Izvor: POSLOVNI DNEVNIK
Foto: NHS/MH
Lovrinčević: Strani vlasnici na periferiji EU pokušavaju zadržati status koji gube na azijskom tržištu i u SAD-u i pokušavaju izvući što više novca s periferije, a periferija smo mi. Prehrambeni proizvodi koji su jučer bili sastavni dio potrošačke košarice postaju statusna dobra, a nisu kavijar.
Premijer je u božićnoj čestitki poručio je kako će nastaviti graditi društvo jednakih prilika, vodeći računa o dostojanstvenom životu svakog čovjeka. Dobro zvuči, ali u stvarnosti se sve više udaljavamo od društva jednakih prilika. Dok su jedni s lakoćom ‘bacali’ 300 eura samo na rezervaciju stola u centru Zagreba za Badnjak protivno svemu što taj dan simbolizira, na sebe navlačili Max Marine kapute i biserne ogrlice da se pokažu puku ili javno objavljivali slike s luksuznih putovanja, s druge strane 850 tisuća zaposlenih koji zarađuju manje od medijalnih 1160 eura i vojska umirovljenika imali su problema s kupnjom preskupih životnih namirnica. Da dobar dio građana, porezno milovan, nema viška novca zbog kojih sumanuto troše ne bi ni cijene svega i svačega divljale u Hrvatskoj jer dok ima onih koji ne gledaju koliko nešto košta zašto bi vlasnici npr. trgovačkih lanaca ili nekretnina spuštali cijene? Vlada je ta koja treba voditi računa o dostojanstvenom životu svih svojih građana, ne samo zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Sve je očitije da privatni sektor s iznimkom manjine postaje rezerviran za jeftinu radnu snagu, neovisno o obrazovanju. U Hrvatskoj je prema istraživanju sociologa Mirka Petrića i njegovih kolega ispod srednje klase oko 60% građana koji krpaju kraj s krajem. Dr. sc. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta ističe da službeni prijavljeni podaci o dohodcima Hrvatsku svrstavaju u europski prosjek, no kada se gledaju podaci u smislu kumulacije imovine odnosno štednje tu su parametri nejednakosti radikalno veći.
– To upućuje na zaključak da značajan dio novca koji se pretvara u imovinu ili štednju dolazi iz sivih, neprijavljenih zona, a s uvođenjem eura je dijelom legaliziran. Prostor sive ekonomije u Hrvatskoj je značajan i nije obuhvaćen službenim podacima, a stvara nejednakosti u imovini, razliku između prijavljenih prihoda i imovine i sl. Nije tu riječ o neprijavljenim niskim dohodcima za preživljavanje građana nego onima iz sive zone koji generiraju veća primanja, a koja dolaze iz različitih neprijavljenih izvora. U posljednje vrijeme dojma sam da ponovno dolazi do porasta sive ekonomije s priljevom EU sredstava, s obnovom, rastom građevinskih radova…– govori Lovrinčević.
Plenković je prekjučer kazao da su plaće državnih i javnih službenika od 2016., s najavljenim povećanjima do listopada 2025., rasle nominalno za 100%. Ali taj porast plaća nije zahvatio privatni sektor.
-Privatni sektor u sve većem broju ovisi o minimalnoj plaći, u njemu je problem poplava radne snage na razini minimalca, a u javnom sektoru u zadnjih godinu dana događa se značajan dio sažimanja u smislu raspona plaća. Zbog nedovoljnog razvlačenja koeficijenata značajno su više rasle plaće za niža zanimanja nego za najkvalitetnije dijelove javnog sektora koji bi na njih poticajno djelovali da rade. Pa takvi traže izlaz u tome da su zaposleni u javnom sektoru, a rado privatno, u klinikama i slično – kaže Lovrinčević.
Napominje da Vlada kroz politiku minimlaca određuje manje-više koliki će biti rast plaća u privatnom sektoru, a on je bliže minimalcu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća je 1340 eura, no zanimljivo je da je npr. veća prosječna plaća u obrazovanju (1533 eura) nego u znanstvenim i tehničkim djelatnostima (1413 eura), da ne govorimo o javnoj upravi i obrani u kojoj je prosječna plaća 1683 eura.
-Nažalost nema valorizacije rada za najviša zanimanja i kod nas ne postoji takva industrija ni potražnja za kvalitetnim zanimanjima, pa inženjeri različitih profila traže radno mjesto izvan Hrvatske – uzvraća Lovrinčević. Zašto su hrana i drugi proizvodi u Hrvatskoj skuplji nego u Italiji, Austriji, Njemačkoj? Ili još banalnije zašto običan espresso košta u Zagrebu i do 2 eura, a u Italiji 1,30 eura?
– Proizvodi koji su jučer bili sastavni dio potrošačke košarice poput određenih prehrambenih proizvoda, a nisu kavijar, te obične kave osiromašenjem srednjeg sloja počinju se definirati kao statusna dobra, što je tužno. Još prije pet godina vidjelo se da se kod snižavanja poreznih stopa PDV-a ne događa prelijevanje benefita na potrošače. Kod smanjivanja PDV-a ovisno o pojednim dobrima prosjek je u EU da se oko dvije trećine benefita od smanjenog PDV-a prelije potrošačima, a trećinu sebi zadrže trgovci i proizvođači. No, u Hrvatskoj se već prije korone vidjelo da se počinju događati anomalije, da trgovci, a poslije i dobavljači, sebi uzimaju 70 % a tek 30% ostaje potrošačima. To su bile prve naznake da se događa nešto čudno s trgovačkim lancima, s politikom marži i sl. To je bio početak kaosa koji je eskalirao s uvođenjem eura. Domaća ponuda je sve slabija, tržišna utkamica kod nas slabi, a ne jača, dijelom i zbog procesa na razini EU u kojem strani vlasnici na periferiji EU pokušavaju zadržati svoj status koji gube na azijskom tržištu i u SAD-u i pokušavaju izvući što veći dio s periferije, a periferija smo mi. Njemački dioničar traži svoj dio dividende, talijanski i austrijski isto. Periferiju bi po definiciji trebale braniti nacionalne vlasti i regulatori jer je smisao njihova postojanja da brane građane i poduzeća od drastičnog izvlačenja profita bez nekog osobitog rada. To se sada ne radi. Pred Njemačkom, Italijom i Austrijom i dalje nije neko zeleno razdoblje i pretpostavljam da će se intenzitet izvlačenja novca s periferije nastaviti. To nas opet vraća na početak ‘izvlačim s periferije, iz Hrvatske ili Bugarske, što više, a onda radnu sredinu u Njemačkoj ili Austriji činim više atraktivnom nego odakle sam taj kapital izvukao’. I povlačim ljude s periferije prema centru – zaključuje Lovrinčević. Raslojavanje će se nastaviti u Hrvatskoj. Ne smanjuju se ni regionalne nejednakosti jer je prema Eurostatu u Panonskoj Hrvatskoj 29,4 % stanovništva u riziku od siromaštva, a u Jadranskoj 17,5%.
