„Poštovani, molim da se osvrnete malo i na odlučivanje o „stavljanju“ radnika u određeni platni razred. Naime, ne postoje egzaktni pokazatelji na temelju čega je odlučeno koji radnik pripada u koji platni razred. Srdačan pozdrav, …“. Tako piše u jednom od brojnih mailova vezanih za novi Pravilnik o plaćama koji su stigli na adresu sindikata. U ovom su malo, čini se, pobucani razredi i kategorije al’ nema veze, nije za zamjeriti. Na što da se osvrnemo? Možda na to što je Poslodavac svojim Pravilnikom o plaćama uveo segregaciju među pojedinim skupinama radnika. Jedne je, one po njima manje vrijedne, svrstao u prva tri platna razreda, ne dajući im priliku da svojim radom, trudom, zalaganjem i znanjem zasluže i dobiju više. Ili da se osvrnemo na one druge, iz čijih je redova i prispio mail s početka teksta, kojima je odredio šest famoznih kategorija, od A pa sve do F, propisujući da nema propisa po kojem bi netko bio u nekoj od tih kategorija. Pardon, ima propisa, ispisanih nadugo i naširoko, al’ šteta papira. Slobodno je u članku 9. Pravilnika o plaćama moglo pisati i ništa ne bi mijenjalo na stvari, slijedeće: Radnike 4. i 5. platnog razreda će u kategorije od A do F, diskrecionim pravom svrstati njihovi rukovoditelji, svojim egzaktnim nahođenjem, svojom egzaktnom voljom, egzaktnim osobnim simpatijama, po egzaktnim babama ili stričevima, rodijačkim i inim egzaktnim kriterijima. Sve se praši od egzaktnosti. Tko se još može usuditi reći da je nema? Na one koji su blagonamjerno smješteni u šesti platni razred, niti se osvrćemo niti se osvrtati možemo. Ne znamo ni tko su, ni koliko ih ima, niti zašto ih uopće ima. Znamo samo da je za neke od njih (čudo)tvorac Pravilnika namijenio dosta lijepu količinu bodova. Čemu trošiti tintu? Ionako sve čitko piše u svima nam dostupnom Pravilniku.
HVALA VAM ŠTO STE ETIČNI, PUNO VAM HVALA
Što to naš Poslodavac misli o radnicima Hrvatske pošte? Smatra li nas heterotrofnim jednostaničnim organizmom, amebom ili pak uspravljenim primatom zakržljalog središnjeg živčanog sustava? Pretjerujemo li možda i zašto se to pitamo? Ne pretjerujemo uopće i evo zašto se to pitamo. Zato što, opravdavajući svoj, na Zakonu utemeljeni, a ipak skandalozni način na koji su radnicima mijenjali ugovore o radu, Poslodavac tvrdi da je to obavio na „etički puno prihvatljiviji“ način nego da su, ne daj Bože, dali „9000 otkaza makar oni bili samo formalnog karaktera“ (Vaša pošta broj 199, 2. travnja 2015.). Ovakvo što ne bi popušile ni praživotinje, o primatima da i ne govorimo. Dakle, Poslodavac nam hoće reći da je etički puno prihvatljivije kada radniku ne daš pravo i priliku da osporava ponuđeni mu ugovor. Naime, to pravo bi radnik ostvario da su mu u „etički neprihvatljivom“ postupku, istovremeno otkazali stari i ponudili novi ugovor. Ovako su skroz naskroz etički, po principu uzmi ili ostavi, ponudili radniku novi ugovor, s tim da ako se radnik odluči za verziju „ostavi“, trasira sebi put na burzu rada. Hvala Ti Poslodavče što si nam tako etičan, moralan, brižan, čestit!
SINDIKATI NIŠTA NISU POTPISALI
Kako nas svakodnevno zapljuskuju razne poluinformacije, dezinformacije i podmetanja, dužnost nam je i potreba, po tko zna koji put ponoviti: Pravilnici o sistematizaciji i plaćama su JEDNOSTRANI AKTI POSLODAVCA koje je on sam donio, kojima nisu prethodili nikakvi pregovori pa tako ni potpis od strane sindikata. Štoviše, Glavno radničko vijeće (sastavljeno od predstavnika sindikata) očitujući se o pravilnicima u zakonskoj proceduri, Poslodavcu je uputilo niz konkretnih primjedbi i razloga zbog kojih pravilnici nisu prihvatljivi, posebno stavljajući naglasak na diskriminaciju pojedinih kategorija radnika. Još jednom: Sindikati nisu pregovarali, ništa potpisali nisu, Poslodavac je jednostrano donio pravilnike jer mu to, nažalost, omogućava ZOR (Zakon o radu, točnije rečeno, Zakon o robovlasništvu).
