Foto: Vitaly Gariev/Unsplash
Izvor: POSLOVNI.HR
Alarmantna istina: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.
Žene se suočavaju s manjom podrškom u karijeri i s manje mogućnosti za napredovanje jer tvrtke pokazuju smanjenu predanost napretku žena, pokazala su europska i američka istraživanja o položaju žena u poslovnom svijetu. Hrvatska i EU zapošljavaju više žena nego korporativna Amerika, ali s Amerikom dijele jednako loš udio žena na menadžerskim pozicijama.
U godini kad globalni korporativni svijet slavi desetljeće napretka žena, Hrvatska ulazi u tehnološku revoluciju s rastućim brojem žena u ICT-u, za razliku od američke “polomljene razine” i europskog jaza u plaćama. Podaci McKinseyja i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) otkrivaju alarmantnu istinu: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.
Neplaćeni rad
Hrvatska je na 18. mjestu među 27 EU-a zemalja prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025., s ukupnih 63,4 boda (EU prosjek je 68,5 od 100). U domeni rada – ključnom za biznis – postižemo 70,9 bodova (EU: 72,2), ali to krije duboke pukotine: jaz u visini plaća od 14,7 posto, preopterećenje skrbi i samo 34,8 posto žena u menadžerskim foteljama. Drugim riječima, žene u Hrvatskoj su u prosjeku za 14,7 posto slabije plaćene od muškaraca, s time da je u privatnom sektoru veći jaz (15,8 posto) nego u javnom u kojem žene u prosjeku imaju 12,1 posto niže plaće bez obzira na pozicije koje zauzimaju, industrije, radno vrijeme i iskustvo.
18. mjesto zauzima Hrvatska među 27 zemalja EU-a prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025.
Prema EIGE-u, stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj iznosi 60,4 posto (EU: 64,8 posto), muškaraca 70,1 posto (EU: 75,7 posto). Žene rade 37,5 sati tjedno, više od muškaraca koji rade 37,2 sati tjedno. Ovo nije loše, ali rodni jaz od deset postotnih bodova ostaje uporan. Dobri signali dolaze iz ICT-a: žene čine 22 posto radne snage, što je za šest bodova više u odnosu na 2015. Po menadžerskim pozicijama smo u EU prosjeku – 34,8 posto –što hrvatski biznis može pretvoriti u konkurentnu prednost u tehnološkom boomu.
60,4 posto iznosi stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj
Ipak, najveća razlika je u neplaćenom radu i skrbi za obitelj. Žene u Hrvatskoj troše tri sata i 30 minuta dnevno na djecu i kućanstvo, dok je prosjek EU-a za žene dva sata i 50 minuta, a muškaraca samo jedan sat 15 minuta. Ovo nije samo statistika – to je lanac koji vuče žene dolje, sprječavajući ih da grade profesionalne mreže i ambicije kao muškarci, ističu u Europskom institutu za ravnopravnost spolova.
Zbog jaza u plaćama žene u Europskoj uniji moraju raditi 15 i pol mjeseci da bi zaradile koliko muškarci za samo 12 mjeseci. Hrvatska je bolja od prosjeka, ali daleko od lidera. U Hrvatskoj naime žene trebaju 13,8 mjeseci rada da bi zaradile koliko njihovi muške kolege zarade u godinu dana. Slovenija, na primjer, ima najmanje razlike u plaćama muškaraca i žena, ali je slabija u drugim područjima (prije svega u moći), dok je Švedska s jazom od oko deset posto europski lider u jednakosti plaća.
Šire gledano, moć je slaba točka žena: hrvatske žene su postigle 52,3 boda, što je nešto niže od europskog prosjeka koji iznosi 57,3 boda. U Saboru je samo 21 posto žena, u Vladi tek neznatno više – 25 posto. U biznisu žene su u većoj mjeri prisutne, ali ne dominiraju jer je vrh rezerviran za muškarce.
I EU i Hrvatska imaju istu zastupljenost žena u menadžmentu (34,8 posto). Brojka je koja je već godinama stabilna i ne pokazuje značajan napredak usprkos svim proklamiranim politikama o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u biznisu i usprkos tome što su žene bolje obrazovane (57 posto ih ima fakultetsku diplomu). Dok Hrvatska i EU bilježe stabilan udio žena u menadžerskim pozicijama, korporativna Amerika suočava se s alarmantnim trendom koji bi mogao biti upozorenje za nas. McKinsey upozorava: Korporativna Amerika gubi ambiciju žena – žene zauzimaju samo 29 posto najviših rukovodećih pozicija u kompanijama (tzv. C-suite uloge), isto kao i prošle godine, iako su na početku karijere gotovo izjednačene s muškarcima, odnosno 49 posto svih zaposlenika koji tek počinju raditi su žene. Iako su žene jednako posvećene svojim karijerama kao i muškarci, postoji jaz u njihovoj želji za napredovanjem. Prema ovogodišnjoj McKinseyjevoj studiji, samo polovica tvrtki daje prioritet napredovanju žena u karijeri i po prvi put postoji značajan jaz u ambiciji: Žene su manje zainteresirane za napredovanje od muškaraca.
Rješiv problem
No, žene “nestaju” na putu prema vrhu, i u Uniji i u SAD-u. Glavni razlog za taj pad je takozvana “polomljena razina”: na prvom koraku prema menadžerskim pozicijama promovira se samo 93 žene na svakih 100 muškaraca. “Vrijeme je za akciju prije nego što i mi izgubimo generaciju ambicioznih žena”, poručuju iz Europskog instituta za ravnopravnost spolova i dodaju: “Ambicija slabi tamo gdje manjka podrška. Oba svijeta gube fokus – Amerika raznolikost tima i uključenost žena, Europa moć.”
Poruka europskih stručnjaka za Hrvatsku glasi: “Hrvatska može eksplodirati zahvaljujući ICT-u, ali skrb o obitelji mora postati zajednička. Inače, nova generacija žena neće ‘stići do startne crte’. Potrebno je više sponzorstva i menadžerskih uloga za žene kako bi se zatvorio jaz između žena i muškaraca i ostvario ekonomski potencijal. “Kada žene dobiju istu podršku u karijeri kao i muškarci, taj jaz u ambiciji za napredovanje nestaje”, upozoravaju iz EIGE-a.
“Svi navedeni rezultati pokazuju kako je Hrvatska postigla značajni napredak i vidljive pomake u pojedinim područjima, međutim, nužno je i nadalje poduzimati kontinuirane mjere za ravnomjerniju raspodjelu skrbi, bolju zastupljenost žena u odlučivanju i smanjenje ekonomskih nejednakosti”, kažu u hrvatskom uredu za ravnopravnost spolova. Prema EIGE-u, ovo je rješiv problem, ali zahtijeva veća ulaganja u karijere žena u vrijeme kada ih brojne tvrtke možda umanjuju kao prioritetne.
Foto: NHS/SK
Izvor: LIDER
Najnoviji Eurostat pokazuje da Hrvatska zaostaje za susjedima, s velikim razlikama u plaćama unutar EU
Najnoviji Eurostatovi podaci o plaćama u Europi ponovno potvrđuju ono što se u Hrvatskoj već dugo osjeća na terenu. Europsko tržište rada je zajedničko, ali plaće nisu ni približno u istoj ligi.
Prema posljednjim podacima DZS-a, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je1.456 eura(bruto 2.025 eura), dok je minimalna plaća 970 eura bruto, odnosno 1.050 eura bruto od 1. siječnja 2026. godine. U takvom okviru pitanje više nije raste li plaća, nego koliko brzo Hrvatska hvata korak sa susjedima i državama u koje se najčešće odlazi raditi.
Usporedba, nažalost, ne izgleda sjajno. Osim velikih razlika među sektorima, plaće se dramatično razlikuju među europskim zemljama i u nominalnim iznosima i nakon prilagodbe kupovnoj moći. Eurostatovi podaci za 2024. otkrivaju koliko je taj jaz i dalje dubok i gdje se Hrvatska stvarno nalazi na europskoj ljestvici.
Eurostatovi podaci za 2024. o prosječnoj godišnjoj bruto plaći po zaposlenom, prilagođenoj na puno radno vrijeme i pokazuju koliko je Europa i dalje strmo nagnuta prema sjeveru i zapadu.