Foto: HRT Darije Hanzalek screenshot
Izvor: HRT
Hrvatska je rekorder na ljestvici Europske unije u kontinuitetu povećanja minimalne plaće, kad se gledaju tri godine, kazao je u HTV-ovom Studiju 4 Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a. Darije Hanzalek, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, dodaje kako je to istina, ali da je ona i dalje niža nego u Sloveniji i državama u okruženju, a za čak 1000 eura je niža nego u Njemačkoj.
Premijer Andrej Plenković predstavio je jučer devet područja na kojima su se koristile mjere Vlade RH.Darije Hanzalek, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kazao je u HTV-ovom Studiju 4 da na temelju brojki koje su jučer iznijete, može se reći da mjere daju rezultate.
– Što se tiče mjera koje su predstavljene, u trenutačnoj situaciji vrlo niske nezaposlenosti Sindikat pozdravlja sve mjere koje su usmjerene na poticanje zapošljavanja onih skupina koje su i dalje teško zaposlive, a kojima i dalje treba pomoć. S druge strane, dosta smo oprezni oko mjera koje idu u širu perspektivu, dakle bez jačih kriterija dijeljenja pomoći. Kod ovih kompenzacijskih mjera vezanih uz minimalnu plaću, tražili smo da se ograniče samo na one poslodavce koji su zaista u teškoći poslovanja, a ne da bude jedini uvjet samo da je minimalna plaća, da te mjere budu javne i da se ograniči stjecanje dobiti, kazao je Hanzalek i spomenuo drugu mjeru koju smatra vrlo važnom – zapošljavanje mlađih od 29 godina.
Riječ je o devet područja mjera aktivne politike zapošljavanja koje se odnose na potpore za zapošljavanje, potpore za zapošljavanje osoba uključenih u program Posao plus, potpore za pripravništvo, za usavršavanje, samozapošljavanje, potpore za mobilnost radne snage, za osposobljavanje na radnom mjestu, potpore za javni rad te za zadržavanje radnih mjesta.
“Hrvatska na začelju EU po usavršavanju na radnom mjestu”
Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a istaknuo je da pozdravlja nove mjere koje se tiču pripravništva, koje potiču stručno usavršavanje na radnom mjestu.
– Hrvatskaima svega 27% ljudi koji se dodatno usavršavaju na svom radnom mjestu i po tome smo među 20% najgorih članica EU-a. Pozdravljamo mjeru skraćivanja radnog tjedna, gdje je prihvaćen prijedlog HUP-a da se spusti prag pada prihoda sa 40% na 20%. To bi bila dobra mjera kad jednog dana opet gospodarstvo europodručja dođe u recesiju pa onda neke djelatnosti budu snažno pogođene, kazao je Stojić.
Ne možemo se složiti, kaže, da će ove mjere potpuno kompenzirati nešto što se dogodilo u zadnje vrijeme, a to je snažan rast minimalne plaće.
-Kad gledamo tri godine u kontinuitetu povećanja minimalne plaće, Hrvatska je uvjerljivo rekorder na ljestvici Europske unije, a jedna europska institucija je također izračunala da je Hrvatska prva po realnom poboljšanju primanja ostvarenog kroz minimalnu plaću, dodao je i istaknuo da se ukupno povećanje mase plaća ne odnosi samo na minimalnu plaću, nego ima puno širi opseg.
“Minimalac i dalje manji nego u državama okruženja”
Hanzalek se slaže s tvrdnjom da je minimalna plaća u Hrvatskoj rasla. Možda i jesmo zaista vodeći i to je dobro, dodao je.
– Dobro je da je prepoznata nužnost da mora rasti, jer je ona i dalje niža nego u Sloveniji, u državama u okruženju, a za 1000 eura je niža nego minimalna plaća u Njemačkoj, kazao je i dodao da se “moramo uspoređivati i s Njemačkom jer smo ušli u to društvo”.
– Od ulaska u EU, od otvaranja tržišta rada, gledano u radnim odnosima, praktički smo dio jedne zemlje. Nema više barijera, kazao je Hanzalek i podsjetio na odlazak velikog broja ljudi iz Hrvatske, otkad smo ušli u EU.
– Minimalna plaća u Hrvatskoj i dalje će morati izuzetno snažno rasti, poručio je navodeći da je potrebno što više smanjiti razliku u plaćama posebno u “nižim” i “srednjim” poslovima.
Razlike u prosječnim plaćama, tvrdi Hanzalek – još su veće.
– Od kraja 2019. do prve polovice 2024. Hrvatska je uvjerljivo rekorder u EU po nominalnom rastu plaća, od 67%, a realno je također rekorder i to u iznosu od 35%, dodaje Stojić. Navodi i da je čak 12 članica Europske unije zabilježilo realni pad ukupnih primanja zaposlenih.
– U dva državna proračuna, aktualnom i onome za iduću godinu, pričamo o povećanju mase plaća u javnome sektoru u iznosu od 58%. Molim vas nađite poduzetnika u privatnom sektoru koji si može priskrbiti toliko veliko povećanje plaća, a da nije izašao s nekom inovacijom, nekim poboljšanim procesom, otvorio neko važno tržište, kazao je Stojić.
Potom je naglasio “jedinični trošak rada” – ono koliko poslodavac plati za zaposlenika u odnosu na ono što se proizvede. To u zadnje tri godine u kontinuitetu raste znatno brže u odnosu na prosjek država EU-a.
– Dakle, mi gubimo konkurentnost. Znači, urušavamo naš budući ekonomski kapacitet iskorištavajući supstancu koju smo u godinama prije ulazka u EU ojačali kroz razne reforme i u javnim financijama i na razvoju institucija. Poduzeća su također napravila razne iskorake po pitanju konkurentnosti, osvajanja novih tržišta, uključivanja u lance vrijednosti. I sada, sva ta dostignuća mi zadnje dvije godine zapravo trošimo na rast plaća u javnom sektoru. I na taj način neopravdano se vrši pritisak i na privatni sektor da diže plaće iznad produktivnosti, iznad onoga što bi bilo opravdano rezultatima. Možemo to raditi godinu-dvije, ali uvijek će nam to doći na naplatu, izjavio je Stojić.
Hanzalek potvrđuje da je zaposlenost porasla, ali ga zabrinjava promjena strukture. Jedan dio radnika, kaže, iselio je u inozemstvo, otišli su ondje isto na loše plaćene poslove. Istodobno, veliki broj stranih radnika dolazi u Hrvatsku. U zadnje dvije godine mnogo ih dolazi s područja Azije, a prije se taj “bazen” popunjavao radnicima s područja Balkana.