„PILOTI“ U HRVATSKOJ POŠTI
HP-om sve češće pilotiraju razno razni „piloti“. Međutim, o njihovoj koristi, može se govoriti tek nakon „slijetanja“… Naime, kada određeni “pilot projekt” na području jedne županije zadire u poslovanje na području više drugih županija i kada se isti odnosi na radnike druge županije, nikako se ne može govoriti o pilot projektu na području jedne županije. Valjda bi to trebalo biti jasno?! Međutim, o statusu svih tih radnika u prezentaciji istog tog projekta niti jedne jedine riječi. Što drugo zaključiti nego da se poslovi ponovno rade napola? Primjera radi, jedan od tih „pilota“ je preuzimanje 1 transportne razine od strane Divizije ekspres. Je li to jedino pametno što je ta divizija osmislila? Je li preuzimanje dijela poslova i radnika od sektora prijevoza razvoj i unaprjeđenje temeljnog poslovanja? Može li se u trenutku posrtanja najvećeg konkurenta, svu svoju snagu pametnije iskoristiti? Kao i uvijek, nažalost, pitanja je previše, odgovora niti jednog! Žalosno da se ponavljamo, još žalosnije da pojedinci i dalje rade po svom, napola, bez reda, bez svih uključenih faktora, bez profesionalnosti, a sve kao i uvijek, na štetu radnika.
VEZA I NEPOTIZAM VS. ŠKOLOVANJE, ISKUSTVO, KVALITETA
Još jedno pismo vezano uz novu sistematizaciju radnih mjesta odlučili smo objaviti u cijelosti. Ovakvi i slični problemi sve više isplivavaju na površinu, a radnika koji se bore s istima nažalost je mnogo…
„Poštovani, obraćam vam se budući sam jedan od djelatnika HP d.d. kojem su u novoj sistematizaciji radnih mjesta znatno smanjeni bodovi i izvršena promjena radnog mjesta (sa VŠS na SSS). U HP d.d. radim 27 godina. Većinu vremena provela sam na radnim mjestima kontrolora i asistenta. U HP primljena sam nakon redovno završenog fakulteta (VŠS), ali sam kao novoprimljeni djelatnik počela na radnim mjestima u kojima sam morala upoznavati proces rada od samog šaltera i sl. Smatram da je do nove raspodjele radnih mjesta došlo ne zbog kvalitete rada i poznavanja posla, već zbog veza, nepotizma i sl. Smatram da iz tih razloga više nije važno naše školovanje, kvaliteta rada i iskustvo. Napominjem da su na mjesta djelatnika sa VŠS i VSS primljeni djelatnici SSS i obrtničkim zanimanjima. Nadam se (kao i puno naših kolega i kolegica) da ćete uspjeti skrenuti pažnju na ovaj problem u HP. Hvala.“
POLUPANI LONČIĆI
Kako to izgleda kada se Uprava i manadžeri jedne ozbiljne tvrtke okrenu onome što primarno nije njihova uloga? Još bolje, kako to izgleda kada kradeš tuđe ideje i tuđe poslove? Naprimjer, sindikalne. Nimalo kreativno, ali vrlo smiješno i rekli bismo – blamažno. Pod paskom „Uprava brine o svojim radnicima“, dosjetiše se „kreativci“ pa ugovoriše povoljan prijevoz HŽ-om za svoje radnike (!?!). Nisu valjda znali da isto ugovoriše sindikati puno prije njih. Šteta što se Uprava tako ne pobrine za svoje radnike kada su u pitanju božićnice, regresi, jubilarke i sve ono što uzeše u nadi da će uštedjeti. Nedugo zatim, eto ti i ugovora s kazališnom kućom (!?!). Nekome se nešto pomiješalo u glavi – polupali se lončići. Nastavi li se ovako, radnici valjda mogu očekivati i kakvu povoljnu ponudu šunkica, jaja i pilića. Izgleda, više se isplati to, nego smisliti kakvu inovativnu, kreativnu i po mogućnosti originalnu POŠTANSKU ideju.