Luksemburg: liga za sebe
Prosjek EU plaće u 2024. iznosi39.808 eura godišnje. U europodručju je prosjek viši, 43.512 eura, dok je vrh tablice priča sama za sebe. Na vrhu je Luksemburg sa godišnjom plaćom od 82.969 eura i to je najviša vrijednost među prikazanim državama. Sljedeća je Danska sa 71.565 eura, Irska ima 61.051, Belgija 59.632, Austrija 58.600, a Njemačka 53.791 eura. To je skupina zemalja u kojima prosječna godišnja bruto plaća prelazi 50 tisuća eura.
Odmah ispod su zemlje koje mnogima zvuče kao ‘zlatna sredina’ ali su i dalje bitno iznad EU prosjeka. To su Finska, koja je na 49.428 eura, i Švedska na 46.525. Nešto malo iznad prosjeka EU-a je i Francuska s 43.790 eura godišnje.
Hrvatska u donjoj trećini
Hrvatska je u 2024., prema podacima Eurostata, na prosjeku od 23.446 eura. To je oko 16.362 eura manje od EU prosjeka i oko 20.066 eura manje od prosjeka europodručja. U relativnim odnosima, Hrvatska je na otprilike 59 posto EU prosjeka. Drugim riječima, u ovoj usporedbi sa zemljama s vrha tablice, Hrvatska ne ‘kaska malo’, nego je strukturalno debelo ispod prosjeka.
U regionalnoj usporedbi posebno bode oči Slovenija, koja je na 35.133 eura. Razlika između Slovenije i Hrvatske je 11.687 eura godišnje po zaposlenom u prosjeku, što nije detalj nego čitav dodatni sloj mogućnosti. Slovenija je u ovoj tablici bliže Španjolskoj 33.700, Italiji 33.523 i Malti 33.499 nego Hrvatskoj.
Hrvatska je pak vrlo blizu Češkoj, ali i dalje ispod nje. Češka ima 23.998 eura, Portugal 24.818, a Estonija 26.546. Hrvatska je iznad Latvije 22.262, Poljske 21.246, Rumunjske 21.108 i Slovačke 20.287, dok su dno EU ljestvice Mađarska 18.461, Grčka 17.954 i Bugarska 15.387 eura.
Ovaj raspored je važan iz praktičnog razloga. Kad se u Hrvatskoj raspravlja o ‘hvatanju koraka’, često se gleda prema bogatom sjeveru, ali realnije ogledalo su zemlje koje su nam blizu po povijesti tranzicije i ulaska u EU. U tom krugu Hrvatska nije na začelju, ali je dovoljno nisko da se razlika prema gornjoj sredini, poput Slovenije ili čak Španjolske, pretvara u trajni pritisak na iseljavanje radne snage, pogotovo u zanimanjima koja su mobilna.
Velike razlike
Ekonomsko objašnjenje je manje romantično od političkih slogana. Plaće dugoročno prate produktivnost i strukturu gospodarstva, a zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, poput financija, IT-a i napredne industrije, lakše održavaju visoke plaće. Zemlje u kojima se velik dio zaposlenosti vrti oko niže dodane vrijednosti, od osnovnih usluga do sezonskih djelatnosti, teže dižu prosjek bez inflacijskog učinka.
Drugi dio priče je snaga kolektivnog pregovaranja, sindikalna organiziranost, minimalna plaća i opća ‘pregovaračka moć radnika’ koja utječu na to koliki dio stvorene vrijednosti ostaje zaposlenima. U zemljama gdje je ta moć slabija, udio rada u nacionalnom dohotku češće ostaje nizak, čak i kad BDP raste.
Za Hrvatsku je tu upravo najveći problem. Ne radi se o tome da ‘poslodavci ne daju’, nego o tome što se kao ekonomija još uvijek previše oslanjamo na sektore koji teško izbacuju velike plaće bez velikog rasta produktivnosti, a premalo na one koji to mogu. To je razlog zašto je razlika prema Sloveniji posebno bolna jer ona pokazuje da geografska blizina i članstvo u EU nisu dovoljni. Presudna je unutarnja struktura.
Kad se uračuna trošak života, jaz se smanjuje
Kad se plaće usporede kroz standard kupovne moći, razlike se smanjuju jer se uzima u obzir razlika u cijenama. U toj mjeri najniža vrijednost je 21.644 u Grčkoj, a najviša 55.051 u Luksemburgu, pa se omjer vrha i dna spušta na oko 2,5 puta. Ali ni ta korekcija ne briše temeljnu sliku jer zemlje koje su visoko u nominalnim eurima uglavnom ostaju visoko i kad se u obzir uzmu cijene.
To znači da Hrvatska i dalje stoji u zoni u kojoj je odlazak radne snage racionalna odluka, posebno u deficitarnim zanimanjima koja se lako sele preko granice. Za poslodavce je to poruka da se borba za ljude više ne vodi samo unutar Hrvatske, a za državu da se prosjek EU ne dostiže dekretima i kampanjama, nego produktivnošću i pomakom prema sektorima veće dodane vrijednosti.
Glasovanje u Europskom parlamentu održano 17. prosinca 2025. godine u korist aktivnosti EU-a po pitanju digitalizacije, umjetne inteligencije i algoritamskog upravljanja na radnom mjestu šalje jasan i žuran signal Europskoj komisiji: vrijeme je za djelovanje.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Komisiju na odgovor donošenjem obvezujućeg zakonodavstva o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu u okviru nadolazećeg Zakona o kvaliteti radnih mjesta.
Diljem Europe radnici se već suočavaju s posljedicama brzog i nereguliranog uvođenja umjetne inteligencije na radnom mjestu. Sindikati prijavljuju nepravedne i automatizirane otkaze, invazivne oblike nadzora, netransparentno algoritamsko donošenje odluka i povećani intenzitet rada potaknut digitalnim sustavima upravljanja. Bez jasnih i provedivih pravila, umjetna inteligencija riskira daljnje potkopavanje kvalitete radnog mjesta, prava radnika i povjerenja na radnom mjestu.
Usvajanje izvješća o zakonodavnoj inicijativi o digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji i algoritamskom upravljanju na radnom mjestu od strane Europskog parlamenta velikom većinom naglašava značajan nedostatak u trenutnom okviru EU-a. Naglašava potrebu za europskim pravnim okvirom koji pruža pravnu sigurnost i predvidljivost, a istovremeno osigurava da inovacije poštuju temeljna prava i europski socijalni model.
Kako bi se osiguralo da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima donosi rezultate radnicima, ETUC poziva na uključivanje posebne EU direktive o umjetnoj inteligenciji i algoritamskim sustavima na radnom mjestu koja uključuje, posebno:
Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a, izjavila je:
„Potreba da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima uključuje obvezujuća pravila o umjetnoj inteligenciji na radu ne može biti jasnija. Europski parlament poslao je političku poruku da neregulirana umjetna inteligencija na radu nije prihvatljiva i Komisija ih sada mora predložiti kao dio Zakona o kvalitetnim radnim mjestima.
„Kako umjetna inteligencija transformira radna mjesta, kvalitetna radna mjesta ne mogu se prepustiti slučaju. Snažno kolektivno pregovaranje ključno je kako bi se osiguralo da digitalna transformacija vodi do boljih plaća, sigurnog zaposlenja i poštenih uvjeta rada, a ne do povećanog nadzora, intenziviranja rada ili nesigurnosti radnog mjesta.
Isabelle Schömann, zamjenica glavne tajnice ETUC-a, izjavila je:
„Europski pravni okvir mora osigurati da umjetna inteligencija donosi koristi svima, s transparentnošću, odgovornošću i pravima radnika u svojoj srži, posebno kako bi se spriječila diskriminacija i predrasude, nepotrebni nadzor i biometrija, da spomenemo samo neke. Predstavnici radnika moraju biti informirani i konzultirani, a sindikati imaju priliku kroz socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje oblikovati uvođenje umjetne inteligencije na radnom mjestu, uključujući i u lanac vrijednosti, te raditi na strategijama primjene kako bi se osigurala kvaliteta radnih mjesta.“
http://Izvor: https://etuc.org/en/pressrelease/ai-work-commission-must-now-deliver-binding-rules
NHS – Blagdanska potrošačka košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata obuhvaća troškove tradicionalne prehrane na Badnjak, Božić, blagdan sv. Stjepana, Silvestrovo i Novu godinu. Zbog uvažavanja tradicije i velikih regionalnih razlika košarica je temeljena na tradicionalnoj blagdanskoj prehrani koja se blaguje najčešće i u najvećem dijelu Hrvatske. Kako nerijetko nailazimo na nerazumijevanje dijela građana i ekonomskih analitičara, smatramo nužnim dati još nekoliko napomena. Košarica je nastala na temelju prikupljenih podataka o tome kakav je tradicionalni sadržaj blagdanskog stola u pojedinim dijelovima Hrvatske.