Napomenuo je i da je dobit u poduzetništvu8,8 milijardi eura, odnosno porasla je više od 30% u odnosu na prethodnu godinu.
Jake korporacije, npr. u području bankarstva, telekomunikacija – ne ulažu dovoljno u radnike i rad te izvlače dobit, upozorava Hanzalek i dodaje da je više od milijardu eura otišlo iz Hrvatske van. Ima poslodavaca kojima je i teško, ali oni koji mogu trebali bi, kaže, puno jače “vući naprijed”.
“U Hrvatskoj nema ozbiljne profitabilnosti”
Stojić je kazao da želi pojasniti da je profitabilnost po zaposlenom u Hrvatskoj 55% niža u odnosu na prosjek EU i 25% u odnosu na prosjek zemalja istočne Europe. Navodi da nema ozbiljne profitabilnosti u RH te upozorava da treba prestati pričati o profitabilnosti koja je narasla zbog inflacije.
– Inflacija je digla prihode, digla je profit. Međutim, digla je i troškove, kazao je i dodao da poslodavci itekako ulažu u zaposlene jer dižu cijenu rada. Povećavaju plaće i ostala primanja zaposlenih i to se reflektira na smanjenje relativne profitabilnosti kroz smanjenje marži. Znači to su činjenice, a sve ostalo su mišljenja.
– Mislim da mi u principu nemamo problema toliko s obrazovnim sustavom jer svi naši ljudi bez problema nađu posao vani. Mi imamo problema sa odgojnim sustavom i porukama koje dajemo mladim ljudima da ih na neki način danas i odgajamo da već idu vani. Učimo ih četiri jezika, ne kažem da ih trebamo zatupiti, ali trebali bismo davati nekakve poruke da gledaju i pokušaju graditi svoj život ovdje. Uz plaće, ono što je temeljni problem, je priuštjivo stanovanje, da ti mladi ljudi mogu osigurati i imati vlastitu obitelj ovdje u ovoj zemlji, a ne da moraju ići vani da bi to ostvarili, kazao je među ostalim Darije Hanzalek.
Izvor: VEČERNJI LIST
VODIČ KROZ IZMJENE
Sve će lokalne jedinice do kraja veljače 2025 godine donijeti odluke o oporezivanju nekretnina na svom području, sa zonama i pripadajućim poreznim stopama. Najveći se porezni udar očekuje upravo na turistički najam. Od početka iduće godine povećava osobni odbitak s 560 na 600 eura. Ovo su samo neke od izmjena
Nova godina nosi i neka nova porezna pravila. Bit će izmjena u poreznim olakšicama na rad, u porezu na plaće, a možda najviše polemike izazvao je najavljeni porez na nekretnine. Donosimo sve što će se u Hrvatskoj mijenjati u 2025.
Porez na nekretnine
Od početka iduće godine u povijest odlazi opcijski porez na vikendice, a svi će gradovi i općine morati uvesti porez na nekretnine koje ne služe za stalno stanovanje. Ako misle da trebaju biti oslobođeni obveze plaćanja takvog poreza, vlasnici druge, treće i svake daljnje nekretnine morat će do kraja ožujka 2025 godine dostaviti poreznim vlastima sredine u kojoj žive podatke i dokaze na osnovu čega traže izuzeće. No, prije ožujka, sve će lokalne jedinice do kraja veljače 2025 godine donijeti odluke o oporezivanju nekretnina na svom području, sa zonama i pripadajućim poreznim stopama. Već za 2026. i svaku narednu godinu, takva se odluka mora objaviti do sredine prosinca tekuće godine za narednu godinu.
U sredinama koje dosada nisu naplaćivale porez na kuće za odmor, primijenit će se donji iznos od 0,6 eura po četvornom metru, ne propišu li iznos novog poreza. U gradovima i općinama koje su razrezale porez na kuće za odmor, nekretnine će se, do nove odluke, oporezivati prema iznosima koji su se odnosili na kuće za odmor. Porez na nekretnine kretat će se od 0,6 do osam eura po četvornom metru, s tim što će svaka lokalna jedinica javno objaviti pravila na osnovu kojih će se donositi odluke o oslobađanju od porezne obveze. Kriteriji za oslobođenje mogu biti socijalni, ali i kvaliteta nekretnine te nepostojanje ikakve komunalne infrastrukture. Jednako tako, zakon daje mogućnost lokalnim vlastima da neke luksuzne nekretnine oporezuju i više od osam eura po četvornom metru, što će također morati navesti u svojim kriterijima.
Vlasnici koji iznajmljuju stanove podstanarima najmanje deset mjeseci na godinu, dužni su dostaviti ugovore o najmu, ako to već nisu do sada učinili, a dokazi će se morati dostavljati i za povezane članove kućanstava koji žive u nekretninama u vlasništvu članova obitelji. Hipotetski, prva rješenja o plaćanju poreza na nekretnine mogu stići već 1. travnja, no veća je vjerojatnost da će se slanje rješenja pomaknuti prema sredini godine, budući da je vlasnicima dan rok da tijekom prva tri mjeseca prijave sve relevantne podatke za oporezivanje. Poreznim će vlastima ipak trebati neko vrijeme da provjere i obrade sve dobivene podatke, a provjeravat će se i potrošnja struje i plina po stanovima, na osnovu čega se procjenjivati jesu li nastanjeni veći dio godine ili nisu. Baza za naplatu novog poreza bit će evidencije po kojima se obračunava i plaća komunalna naknada, koja će se nesmetano naplaćivati i dalje, nevezano za oporezivanje praznih nekretnina. Porezna uprava vodi i na svojim internetskim stranicama javno objavljuje sve podatke o lokalnim porezima, pa tako i podatke o stopama poreza na dohodak, kao i iznos poreza na nekretnine, te visinu paušalnog poreza na kratkoročni najam, odnosno iznajmljuje stanova i kuća turistima. Iznajmljivači će plaćati povećani paušalni porez na kratkoročni najam, porez na nekretnine, kao i komunalnu naknadu.
Paušalni porez na najam
Najveći se porezni udar očekuje upravo na turistički najam. Ovisno o indeksu turističke razvijenosti, općine i gradovi također moraju do kraja veljače donijeti odluku o visini paušalnog poreza po krevetu. Raspon će se kretati između 150 i 300 eura godišnje po jednom ležaju za najrazvijenije jedinice, za one u drugoj skupini paušal će biti od 100 do 200 eura, trećoj od 30 do 150 eura, a u najnerazvijenijim turističkim područjima 20 do 100 eura po krevetu. Ako neka sredina ne propiše visinu paušalnog poreza primjenjivat će se srednja cijena koju je propisala hrvatska Vlada, a ona iznosi 225 eura po krevetu u najrazvijenijim sredinama, 150 eura u drugoj zoni, 90 eura u trećoj zoni razvijenosti i 60 eura u četvrtoj.
