti, jer ako to ne činimo nećemo imati budućnosti. Pozvao je građane da okrenu leđa vlasti koja, kako je rekao, jedino zna muljati, lagati i opravdavati se. Vladu je pozvao da ode i prepusti mjesto onima koji mogu i znaju, a budućoj vlasti je poručio kako građani neće čekati četiri godine da pokaže rezultate. Bučni prosvjedni skup trajao je gotovo dva sata, a protekao je mirno, bez ijednog incidenta.
GUŽVA I PROBLEMI NA ZAGREBAČKOM HPEKSPRESU
Nedostatak vozila i radnika, neadekvatan radni prostor, naglo povećan obujam posla, narušeni međuljudski odnosi… Sve su to razlozi zbog kojih smo početkom tjedna, na poziv naših članova, otišli u prostore zagrebačkog hpekspresa, Branimirova 4. Radnici koji ondje rade iz dana u dan muku muče sa sve većim brojem prispjelih pošiljaka (i preko 80 adresa sa preko 100 paketa koje dostavljač dnevno mora isporučiti), a prostor je zakrčen do te mjere da se pojedinim dijelovima jedva može hodati. U borbi s rokovima i željom da se sav posao obavi kvalitetno i na vrijeme, radnici proživljavaju veliki stres čime se narušavaju i međuljudski odnosi te raste napetost među pojedincima. Upozoravaju da im zbog povećane količine posla i dolaska sezone nedostaje radne snage, barem po jedan radnik na svim odjelima te bi voljeli da netko od mjerodavnih konačno čuje njihove potrebe i u tom im smislu pomogne odnosno nađe konkretno i učinkovito rješenje. Nakon razgovora s članovima, sastali smo se s izvršnim direktorom sektora dostave u Diviziji Hpekspres GP1, kojem smo iznijeli sve navedene probleme. Direktor je priznao da istih ima, ali i da se sve to rješava u skladu s mogućnostima. Također, rekao nam je da će se trenutačni nedostatak radne snage nastojati nadoknaditi radom studenata.
ORGANIZACIJA NEKAD I SAD
Svaki dan dolazite na posao, radite što vam šef kaže i pri tom primjećujete da posao nije baš najbolje organiziran i pun je nelogičnosti? Dobrodošli u Hrvatsku poštu. Kompanija koja se divizijskim ustrojem htjela približiti uspješnim kompanijama, tim istim ustrojem donijela je puno problema radniku. Dan danas većina radnika ne razumije tko je komu šef i kojoj diviziji pripada. Jedini cilj koji radnik ima je preživjeti dan, a da ne napravi manjak, ne ošteti auto ili ne daj Bože naljuti zahtjevnog korisnika, jer ako te netko prijavi kontakt centru jao tebi! Voditelji možda i razumiju i vide što bi trebalo mijenjati u svakodnevnoj organizaciji posla, ali kako to objasniti direktoru?! On je svaki tjedan na divizijskom sastanku i njegovi kolege imaju neka druga iskustva. Nismo se valjda diviziono uredili, pa da sad nemamo jednaki ustroj u čitavoj diviziji?! Bože sačuvaj da se shvate specifičnosti područja i prema tim specifičnostima organizira posao! Uvode se radna vremena poštanskih ureda bez da se razmišlja o lokalnim potrebama. Ukidaju se jutarnje smjene u sortirnicama, uvodi se isključivo noćni rad djeljačima, jer linije dolaze u noćnim satima. Što se netko tamo ima javljati sa idejama kako je omjer lokalne pošte koja se zaprima cijelog dana od velikih korisnika i pošte koja dolazi u noćnim satima razlog da se drugačije organizira posao? Radnici različitih divizija se gledaju preko nišana, komentiraju tko ima više posla, kome je teže i tko je lošije prošao sa voditeljem u novoj organizaciji. Sjećamo se nekih davnih vremena kad bi svi skupa odrađivali posao tamo gdje ga je tog trena najviše bilo. Svi smo bili dio Hrvatske pošte i organizator na lokalnoj razini (kako god da se zvao) je određivao što je prioritet i nikome nije palo na pamet govoriti – to nije moj posao. Svi smo se međusobno uvažavali i sa radošću dolazili na posao jer je vladala neka skroz drugačija klima. Kvaliteta je bila neupitna, nisu se trebale raditi analize o korporacijskoj klimi jer bila je takva da su druge kompanije to mogle samo sanjati! Ponosno si izgovarao JA radim u POŠTI!
NADREALNI CILJEVI
Počelo je ocjenjivanje radnog učinka u Hrvatskoj pošti. Nažalost, podosta je onih koji nisu uspjeli ostvariti svoje ciljeve, pa time niti dobiti dobre ocjene. A kako i bi kada se očito traži nešto nerealno? Da priča bude jasna, nije da se usluge ne prodaju, o da, itekako puno XY osiguranja i Evotv-a je prodano (uža i šira rodbina, prijatelji, poznanici, korisnici…), no to očito nekome nije dovoljno. Ako se, k tome, u obzir uzme i mjerodavnima poznata činjenica da je na pojedinim područjima pojedinih županija signal za Evotv izrazito slab ili ga pola ulice nema, a pola ima, onda se radnici zaista s pravom pitaju tko je tu lud? Jednako tako, kako nekom, u ova teška vremena u kojima se pazi na svaku lipu, prodati jedno od najskupljih osiguranja?! Teško, vrlo teško. Ili možda odgovor zna onaj koji traži takve visoke i nadrealne ciljeve? Informacije radi, samo ćemo napomenuti da postoje kud i kamo realnije tvrtke koje su uvidjele da ocjenjivanje ovakvog tipa nema smisla pa su od istog jednostavno odustale. Ne samo jer se shvatilo da takvi ciljevi nisu realni, nego i zato jer ne žele maltretirati radnike koji im, na kraju krajeva, zarađuju plaću! Možda je vrijeme da HP od drugih kopira i nešto toga tipa, jer ovo je nešto zaista važno.