Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Medijalna neto plaća iznosila 1 304 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. iznosila je 1 511 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. nominalno više za 1,1%, a realno za 0,8%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. iznosila je 2 114 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. nominalno više za 1,3%, a realno za 1,0%.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,5%, a realno za 4,9%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 9,8%, a realno za 6,2%. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2026. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 2 352 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 986 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2026. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 3 432 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 311 eura.

Medijalna neto plaća za siječanj 2026. iznosila je 1 304 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. više za 1,9%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 8,7%. Medijalna bruto plaća za siječanj 2026. iznosila je 1 789 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. više za 2,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 10,5%.

Izvor: HND

Potpredsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), hrvatska sindikalistica Marija Hanževački, pozvala je u Bruxellesu na solidarnost s novinarkama jer se suočavaju s “povećanim rizikom” od prijetnji, uvreda, zastrašivanja i seksualnog uznemiravanja.

„Novinarke prolaze kroz razne izazove tijekom obavljanja posla“, upozorila je uoči nadolazećeg Međunarodnog dana žena.

„One se suočavaju s povećanim rizikom od prijetnji, uvreda, zastrašivanja i ciljanog seksualnog uznemiravanja“, rekla je Hanževački tijekom konferencije “Izazovi za žene u medijima”, održane u sjedištu EGSO-a.

Glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata od listopada obnaša funkciju potpredsjednice EGSO-a te je zadužena za komunikacije.

Žene su prošle godine činile samo 26 posto tema i izvora u vijestima, što odražava njihovu nedovoljnu zastupljenost u televizijskim, radijskim i tiskanim medijima, podatak je UN Women, agencije Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost.

„Čvrsto vjerujem da je novinarstvo temelj demokracije, a u tom kontekstu želim da se sjetimo novinarki koje se bore za pravo da govore istinu te onih koje su izgubile život u tome“, rekla je Hanževački.

Organizator konferencije EGSO, savjetodavna je institucija Europske unije u kojoj sjede predstavnici civilnog društva, sindikata i poslodavaca iz 27 država.

Upozorili su da su novinarke više izložene opasnostima kada izvještavaju s prosvjeda, ratnih područja ili o korupciji od svojih muških kolega.

Hanna Liubakova je bjeloruska novinarka i medijska analitičarka koja živi u egzilu od 2020. godine. Istaknula je posebne prijetnje s kojima se suočavaju žene uhićene ili zatvorene, uključujući novinarke. To uključuje poteškoće u održavanju kontakta s njihovim obiteljima i djecom, kao i ograničen pristup higijenskim proizvodima.

„Kada su me vlasti stavile na popis terorista, neki ljudi iz Bjelorusije počeli su me pitati što sam to učinila. Boli vidjeti kako režim utječe na umove ljudi“, rekla je Liubakova.

Novinarke se ne suočavaju samo s fizičkim uznemiravanjem nego i psihičkim. Digitalni mediji predstavljaju posebno ozbiljne izazove za žene, uključujući i novinarke.

„Suprotno početnim očekivanjima da bi online platforme mogle izjednačiti uvjete, digitalno okruženje je umjesto toga postalo značajan izvor nejednakosti i rodno uvjetovanog uznemiravanja“, rekla je Hanževački.

Sudionici su naglasili potrebu da EU učinkovitije koristi postojeće pravne instrumente, uključujući Zakon o slobodi medija u Europi, Zakon o digitalnim uslugama i Direktivu o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Iako žene čine više od 40 posto globalne novinarske radne snage, one zauzimaju samo četvrtinu viših uredničkih pozicija, podatak je EGSO-a.

To smanjuje njihov utjecaj na ključne uredničke odluke, poput oblikovanja priča, odabira tema i vođenja procesa zapošljavanja.

„Ne možemo prihvatiti sustav u kojem su neki potisnuti kako bi drugima i dalje bilo ugodno“, rekla je Isabelle Le Galo Flores, glavna tajnica EGSO-a.

„Kada svjedočimo uznemiravanju, bilo ‘online’ ili ‘offline’, moramo odabrati: šutnju ili solidarnost. Šutnja obično štiti pogrešnu stranu. Zato stanimo uz žene na prvoj liniji. Učimo ih vidljivima“, poručila je.

Izvor: DNEVNIK.hr

Rasprava koja se vraća na velika vrata

OECD preporučuje Hrvatskoj kasniji odlazak u mirovinu, sindikati i političari protiv.

Što Hrvatska treba napraviti da uđe u elitno društvo najrazvijenijih zemalja svijeta? Preporuke su stigle od samog OECD-a. Jedna od njih je poprilično kontroverzna:kasniji odlazak u mirovinu! Što na to kaže Vlada, a što radnici? Provjerila je ekipa dnevnika Nove TV.

Na pomisao dužeg radnog vijeka – većini Hrvata padne mrak na oči.

“Ako već imaš 65 godina, pa imaš posao gdje moraš stajat cijeli dan, pa i mozak te više ne služi…pa stvarno mi nije jasno”, rekla je Dragica, Zagreb.

“Po meni bi se trebalo promijenit da je staž jedina bitna varijanta, kad čovjek odradi 40 godina mislim da je to čisto dosta da ode u mirovinu”, rekao je Dubravko, Zagreb.

“Neka rade još i više, šta.. zezam se! ne znam stvarno što bi rekla, tko može neka radi, neka mu se omogući”, rekla je Ružica, Zagreb.

Muškarci u Hrvatskoj u mirovinu idu s navršenih 65 godina! Prosjek u OECD-u je nešto manji, 64,7 godina.

Nakon skeniranja Hrvatskog gospodarstva, odOECD-aje stigla preporuka – povećati zakonsku dob za odlazak u mirovinu!

“Treba ili plaćati veće mirovinske doprinose ili duže raditi! Odnosno povećati vrijeme u kojem se uplaćuje u sustav i skratiti vrijeme u kojem se isplaćuje”, rekao je Mathias Cormann, glavni tajnik OECD-a.

Među zemljama članicama OECD-a najnižu dob za odlazak u mirovinu, 62 godine, trenutačno imaju Kolumbija, Grčka, Luksemburg, Slovenija.

Najvišu, 67 godina, Danska, Nizozemska, Australija, Island, Izrael, Norveška.

No, čak polovica zemalja u idućim desetljećima ide prema povišenju tih granica. Rekorderi su Nizozemska i Švedska gdje će se u mirovinu sa 70 godina, Estonija sa 71 i Danska sa čak 74 godine.