Porez na plaće
Kako se od početka iduće godine povećava osobni odbitak s 560 na 600 eura, doći će i do povećanja plaća za otprilike osam eura, a do četiri će se povećati i mirovine veće od 600 eura. Proporcionalno osobnom odbitku rastu i olakšice za uzdržavane članove obitelji, pa bi pristojno plaćen radnik s dvoje djece mogao dobiti 15 do 20 eura veću plaću temeljem olakšice za djecu. Onima koji malo zarađuju olakšice za djecu su samo papirnato pravo koje ne mogu konzumirati. Također, povećat će se i prag za primjenu više stope poreza na dohodak s 50.400 na 60.000 eura temeljem čega će desetak tisuća menadžera, političara i drugih dobro plaćenih osoba dobiti oko 200 eura povišice. Država je odredila i raspone unutar kojega se lokalne jedinice moraju kretati kod propisivanja stopa poreza na dohodak, što bi nekim sredinama, kao što je Zagreb, moglo donijeti koji euro više. Općinama je postavljena gornja granica do koje mogu propisati nižu stopu poreza na dohodak na najviše 20 posto, manji gradovi na 21 posto, veći gradovi i sjedišta županija na 22, a Grad Zagreb na 23 posto. Sad je ta stopa u Zagrebu 23,6 posto. Kod viših stopa poreza na dohodak, gornji limit za općine će biti 30 posto, za gradove 31, velike gradove i središta županija 32, a Grad Zagreb 33 posto. Pritom, donji limiti za nižu stopu poreza na dohodak ostaju na 15, a za višu na 25 posto. Novost je i da će povratnici, ljudi koji su živjeli i radili u inozemstvu najmanje dvije godine, biti pet godina oslobođeni obveze plaćanja poreza na dohodak ako se zaposle u Hrvatskoj.
Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU
Najviše porasle cijene u skupini Restorani i hoteli
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u listopadu 2024. u odnosu na listopad 2023. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 2,2%, dok su u odnosu na rujan 2024. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 1,1%.
Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 10,6% (doprinos porastu od +0,54 postotna boda), Razna dobra i usluge, za 6,7% (+0,42 postotna boda), Obrazovanje, za 5,3% (+0,04 postotna boda), Zdravlje te Rekreacija i kultura, po svakoj skupini za 5,2% (doprinos porastu od +0,16 postotnih bodova u skupini Zdravlje te +0,27 postotnih bodova u skupini Rekreacija i kultura), Hrana i bezalkoholna pića, za 4,8% (+1,27 postotnih bodova), Alkoholna pića i duhan, za 3,5% (+0,18 postotnih bodova), Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,9% (+0,05 postotnih bodova), te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 0,2% (+0,03 postotna boda).
Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Komunikacija, za 6,3% (doprinos padu od -0,33 postotna boda), Prijevoz, za 2,5% (-0,35 postotnih bodova), te Odjeća i obuća, za 0,3% (-0,02 postotna boda).
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u listopadu 2024. u odnosu na listopad 2023. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 3,6%. U odnosu na rujan 2024. (na mjesečnoj razini), u prosjeku su više za 0,8%.
Više informacija na poveznici:
https://podaci.dzs.hr/2024/hr/76991
Fotografija: Khay Edwards, Unsplash.com
Izvor: NHS
Novo istraživanje sindikata, uoči saslušanja o potvrdi prvog povjerenika EU-a za stambena pitanja, pokazuje kako u većini država članica nisko plaćeni radnici troše najmanje trećinu svojih plaća na najam stana.
Prosječna cijena najma za nekretninu od najviše dvije spavaće sobe pojede 35% ili više plaće radnika koji zarađuju zakonom propisanu minimalnu plaću u 14 država članica.
Najamnina čini polovicu mjesečne zarade za slabo plaćene radnike u tri zemlje (Nizozemska, Irska, Luksemburg), a u daljnjih osam država članica iznosi 40% ili više.
Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da je cijena najma porasla do 200% diljem EU-a.
Cijena stanarine temelji se na prosjeku u svakoj zemlji, ali situacija može biti još teža u gradovima, gdje se nalazi većina radnih mjesta.
Točnije, ako pogledamo visinu najma stana u Zagrebu, jasno je kako se ovdje radi o prosjeku za državu, budući da se u Zagrebu za 311 eura ne može unajmiti niti mala garsonijera, a najam stana s dvije sobe iznosi i više od neto minimalne plaće.
Analiza, koju je proveo Europski sindikalni institut, objavljena je prije saslušanja Dana Jørgensena u Europskom parlamentu, kandidata za prvog europskog povjerenika za stambena pitanja. Jørgensen će biti odgovoran za provođenje “prvog europskog plana pristupačnog stanovanja”, na koji se predsjednica Komisije Ursula von der Leyen obvezala u svojim političkim smjernicama. Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Jørgensena na poduzimanje sljedećih aktivnosti kao dio plana:
• Osiguravanje kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta, promicanje kolektivnog pregovaranja i povećanje zakonom propisanih minimalnih plaća kako bi se pokrili troškovi stanovanja;
• Aktivnosti za rješavanje špekulacija i gomilanja (nekretnina), uključujući progresivnije oporezivanje nekretnina i pojačanu regulaciju kratkoročnih najmova;
• Potpora ulaganju u neprofitna/ograničeno profitna/javna/socijalna pristupačna i odgovarajuća stanovanja uključujući putem alata EU-a za ulaganja, fleksibilnost u primjeni pravila gospodarskog upravljanja i nadolazeća revizija pravila o državnim potporama;
• Socijalni uvjeti za javno financiranje i državne potpore za stambene projekte (uključujući i kroz EIB) kako bi se osigurala kvalitetna i izravna radna mjesta, kao i bolji uvjeti rada u građevinskom sektoru;
• Jamčenje minimalne kvalitete, zdravlja, pristupačnosti i sigurnosnih standarda za smještaj i propise o najmu kako bi se iznajmljivači zaštitili od iskorištavanja i zlostavljanja, ukidanje deložacija bez krivnje i obustava deložacija ranjivih obitelji;
• Bolje planiranje koje osigurava da je stanovanje povezano s javnim uslugama visoke kvalitete, uključujući prijevoz, zdravstvenu skrb, obrazovanje, skrb o djeci.
Više detalja o zahtjevima ETUC-a dostupno je u Rezoluciji ETUC-a o pravu na primjereno, pristojno i pristupačno stanovanje.
