POST INFO 433 – Snađi se,…

Oni malo stariji, svjedoci ˝olovnih vremena˝, sjećaju se česte poštapalice, ˝snađi se druže˝. Najčešće je to značilo: izigraj, prevari, podvali, okoristi se, …
U ova naša, ništa manje siva,  (ne)olovna vremena, sve ostade isto samo izostaje ono bogohulno ˝druže˝. Snalaziti se treba, snalaziti se mora, jer bez toga gotovo ništa u ovom neurednom neredu nije moguće. Snalaziti se mora i poštar na otoku, sad kad je ˝Jadrolinija˝ postrožila i tvrdo zabranila prijevoz goriva na otoke.  Dosad su otočani kamuflirali svoje kanistre, snalazili se, dok su noštromi na trajektima, puni razumijevanja,  žmirili na oba oka.
Mopedi zasad, nažalost, ne voze na vodu pa je poštaru ostalo ˝snalaziti se˝ jer se to od njega očekuje, pače zahtjeva! Poslodavac ne nalazi , a bogme niti ne traži rješenje ovog problema. Pošiljke treba dostaviti, poštari nemaju goriva, a voditelji naređuju: ˝Snađi se˝!!

Kako li je danas u našoj tvrtci lako ˝popiti˝ sankciju! Upozorava se usmeno, pisano, otkazuje ˝leva-leva˝. Opravdane i zaslužene kazne su u većini, nažalost, ima i onih drugih, neopravdanih, nepotrebnih i ishitrenih. Evo jednog primjera, pa prosudite sami.
Ukratko. Najprije se na prijedlog voditelja područja, zbog opetovanih nepravilnosti i nepostupanja po njegovim naputcima i upozorenjima,operateru izriče pisano upozorenje s mogućnošću otkazivanja ugovora o radu. A onda, nakon sedam dana, gle čuda(!), istom tom voditelju izriče identična stegovna mjera uz obrazloženje kako u slučaju zbog kojeg je operater sankcioniran ˝nije uočio napravilnosti i poduzeo potrebite radnje za otklanjanje …˝ Prilično je jasno tko je ovdje zbunjen, … al’ ko je tu ono drugo, nije baš najjasnije!

Politika je sve. Od kućnog savjeta, gradskih četvrti, kotara, općina, gradova, države, …, vatre, vode, zemlje, …, sve je politika. Koliko god se mali broj običnih smrtnika politikom bavi, politika se u svakom trenutku bavi sa njima. I ne samo da se bavi, najčešće se sve i svašta što politika smisli prebija preko leđa upravo onih koji u politici nisu.
Politika je prema našoj tvrtci, Hrvatskoj pošti, (pre)često bila nepravedna, neodgovorna i nedosljedna. Ista ta politika je odlučila izručiti nas na tržište, a da pri tom, iako je morala, nije sprječavala niti sprječava bezakonje na istom tom tržištu. Politika ne čini ništa ili, bolje reći, čini sve u korist štete Hrvatskoj pošti. Prečesto su radnici HP puki taoci politike, politikanstva i prljavih igara ˝velikih igrača˝. Taoci smo i u ovom trenutku, i ne znamo dokad ćemo to biti. Smijenili Upravu, dobro, reći će neki, nije ni prva ni posljednja. I što sad? Politika ne govori ništa, uglavnom autistično šuti i radi po svom. Valja nam čekati. Najprije čekajte izbore i njihove rezultate, čekajte Vladu, čekajte ministra, čekajte novu Upravu, čekajte Skupštinu, čekajte Nadzorni odbor, …, čekajte, čekajte, …
Liberalizacija i njeni učinci nisu čekali, ne čekaju, niti će čekati.

Novac koji je u Planu poslovanja HP bio namijenjen za otpremnine radnika je utrošen. Naime, od oko 330 radnika kojima je Poslodavac ponudio mogućnost odlaska iz sustava, njih oko 90 je prihvatilo ponuđene uvjete.
Prema našim saznanjima, za ovu godinu su iscrpljena budžetirana sredstva za ovakav način isplate otpremnine.

Nezaposlenost u Hrvatskoj je majka svih problema. Socijalno osjetljiva Vlada (sic!) i njeno ministarstvo (ne)rada dosjetilo se jadu i našlo načina kako doskočiti ovom gorućem problemu. Ideja koja će zasigurno ozbiljno kandidirati za najviše nagrade Međunarodne organizacije rada ukratko bi se mogla sažeti ovako: Zaposlit ćemo mlade ljude (sjajno!), koji će stjecati radno iskustvo za budućnost (divota jedna!), ići će im radni staž koji će naravno biti upisan u radnu knjižicu (nevjerojatno!), Država će im isplaćivati naknadu od enormnih 1.600,00 kuna (nazdravlje!) i naravno ono najvažnije – neće primati plaću (a što će im, zaboga?).
Sretna(!) je okolnost što imamo socijalno osjetljivu Vladu lijeve provinijencije jer da je drugačije, vjerojatno bi onih 1.600,00 kuna išlo u suprotnom smjeru pa bi ih novozaposleni mladi radnici morali uplatiti u državni proračun.