Ako se pita sindikate – istim putem ne treba ići Hrvatska. Oni su još 2019. potpisima natjerali Vladu da odustane od podizanja granice za mirovinu.

“Naša životna dob je puno kraća nego u EU, i samim tim kvaliteta tog života i rada, da ne govorimo da naši radnici rade u puno gorim uvjetima nego radnici u EU, tako da je puno razloga zašto se ne možemo složiti s tim preporukama”, rekao je Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske.

No granica od 65 godina postavljena je davno – kažu u udruzi Glas poduzetnika.

“Dok je životni vijek bio puno kraći i danas živimo duže, gotova svaka treća osoba je u mirovini što ne mogu isfinancirati ni puno bogatije države od nas”, rekla je Ivana Matić, članica Upravnog odbora UGP-a.

Ni SDP ni MOST takav prijedlog ne bi podržali – dapače izašli su s idejom skraćenog radnog tjedna!

“Radni dan za koji se zalažemo je jedan oblik ulaganja u produktivnost i prije svega obitelj, ali bez nekakvog pomicanja granica za ulazak u mirovinu jer hrvatski radnik nije problem koji treba dodatno iscrpljivat nego je jedan oblik temelja društva”, rekao je Ante Kujundžić, saborski zastupnik (MOST).

“SDP to ne može podržati jer je to apsolutno u suprotnosti s našom željom da kapitalizmu damo ljudsko lice, da damo prava radnicima i umirovljenicima i upravo u tom smjeru idemo sa svojim inicijativama i oko nove industrijske strategije, i oko drugačijih poreznih politika a poglavito oko skraćenog radnog tjedna”, rekao je Mišel Jakšić, saborski zastupnik (SDP).

Što će napraviti s preporukom -iz Vlade nisu htjeli komentirati.

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Medijalna plaća iznosila 1 278 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. iznosila je 1 498 eura, što je u odnosu na listopad 2025. nominalno više za 1,9%, a realno za 1,3%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. iznosila je 2 093 eura, što je u odnosu na listopad 2025. nominalno više za 2,3%, a realno za 1,7%.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 9,7%, a realno za 5,7%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 10,2%, a realno za 6,2%. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za studeni 2025. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 2 315 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 967 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za studeni 2025. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 3 370 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 277 eura.

Medijalna neto plaća za studeni 2025. iznosila je 1 278 eura, što je u odnosu na listopad 2025. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,0%. Medijalna bruto plaća za studeni 2025. iznosila je 1 744 eura, što je u odnosu na listopad 2025. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,5%.

Foto: Franki Chamaki/Unsplash

Izvor: NOVI LIST

NOVI RAST CIJENA?

S obzirom na to da inflacijski pritisci u Hrvatskoj postupno slabe, bilo bi ekonomski racionalno ukinuti ograničenja cijena, poručili su iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u publikaciji Fokus tjedna i dodali da mjere poput širenja liste proizvoda sa zamrznutim cijenama »gube smisao jer stvaraju troškove i narušavaju tržišne odnose«.

– Iskustva drugih članica EU-a, osobito Mađarske, pokazuju da dugotrajno ograničavanje cijena hrane ne daje željene rezultate.

Takve mjere dovode do nestašica, rasta uvoza, slabljenja domaće proizvodnje i snažnog rasta cijena nakon ukidanja.

Unatoč ograničenjima, trogodišnji prosjek inflacije hrane u Mađarskoj od 17,5 posto najviši je u EU-u, što potvrđuje da zamrzavanje cijena ne rješava temeljne uzroke inflacije, navodi glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Dobit stalno raste

U HUP-u pritom navode da je godišnja stopa harmonizirane inflacije u prosincu pala na 3,8 posto, uz padove u svim glavnim kategorijama, posebno kod hrane i energenata, te da proizvođačke cijene bez energenata rastu svega 1,4 posto godišnje, najniže još od rujna 2024., što upućuje na slabljenje troškovnih pritisaka u proizvodnom lancu, a pozitivne tredove dodatno potvrđuju kretanja u europodručju, pad indeksa cijena hrane svjetske Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) te očekivanja Europske središnje banke o nižim cijenama energenata u idućim godinama.

No, unatoč popuštanju inflacije, u HUP-u očekuju da će i u 2026. stopa inflacije u Hrvatskoj biti iznad prosjeka europodručja (3,4 posto prema 1,8 posto), ponajprije zbog rasta cijena usluga i snažnog rasta ukupnih primanja te ističu da je udio troška rada u BDP-u blizu 50 posto iznad prosjeka EU-a.

Također navode da analiza HNB-a potvrđuje da je rast troška rada glavni izvor inflacije, dok profiti poduzeća djeluju u suprotnom smjeru i ublažavaju inflacijske pritiske.

U HUP-u stoga zaključuju da u uvjetima inflacije potaknute rastom troška rada, standard građana se jača poreznim rasterećenjem dohotka, a ne administrativnim rastom plaća i minimalne plaće.

Glavna ekonomistica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela Delfa Mišić poslodavcima poručuje da plaće nisu uzrok inflacije, nego odgovor na inflaciju i navodi da pad inflacije proizvođačkih cijena dodatno dokazuje da troškovni pritisci nisu posljedica rasta plaća.

Svaka tvrdnja da »visoke plaće generiraju inflaciju« je ekonomski neutemeljena i služi samo kao izgovor za ograničavanje dohotka radnika, kaže Mišić.

U Nezavisnim sindikatima navode da prema posljednjim podacima Eurostata cijena sata rada u Hrvatskoj iznosi 16,5 eura, dok prosjek EU-a doseže 33,5 eura.

Njemačka je na 43,4 eura, Austrija na 44,5 eura, Irska na 42,5 eura, a Belgija čak 48,2 eura.

Hrvatski je radnik upola jeftiniji od prosječnog europskog radnika i višestruko jeftiniji od radnika u razvijenim državama.

Kako onda može biti »preskup«, pitaju u Nezavisnim hrvatskim sindikatima.

– Tvrdnja o previsokom udjelu troška rada u BDP-u također je pogrešna. Hrvatska ima niske apsolutne plaće u usporedbi s EU-om, a udio troška rada u BDP-u od oko 50 posto odražava strukturu gospodarstva s dominantnim uslužnim djelatnostima s niskom dodanom vrijednošću, gdje radnici svakodnevno generiraju prihode i dobit.