Košarice ne govore o tome koliko će pojedina kućanstva potrošiti tijekom blagdanskih dana niti na što će točno trošiti, nego koliko bi potrošila kad bi u potpunosti, dijelom ili tek minimalno (skromno) slijedila blagdansku tradiciju. Tako smo, ovisno o njihovom sadržaju, košarice podijelili na tri: bogatu (potpuna u duhu tradicije), srednju (koja ipak čini ustupke i koristi neke jeftinije sadržaje) i skromnu (za koju i sam naziv upućuje kako zbog niske kupovne moći, jest blagdanska, ali vrlo skromna).
Nažalost, neka tradicionalna jela, kao što je primjerice bakalar za Badnjak i purica, odojak, janjetina za Božić i/ili Novu Godinu, iziskuju povećane troškove zbog visokih cijena i većina hrvatskih građana ne može si ih priuštiti. Stoga je blagdanska košarica podijeljena na tri kategorije, onu obilniju i u skladu s tradicijom, onu nešto skromniju, u kojoj su sadržane zamjenske tj. jeftinije namirnice, koje barem djelomice mogu istovremeno zadovoljiti i tradiciju i prehrambene potrebe za promatrane blagdanske dane i onu najjeftiniju. Pokazalo se kako veliki broj građana zamijeni skupi bakalar, zubatac ili škarpinu s oslićem ili nekom drugom još jeftinijom ribom – srdelama, šarunom ili manjim trljama. U nekim će krajevima, ako je riječ o prženoj slatkovodnoj ribi ili o „fišu“, one skuplje ribe, štuku i soma, zamijeniti šaran, babuška i više ribljih glava uz pokoju sitnu ribicu, a puricu će zamijeniti jeftinija perad – pile, kokoš ili neko drugo jeftinije meso.
Za Silvestrovo i Novu godinu, umjesto odojka i skupljih suhomesnatih proizvoda, kao što su pršut, kulen i šunka, konzumirat će se jeftinija svinjska lopatica, jeftiniji naresci i salame, za juhu manje kvalitetni dijelovi junetine ili, umjesto svega nabrojenoga, samo sarma od jeftinijeg i manje kvalitetnog mljevenog mesa s manje mesa, a više riže. Što se tiče slastica, na njihovim će se stolovima za Božić također naći tradicionalni kolači, kao što su makovnjača i orahnjača ili neki drugi tradicionalni kolači, samo s manje nadjeva i u manjoj količini, dok će svečaniji kolači, koji su i skuplji, kao što je primjerice neki kolač bogat bademima, orasima ili/i drugim finim nadjevima ili čak mađarica i sl., biti izostavljeni, a i novogodišnji će kolač biti nešto skromnijeg sadržaja, možda tek od biskvitnog ili nekog drugog tijesta, nadjeven nešto jeftinijim mljevenim rogačem ili, još jeftinije, marmeladom.
Košarice se razlikuju ne samo po sadržaju, već i po samim normativima jela i pića, koji se smanjuju od bogate prema skromnoj košarici. Prigodom izrade sve tri košarice korišteni su standardni recepti kako bi se što točnije odredila potrebna količina za tročlanu obitelj, a pretpostavljalo se kako će se većina jela konzumirati za ručak i večeru, dok su, primjerice, normativi za Božić određeni pod pretpostavkom kako će hrana koja ostane biti dovoljna i za blagdan sv. Stjepana. Svako će kućanstvo „složiti“ košaricu u skladu s tradicijom vlastitog doma, ali prije svega, u skladu sa svojim mogućnostima. Ove košarice mogu poslužiti i kao svojevrsna poruka kako bi u jednom društvu bilo normalno i poželjno da si građani mogu priuštiti poštivati tradiciju blagdanskog stola, što je i dio njihovog identiteta, a ne da se zbog neimaštine čak i te tradicije moraju odricati u većoj ili manjoj mjeri.
Ni tradicionalna, ni srednja, ni skromna košarica ne obuhvaćaju troškove darova, božićnog drvca, ukrasa i slično, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao ni troškove putovanja na razna odredišta, plaćene novogodišnje dočeke i slavlja (kojih će ove godine zbog osjetnog rasta cijena putovanja, hotelskog smještaja i ugostiteljskih usluga ionako biti manje) i slično te se isključivo temelje na troškovima prehrane i troškovima pića, koji su obuhvaćeni u razumnim količinama.
Neke namirnice, potrebne za tradicionalne recepte, uobičajeno se ne potroše do kraja u promatranim danima. U košaricama su obuhvaćene isključivo potrebne količine i normativi. Cijene proizvoda bilježene su u trgovačkim lancima i na tržnicama na raznim lokacijama, ali isključivo za one namirnice koje je uobičajeno tamo kupovati. Kao najpogodniji pokazatelj cijena pretežito je korištena najčešća cijena, iz razloga što su cijene standardnih proizvoda po trgovačkim lancima većinom ujednačene, pogotovo nekoliko dana prije blagdana. Kod onih proizvoda koji pokazuju velike varijacije u cijenama, što je najčešće slučaj na tržnicama, ali i kod nekih proizvoda u trgovačkim lancima, koji, ovisno o regiji ili lokaciji u gradu, bilježe veće razlike, kao metodološki najkorektniji pokazatelj cijena u takvim slučajevima korištena je aritmetička sredina. Uočavamo veće razlike u cijenama na tržnicama, posebice kod svježeg mesa, suhomesnatih proizvoda, voća i povrća. Slične, ali nešto manje razlike primjetne su i u trgovačkim lancima gdje se sve više pojavljuju tzv. bio proizvodi koji su značajno skuplji. I ranijih su godina građani morali napraviti dodatne napore i obići više lokacija kako bi pronašli jeftinije namirnice, ali ove godine, zbog velikog rasta cijena hrane, moraju se još više potruditi, obići puno više lokacija kako bi prošli što povoljnije. Pri tome će često morati raditi ustupke vezano za kvalitetu i zdravu prehranu.
Na temelju opisane metodologije, tradicionalna blagdanska potrošačka košarica za 2025. godinu iznosit će 626,74 € (prošle godine 540,58 €). Srednja košarica ove godine iznosit će 253,03 € (prošle godine 218,28 €). Srednja košarica može biti još i skromnija odricanjem od još nekih blagdanskih sadržaja stola pa ju je, u vrlo skromnom obliku, moguće spustiti i na 140,53 € (prošle godine 121,93 €). Tome treba pridodati i trošak božićnog drvca, za neke prirodno ili umjetno (za sve koji nemaju spremljeno umjetno od ranijih godina) ili čak samo granu koju ponekad mogu dobiti, ali nekad i platiti po par eura.
U usporedbi s prethodnom godinom, primjetan je porast cijena tradicionalne blagdanske košarice za 15,93 %. Srednja košarica bilježi rast od 15,92 %, dok skromna košarica, pri čemu su pažljivo uzete u obzir akcijske cijene i zaključane cijene, također pokazuje rast od 15,26 % u odnosu na prethodnu godinu.
S obzirom na stalni rast cijena, posebice kod prehrambenih proizvoda, nadolazeći blagdani predstavljaju dodatni pritisak na kućne proračune građana. Naime, sve manji broj građana može si priuštiti tradicionalne blagdanske obroke uslijed navedenih ekonomskih pritisaka.
Zagreb, 22. prosinca 2025.
ETUC – Prvi korak prema Zakonu o kvalitetnim radnim mjestima, koji je danas poduzela potpredsjednica Minzatu, predstavlja priliku da se svako radno mjesto pretvori u kvalitetno radno mjesto.
Savjetovanje, koje je danas pokrenula Europska komisija, dolazi u vrijeme kada gotovo svaki peti radnik u Europi radi na nekvalitetnim poslovima s niskom plaćom i lošim izgledima.
Radnici, ali i poduzeća, trpe posljedice nekvalitetnih poslova. Istraživanja pokazuju kako nekvalitetni poslovi povećavaju nedostatak radne snage koji šteti europskom gospodarstvu, pri čemu industrije najteže pronalaze radnike koje u prosjeku plaćaju 9% manje od onih koji su najmanje pogođeni nedostatkom radne snage.
Pokretanje savjetovanja socijalnih partnera o budućem Zakonu o kvalitetnim radnim mjestima stvara stvarnu priliku za provedbu praktičnih mjera koje će radnici osjetiti u svakodnevnom životu.