“Milijuni zaposlenih ljudi u većini država članica vide kako velik dio njihovih plaća odlazi s bankovnih računa čim stignu samo kako bi zadržali krov nad glavom. Unatoč plaćanju visokih najamnina uz niske plaće, njihov smještaj često je potpuno neadekvatan, izlažući njih i njihove obitelji zdravstvenim rizicima. Drugi su prisiljeni spavati na kauču u stanovima svojih prijatelja, nastaviti živjeti s roditeljima kada je to moguće, pa čak i spavati u svojim automobilima. Istodobno, vrlo bogati pojedinci i investicijski fondovi izvlače pretjerane zarade od stanovanja kroz neetičke prakse koje bi trebale biti zabranjene.
Imenovanje prvog europskog povjerenika za stanovanje nije moglo doći dovoljno brzo. Radnici sada od njega očekuju poduzimanje mjera koje odgovaraju razmjerima europske stambene krize. Vrijeme je da ponovno tretiramo adekvatno stanovanje kao osnovno ljudsko pravo izgradnjom više društvenih domova i pravilnim reguliranjem tržišta najma,” izjavila je Esther Lynch, glavna tajnica Europske konfederacije sindikata. (mh)
NHS – Najava Vlade Republike Hrvatske o povećanju minimalne plaće s postojećih 840 eura na 970 eura bruto, koja će stupiti na snagu 1. siječnja 2025. godine, otvorila je rasprave o primjerenosti i dostatnosti ovog povećanja. Iako najavljeno povećanje slijedi smjernice Europske unije, prema kojima minimalna plaća treba činiti najmanje 50% prosječne bruto plaće i 60% medijalne bruto plaće, pitanje ostaje je li ovo povećanje dovoljno za osiguranje osnovnih životnih potreba radnika?
Smjernice EU treba održati kroz cijelu godinu
Ključni pokazatelji na koje se Vlada poziva u svojim argumentima za povećanje minimalne plaće odnose se na udjele minimalne plaće u odnosu na prosječnu i medijalnu bruto plaću. Prema trenutnim podacima, prosječna bruto plaća u Hrvatskoj za srpanj 2024. godine iznosi 1.821 eura, što znači da bi minimalna plaća od 970 eura činila 53,27% prosječne bruto plaće. Kada se promatra prosjek za razdoblje od siječnja do srpnja 2024. godine, prosječna bruto plaća iznosi 1.793 eura, a udio minimalne plaće tada iznosi 54,09%.
Što se tiče medijalne bruto plaće, koja iznosi 1.537 eura za srpanj 2024. godine, minimalna plaća od 970 eura čini 63,11% te plaće. Za razdoblje od siječnja do srpnja 2024., medijalna bruto plaća iznosi 1.476 eura, što daje udio od 65,71%. Ovi brojevi sugeriraju prividno pridržavanje propisanih standarda, no prethodni trendovi pokazuju kako udjeli minimalne plaće u prosječnim plaćama obično opadaju mjesec nakon donošenja Uredbe o visini minimalne plaće. Stoga se postavlja pitanje: koliko će brzo najavljeni udjeli pasti ispod propisanih pragova od 50% i 60%?
NHS predložio 1.093,65 eura
Nezavisni hrvatski sindikati (NHS), predložili su da minimalna plaća u 2025. godini iznosi 1.093,65 eura bruto. Ova projekcija nije temeljena na proizvoljnim brojkama, već na sveobuhvatnoj analizi makroekonomskih pokazatelja i gospodarskih kretanja u RH. Prilikom izrade prijedloga, pažljivo su praćeni ključni ekonomski pokazatelji, uključujući trendove rasta prosječnih i medijalnih plaća, inflacijske pritiske te promjene u životnim troškovima, posebice u kontekstu rasta cijena hrane, energije i stanovanja.
Naša analiza jasno pokazuje kako trenutna minimalna plaća ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe radnika, što uključuje troškove stanovanja, energenata, hrane i drugih nužnih dobara. Porast cijena osnovnih životnih potrepština, uz istovremeno smanjenje subvencija za energiju, dodatno povećava pritisak na kućne budžete.
Prema prijedlogu izmjena Zakona o porezu na dohodak, osobni odbitak će se od 01. siječnja 2025. godine povećati sa 540,00 eura na 600,00 eura. Grad Zagreb imat će mogućnost određivanja niže stope poreza u rasponu od 15 do 23 posto, te više u rasponu od 25 do 33 posto. Prema predloženim izmjenama, minimalna bruto plaća od 970 eura za radnika s prebivalištem u Gradu Zagrebu trebala bi iznositi 754,58 eura neto, s primjenom od 1. siječnja 2025. godine.
Teška situacija u većim gradovima
Posebno zabrinjavajuća je situacija u Zagrebu, gdje su troškovi života znatno viši nego u ostatku zemlje. Prosječna bruto plaća u Zagrebu za srpanj 2024. godine iznosila je 2.146 eura. Usporedbom s minimalnom plaćom od 970 eura bruto, vidimo kako udio minimalne plaće iznosi svega 45,20%, što je znatno ispod propisanog minimuma od 50%. Za razdoblje od siječnja do srpnja 2024. godine, udio minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći iznosi 45,62%.
Ovi podaci jasno ukazuju na to da radnici u glavnom gradu Hrvatske, unatoč povećanju minimalne plaće, neće biti u mogućnosti pokriti osnovne troškove života. Visoke cijene stanovanja, energenata i osnovnih životnih potrepština, osobito u Zagrebu, zahtijevaju znatno veća primanja kako bi se postigla ekonomska sigurnost.
Produktivnost raste ulaganjima, a ne pritiskom na radnike
Jedan od često korištenih argumenata za povećanje plaća je produktivnost. Međutim, važno je postaviti pitanje koliko je ovaj argument relevantan u Hrvatskoj. Hrvatska nije industrijski orijentirana zemlja u kojoj dominira visoko razvijena proizvodnja. Umjesto toga, kod nas prevladavaju uslužne djelatnosti i trgovina, a mnogi proizvodi koji se koriste u domaćoj proizvodnji zapravo su poluproizvodi uvezeni iz inozemstva.
Ključ za stvarno povećanje produktivnosti leži u modernizaciji proizvodnih procesa i tehnologija. Poslodavci moraju ulagati u nove strojeve, softvere i opremu kako bi omogućili radnicima da rade učinkovitije. Radnici koji su prisiljeni raditi na zastarjeloj opremi ne mogu dostići pun potencijal produktivnosti, bez obzira na vlastite napore. Povećanje produktivnosti dolazi kroz modernizaciju industrije, a ne samo kroz veći pritisak na radnike.
Dostojanstvenim plaćama zadržavamo radnike
Minimalna plaća od 970 eura bruto jest korak naprijed, ali nije dovoljno ambiciozan korak. Inflacija i stalni rast cijena životnih potrepština, energenata i stanovanja stavljaju dodatni pritisak na radnike s najnižim prihodima. Za mnoge od njih, minimalna plaća ne pokriva osnovne troškove života, što ih prisiljava na svakodnevnu borbu za preživljavanje.