Neto dobit privatnog sektora kontinuirano raste, unatoč tome što poslodavci kritiziraju trošak rada. Ovdje nije riječ o »neproduktivnim radnicima«, nego o lošim poslovnim modelima i menadžerskim odlukama koje desetljećima zanemaruju ulaganja u kapital, tehnologiju i automatizaciju, poručuje Mišić.

Jeftin rad

Pritom navodi da povećanje plaća može djelovati kao poticaj za produktivnost jer potiče poslodavce da optimiziraju procese i investiraju u učinkovitost, dok model niskih plaća održava neefikasne poslovne prakse.

– Ne smijemo zaboraviti ključnu činjenicu, privatni sektor velikim dijelom profitira zahvaljujući javnom novcu.

Subvencije, EU fondovi, javne nabave, projekti i plaće u javnom sektoru povećavaju potrošnju i stvaraju dodatnu profitabilnost poduzeća, često bez ikakvog ulaganja u tehnologiju ili produktivnost.

Umjesto da priznaju da njihov profit dolazi dijelom iz javnog novca, poslodavci radnike optužuju za previsok trošak rada, kaže Mišić i dodaje da je inflacija u Hrvatskoj posljednjih godina posljedica rasta cijena energenata, uvoznih cijena i globalnih poremećaja, dok trošak rada i rast plaća zaposlenih imaju stabilizacijsku ulogu jer održavaju osobnu potrošnju i agregatnu potražnju.

– U gospodarstvu s niskim ulaganjima i dominantnim uslužnim djelatnostima, rast plaća je neophodan za održivi rast, dok se poslodavci koriste floskulom o inflaciji kako bi zaštitili vlastite marže, poručuje Mišić i podsjeća da inflaciju ne pokreću radnici, nego sustav lošeg upravljanja, niska produktivnost kapitala i ovisnost o jeftinom radu, dok privatni sektor profitira od javnog novca.

Za trajno smanjenje inflacije u odnosu na europodručje, u HUP-u kažu da je potrebno djelovati na više razina, pa tako i uskladiti rast plaća s produktivnošću, osobito u javnom sektoru, zatim jačati domaću proizvodnju hrane i smanjivati uvoznu ovisnost, porezno rasteretiti prehrambene proizvode, kao i zamijeniti »široke poticaje« ciljanim mjerama za socijalno ranjive skupine.

Lobiji šire paniku i zastrašuju nestašicama

Potrošačka platforma »Halo, inspektore« osudila je zahtjev Hrvatske udruge poslodavaca za ukidanjem ograničenja cijena 100 osnovnih proizvoda kao pokušaj manipulacije i zastrašivanja »izmišljenim« scenarijima nestašica i prijetnjama glede smanjivanja broja zaposlenih.

– Trgovački lobiji ponovno koriste prokušanu metodu širenja panike kako bi srušili mjere koje su, nakon povijesnog bojkota potrošača prošle godine, napokon donijele kakvu-takvu stabilnost na police trgovina, poručili su jučer iz platforme »Halo, inspektore« pozvavši Vladu da ne podlegne lobističkim pritiscima i zahtijevajući zadržavanje mjera ograničenja cijena dok god podaci s terena pokazuju da trgovci koriste i najmanju priliku za »skrivena« poskupljenja na artiklima koji nisu na listi. Istaknuli su da analize MMF-a i Europske središnje banke potvrđuju da su povećani profiti tvrtki bili odgovorni za značajan dio inflacije u eurozoni, pa tako i u Hrvatskoj.

Foto: Vitaly Gariev/Unsplash

Izvor: POSLOVNI.HR

Alarmantna istina: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.

Žene se suočavaju s manjom podrškom u karijeri i s manje mogućnosti za napredovanje jer tvrtke pokazuju smanjenu predanost napretku žena, pokazala su europska i američka istraživanja o položaju žena u poslovnom svijetu. Hrvatska i EU zapošljavaju više žena nego korporativna Amerika, ali s Amerikom dijele jednako loš udio žena na menadžerskim pozicijama.

U godini kad globalni korporativni svijet slavi desetljeće napretka žena, Hrvatska ulazi u tehnološku revoluciju s rastućim brojem žena u ICT-u, za razliku od američke “polomljene razine” i europskog jaza u plaćama. Podaci McKinseyja i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) otkrivaju alarmantnu istinu: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.

Neplaćeni rad

Hrvatska je na 18. mjestu među 27 EU-a zemalja prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025., s ukupnih 63,4 boda (EU prosjek je 68,5 od 100). U domeni rada – ključnom za biznis – postižemo 70,9 bodova (EU: 72,2), ali to krije duboke pukotine: jaz u visini plaća od 14,7 posto, preopterećenje skrbi i samo 34,8 posto žena u menadžerskim foteljama. Drugim riječima, žene u Hrvatskoj su u prosjeku za 14,7 posto slabije plaćene od muškaraca, s time da je u privatnom sektoru veći jaz (15,8 posto) nego u javnom u kojem žene u prosjeku imaju 12,1 posto niže plaće bez obzira na pozicije koje zauzimaju, industrije, radno vrijeme i iskustvo.

18. mjesto zauzima Hrvatska među 27 zemalja EU-a prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025.

Prema EIGE-u, stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj iznosi 60,4 posto (EU: 64,8 posto), muškaraca 70,1 posto (EU: 75,7 posto). Žene rade 37,5 sati tjedno, više od muškaraca koji rade 37,2 sati tjedno. Ovo nije loše, ali rodni jaz od deset postotnih bodova ostaje uporan. Dobri signali dolaze iz ICT-a: žene čine 22 posto radne snage, što je za šest bodova više u odnosu na 2015. Po menadžerskim pozicijama smo u EU prosjeku – 34,8 posto –što hrvatski biznis može pretvoriti u konkurentnu prednost u tehnološkom boomu.

60,4 posto iznosi stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj

Ipak, najveća razlika je u neplaćenom radu i skrbi za obitelj. Žene u Hrvatskoj troše tri sata i 30 minuta dnevno na djecu i kućanstvo, dok je prosjek EU-a za žene dva sata i 50 minuta, a muškaraca samo jedan sat 15 minuta. Ovo nije samo statistika – to je lanac koji vuče žene dolje, sprječavajući ih da grade profesionalne mreže i ambicije kao muškarci, ističu u Europskom institutu za ravnopravnost spolova.