„Radnici i njihovi sindikati znaju što posao čini dobrim ili lošim. Ovo savjetovanje prilika je za ugrađivanje tih stvarnosti u politike EU i poticanje konkretnih poboljšanja koja svaki radnik može osjetiti“, rekla je glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch.
Europska komisija pokrenula je savjetovanje o aktivnostima po sljedećim pitanjima:
Esther Lynch izjavila je: „Obveza Komisije da donese zakonodavstvo kako bi se osigurala kvalitetna radna mjesta od velike je važnosti. Pitanja o kojima se Komisija savjetuje pokazuju kako se glas sindikata već jasno i glasno čuo o najvećim problemima koji danas utječu na radnike. Sada počinje važan posao kako bismo osigurali rješenja potrebna za istinsko rješavanje tih problema i osiguranje kvalitetnog radnog mjesta za svakog radnika.
Međutim, Europska konfederacija sindikata (ETUC) se ne slaže s pristupom Komisije mirovinskim reformama ili sa širim idejama ‘pojednostavljenja’ u Planu rada. To prečesto služi kao opravdanje za slabljenje ili uklanjanje prava radnika. Svaka inicijativa za poboljšanje kvalitete radnih mjesta mora biti popraćena obvezom zaštite i jačanja postojećih prava i standarda – a ne njihovog razvodnjavanja.
Ova objava otvara vrata mjerama koje radnicima donose rezultate: potrebni su zakonodavstvo i ulaganja kako bi se osiguralo da sva radna mjesta budu kvalitetna radna mjesta – u svakom sektoru i u svakoj regiji. Očekujemo da će se završeno savjetovanje o radu na daljinu i pravu na isključenje također prenijeti u zakonodavstvo.“
http://Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/vital-opportunity-eu-turn-every-job-quality-job
Foto: N1 screenshot
Izvor: NSZ.HR
Glavni tajnik u intervjuu za N1 televiziju razgovarao je o proračunu za iduću godinu, o pregovorima Vlade i sindikata, sistematizacijama, Sporazumu s Vladom
Glavni tajnik sindikata Matija Kroflin poručio je da sindikati u aktualnim pregovorima s Vladom traže da cijena rada zaposlenih u javnim službama prati rast plaća u ostatku ekonomije. Prema procjenama HNB-a i Vlade, plaće bi iduće godine u privatnom sektoru trebale rasti između 5,3 i 5,7 posto.
Sindikati zato predlažu povećanje osnovice za 4 posto od siječnja i još 4 posto od rujna. Vladinu ponudu, odnosno povećanje osnovice od samo 1 posto i 1,5 eura više za topli obrok, Kroflin je još jednom okarakterizirao kao “bezobraznu”.
“Plaće u javnom sektoru nisu rasle brže od ostalih”
Kroflin odbacuje tvrdnje ministra Piletića da je javni sektor prošle godine imao iznadprosječan rast plaća. Navodi da je osnovica 2024. rasla tek oko 3,2 posto, dok je prosječan rast plaća u ostatku ekonomije iznosio gotovo 10 posto.
Podsjetio je da je jedini značajan skok plaća u državnim i javnim službama bio rezultat predizborne reforme koeficijenata, za koju smatra da je provedena “preko koljena”, bez pripreme i bez usklađivanja po sektorima.
Otvaranje pitanja koeficijenata – obećano, ali neprovedeno
Sindikati i dalje traže da se ispuni Sporazum prema kojem je Vlada trebala otvoriti razgovore o koeficijentima u obrazovanju i znanosti te urediti sustav sistematizacija na visokim učilištima. Prema Kroflinu, po tim točkama “ministarstvo ne radi apsolutno ništa”.
Kritizira i uvođenje modularne nastave, koju naziva “eksperimentom nad učenicima”, jer smatra da reforma nije pripremljena i da škole ne znaju kako je provesti u praksi.
“Inflaciju ne stvaraju javni zaposlenici, nego rekordni profiti”
Kroflin odbacuje teze da je rast plaća generator inflacije, tvrdeći da je problem u rekordnom rastu profita tvrtki.
Prema analizama ekonomista Viktora Viljevca, kojeg citira, od 2019. do 2024. profiti su porasli 83 posto, dok su plaće rasle 51 posto.
“Poslodavci dižu cijene i profitne marže jer mogu. A mogli su povećati plaće zaposlenicima puno više”, kaže Kroflin, dodajući da bi inflacija bila niža da se profitne marže nisu toliko širile.
Teži pregovori nego prije izbora
Sindikati su, priznaje, u slabijoj pregovaračkoj poziciji nego prije godinu-dvije, kada su sindikati obrazovanja pokretali štrajkove i prosvjede. Nažalost, Sindikat hrvatskih učitelja, pod vodstvom gospođe Šprem, nije prepoznao trenutak, pa sada posljedice trpe i oni i svi drugi sindikati javnih službi. Sindikat znanosti će se nastaviti boriti za primjerenu cijenu rada svih u javnim službama, ali rezultat će ovisiti o poziciji drugih sindikata i raspoloženju članova.
Foto: RTL screenshot
Izvor: DANAS.hr
Katarina Brečić je izračunala koliko bi koštao blagdanski stol ovog Badnjaka i Božića, ako kupujete namirnice s ograničenom cijenom
Svjesni inflacije u Vladi su odlučili zamrznuti cijenu ukupno 100 proizvoda. Na popis je dodano 30 novih, među kojima su i blagdanske namirnice poput sastojaka za francusku salatu i kolače.
Unatoč toj mjeri, blagdanska košarica bit će skuplja, kažu Nezavisni hrvatski sindikati.
„Mi znamo da ljudi, kada dođe vrijeme blagdana, malo otpuste kočnice. Da ljudi koji rade vani, vraća se velik broj iseljenika u Hrvatsku, raste potražnja svaku vrstu roba i usluga. I naravno da to iskoriste trgovci kako bi podigli cijene i to dovodi do sve većih i većih cijena“, kaže Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske.
Sindikat će pred Božić predstaviti iznose tri vrste blagdanske košarice – tradicionalnu, srednju i skromnu. A stručnjak za maloprodaju,Drago Munjiza, ima procjenu koliki će biti udar na novčanike: „Kad zbrojite kumulativni učinak inflacije, blagdanska košarica će biti jedno 15 posto skuplja nego prošle godine, kao što je prošle godine bila 15-ak posto skuplja nego pretprošle“.
Koliko košta blagdanski stol ovog Božića?
Evo i RTL-ove računice koliko košta najjeftiniji blagdanski stol ovog Badnjaka i Božića, ako se kupuju namirnice s ograničenom cijenom.
Krenimo od doručka u kojem su bijeli kruh (1,50€, 1kg), zimska salama (3,80€, 200g), polutvrdi sir gouda (1,30€, 200g) i šunka u ovitku (1,75€, 200g), što iznosi 8,35 eura.
Na Badnjak za ručak smrznuti oslić (3,90€, 400-500g), na Božić pečeno pile (3,32€, 1 kg) s krumpirima (3,99€, 5 kg) i kupus salata (0,79€, 1 kg), što je obični nedjeljni ručak, odnosno ukupno 12 eura. Recimo da će se na stolu naći i francuska salata. Sa zamrznutim cijenama može se napraviti za 8,40 eura.
Što je Božić bez kolača pa se dva najosnovnija mogu ispeći za 19,44 eura (podaci dostupni u videu). Ako svemu tome pridodamo i litru soka od jabuke (1,29€, 1L) dolazimo do ukupno 49,48 eura.
„Vladine ove mjere minimalno pomažu u cijeloj toj priči, ne možemo reći da ne pomažu ništa. Najveći problem je pohlepa trgovaca“, kaže Jović iz Nezavisnih hrvatskih sindikata, dok Munjiza poručuje: „Mogli ste i vi vjerojatno primijetiti u provjeri cijena da neke cijene sada kod trgovaca su sada već niže nego Vladino ograničenje. Mislim da im je intencija da tijekom božićnih blagdana budu stoposto sigurni da cijene neće slijediti službenu stopu inflacije“.
A inflacija je, što se hrane tiče, 4.4 posto. Dovoljno da Božić i ove godine prođe u razmišljanju kako ćemo sve to platiti.
Foto: HRT screenshot
Izvor: HRT
Pitanje minimalne plaće ponovno je u središtu javne rasprave. Sindikati traže povećanje na 1130 eura, dok poslodavci – posebno iz sektora poput tekstilne industrije – upozoravaju da bi takav potez mogao ugroziti opstanak mnogih tvrtki. U državi gdje prosječna neto plaća iznosi 1446 eura, a medijalna čak 200 eura manje, sve je glasnije pitanje koliki minimalac uopće omogućuje dostojanstven život.