Minimalna plaća trebala bi osigurati više od pukog preživljavanja, trebala bi omogućiti dostojanstven život. Radnici zaslužuju sustav koji ih podržava i prepoznaje njihov trud, a ne gura ih na rub siromaštva. Vrijeme je da plaće u RH, uključujući i minimalnu, prestanu biti samo brojke na isplatnoj listi i postanu pravi alat za osiguranje socijalne pravednosti i dostojanstvenog života svih radnika.
Izabela-Delfa Mišić
Dostojanstven rad – odgovor na pitanje kako zadržati radnike?
Svjetski dan dostojanstvenog rada, koji se obilježava 7. listopada, prilika je da se svi zapitaju koliko samo bliže ili dalje njegovom ostvarenju. Sindikati i njihove udruge viših razina ne samo da razmišljaju o dostojanstvenom radu, nego i cijelu godinu uporno rade na njegovom ostvarenju i daljnjem razvoju.
Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) ove godine obilježava dan dostojanstvenog rada uz poruku „Radnici zaslužuju mir i demokraciju“. Znajući užarenu situaciju i milijune ugroženih u svijetu ne treba ništa objašnjavati. Europska konfederacija sindikata (ETUC) ravna se po najnovijem istraživanju Eurobarometra, a prema kojem građani zahtijevaju da poboljšanje uvjeta života bude prioritet u idućem mandatu tijela Europske unije. Nezavisni hrvatski sindikati cijelu godinu zahtijevaju obuzdavanje inflacije, rast minimalne, ali i svih nižih i srednjih plaća kako bismo spriječili „utrku prema dnu“ i zadržali naše radnike.
Snažni poslodavci trebaju razvijati radne standarde, a ne ih rušiti
Na dan dostojanstvenog rada Hrvatski sindikat telekomunikacija, uz potporu Nezavisnih hrvatskih sindikata, zajedničkom raspravom želi ukazati na slabu pokrivenost telekomunikacijskog sektora kolektivnim ugovorima. To je važno jer je upravo kolektivni ugovor potvrda ravnopravnog, partnerskog i dostojanstvenog odnosa poslodavca prema radnicima.
Upravo poslodavci koji su snažni, imaju velike profite, mnogi su i velike multinacionalne kompanije, a takvi su redom u telekomunikacijskom sektoru, trebaju biti predvodnici razvoja socijalnog dijaloga i radnih prava. Stoga je nedopustivo da plaće mnogih radnika u ovom sektoru nisu daleko iznad minimalne, kao i da je sklopljen tek jedan kolektivni ugovor. Ako radna prava, socijalni dijalog i dostojanstven rad neće njegovati oni koji imaju sve preduvjete, tko hoće?
Spriječiti „utrku prema dnu“
Dostojanstven rad svakako podrazumijeva primjerenu i pravednu plaću od koje radnik i njegova obitelj mogu primjereno živjeti u vlastitom domu. Znajući da polovina naših radnika prima neto plaću ispod 1130 eura neto, a gotovo ih je 2/3 ispod prosjeka od 1315 eura neto, mnogi sigurno ne osjećaju da je njihov rad dostojanstven, te osjećaju da i oni postaju dio „utrke prema dnu“. Poslodavci ne želeći odgovoriti na zahtjeve i razvoj prava svojih radnika radije krenu zapošljavati radnike iz drugih područja i zemalja, a koji pristaju na tu nižu razinu prava. Takvom konkurencijom novopridošlih radnika ruše se radni, ali i društveni standardi.
Opasnost „utrke prema dnu“ za nas je dvostruka. Naši građani i radnici nažalost su jednim dijelom ovoga procesa u inozemstvu gdje kao strani radnici i oni popunjavaju rupe i rade na poslovima na kojima pod tim uvjetima domaće stanovništvo ne želi raditi. Sada pak vidimo da i kod nas dolazi sve veći broj radnika koji popunjavaju loše plaćena radna mjesta i pristaju na manje. Demografske promjene ne samo da utječu na radne odnose, one se i događaju kroz radne odnose. Utrka prema dnu ne smije ni kratkoročno postati rješenje naših problema, jer će dugoročno dovesti do poraza svih nas.
Dostojanstven rad je i socijalni dijalog
Dostojanstven rad podrazumijeva i sigurnost radnog odnosa te zaštitu od samovolje i otkaza, podrazumijeva i provedbu mjera zaštite na radu, primjeren tempo i opterećenje, predvidivo radno vrijeme, pravo na redovite odmore i dopuste, pravo na odjavu-isključenje i mnoga druga prava iz radnog odnosa. Dio dostojansvenog rada je i pravo na obrazovanje, napredovanje pa i nalaženje smisla u svojem radu. Dostojanstven radu svakako podrazumijeva i primjerene međuljudske odnose, zaštitu od stresa i uznemiravanja, pa i sami imamo termin „zaštita dostojanstva“ u Zakonu o radu
Na kraju, ali i na samom početku, dostojanstven rad podrazumijeva partnerski odnos i uvažavanje od strane poslodavca prema radniku, uključuje i pravo radnika na informiranje i sudjelovanje u odlučivanju o važnim pitanjima za gospodarsko socijalni položaj radnika, pravo na sindikalno organiziranje i sindikalni rad. Kako je već navedeno, potvrda dostojansvenog odnosa poslodavca radniku na razini cijelog kolektiva je upravo kolektivni ugovor.
Svi mi, koji činimo Nezavisne hrvatske sindikate, svojim radom doprinosimo razvoju i zaštiti radnih prava i standarda za naše članove, ali i sve radnike u Hrvatskoj i dajemo važan doprinos da njihov rad u što većoj mjeri bude dostojanstven.
Darije Hanzalek
Predsjednik
Foto: NHS
Izvor: DANAS.hr
U Hrvatskoj cijene hrane nisu realne i to je bezobrazno skupo, poručio je sindikalist Krešimir Sever
Stupio je na snagu još jedan Vladin anti-inflacijski paket mjera pomoći. Tu su vaučeri, jednokratne potpore, subvencije zastruju i plin, ali računi ipak rastu. O skupom životu u Hrvatskoj RTL-ov reporter Marko Šiklić razgovarao je sa sindikalistom Krešimirom Severom.
Ovaj paket mjera svakako je trebao biti izdašniji, kaže Sever. “Dobro je da je paket ostao, ali nikako nije bilo vrijeme za njegovo sažimanje. S obzirom na situaciju s cijenama, poglavito s cijenama hrane taj paket je trebao biti jednako izdašan, ako ne i izdašniji”, kazao je Sever.
A što se tiče izjave premijeraAndreja Plenkovića’važno je da cijena hrane i usluga dođe u okvire koji su realni’, Sever kaže: “U Hrvatskoj cijene hrane nisu realne i to je bezobrazno skupo. Čak i u uvjetima u kojima se država odrekne dijela PDV-a, to se na krajnjim cijenama ne vidi. Vrlo je jasno za reći da netko na tome jako dobro zarađuje”.