Zbog jaza u plaćama žene u Europskoj uniji moraju raditi 15 i pol mjeseci da bi zaradile koliko muškarci za samo 12 mjeseci. Hrvatska je bolja od prosjeka, ali daleko od lidera. U Hrvatskoj naime žene trebaju 13,8 mjeseci rada da bi zaradile koliko njihovi muške kolege zarade u godinu dana. Slovenija, na primjer, ima najmanje razlike u plaćama muškaraca i žena, ali je slabija u drugim područjima (prije svega u moći), dok je Švedska s jazom od oko deset posto europski lider u jednakosti plaća.

Šire gledano, moć je slaba točka žena: hrvatske žene su postigle 52,3 boda, što je nešto niže od europskog prosjeka koji iznosi 57,3 boda. U Saboru je samo 21 posto žena, u Vladi tek neznatno više – 25 posto. U biznisu žene su u većoj mjeri prisutne, ali ne dominiraju jer je vrh rezerviran za muškarce.

I EU i Hrvatska imaju istu zastupljenost žena u menadžmentu (34,8 posto). Brojka je koja je već godinama stabilna i ne pokazuje značajan napredak usprkos svim proklamiranim politikama o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u biznisu i usprkos tome što su žene bolje obrazovane (57 posto ih ima fakultetsku diplomu). ​Dok Hrvatska i EU bilježe stabilan udio žena u menadžerskim pozicijama, korporativna Amerika suočava se s alarmantnim trendom koji bi mogao biti upozorenje za nas. McKinsey upozorava: Korporativna Amerika gubi ambiciju žena – žene zauzimaju samo 29 posto najviših rukovodećih pozicija u kompanijama (tzv. C-suite uloge), isto kao i prošle godine, iako su na početku karijere gotovo izjednačene s muškarcima, odnosno 49 posto svih zaposlenika koji tek počinju raditi su žene. Iako su žene jednako posvećene svojim karijerama kao i muškarci, postoji jaz u njihovoj želji za napredovanjem. Prema ovogodišnjoj McKinseyjevoj studiji, samo polovica tvrtki daje prioritet napredovanju žena u karijeri i po prvi put postoji značajan jaz u ambiciji: Žene su manje zainteresirane za napredovanje od muškaraca.

Rješiv problem

No, žene “nestaju” na putu prema vrhu, i u Uniji i u SAD-u. Glavni razlog za taj pad je takozvana “polomljena razina”: na prvom koraku prema menadžerskim pozicijama promovira se samo 93 žene na svakih 100 muškaraca. “Vrijeme je za akciju prije nego što i mi izgubimo generaciju ambicioznih žena”, poručuju iz Europskog instituta za ravnopravnost spolova i dodaju: “Ambicija slabi tamo gdje manjka podrška. Oba svijeta gube fokus – Amerika raznolikost tima i uključenost žena, Europa moć.”

Poruka europskih stručnjaka za Hrvatsku glasi: “Hrvatska može eksplodirati zahvaljujući ICT-u, ali skrb o obitelji mora postati zajednička. Inače, nova generacija žena neće ‘stići do startne crte’. Potrebno je više sponzorstva i menadžerskih uloga za žene kako bi se zatvorio jaz između žena i muškaraca i ostvario ekonomski potencijal. “Kada žene dobiju istu podršku u karijeri kao i muškarci, taj jaz u ambiciji za napredovanje nestaje”, upozoravaju iz EIGE-a.

“Svi navedeni rezultati pokazuju kako je Hrvatska postigla značajni napredak i vidljive pomake u pojedinim područjima, međutim, nužno je i nadalje poduzimati kontinuirane mjere za ravnomjerniju raspodjelu skrbi, bolju zastupljenost žena u odlučivanju i smanjenje ekonomskih nejednakosti”, kažu u hrvatskom uredu za ravnopravnost spolova. Prema EIGE-u, ovo je rješiv problem, ali zahtijeva veća ulaganja u karijere žena u vrijeme kada ih brojne tvrtke možda umanjuju kao prioritetne.

Foto: NHS/SK

Izvor: LIDER

Najnoviji Eurostat pokazuje da Hrvatska zaostaje za susjedima, s velikim razlikama u plaćama unutar EU

Najnoviji Eurostatovi podaci o plaćama u Europi ponovno potvrđuju ono što se u Hrvatskoj već dugo osjeća na terenu. Europsko tržište rada je zajedničko, ali plaće nisu ni približno u istoj ligi.

Prema posljednjim podacima DZS-a, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je1.456 eura(bruto 2.025 eura), dok je minimalna plaća 970 eura bruto, odnosno 1.050 eura bruto od 1. siječnja 2026. godine. U takvom okviru pitanje više nije raste li plaća, nego koliko brzo Hrvatska hvata korak sa susjedima i državama u koje se najčešće odlazi raditi.

Usporedba, nažalost, ne izgleda sjajno. Osim velikih razlika među sektorima, plaće se dramatično razlikuju među europskim zemljama i u nominalnim iznosima i nakon prilagodbe kupovnoj moći. Eurostatovi podaci za 2024. otkrivaju koliko je taj jaz i dalje dubok i gdje se Hrvatska stvarno nalazi na europskoj ljestvici.

Eurostatovi podaci za 2024. o prosječnoj godišnjoj bruto plaći po zaposlenom, prilagođenoj na puno radno vrijeme i pokazuju koliko je Europa i dalje strmo nagnuta prema sjeveru i zapadu.

Luksemburg: liga za sebe

Prosjek EU plaće u 2024. iznosi39.808 eura godišnje. U europodručju je prosjek viši, 43.512 eura, dok je vrh tablice priča sama za sebe. Na vrhu je Luksemburg sa godišnjom plaćom od 82.969 eura i to je najviša vrijednost među prikazanim državama. Sljedeća je Danska sa 71.565 eura, Irska ima 61.051, Belgija 59.632, Austrija 58.600, a Njemačka 53.791 eura. To je skupina zemalja u kojima prosječna godišnja bruto plaća prelazi 50 tisuća eura.

Odmah ispod su zemlje koje mnogima zvuče kao ‘zlatna sredina’ ali su i dalje bitno iznad EU prosjeka. To su Finska, koja je na 49.428 eura, i Švedska na 46.525. Nešto malo iznad prosjeka EU-a je i Francuska s 43.790 eura godišnje.