O rastu minimalne plaće i reperkusijama njenog potencijalnog povećanja u emisiji Otvoreno govore Marin Piletić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Mislav Balković, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Jović: Što može hrvatski radnik sa 750 eura neto plaće?
Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, osvrnuo se naosnovni iznos minimalca danas u Hrvatskoj. On iznosi s dodacima – 900-injak eura, te upitao što može hrvatski radnik sa 750 eura neto plaće. Kada govorimo o dodacima, ne mora značiti da svaki radnik dobiva određene dodatke, kazao je.
Istaknuo je da je primio poziv od jedne žene, koja radi na minimalnoj plaći, koja je bila ogorčena i u očaju.
– Ogorčena je od slušanja ovih dana, unazad dva dana, prijedloge, odnosno zahtjeve određene grupacije poslodavaca da se ograniči plaća. Ne samo da je ove godine ona premala, nego da se ograniči i za 2026. godinu. I očajna je kako preživjeti s tom plaćom. Razgovor je završio na način, da su joj sindikati jedina nada i da bi ona bila zadovoljna, nećete vjerovati, s 10 eura povišice, rekao je.
Istaknuo jepreporuku, odnosno direktiva Europske unije, koja govori da bi Hrvatska minimalna plaća trebala biti 60 posto medijalne brutto plaće ili 50 posto, prosječne plaće.
– Tako da upravo ovaj zahtjev naš od 1130 eura je na tragu toga da bude 66 posto medijalne plaće i 56 posto prosječne brutto plaće, navodi.
Jović je naglasio da minimalna plaća nije prijetnja socijalno odgovornim poslodavcima.
– Visina minimalne plaće je prijetnja onim poslodavcima koji su navikli da rade i da žive na račun niskog standarda naših radnika i prijetnja je njihovom profitu, upozorio je.
Komentirajući trošak rada, konstatirao je iznimnu potplaćenost hrvatskog radnika.
– Znači, ako znamo da je prosječna cijena rada u Hrvatskoj, trošak rada u Hrvatskoj 16,5 eura, ako je prosječno u EU 33,5 eura, ako je u Austriji 44, u Njemačkoj 43,5 eura, onda to govori da je hrvatski radnik debelo potplaćen i debelo na granici siromaštva u cijeloj priči, navodi.
Argument neproduktivnosti hrvatskog radnika, odbacuje.
– Ta famozna konkurentnost i ta produktivnost, to nije problem radnika na način da je radnik odgovoran za to. Mi ne možemo produktivnost i konkurentnost temeljiti na minimalnim plaćama ili da nam radnici odlaze, pojašnjava.
Balković: Ako minimalna plaća prebrzo raste, riskiramo otpuštanja
Predsjednik HUP-a Mislav Balković poručio je da poslodavci nisu protiv rasta minimalne plaće, ali upozorava da gospodarstvo ne može izdržati tempo povećanja koji nadmašuje rast produktivnosti.
– Ideja HUP-a nije zamrzavanje plaća, nego održiv rast. Slažemo se i s Vladom i sa sindikatima da plaće trebaju rasti, pitanje je samo kojim tempom, rekao je Balković.
Podsjetio je da je minimalna plaća u Hrvatskoj u pet godina porasla 92 posto, dok su ukupni prihodi zaposlenih porasli 72 posto. Međutim, dodao je – produktivnost ne raste dovoljno brzo.
Najugroženijima smatra sektore tekstilne, metalne, drvne i prerađivačke industrije, koje, kaže, rade s profitnom maržom od oko 1 posto. Iznio je podatak da je tekstilna industrija prošle godine izgubila 11 posto radnih mjesta te poručio: “Ako nastavimo ovim tempom, riskiramo nova otpuštanja”
Dodao je da u prerađivačkoj industriji radi oko 250 tisuća ljudi, od čega je 120 tisuća u najugroženijim granama. Zaključio je da Hrvatska treba težiti višim plaćama, ali uz realan tempo.
– Svi bismo htjeli postati Austrija ili Švicarska, ali ne možemo to postići za dvije ili tri godine. Treba nam više vremena da uskladimo troškove rada i vrijednost koju stvaramo, kazao je.
Piletić: Povećanje minimalne plaće na 1050 eura u 2026. godini
Mi smo trenutačno zemlja članica EU koja ima značajno veću stopu rasta minimalne plaće. Zato što smo mi na početku mandata Vlade krenuli s 414 eura minimalne plaće, naveo je Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.
Govoreći o minimalnoj plaći i prijedlogu njenog povećanja, naveo je da će Vlada u petak donijeti odluku o visini minimalne plaće za 2026. godinu.
– Naš prijedlog će biti da se sadašnjih 970, ta minimalna plaća u idućoj godini iznosi 1050 eura. Dakle, to je povećanje nešto više od 8 posto za 2026. godinu, kazao je.
Apostrofirao je Hrvatsko gospodarstvo, kao najzaslužnijeg dionika rasta plaća u Hrvatskoj.
– Hrvatsko gospodarstvoje zaslužno za rast prosječne plaće u Hrvatskoj. Ako je vlada kroz svoje reforme i povećanje plaća u državnom i javnom sektoru tome doprinijela kao najveći poslodavac, tim nam je draže, napomenuo je. Kad uzmemo u obzir prosjek minimalne plaće u udjelu prosječne plaće, mi moramo držati se standarda koji nameće Europa kao društvo najrazvijenijih da od prosječne bruto plaće, minimalna primjerena, bi trebala iznositi 50 posto, ili ako uzmemo srednju medijalnu, onda ta minimalna plaća treba iznositi 60 posto, rekao je.
Piletić je naglasio da od rada i od plaće se treba primjereno i dostojanstveno živjeti.
– Ne možemo dopustiti da ne povećanjem minimalne plaće imamo dio radnika koji od svoje plaće ne mogu preživjeti taj mjesec. I zbog toga standard europski jest da rast prosječne plaće prati i rast minimalne plaće, ustvrdio je.
Komentiravši konkurentnost, Piletić je naglasio podršku Vlade u iznosu od 150 milijuna eura.
– Podsijetiti ću da svake godine Vlada izdvaja preko 150 milijuna eura podrške kroz programMjere aktivne politike zapošljavanja. Gdje upravo nudimo poslodavcima osposobljavanje, prekvalifikaciju, dodatno usavršavanje i sustav vouchera kojim zapravo želimo osnažiti da naš domaći radnik bude što konkurentniji, naveo je.
Balković odgovorio na pitanje jesu li poslodavci pohlepni
Balković upozorio je da je hrvatsko gospodarstvo sve manje profitabilno, a ulaganja gotovo da su stala.
– Neto profitna marža hrvatskog gospodarstva iznosi 5,9 posto, dok je u europskom prosjeku dvostruko veća. U industrijama poput tekstilne i prerađivačke marža je ispod 1 posto, a u proizvodnji hrane oko 4,5 posto, kazao je Balković.
Troškovi rada i sirovina stalno rastu, dok tvrtke s minimalnom dobiti ne mogu ulagati u razvoj ni održavati konkurentnost, kazao je i nastavio: “Kada završite godinu s gotovo 0 posto dobiti, jasno je da ne možete ulagati. Strojevi zastarijevaju, proizvodnja gubi vrijednost i to postaje borba za opstanak”.
Istaknuo je da su privatne investicije porasle tek 0,4 posto prošle godine te da su dosadašnje državne mjere bile nedostatne jer su trajale kratko i obuhvatile samo radnike s minimalnim plaćama.
EGSO – Na plenarnoj sjednici održanoj 22. listopada Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) imenovao je Mariju Hanževački, glavnu tajnicu Nezavisnih hrvatskih sindikata, novom potpredsjednicom za komunikaciju. Ona će u prvoj polovici EGSO-ovog novog petogodišnjeg mandatnog razdoblja voditi komunikacijske aktivnosti te europske institucije koja predstavlja glas civilnog društva u Europskoj uniji.
Hanževački je prva članica odnosno član iz Hrvatske imenovana na jednu od najviših funkcija EGSO-a koji od 1958. godine na europskoj razini zastupa udruge poslodavaca, sindikate i organizacije civilnog društva.
Članica je EGSO-a i njegove Skupine radnika otkako je Republika Hrvatska pristupila EU-u 2013. godine.