“Oni koji na jednoj strani loše prolaze to su proizvođači i na drugoj strani mi krajnji kupci. Svi oni između, prekupci, nakupci, prerađivači, trgovci. Svi se oni naberu. Činjenica je da hrana mora pojeftiniti, ima uvjeta za to. Ima prostora na putu od proizvođača, pa do krajnjih kupaca. Ovaj između prostor se treba napasti svim silama, i tražiti tu uštede jer na tome netko bezobrazno zarađuje”, zaključio je Sever.
Foto: Engin Akyurt, Unsplash.Com
Izvor: BUG.HR
U Australiji je ovih dana stupio na snagu zakon o “pravu na nedostupnost”, koji zaposlenicima daje zakonsko pravo ignorirati poslovne komunikacije izvan radnog vremena.
Novi australski zakon o “pravu na nedostupnost” štiti zaposlenike od posljedica odbijanja praćenja, čitanja ili odgovaranja na pokušaje poslovnih kontakata tijekom njihovog slobodnog vremena.
Iako izričito ne zabranjuje poslodavcima da se javljaju nakon radnog vremena, zakon omogućuje radnicima da zanemaruju takve komunikacije bez straha od kazne.
Odgovornost na poslodavcima
Ovaj zakon se može odmah primijeniti na srednja i velika poduzeća, dok mala poduzeća s manje od 15 zaposlenika imaju 12-mjesečno razdoblje prilagodbe prije provedbe. Zakon prepoznaje određene iznimke, poput hitnih slučajeva ili uloga koje inherentno zahtijevaju nepravilno radno vrijeme. Međutim, odgovornost je na poslodavcima da dokažu kako je njihov kontakt izvan radnog vremena opravdan.
Komisija za pravedni rad, australski tribunal za radne odnose, imat će ključnu ulogu u provedbi ovog zakona. Ako dođe do sporova između poslodavaca i zaposlenika u vezi komunikacije izvan radnog vremena, Komisija ima ovlasti izdati naloge za prestanak i odustajanje. Kršenja mogu rezultirati značajnim novčanim kaznama, s penalima do 18.000 australskih dolara (oko 11.000 eura) za pojedince i 94.000 australskih dolara (oko 57.000 eura) za korporacije.
Pravo na nedostupnost – globalni trend
Australija se tako svrstava uz sve veći broj zemalja koje planiraju ili provode slične zaštite. U Njemačkoj su 2014. Volkswagen i BMW zabranili komunikaciju nakon radnog vremena. Francuska je 2017. donijela prvi zakon o pravu na nedostupnost. Druge zemlje, uključujući Italiju, Belgiju, Španjolsku, Argentinu i Kanadu, slijedile su primjer. Sjedinjene Države, posebno Kalifornija, debelo kasne:tek je nedavno predložen zakon koji bi zahtijevao da osmisle i objave planove koji eksplicitno naznače radno i neradno vrijeme.
U prosjeku 281 sat neplaćenog prekovremenog
Poticaj za ovaj zakon proizlazi iz zabrinjavajućih statistika o neplaćenom prekovremenom radu u Australiji. Istraživanje koje je proveo Australski institut otkrilo je da su radnici u 2023. godini u prosjeku radili po 281 sat neplaćenog prekovremenog rada, s procijenjenom ekonomskom vrijednošću od 130 milijardi australskih dolara. Ovaj prekomjerni neplaćeni rad povezan je s povećanim stresom, anksioznošću i fizičkom iscrpljenošću među zaposlenicima.
Reakcije podijeljene
Reakcije na novi zakon su podijeljene. Sindikati i skupine za zagovaranje radnika pohvalili su inicijativu, smatrajući je značajnim korakom prema poboljšanju ravnoteže između poslovnog i privatnog života te mentalnog zdravlja. Međutim, neke poslovne skupine izrazile su zabrinutost zbog potencijalnog utjecaja zakona na fleksibilnost radnog mjesta i ekonomski rast. Australska industrijska grupa tvrdila je da je nagla provedba ovih propisa ostavila poslodavcima nedovoljno vremena za prilagodbu. Kritičari također strahuju da bi dvosmislenost oko toga što čini “razuman” kontakt mogla dovesti do zbunjenosti i potencijalnih sporova.
Unatoč ovim zabrinutostima, zagovornici zakona, uključujući ministra za radne odnose Murraya Watta, naglašavaju da je cilj zakona vratiti ravnotežu između poslovnog i privatnog života bez ometanja neophodne komunikacije.
Ivan Podnar
Izvor: N1
Nakon što će od idućeg mjeseca poskupjeti plin i struja, svi, izuzev Vlade, sigurni su da slijedi i novi val poskupljenja hrane i usluga. Trgovci se ljute na premijera koji ih je u utorak prozvao za marže i de facto optužio da stvaraju kartele. U međuvremenu Agencija za tržišno natjecanje objavila kako su trgovci na malo lani imali prihode od 7,7 milijardi eura, što je rast od 16 posto.
Dosad se nije dogodilo da porastu ulazni troškovi a da se to ne odrazi na cijenu roba ili usluga. Zato postoji strah. Spomen cijena nervira umirovljenike:
“Svaki dan odeš u dućan, svaki dan je neka druga cijena”, rekla je jedna umirovljenica, a druga dodaje: “Ja sam odmalena naučila da se skromno živi pa si tu mirovinu istegnem.”
Proizvodi na polici i do 200 posto skuplji
Kako to funkcionira s cijena od polja do polica trgovačkih lanaca objasnio je za N1 predsjednik Poljoprivredne komore. Proizvođač je, kaže, tu nemoćan jer lanci imaju svoj fiksni dio kojeg se drže:
“Proizvođači nisu skloni tome, oni su prisiljeni prodavati po onim cijenama koje preradbena industrija ili trgovački lanci od njih to zahtijevaju i jednostavno moramo se stranim trgovačkim lancima ili korporacijama prilagoditi. Zavisi od proizvoda do proizvoda – ali govorimo o ciframa od trideset do do dvjesto posto”, istaknuo je predsjednik HPO-a, Mladen Jakopović.
U Vladi su klasa optimist, ne očekuju dizanje cijena.
“Ja ne očekujem, s obzirom da je došlo do povećanja prosječne plaće i minimalne plaće i mirovina, ja ne očekujem da tih 10 posto cijene plina i struje biti veliko opterećenje za hrvatske građane”, govori ministar mora i prometa, Oleg Butković dodajući: “Inflacija pada i ne očekujemo da će doći do porasta. Ako bi došlo do toga, Vlada će kao i do sada intervenirati.”