Hrvatska u donjoj trećini

Hrvatska je u 2024., prema podacima Eurostata, na prosjeku od 23.446 eura. To je oko 16.362 eura manje od EU prosjeka i oko 20.066 eura manje od prosjeka europodručja. U relativnim odnosima, Hrvatska je na otprilike 59 posto EU prosjeka. Drugim riječima, u ovoj usporedbi sa zemljama s vrha tablice, Hrvatska ne ‘kaska malo’, nego je strukturalno debelo ispod prosjeka.

U regionalnoj usporedbi posebno bode oči Slovenija, koja je na 35.133 eura. Razlika između Slovenije i Hrvatske je 11.687 eura godišnje po zaposlenom u prosjeku, što nije detalj nego čitav dodatni sloj mogućnosti. Slovenija je u ovoj tablici bliže Španjolskoj 33.700, Italiji 33.523 i Malti 33.499 nego Hrvatskoj.

Hrvatska je pak vrlo blizu Češkoj, ali i dalje ispod nje. Češka ima 23.998 eura, Portugal 24.818, a Estonija 26.546. Hrvatska je iznad Latvije 22.262, Poljske 21.246, Rumunjske 21.108 i Slovačke 20.287, dok su dno EU ljestvice Mađarska 18.461, Grčka 17.954 i Bugarska 15.387 eura.

Ovaj raspored je važan iz praktičnog razloga. Kad se u Hrvatskoj raspravlja o ‘hvatanju koraka’, često se gleda prema bogatom sjeveru, ali realnije ogledalo su zemlje koje su nam blizu po povijesti tranzicije i ulaska u EU. U tom krugu Hrvatska nije na začelju, ali je dovoljno nisko da se razlika prema gornjoj sredini, poput Slovenije ili čak Španjolske, pretvara u trajni pritisak na iseljavanje radne snage, pogotovo u zanimanjima koja su mobilna.

Velike razlike

Ekonomsko objašnjenje je manje romantično od političkih slogana. Plaće dugoročno prate produktivnost i strukturu gospodarstva, a zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, poput financija, IT-a i napredne industrije, lakše održavaju visoke plaće. Zemlje u kojima se velik dio zaposlenosti vrti oko niže dodane vrijednosti, od osnovnih usluga do sezonskih djelatnosti, teže dižu prosjek bez inflacijskog učinka.

Drugi dio priče je snaga kolektivnog pregovaranja, sindikalna organiziranost, minimalna plaća i opća ‘pregovaračka moć radnika’ koja utječu na to koliki dio stvorene vrijednosti ostaje zaposlenima. U zemljama gdje je ta moć slabija, udio rada u nacionalnom dohotku češće ostaje nizak, čak i kad BDP raste.

Za Hrvatsku je tu upravo najveći problem. Ne radi se o tome da ‘poslodavci ne daju’, nego o tome što se kao ekonomija još uvijek previše oslanjamo na sektore koji teško izbacuju velike plaće bez velikog rasta produktivnosti, a premalo na one koji to mogu. To je razlog zašto je razlika prema Sloveniji posebno bolna jer ona pokazuje da geografska blizina i članstvo u EU nisu dovoljni. Presudna je unutarnja struktura.

Kad se uračuna trošak života, jaz se smanjuje

Kad se plaće usporede kroz standard kupovne moći, razlike se smanjuju jer se uzima u obzir razlika u cijenama. U toj mjeri najniža vrijednost je 21.644 u Grčkoj, a najviša 55.051 u Luksemburgu, pa se omjer vrha i dna spušta na oko 2,5 puta. Ali ni ta korekcija ne briše temeljnu sliku jer zemlje koje su visoko u nominalnim eurima uglavnom ostaju visoko i kad se u obzir uzmu cijene.

To znači da Hrvatska i dalje stoji u zoni u kojoj je odlazak radne snage racionalna odluka, posebno u deficitarnim zanimanjima koja se lako sele preko granice. Za poslodavce je to poruka da se borba za ljude više ne vodi samo unutar Hrvatske, a za državu da se prosjek EU ne dostiže dekretima i kampanjama, nego produktivnošću i pomakom prema sektorima veće dodane vrijednosti.

Glasovanje u Europskom parlamentu održano 17. prosinca 2025. godine u korist aktivnosti EU-a po pitanju digitalizacije, umjetne inteligencije i algoritamskog upravljanja na radnom mjestu šalje jasan i žuran signal Europskoj komisiji: vrijeme je za djelovanje.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Komisiju na odgovor donošenjem obvezujućeg zakonodavstva o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu u okviru nadolazećeg Zakona o kvaliteti radnih mjesta.

Diljem Europe radnici se već suočavaju s posljedicama brzog i nereguliranog uvođenja umjetne inteligencije na radnom mjestu. Sindikati prijavljuju nepravedne i automatizirane otkaze, invazivne oblike nadzora, netransparentno algoritamsko donošenje odluka i povećani intenzitet rada potaknut digitalnim sustavima upravljanja. Bez jasnih i provedivih pravila, umjetna inteligencija riskira daljnje potkopavanje kvalitete radnog mjesta, prava radnika i povjerenja na radnom mjestu.

Usvajanje izvješća o zakonodavnoj inicijativi o digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji i algoritamskom upravljanju na radnom mjestu od strane Europskog parlamenta velikom većinom naglašava značajan nedostatak u trenutnom okviru EU-a. Naglašava potrebu za europskim pravnim okvirom koji pruža pravnu sigurnost i predvidljivost, a istovremeno osigurava da inovacije poštuju temeljna prava i europski socijalni model.

Kako bi se osiguralo da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima donosi rezultate radnicima, ETUC poziva na uključivanje posebne EU direktive o umjetnoj inteligenciji i algoritamskim sustavima na radnom mjestu koja uključuje, posebno:

• Čovjek upravlja, uključujući pravo radnika da osporavaju i poništavaju automatizirane odluke;
• Transparentnost i objašnjivost, uključujući jasne informacije o korištenju, logici i utjecajima sustava umjetne inteligencije te pristup relevantnim podacima za predstavnike radnika;
• Jača kolektivna prava, uz obvezno uključivanje sindikata i provedbu prava na informiranje, savjetovanje, sudjelovanje i osposobljavanje;
• Zabranu nametljivih praksi, kao što je obrada osobnih ili psiholoških podataka koji nisu povezani s poslom;
• Zaštitu zdravlja i sigurnosti, uz obvezne procjene rizika prije primjene i odgovornost za štetu uzrokovanu sustavima umjetne inteligencije;
• Mjere za sprječavanje koncentracije tržišta, uključujući primjenu pravila tržišnog natjecanja i potporu europskom tehnološkom suverenitetu.

Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a, izjavila je:

„Potreba da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima uključuje obvezujuća pravila o umjetnoj inteligenciji na radu ne može biti jasnija. Europski parlament poslao je političku poruku da neregulirana umjetna inteligencija na radu nije prihvatljiva i Komisija ih sada mora predložiti kao dio Zakona o kvalitetnim radnim mjestima.

„Kako umjetna inteligencija transformira radna mjesta, kvalitetna radna mjesta ne mogu se prepustiti slučaju. Snažno kolektivno pregovaranje ključno je kako bi se osiguralo da digitalna transformacija vodi do boljih plaća, sigurnog zaposlenja i poštenih uvjeta rada, a ne do povećanog nadzora, intenziviranja rada ili nesigurnosti radnog mjesta.

Isabelle Schömann, zamjenica glavne tajnice ETUC-a, izjavila je:

„Europski pravni okvir mora osigurati da umjetna inteligencija donosi koristi svima, s transparentnošću, odgovornošću i pravima radnika u svojoj srži, posebno kako bi se spriječila diskriminacija i predrasude, nepotrebni nadzor i biometrija, da spomenemo samo neke. Predstavnici radnika moraju biti informirani i konzultirani, a sindikati imaju priliku kroz socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje oblikovati uvođenje umjetne inteligencije na radnom mjestu, uključujući i u lanac vrijednosti, te raditi na strategijama primjene kako bi se osigurala kvaliteta radnih mjesta.“

http://Izvor: https://etuc.org/en/pressrelease/ai-work-commission-must-now-deliver-binding-rules

NHS – Blagdanska potrošačka košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata obuhvaća troškove tradicionalne prehrane na Badnjak, Božić, blagdan sv. Stjepana, Silvestrovo i Novu godinu. Zbog uvažavanja tradicije i velikih regionalnih razlika košarica je temeljena na tradicionalnoj blagdanskoj prehrani koja se blaguje najčešće i u najvećem dijelu Hrvatske. Kako nerijetko nailazimo na nerazumijevanje dijela građana i ekonomskih analitičara, smatramo nužnim dati još nekoliko napomena. Košarica je nastala na temelju prikupljenih podataka o tome kakav je tradicionalni sadržaj blagdanskog stola u pojedinim dijelovima Hrvatske.

Košarice ne govore o tome koliko će pojedina kućanstva potrošiti tijekom blagdanskih dana niti na što će točno trošiti, nego koliko bi potrošila kad bi u potpunosti, dijelom ili tek minimalno (skromno) slijedila blagdansku tradiciju. Tako smo, ovisno o njihovom sadržaju, košarice podijelili na tri: bogatu (potpuna u duhu tradicije), srednju (koja ipak čini ustupke i koristi neke jeftinije sadržaje) i skromnu (za koju i sam naziv upućuje kako zbog niske kupovne moći, jest blagdanska, ali vrlo skromna).

Nažalost, neka tradicionalna jela, kao što je primjerice bakalar za Badnjak i purica, odojak, janjetina za Božić i/ili Novu Godinu, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina hrvatskih građana ne može si ih priuštiti. Stoga je blagdanska košarica podijeljena na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su sadržane zamjenske tj. jeftinije namirnice, koje barem djelomice mogu istovremeno zadovoljiti i tradiciju i prehrambene potrebe za promatrane blagdanske dane i onu najjeftiniju. Pokazalo se kako veliki broj građana zamijeni skupi bakalar, zubatac ili škarpinu s oslićem ili nekom drugom još jeftinijom ribom – srdelama, šarunom ili manjim trljama. U nekim će krajevima, ako je riječ o prženoj slatkovodnoj ribi ili o „fišu“, one skuplje ribe, štuku i soma, zamijeniti šaran, babuška i više ribljih glava uz pokoju sitnu ribicu, a puricu će zamijeniti jeftinija perad – pile, kokoš ili neko drugo jeftinije meso.

Za Silvestrovo i Novu godinu, umjesto odojka i skupljih suhomesnatih proizvoda, kao što su pršut, kulen i šunka, konzumirat će se jeftinija svinjska lopatica, jeftiniji naresci i salame, za juhu manje kvalitetni dijelovi junetine ili, umjesto svega nabrojenoga, samo sarma od jeftinijeg i manje kvalitetnog mljevenog mesa s manje mesa, a više riže. Što se tiče slastica, na njihovim će se stolovima za Božić također naći tradicionalni kolači, kao što su makovnjača i orahnjača ili neki drugi tradicionalni kolači, samo s manje nadjeva i u manjoj količini, dok će svečaniji kolači, koji su i skuplji, kao što je primjerice neki kolač bogat bademima, orasima ili/i drugim finim nadjevima ili čak mađarica i sl., biti izostavljeni, a i novogodišnji će kolač biti nešto skromnijeg sadržaja, možda tek od biskvitnog ili nekog drugog tijesta, nadjeven nešto jeftinijim mljevenim rogačem ili, još jeftinije, marmeladom.

Košarice se razlikuju ne samo po sadržaju, već i po samim normativima jela i pića, koji se smanjuju od bogate prema skromnoj košarici. Prigodom izrade sve tri košarice korišteni su standardni recepti kako bi se što točnije odredila potrebna količina za tročlanu obitelj, a pretpostavljalo se kako će se većina jela konzumirati za ručak i večeru, dok su, primjerice, normativi za Božić određeni pod pretpostavkom kako će hrana koja ostane biti dovoljna i za blagdan sv. Stjepana. Svako će kućanstvo „složiti“ košaricu u skladu s tradicijom vlastitog doma, ali prije svega, u skladu sa svojim mogućnostima. Ove košarice mogu poslužiti i kao svojevrsna poruka kako bi u jednom društvu bilo normalno i poželjno da si građani mogu priuštiti poštivati tradiciju blagdanskog stola, što je i dio njihovog identiteta, a ne da se zbog neimaštine čak i te tradicije moraju odricati u većoj ili manjoj mjeri.

Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, božićnog drvca, ukrasa i slično, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćene novogodišnje dočeke i slavlja (kojih će ove godine zbog osjetnog rasta cijena putovanja, hotelskog smještaja i ugostiteljskih usluga ionako biti manje) i slično te se isključivo temelje na troškovima prehrane i troškovima pića, koji su obuhvaćeni u razumnim količinama.

Neke namirnice, potrebne za tradicionalne recepte, uobičajeno se ne potroše do kraja u promatranim danima. U košaricama su obuhvaćene isključivo potrebne količine i normativi. Cijene proizvoda bilježene su u trgovačkim lancima i na tržnicama na raznim lokacijama, ali isključivo za one namirnice koje je uobičajeno tamo kupovati. Kao najpogodniji pokazatelj cijena pretežito je korištena najčešća cijena, iz razloga što su cijene standardnih proizvoda po trgovačkim lancima većinom ujednačene, pogotovo nekoliko dana prije blagdana. Kod onih proizvoda koji pokazuju velike varijacije u cijenama, što je najčešće slučaj na tržnicama, ali i kod nekih proizvoda u trgovačkim lancima, koji, ovisno o regiji ili lokaciji u gradu, bilježe veće razlike, kao metodološki najkorektniji pokazatelj cijena u takvim slučajevima korištena je aritmetička sredina. Uočavamo veće razlike u cijenama na tržnicama, posebice kod svježeg mesa, suhomesnatih proizvoda, voća i povrća. Slične, ali nešto manje razlike primjetne su i u trgovačkim lancima gdje se sve više pojavljuju tzv. bio proizvodi koji su značajno skuplji. I ranijih su godina građani morali napraviti dodatne napore i obići više lokacija kako bi pronašli jeftinije namirnice, ali ove godine, zbog velikog rasta cijena hrane, moraju se još više potruditi, obići puno više lokacija kako bi prošli što povoljnije. Pri tome će često morati raditi ustupke vezano za kvalitetu i zdravu prehranu.

Na temelju opisane metodologije, tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za 2025. godinu iznosit će 626,74 € (prošle godine 540,58 €). Srednja košarica ove godine iznosit će 253,03 € (prošle godine 218,28 €). Srednja košarica može biti još i skromnija odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja stola pa ju je, u vrlo skromnom obliku, moguće spustiti i na 140,53 € (prošle godine 121,93 €). Tome treba pridodati i trošak božićnog drvca, za neke prirodno ili umjetno (za sve koji nemaju spremljeno umjetno od ranijih godina) ili čak samo granu koju ponekad mogu dobiti, ali nekad i platiti po par eura.

U usporedbi s prethodnom godinom, primjetan je porast cijena tradicionalne blagdanske košarice za 15,93 %. Srednja košarica bilježi rast od 15,92 %, dok skromna košarica, pri čemu su pažljivo uzete u obzir akcijske cijene i zaključane cijene, također pokazuje rast od 15,26 % u odnosu na prethodnu godinu.

S obzirom na stalni rast cijena, posebice kod prehrambenih proizvoda, nadolazeći blagdani predstavljaju dodatni pritisak na kućne proračune građana. Naime, sve manji broj građana može si priuštiti tradicionalne blagdanske obroke uslijed navedenih ekonomskih pritisaka.

Zagreb, 22. prosinca 2025.

ETUC – Prvi korak prema Zakonu o kvalitetnim radnim mjestima, koji je danas poduzela potpredsjednica Minzatu, predstavlja priliku da se svako radno mjesto pretvori u kvalitetno radno mjesto.

Savjetovanje, koje je danas pokrenula Europska komisija, dolazi u vrijeme kada gotovo svaki peti radnik u Europi radi na nekvalitetnim poslovima s niskom plaćom i lošim izgledima.

Radnici, ali i poduzeća, trpe posljedice nekvalitetnih poslova. Istraživanja pokazuju kako nekvalitetni poslovi povećavaju nedostatak radne snage koji šteti europskom gospodarstvu, pri čemu industrije najteže pronalaze radnike koje u prosjeku plaćaju 9% manje od onih koji su najmanje pogođeni nedostatkom radne snage.

Pokretanje savjetovanja socijalnih partnera o budućem Zakonu o kvalitetnim radnim mjestima stvara stvarnu priliku za provedbu praktičnih mjera koje će radnici osjetiti u svakodnevnom životu.

„Radnici i njihovi sindikati znaju što posao čini dobrim ili lošim. Ovo savjetovanje prilika je za ugrađivanje tih stvarnosti u politike EU i poticanje konkretnih poboljšanja koja svaki radnik može osjetiti“, rekla je glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch.

Europska komisija pokrenula je savjetovanje o aktivnostima po sljedećim pitanjima:

• Algoritamsko upravljanje i umjetna inteligencija (UI) na radu;
• Zdravlje i sigurnost na radu, uključujući psihosocijalne rizike;
• Regulacija podugovaranja;
• Pravedna tranzicija, predviđanje i upravljanje promjenama;
• Inspekcija rada i provedba zakona.

Esther Lynch izjavila je: „Obveza Komisije da donese zakonodavstvo kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta od velike je važnosti. Pitanja o kojima se Komisija savjetuje pokazuju kako se glas sindikata već jasno i glasno čuo o najvećim problemima koji danas utječu na radnike. Sada počinje važan posao kako bismo osigurali rješenja potrebna za istinsko rješavanje tih problema i osiguranje kvalitetnog radnog mjesta za svakog radnika.

Međutim, Europska konfederacija sindikata (ETUC) se ne slaže s pristupom Komisije mirovinskim reformama ili sa širim idejama ‘pojednostavljenja’ u Planu rada. To prečesto služi kao opravdanje za slabljenje ili uklanjanje prava radnika. Svaka inicijativa za poboljšanje kvalitete radnih mjesta mora biti popraćena obvezom zaštite i jačanja postojećih prava i standarda – a ne njihovog razvodnjavanja.