Predana sindikalistica s bogatim europskim i međunarodnim iskustvom, cijelu je svoju karijeru posvetila borbi za radnička prava i jačanje socijalnog dijaloga. U novoj ulozi želi dodatno osnažiti vidljivost stavova i doprinosa europskog civilnog društva te približiti rad EGSO-a građanima u Europi i izvan nje.
„Čast mi je i zadovoljstvo preuzeti odgovornost u instituciji čije vrijednosti dijelim i u koje čvrsto vjerujem. U vremenu informacijske zasićenosti, brzih tehnoloških promjena, društvenih i gospodarskih izazova, oružanih sukoba i širenja dezinformacija, nikada nije bilo važnije da se glas građana jasno čuje. U EGSO-u predstavljamo građane koji sudjeluju u radu udruga poslodavaca, sindikata i civilnog društva. Kako bismo osigurali da njihova stajališta uistinu doprinose našoj glavnoj zadaći – savjetovanju institucija EU-a – moramo komunicirati jasno, dosljedno i transparentno“, istaknula je Hanževački nakon imenovanja.
Zajedno s novoizabranim predsjednikom Séamusom Bolandom (Irska, Skupina organizacija civilnog društva) i potpredsjednicom za proračun Alenom Mastantuono (Češka, Skupina poslodavaca), Hanževački će biti dio vodstva EGSO-a do proljeća 2028.
Novo vodstvo potvrđeno je na 600. plenarnom zasjedanju EGSO-a u Bruxellesu, koje je označilo početak 17. mandata. Novi predsjednik Boland, inače glavni izvršni čelnik mreže Irish Rural Link i dugogodišnji borac za jačanje ruralnih zajednica i prava ranjivih skupina, preuzet će palicu od dosadašnjeg predsjednika, austrijskog sindikalista Olivera Röpkea.
U središtu Bolandovog predsjedanja čije je geslo „Civilno društvo u srcu Europe“ borba je protiv siromaštva i jačanje uloge civilnog društva u nastojanjima da Europa ostane dosljedna svojim demokratskim i socijalnim vrijednostima u današnjem vremenu velikih političkih i gospodarskih previranja.
EGSO novo mandatno razdoblje započinje s 36% novih članica i članova od njih ukupno 329. Iz Hrvatske prvi put dolaze glavna direktorica HUP-a Irena Weber, glavna tajnica Hrvatske gospodarske komore Marina Rožić, glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata Mirela Bojić, izvršna tajnica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Dijana Šobota i Luka Bogdan,zamjenik upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Oni će se, osim Mariji Hanževački, pridužiti ostalim dosadašnjim hrvatskim članicama i članovima ─ glavnoj tajnici Hrvatske obrtničke komore Violeti Jelić, članu Udruge narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Danku Reliću iravnateljici udruge Održivi razvoj zajednice (ODRAZ) Lidiji Pavić Rogošić.
Sindikalni angažman i jačanje hrvatske uloge u EU-u
Prije nego što je postala članicom EGSO-a, Hanževački je aktivno radila na pitanjima pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Bila je članica Odbora za međunarodne odnose i pristupanje Europskoj uniji pri Gospodarsko-socijalnom vijeću Hrvatske kao i Zajedničkog savjetodavnog odbora EU-a i Hrvatske, koji je pripremao hrvatsko civilno društvo za buduće aktivno sudjelovanje u oblikovanju europskih politika. Od 2023. članica je Predsjedništva EGSO-a, a od 2019. i njegovog Povjerenstva za komunikaciju (COCOM).
Po struci profesorica engleskog jezika i književnosti, diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dugogodišnja je sindikalna čelnica i trenutačno obnaša dužnost glavne tajnice Nezavisnih hrvatskih sindikata, a ranije je bila glavna tajnica Konfederacije nezavisnih sindikata Hrvatske.
Na međunarodnoj razini djeluje kao potpredsjednica Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) te kao članica Glavnog vijeća i Izvršnog odbora ITUC-a. Članica je Izvršnog odbora Europske konfederacije sindikata (ETUC) te Upravnog odbora Eurofounda.
U novoj funkciji Hanževački će doprinositi ciljevima EGSO-a za mandatno razdoblje 2025.– 2030., promičući Europu mogućnosti, sigurnosti i otpornosti te jačajući ulogu građana u europskom odlučivanju.
„Moj je cilj osigurati da EGSO govori jednim glasom – glasom koji u potpunosti odražava raspon iskustava naših članova – te da naše prioritete jednako jasno čuju institucije EU-a i šira javnost. Nastojat ćemo pokazati koliko je civilno društvo važno za europsku demokraciju“, poručila je Hanževački.
DODATNE INFORMACIJE
Predsjednik ili predsjednica i potpredsjednici Odbora biraju se običnom većinom na konstituirajućem plenarnom zasjedanju. Odabiru se iz svake od triju skupina EGSO-a (Skupina poslodavaca, Skupina radnika i Skupina organizacija civilnog društva) po načelu rotacije na razdoblje od dvije i pol godine. To znači da se biraju dva puta tijekom svakog mandatnog razdoblja EGSO-a – na početku i sredinom tog razdoblja. Predsjednikili predsjednica odgovara za uredno poslovanje Odbora i predstavlja EGSO u odnosima s drugim institucijama i tijelima. Dvoje potpredsjednika, izabrani iz redova članova dviju skupina kojima predsjednik ili predsjednica ne pripada, odgovorni su za komunikaciju odnosno proračun.
EGSO se sastoji od 329 članova i članica iz 27 država članica. Za članstvo ih predlažu njihove nacionalne vlade, a imenuje ih Vijeće Europske unije na razdoblje od pet godina. Zatim djeluju samostalno u interesu svih građana i građanki EU-a. Članovi i članice nisu političari već poslodavci, sindikalisti i predstavnici raznih društvenih skupina, poput poljoprivrednika, organizacija za zaštitu potrošača i okoliša, socijalne ekonomije, malih i srednjih poduzeća, struka i udruga koje zastupaju osobe s invaliditetom, volonterski sektor, ravnopravnost spolova, mlade, akademsku zajednicu itd. Novo mandatno razdoblje EGSO-a – 17. od njegova osnivanja 1958. – trajat će od listopada 2025. do rujna 2030.
Foto: Google DeepMind / Unsplash
Izvor: NACIONAL.HR
Zbog uvođenja umjetne inteligencije u Hrvatskoj bi se do 2030. moglo izgubiti više od 280.000 radnih mjesta, ali će to potaknuti i transformaciju rada i stvoriti nova radna mjesta. Stručnjaci za B&B otkrivaju zamke i prednosti nove ekonomije
Očekuje se da će u svijetu do 2030. biti ukinuto 92 milijuna radnih mjesta zbog umjetne inteligencije i automatizacije, ali i da će se otvoriti 170 milijuna novih radnih mjesta potaknutih razvojem umjetne inteligencije i novih tehnologija.
To znači da je rezultat 78 milijuna više radnih mjesta nego što će ih nestati, a nova stvarnost će biti snažna potreba za prekvalifikacijom radnika i razvojem novih vještina i zanimanja. U Hrvatskoj bi se moglo izgubiti više od 280.000 radnih mjesta do 2030., najviše u sektorima s ponavljajućim i rutinskim zadacima, kao što su proizvodnja, administracija, veleprodaja i ugostiteljstvo.
To su podaci koje je s nama podijelila Vesna Mamić, predsjednica Hrvatskog sindikata telekomunikacija koji je prošlog tjedna, u suradnji s Nezavisnim hrvatskim sindikatima, organizirao panel raspravu „Utjecaj umjetne inteligencije na dostojanstvo rada“.
Kako kaže, iako o otkazima zbog automatizacije i uvođenja umjetne inteligencije ima malo statističkih podataka, osobito za Hrvatsku, znamo da je sredinom 2024. godine tvrtka Transcom Worldwide u Hrvatskoj zatvorila projekt Klarna na kojem je radilo oko 200 radnika jer je švedska tvrtka Klarna raskinula ugovor o poslovnoj suradnji zbog zamjene agenata u službi za korisnike umjetnom inteligencijom. Radnici Transcom Worldwide su, govori nam Vesna Mamić, djelomično prebačeni na druge projekte, a djelomično su dobili poslovno uvjetovane otkaze uz otpremninu.
Objasnila je da su radna mjesta agenata u službi za korisnike ona na kojem razne kompanije uvode umjetnu inteligenciju. Tako je u Hrvatskom Telekomu testirana mogućnost uvođenja virtualnih agenata Adriana i Adriane koji su se pokazali daleko učinkovitiji i brži od čovjeka, a da preko 80 posto korisnika nije bilo svjesno da razgovara s umjetnom inteligencijom.