Da do velikih poskupljenja neće doći, tvrdi i predsjednik Hrvatske obrtničke komore. Obrtnici, kaže – ne rade za ekstra profite.
Skuplje ulazne sirovine
“Normalno, kada ti rastu ulazni troškovi, moraš gledati da opstaneš, da radiš i zaradiš, preživiš, da si u svojoj kalkulaciji solventan”, govori Dalibor Kratohvil.
Postoji niz troškova koji utječu naformiranje cijena nekog proizvoda. Marže su jedan od njih.Trgovačka neto marža u Hrvatskoj kreće se oko dva posto, što je na razini EU-a.
Tu su i drugi faktori. Primjerice, u Hrvatskoj je značajno rasla cijena rada, a na cijenu se svakako odražavaju i skuplje uvozne sirovine.
“Mogu rasti i dalje cijene proizvoda na bazi kakaovca jer cijene rastu na svjetskom tržištu i mogu rasti cijene proizvoda na bazi kave jer zbog nestašice sirovina rastu cijene. Što se tiče osnovnih namirnica, ulje, šećer, brašno, ne vidim da bi mogle rasti cijene osim možda zbog rasta cijene rada koji je ove godine u Hrvatskoj rastao prosječno oko 25 posto”, kaže Martin Evačić, predsjednik HUP – Udruge trgovine.
“Svaki trgovac vodi svoju politiku cijena, nema dogovora”
Predstavnici maloprodajnih lanaca i poslodavaca s kojima smo razgovarali nerado o tome govore pred kamerom, ali zgranuti su da u vrhu vlasti spominju mogućnost kartelskog udruživanja. Riječ je o nedozvoljenoj i teškoj povredi tržišnog natjecanja.
“Ja mogu reći odgovorno da trgovci koji su u našoj udruzi nisu ni u kakvom obliku između sebe povezani u formiranju cijena”, kazao je predstavnik malih trgovaca pri HUP-u, Mirko Budimir ističući:
“Štoviše, mi na svim našim sastancima potpisujemo takve izjave, da nema nikakvih dogovora i da svaki trgovac za sebe vodi politiku cijena i politiku poslovanja.”
Slobodno tržište usluga i roba podrazumjeva i slobodu kreiranja cijena. Pitanje je tko i kako može zaustaviti spiralu cijena, ako krene na gore:
“Imamo strane trgovačke lance i strane proizvode na policama, vidimo da globalno proizvodnju hrane preuzimaju velike multinacionalne kompanije, mi kod sebe imamo turizam i moram naglasiti situaciju: svatko jednostavno koristi priliku”, izjavio je Darije Hanzalek iz Nezavisnih hrvatskih sindikata koji smatra da ćemo morati kao potrošači naučiti kažnjavati one koji postavljaju cijene svojih proizvoda bezobrazno skupe i naučiti reći dosta!
Ako je netko spreman to platiti, cijena će se zadržati. To je obično ono što stalno ponavljaju svi koji sudjeluju u zakonu ponude i potražnje.
Država ima mehanizme, ali konačnu riječ daje – tržište.
Izvor: HRT
Stopa inflacije u Hrvatskoj mjerena indeksom potrošačkih cijena u kolovozu je iznosila 1,8 posto na godišnjoj razini, objavio je u petak Državni zavod za statistiku (DZS), čime je nastavljen višemjesečni trend usporavanja inflacije na godišnjoj razini.
DZS je objavio prvu procjenu indeksa potrošačkih cijena, prema kojoj je u kolovozu 2024. stopa inflacije iznosila 1,8 posto u odnosu na kolovoz 2023. godine, dok je u odnosu na prethodni mjesec, to jest srpanj ove godine, porasla za 0,1 posto.
Nakon 3,7 posto u travnju, 3,3 posto u svibnju, 2,4 posto u lipnju te srpanjskih 2,2 posto, inflacija je tako nastavila svoj trend usporavanja na godišnjoj razini, pri čemu je kolovoški rast potrošačkih cijena od 1,8 posto najniži od ožujka 2021. godine, kada je iznosio 1,2 posto.
Promatrano prema glavnim komponentama indeksa, procijenjena godišnja stopa inflacije za usluge iznosi 5,9 posto, za skupinu u kojoj su hrana, piće i duhan 2,3 posto, industrijske neprehrambene proizvode bez energije 0,5 posto, dok je kod energije zabilježen pad za 3,7 posto, navedeno je u priopćenju DZS-a.
Na mjesečnoj razini, u odnosu na srpanj 2024., u komponenti usluga cijene su porasle za 0,8 posto, a hrane, pića i duhana za 0,6 posto. Istodobno, prema prvoj procjeni, cijene energije i industrijskih neprehrambenih proizvoda bez energije su pale za po 0,9 posto.
DZS je najavio da će konačne podatke o indeksu potrošačkih cijena u kolovozu prema klasifikaciji ECOICOP (klasifikacija individualne potrošnje prema namjeni – European Classification of Individual Consumption according to Purpose) objaviti 17. rujna.
Eurostat: Inflacija u Hrvatskoj u kolovozu tri posto
Prema prvoj procjeni koju je danas objavio Eurostat, godišnja stopa inflacije u kolovozu mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) u Hrvatskoj je iznosila 3 posto.
U cijeloj eurozoni prosječna godišnja stopa inflacije u kolovozu iznosila je 2,2 posto.
Višu stopu inflacije od Hrvatske imale su Belgija, 4,5 posto, Estonija, 3,4 posto, Nizozemska, 3,3 posto, Slovačka, 3,2 posto, te Grčka, 3,1 posto. Ostale članice eurozone imale su nižu stopu od Hrvatske.
– Unatoč povoljnijim procjenama plaće radnika će i dalje morati rasti jer cijene ipak rastu i morat će se dizati plaće jer poslodavci tek nadoknađuju zaostatke koji su nastali eksplozijom rasta cijena prije tri godine. Uz to plaće ne bi trebale pratiti samo inflaciju već i rast produktivnosti rada, a prostora ima jer su poslodavci prošle godine ostvarili za 36 posto veću dobit, rekao je Darije Hanzalek, predsjednik Nezavisih hrvatskih sindikata.
Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2024. iznosila je 1 315 eura, što je nominalno i realno niže za 0,7% u odnosu na svibanj 2024.
Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2024. iznosila je 1 819 eura, što je nominalno i realno niže za 0,7% u odnosu na svibanj 2024.
Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2024. isplaćena je u Djelatnosti zdravstvene zaštite, u iznosu od 1 981eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 845 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za lipanj 2024. bila je u djelatnosti Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda, u iznosu od 2 942 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 091 eura.
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2024. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 14,3%, a realno za 11,6%.
Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za lipanj 2024. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za14,4%, a realno za 11,7%.
Medijalna neto plaća za lipanj 2024. iznosila je 1 106 eura, a medijalna bruto plaća 1 498 eura.