Ova objava otvara vrata mjerama koje radnicima donose rezultate: potrebni su zakonodavstvo i ulaganja kako bi se osiguralo da sva radna mjesta budu kvalitetna radna mjesta – u svakom sektoru i u svakoj regiji. Očekujemo da će se završeno savjetovanje o radu na daljinu i pravu na isključenje također prenijeti u zakonodavstvo.“

http://Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/vital-opportunity-eu-turn-every-job-quality-job

Foto: N1 screenshot

Izvor: NSZ.HR

Glavni tajnik u intervjuu za N1 televiziju razgovarao je o proračunu za iduću godinu, o pregovorima Vlade i sindikata, sistematizacijama, Sporazumu s Vladom

Glavni tajnik sindikata Matija Kroflin poručio je da sindikati u aktualnim pregovorima s Vladom traže da cijena rada zaposlenih u javnim službama prati rast plaća u ostatku ekonomije. Prema procjenama HNB-a i Vlade, plaće bi iduće godine u privatnom sektoru trebale rasti između 5,3 i 5,7 posto.

Sindikati zato predlažu povećanje osnovice za 4 posto od siječnja i još 4 posto od rujna. Vladinu ponudu, odnosno povećanje osnovice od samo 1 posto i 1,5 eura više za topli obrok, Kroflin je još jednom okarakterizirao kao “bezobraznu”.

“Plaće u javnom sektoru nisu rasle brže od ostalih”

Kroflin odbacuje tvrdnje ministra Piletića da je javni sektor prošle godine imao iznadprosječan rast plaća. Navodi da je osnovica 2024. rasla tek oko 3,2 posto, dok je prosječan rast plaća u ostatku ekonomije iznosio gotovo 10 posto.

Podsjetio je da je jedini značajan skok plaća u državnim i javnim službama bio rezultat predizborne reforme koeficijenata, za koju smatra da je provedena “preko koljena”, bez pripreme i bez usklađivanja po sektorima.

Otvaranje pitanja koeficijenata – obećano, ali neprovedeno

Sindikati i dalje traže da se ispuni Sporazum prema kojem je Vlada trebala otvoriti razgovore o koeficijentima u obrazovanju i znanosti te urediti sustav sistematizacija na visokim učilištima. Prema Kroflinu, po tim točkama “ministarstvo ne radi apsolutno ništa”.

Kritizira i uvođenje modularne nastave, koju naziva “eksperimentom nad učenicima”, jer smatra da reforma nije pripremljena i da škole ne znaju kako je provesti u praksi.

“Inflaciju ne stvaraju javni zaposlenici, nego rekordni profiti”

Kroflin odbacuje teze da je rast plaća generator inflacije, tvrdeći da je problem u rekordnom rastu profita tvrtki.

Prema analizama ekonomista Viktora Viljevca, kojeg citira, od 2019. do 2024. profiti su porasli 83 posto, dok su plaće rasle 51 posto.

“Poslodavci dižu cijene i profitne marže jer mogu. A mogli su povećati plaće zaposlenicima puno više”, kaže Kroflin, dodajući da bi inflacija bila niža da se profitne marže nisu toliko širile.

Teži pregovori nego prije izbora

Sindikati su, priznaje, u slabijoj pregovaračkoj poziciji nego prije godinu-dvije, kada su sindikati obrazovanja pokretali štrajkove i prosvjede. Nažalost, Sindikat hrvatskih učitelja, pod vodstvom gospođe Šprem, nije prepoznao trenutak, pa sada posljedice trpe i oni i svi drugi sindikati javnih službi. Sindikat znanosti će se nastaviti boriti za primjerenu cijenu rada svih u javnim službama, ali rezultat će ovisiti o poziciji drugih sindikata i raspoloženju članova.

Foto: RTL screenshot

Izvor: DANAS.hr

Katarina Brečić je izračunala koliko bi koštao blagdanski stol ovog Badnjaka i Božića, ako kupujete namirnice s ograničenom cijenom

Svjesni inflacije u Vladi su odlučili zamrznuti cijenu ukupno 100 proizvoda. Na popis je dodano 30 novih, među kojima su i blagdanske namirnice poput sastojaka za francusku salatu i kolače.

Unatoč toj mjeri, blagdanska košarica bit će skuplja, kažu Nezavisni hrvatski sindikati.

„Mi znamo da ljudi, kada dođe vrijeme blagdana, malo otpuste kočnice. Da ljudi koji rade vani, vraća se velik broj iseljenika u Hrvatsku, raste potražnja svaku vrstu roba i usluga. I naravno da to iskoriste trgovci kako bi podigli cijene i to dovodi do sve većih i većih cijena“, kaže Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske.

Sindikat će pred Božić predstaviti iznose tri vrste blagdanske košarice – tradicionalnu, srednju i skromnu. A stručnjak za maloprodaju,Drago Munjiza, ima procjenu koliki će biti udar na novčanike: „Kad zbrojite kumulativni učinak inflacije, blagdanska košarica će biti jedno 15 posto skuplja nego prošle godine, kao što je prošle godine bila 15-ak posto skuplja nego pretprošle“.

Koliko košta blagdanski stol ovog Božića?

Evo i RTL-ove računice koliko košta najjeftiniji blagdanski stol ovog Badnjaka i Božića, ako se kupuju namirnice s ograničenom cijenom.

Krenimo od doručka u kojem su bijeli kruh (1,50€, 1kg), zimska salama (3,80€, 200g), polutvrdi sir gouda (1,30€, 200g) i šunka u ovitku (1,75€, 200g), što iznosi 8,35 eura.

Na Badnjak za ručak smrznuti oslić (3,90€, 400-500g), na Božić pečeno pile (3,32€, 1 kg) s krumpirima (3,99€, 5 kg) i kupus salata (0,79€, 1 kg), što je obični nedjeljni ručak, odnosno ukupno 12 eura. Recimo da će se na stolu naći i francuska salata. Sa zamrznutim cijenama može se napraviti za 8,40 eura.

Što je Božić bez kolača pa se dva najosnovnija mogu ispeći za 19,44 eura (podaci dostupni u videu). Ako svemu tome pridodamo i litru soka od jabuke (1,29€, 1L) dolazimo do ukupno 49,48 eura.

„Vladine ove mjere minimalno pomažu u cijeloj toj priči, ne možemo reći da ne pomažu ništa. Najveći problem je pohlepa trgovaca“, kaže Jović iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, dok Munjiza poručuje: „Mogli ste i vi vjerojatno primijetiti u provjeri cijena da neke cijene sada kod trgovaca su sada već niže nego Vladino ograničenje. Mislim da im je intencija da tijekom božićnih blagdana budu stoposto sigurni da cijene neće slijediti službenu stopu inflacije“.

A inflacija je, što se hrane tiče, 4.4 posto. Dovoljno da Božić i ove godine prođe u razmišljanju kako ćemo sve to platiti.