‘Zamjena poslova tek je vrh ledenog brijega. Algoritamski menadžment preuzet će donošenje odluka i upravljanje radnicima’
„Zagrebačka banka također ima virtualnog agenta Miu koja je korisnicima na raspolaganju 24 sata. Zanimljiv je slučaj korištenja umjetne inteligencije u Deutsche Telekomu koji je pomogao 8000 agenata koji rade na terenu i u pozivnim centrima da unaprijede svoje vještine kako bi bolje zadovoljili potrebe korisnika. Nije pitanje hoće li, već kada će umjetna inteligencija naučiti dovoljno podataka da umjesto pomagača zamijeni većinu agenata u korisničkoj podršci. Općenito govoreći, prema onome što umjetna inteligencija može raditi, ugrožena su baš sva radna mjesta. Kojom brzinom će to ići u sferi je nagađanja i procjena. Također, nagađa se koja radna mjesta će nestati i koja radna mjesta će se pojaviti. I to je teško predvidjeti, baš kao što ljudi koji su se vozili u kočijama koje su vukli konji po utabanim stazama nisu mogli ni zamisliti koja radna mjesta će se stvoriti kada kočije počnu mijenjati automobili. Jesu li mogli zamisliti vulkanizera ili asfaltere?“ zapitala se naša sugovornica.
Psiholog Zvonimir Galić s Katedre za psihologiju rada i ergonomiju Odsjeka za psihologiju FFZG-a ovom se temom bavi relativno intenzivno od 2003., od kada vodi projekt Hrvatske zaklade za znanost o implementaciji rješenja umjetne inteligencije u mjerenju psihičkih karakteristika u svrhu selekcije zaposlenika. Osim toga, već niz godina je suvoditelj, s Ninom Pološki Vokić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, interdisciplinarnog studija ”Upravljanje ljudskim potencijalima”, zbog čega mora cijelo vrijeme pratiti sve ključne trendove na tržištu rada.
Govoreći o eventualnim primjerima ljudi koji su izgubili ili bi mogli izgubiti radna mjesta, rekao je da su njegovi primjeri anegdotalni i da se odnose na to da su neki prevoditelji i grafički dizajneri primijetili da imaju manje posla. Možda najuvjerljivije priče čuo je iz svijeta ljudskih potencijala, vjerojatno jer se radi o sektoru kojim mu je najbliži i o kojemu najviše zna. Jedna od njegovih suradnica koja radi u Ujedinjenom Kraljevstvu rekla mu je da su firme koje se bave regrutacijom i selekcijom izložene značajnom ”downsizingu”, odnosno smanjenju opsega posla, kao posljedici razvoja umjetne inteligencije. Zajedničko svim ovim pričama je po njegovu mišljenju da se to odnosi na jednostavnije poslove koje obavljaju mlađi radnici i na njima „peku“ zanat za buduću karijeru. Eksperti u bilo kojoj domeni još se ne čine, smatra Zvonimir Galić, značajnije ugroženima.
Koji bi poslovi mogli biti pogođeni i u kojoj mjeri?
„Moj temeljni strah je vezan uz radna mjesta koja će nestati. Da odmah bude jasno, ne mislim da će svi poslovi nestati ni da će nas umjetna inteligencija lako zamijeniti. Ali prilično argumentirano je moguće tvrditi da će iste poslove moći raditi značajno manji broj ljudi. Međunarodni monetarni fond u prošlogodišnjem izvještaju tvrdi da će 40 posto poslova globalno biti ‘pogođeno’ umjetnom inteligencijom. Istovremeno, Darren Acemoglu, prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, baš za odnos tehnologije i ekonomskog razvoja, taj postotak procjenjuje na 20-ak posto. Mene muči to što se mi kao društvo variramo između ‘AI hypea’ i potpunog ignoriranja teme. Ja sam negdje uz Acemoglua, značajan broj radnih zadataka bit će moguće automatizirati uz pomoću raznih alata umjetne inteligencije pa će to onda imati i značajan učinak na sve nas na tržištu rada“, odgovorio je Galić.
‘Najugroženija su radna mjesta na srednjim razinama hijerarhije. Neki autori to nazivaju ‘masakr Dilberta”, kaže Galić
Kako je rekao, umjetna inteligencija utječe na tržište rada jer uspijeva riješiti neke kognitivne zadatke koje su prije mogli izvršiti samo ljudi:
„To treba razlikovati od ranije automatizacije u kojoj su jednostavne manualne poslove poput varenja i farbanja zamijenili roboti. U tom smislu, ova promjena je sveobuhvatnija jer zahvaća radna mjesta na svim razinama organizacijske hijerarhije. Dapače, prema trenutačnim simulacijama, najugroženija su ona koja se nalaze na srednjim razinama organizacijske hijerarhije i uključuju izradu prezentacija i izvještaja. Ovo neki autori zovu Masakrom Dilberta prema popularnom američkom novinskom stripu. Složenija radna mjesta sa značajnom psihomotoričkom komponentom kao što su, primjerice, majstori i čistačice još nisu ugroženi jer bi razvoj umjetne inteligencije trebao pratiti dodatni razvoj u robotici. Konačno, zanimanja koja uključuju snažnu interpersonalnu komponentu još su daleko od ukidanja. Doduše, i tu je pitanje do kada.“
Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, podsjetio je na činjenicu da smo prije pola stoljeća u tiskarama imali desetke radnika koji su doslovce slagali metalna slova, a u novije vrijeme već godinama imamo CTP sustave koji pripremu šalju direktno s računala na ploče za otisak te isti posao izvrši nekoliko grafičara. Kako kaže, mogućnosti strojeva i automatizacija procesa su neusporedive, broj radnika je višestruko smanjen u svim procesima od tiska do dorade, u kojoj je ipak ostao nešto veći broj radnika.
„Iako poslovi postaju nešto fizički lakši, stalno se podiže tempo rada, smanjuju se ekipe za strojevima, forsira se učinkovitost na štetu otpornosti i elastičnosti. Čim nekoliko radnika ispadne iz zupčanika, nužna fleksibilnost nastoji se premostiti izvanrednim angažmanom i dodatnim opterećenjem preostalih radnika. Umjetna inteligencija ulazi u obradu fotografija, ali i njihovo kreiranje, a postoje programi koji danas nude tipske prijelome cijelih novina. Koliko daleko idu promjene možda najbolje oslikava višemjesečni masovni štrajk stotinu i više tisuća medijskih radnika u Hollywoodu, odnosno u SAD-u, proveden 2023. godine. Tada su, između ostalog, scenaristi tražili jasna ograničenja za umjetnu inteligenciju u području njezina učenja i zamjene pisanja scenarija, a glumci su ustali protiv pokušaja uzimanja njihovih 3D hologramskih otisaka kako bi umjetna inteligencija stvarala nove sadržaje na njihovim modelima“, rekao je Hanzalek.
Govoreći o utjecaju umjetne inteligencije na poslove u novinarstvu, Hanzalek je prvo ocrtao današnji medijski kontekst. Tako je rekao da se danas većina informacija čita na mobitelima, čitatelji su sve površniji, traže kratke i bombastične naslove, a nakon pete rečenice idu na iduću vijest. Društvene mreže su, istaknuo je Hanzalek, omogućile svima da postanu kreatori sadržaja, pa danas svi na neki način misle da su postali „novinari“. Ta mogućnost izražavanja jest demokratska, povećala je količinu informacija, ali im je debelo srozala kvalitetu. Čak i umjetna inteligencija, dodao je, počinje kreirati vijesti, a mi sve manje pitamo jesu li istinite, važno je da nam privlače pažnju ili zabavljaju.
Uz takav sadržaj, na društvenim mrežama svatko postaje i urednik onoga što prati.
„S obzirom na naše preferencije, algoritmi nas pune istim temama, vijestima i sadržajem usklađenim čak i prema našim stavovima. Tako mi pogonjeni algoritmima svakodnevno stvaramo vlastitu iskrivljenu sliku svijeta. Nije čudo da u tom sve glasnijem šumu dezinformacija, u kojem svatko čuje ono što želi, društvo ponovno postaje sve više polarizirano. Stručno, analitičko i pouzdano novinarstvo ugroženo je i to opasno. Nažalost, to mnogima nije više važno, jer istina više nije važna. Stoga se već sada suočavamo s pokušajima nekontroliranog ulaska umjetne inteligencije i u sve pore novinarstva, a protiv čega se otvoreno bore kolege iz Sindikata novinara Hrvatske. Traže zaštitu novinarskog rada, između ostalog i od njegova neovlaštenog korištenja za učenje umjetne inteligencije. Ističu važnost istinitosti, točnosti, nepristranosti, odgovornosti za informaciju i zaštite izvora u novinarstvu. Zahtijevaju punu transparentnost i jasnu oznaku svake informacije koja je nastala putem umjetne inteligencije, uključujući naravno i ‘deepfake’. U konačnici, svaku uređivačku politiku, njezin rad i odgovornost, može nositi samo čovjek“, rekao je Hanzalek.