Sve je veći broj odluka kojima poslodavac radnike upozorava na obveze iz radnog odnosa pod prijetnjom otkaza u slučaju nastavka kršenja radnih obveza, a budući da u navedenim odlukama ne navodi uputu o pravnom lijeku, radnici su u nedoumici koja su im pravna sredstva na raspolaganju protiv takvih odluka. U odgovoru na pitanje može li se upozorenje na obveze iz radnog odnosa smatrati odlukom kojom je povrijeđeno pravo radnika, sudska praksa je zauzela stav da upozorenje ne predstavlja takvu odluku, odnosno da time nije povrijeđeno pravo radnika i da prema tome, radnik ne bi imao pravo na sudsku zaštitu. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci navodi da je upozorenje samo izjava koja nema neposredni pravni učinak i kojom još uvijek nije povrijeđeno pravo iz radnog odnosa. Takva izjava samo je odraz zakonske obveze poslodavca da upozori radnika u slučaju kršenja obveze iz radnog odnosa, jer bez takvog upozorenja nema pretpostavki za otkaz ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem ranika, a opravdanost upozorenja ne može se pobijati pred sudom, već se njegova osnovanost može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o prestanku radnog odnosa.
Smatramo da navedeno stajalište sudske prakse dovodi radnika u nejednak položaj u odnosu na poslodavca. Naime, na taj način poslodavcu se omogućuje neosnovano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa, i potom mu otkazati ugovor o radu čak iz razloga koji sam po sebi ne bi predstavljao dovoljno opravdanje za otkazivanje radnog odnosa, čime je radnik neosnovano stavljen u položaj nezaštićenosti.
Stoga, unatoč nedopuštenosti sudske zaštite, radnik bi protiv upozorenja trebao tražiti zaštitu, ali kroz zaštitu prava pred poslodavcem. Dakle, radnik bi protiv upozorenja trebao uložiti zahtjev za zaštitu prava, kako bi u eventualnom sudskom postupku protiv odluke o otkazu ugovora o radu, u kojem bi se poslodavac pozivao na predmetno upozorenje, zadržao mogućnost isticanja nedopuštenosti tog upozorenja.

Prema saznanjima uskoro kreće godišnje ocjenjivanje radnika u Diviziji mreže, gdje se očekuje dobivanje ocjena za proteklo razdoblje i ciljeve za narednu godinu. Kako saznajemo ciljevi će sadržavati tri prodajna i dva neprodajna cilja. Isto tako saznali smo da prodajni ciljevi više neće biti zadani brojem usluga, već veličinom iznosa u kunama, pa se postavlja pitanje da li će se time olakšati ili otežati radnicima ostvarivanje zadanih ciljeva. Također saznajemo da su ciljevi nerealni s obzirom na vrstu usluga ili proizvoda, a i visine iznosa koji se moraju zadovoljiti, pa se postavlja pitanje da li se namjerno postavljaju neostvarivi ciljevi…..
Naše je mišljenje da ciljevi moraju biti realni s obzirom na specifičnosti ureda i okruženje, ostvarivi i poticajni za radnika s obzirom na radnikove afinitete. Isto tako mora se cijeniti cjelokupni rad radnika, sve vrste poslova koji se odrađuju, a ne samo radnike koji imaju dobru prodaju usluga jer se time obezvrijeđuje rad i poslovi drugih radnika koji su možda vredniji i kvalitetniji u drugim poslovima.
Sugeriramo radnicima ukoliko ne bi bili zadovoljni s predloženom ocjenom ili pak s predloženim ciljevima, da ne potpisuju, već imaju pravo razgovora s nadređenim više razine, a onda njihovo neprihvaćanje ocjene razmatra i Komisija za žalbe sastavljena od predstavnika Poslodavca i sindikata.
Napominjemo da sindikati nisu bili uključeni u određivanje ciljeva niti u izradu kriterija za ocjenjivanje.

Sastanci se održavaju dogovorenim redoslijedom:  svakog 1. ponedjeljka u mjesecu – Divizija expres; svakog 2. ponedjeljka u mjesecu – Divizija podrška; svakog 3. ponedjeljka u mjesecu – Divizija mreža; svake 4. srijede u mjesecu – Divizija podrška.
Obavještavamo sve članova HSP da svom glavnom povjereniku podružnice dojave svoje probleme o kojima će se rasprviti i zatražiti rješenje na sastancima s izvršnim direktorima Divizija