I Vesna Mamić i Hanzalek upozorili su na veliki problem koji se pojavljuje kada je riječ o korištenju umjetne inteligencije u odnosima poslodavaca prema radnicima. Hanzalek je istaknuo da je zamjena poslova tek vrh ledenog brijega i da je veći dio, za mnoge još ispod površine, tzv. algoritamski menadžment koji bi mogao uskoro ući u sve faze radnog odnosa. Te faze su zapošljavanje, donošenje odluka i upravljanje radnim procesima i upravljanje učinkom, odnosno nadzor i ocjena radnika.
Hanzalek: ‘Bojim se da će dio radnika biti u riziku da postane pripomoć za umjetnu inteligenciju, poput ‘digitalnih magaraca”
Hanzalek je rekao da algoritmi ne smiju postati alibi poslodavcu i menadžeru, odnosno poslodavac ne smije reći da nije on taj koji kritizira radnike, otpušta ih ili im uskraćuje prilike, već algoritam. Voditelj kao čovjek, smatra on, nikada ne smije biti izbačen ni iz postupka provjere učinka jer u protivnom postoji veliki rizik da se radnici odvoje, da u njima rastu osjećaji da je njihov poslodavac hladan i neosoban, da iskrive svoje ponašanje prema pogađanju samo ciljeva izmjerenih algoritmom te da u suštini ne brinu o obavljanju posla i cjelovitom osobnom razvoju.
„Ovi algoritmi potencijalno mogu omogućiti kontinuirano prikupljanje većeg broja podataka o uspješnosti radnika, biti podrška ljudskim rukovoditeljima u odnosima prema radnicima, ali samo s ciljem pomoći u uočavanju obrazaca, otkrivanju problema koje ljudski rukovoditelji ne bi primijetili, identificiranju radnika kojima je potrebna dodatna obuka ili pomoć. Dodatni podaci mogu pomoći menadžerima da shvate kako njihovi izravni izvještaji najbolje djeluju i koji će stilovi upravljanja ili trenerski savjeti biti učinkoviti i dobrodošli kod radnika. Uvijek prikupljanje i analiza podataka moraju biti proporcionalni, transparentni i dovoditi do konstruktivnih povratnih informacija poslodavca i odluka koje vodi i daje čovjek. Svi alati moraju biti postavljeni ispravno, pošteno i pravedno, a poslodavci trebaju s radnicima i njihovim predstavnicima voditi otvorene rasprave o uvođenju i korištenju svih novih tehnologija“, rekao je Hanzalek.
Naglašava da je umjetna inteligencija prije svega, i barem zasad, samo alat i da se ona može različito koristiti, biti i opasnost i prilika.
„Poput atomske energije, kojom je čovjek učinio dobro, ali još više zla. Stoga je presudno u čijim je rukama umjetna inteligencija i zašto se koristi. Bude li korištena u korist čovjeka i društva, ona je prilika da se čovjeku olakša rad i život. Bojim se da idemo u smjeru korištenja umjetne inteligencije u korist elita, kapitala i profita. Tada ona predstavlja realnu opasnost da se čovjeku oteža pozicija u radnom odnosu, da se ljudima oduzme rad i mnoge gurne na margine društva. Bojim se i da će dio radnika biti u riziku da postane pripomoć za umjetnu inteligenciju za njezino kretanje i fizički otisak u realnom svijetu, poput njezina ‘digitalnog magarca’. Umjetna inteligencija je na sreću još uvijek zarobljena u računalu, nespretna je u korištenju vlastitog skeleta i njezina egzistencija je zasad podložna temeljnoj kontroli čovjeka. Ako joj dozvolimo da ovlada svime, tada nećemo samo ugroziti radna mjesta, već i vlastitu vrstu“, zaključio je Hanzalek.
Na Svjetski dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva predsjednicu Komisije, Ursulu von der Leyen, da osigura mjere za rješavanje temeljnih uzroka siromaštva zaposlenih u Programu rada za 2026. godinu.
U pismu poslanom danas, glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch, upozorava da je siromaštvo veliki problem, čak i među zaposlenima: gotovo svaki deseti radnik u EU je u riziku od siromaštva, a gotovo polovica osoba s minimalnom plaćom mlađih od 35 godina ne može si priuštiti samostalan život.
„Siromaštvo nije neizbježno. To je politički izbor“, rekla je Lynch. „EU mora ulagati u kvalitetna radna mjesta, pravedne plaće i pristojno stanovanje. Tako iskorjenjujemo siromaštvo i gradimo pravedniju Europu.“
ETUC ističe tri ključna zahtjeva:
1. Mjere za kvalitetna radna mjesta
ETUC poziva na Zakon o kvalitetnim radnim mjestima kako bi se riješila rastuća kriza siromaštva zaposlenih i nesigurnog zaposlenja. Zakon mora uključivati fokus na pristojne plaće i sigurne ugovore o radu putem kolektivnog pregovaranja. To zahtijeva reviziju pravila javne nabave kako bi se osiguralo da javna sredstva idu samo poslodavcima koji pružaju kvalitetna radna mjesta, te mjere protiv zlouporabe podugovaranja. To također znači poduzimanje mjera protiv uzroka napuštanja radnog mjesta, uključujući izgaranje, te za pravednu tranziciju. Sva radna mjesta moraju biti kvalitetna radna mjesta.
2. Zaustaviti planove koji slabe prava radnika
ETUC upozorava na uvođenje 28. režima poduzeća, zasebnog skupa pravila za korporacije koji bi im potencijalno omogućio zaobilaženje nacionalnih zakona o radu i kolektivnih ugovora. To bi značilo katastrofu za radnike, slabeći njihovu pregovaračku moć i sposobnost dobivanja povećanja plaća.
„Pozivamo Komisiju da potvrdi kako 28. režim poduzeća neće dirati standarde zapošljavanja i radno pravo. Svaki pokušaj zaobilaženja nacionalnih zaštita ili kolektivnih ugovora je neprihvatljiv i doveo bi do socijalnog dampinga“, napisala je Esther Lynch u svom pismu von der Leyen.
3. Pristupačno stanovanje za sve
S obzirom na to da troškovi stanovanja rastu brže od plaća u mnogim zemljama EU-a, ETUC pozdravlja nadolazeći Europski plan pristupačnog stanovanja i poziva na povećanje plaća koje odražavaju stvarne troškove stanovanja, jaču regulaciju špekulacija i kratkoročnog najma te ulaganja u javno, socijalno i neprofitno stanovanje.
ETUC naglašava kako samo minimalne plaće nisu dovoljne, one moraju biti primjerene i usklađene sa stvarnim troškovima života. Direktiva EU-a o primjerenoj minimalnoj plaći pruža okvir, ali mora se ojačati provedba. Socijalni uvjeti za sva financiranja EU-a vezana uz stanovanje ključna su poluga kojom EU može ublažiti uvjete i poboljšati plaće u građevinskom sektoru.
Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU
Najveći porast ponovo u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u rujnu 2025. u odnosu na rujan 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,2%, dok su u odnosu na kolovoz 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,4%.
Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva, za 8,8% (doprinos porastu od +1,49 postotnih bodova), Restorani i hoteli, za 7,0% (+0,36 postotnih bodova), Hrana i bezalkoholna pića, za 5,7% (+1,52 postotna boda), Alkoholna pića i duhan, za 5,3% (+0,26 postotnih bodova), Zdravlje te Razna dobra i usluge, po svakoj skupini za 4,5% (doprinos porastu od +0,14 postotnih bodova u skupini Zdravlje te +0,28 postotnih bodova u skupini Razna dobra i usluge), Rekreacija i kultura, za 3,2% (+0,17 postotnih bodova), Komunikacija, za 2,4% (+0,12 postotnih bodova), te Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,2% (+0,01 postotni bod). Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Obrazovanje, za 1,0% (doprinos padu od -0,01 postotnog boda) te Prijevoz, za 0,8% (-0,11 postotnih bodova).
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u rujnu 2025. u odnosu na rujan 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,6%, dok su u odnosu na kolovoz 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku niže za 0,6%.
