Obavještavamo vas da je u četvrtak, 29. kolovoza 2013. održan sastanak resornih ministara, uprava i sindikata koji djeluju u društvima u pretežito državnom vlasništvu. Uz resorne ministre Miranda Mrsića, Slavka Linića i Tihomira Jakovine, sastanku su nazočili predsjednici uprava državnih poduzeća te predsjednici sindikata koji djeluju unutar tih poduzeća. Uvodno izlaganje održali su spomenuti ministri, nakon čega je riječ dana predsjednicima uprava. Jedina koja je održala govor i to „pristojan politički govor“ bila je predsjednica Uprave FINE Anđelka Buneta. Svi ostali predsjednici uprava su šutjeli, stoga se i ovom „pristojnom političkom govoru“ mora odati „priznanje“. Za razliku od čelnika uprava, predsjednici sindikata održali su svoje govore i prigovorili da se na ovakvim sastancima donose zaključci koji se ni ne poštuju niti ne provode od strane uprava državnih poduzeća. Tako je i sa ključnim zaključkom da se problemi državnih poduzeća trebaju rješavati sektorski. Sindikalisti su jasno naglasili i izrazili veliko negodovanje jer se do većine resornih ministara nikako ne može doći, što je, uostalom, slučaj i sa resornim ministrom nadležnim za Hrvatske poštu, Sinišom Hajdaš Dončićem. Jedini ministar koji se odaziva na sastanke sa sindikalistima je ministar financija Slavko Linić. Želimo naglasiti da je Hrvatski sindikat pošte u zadnjih godinu i pol dana u više navrata pisao prema Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture tražeći sastanak, međutim NIKADA nismo bili pozvani na isti niti se na naša pisma itko očitovao. Nikakve reakcije! Iz tog razloga, o našim se zahtjevima nikada nije raspravljalo u resornom ministarstvu. DANAS smo preko naše sindikalne središnjice Nezavisnih hrvatskih sindikata ponovno zatražili sastanak s ministrom Hajdaš Dončićem. Iskreno se nadamo da će ovoga puta „netko“ reagirati te da ćemo konačno doživjeti traženi sastanak. Glavni povod, odnosno tema o kojoj želimo razgovarati na sastanku je stanje unutar HP-a, jer resornom ministru isto po svemu sudeći nije poznato. Naime, očitovanje ministra o provedenim aktivnostima u Hrvatskoj pošti glasi ovako; „Hrvatska pošta d.d. provodi postupak restrukturiranja u cilju daljnjih racionalizacija troškova poslovanja poslodavca, kroz postupak kolektivnog pregovaranja“. Osim toga, socijalni dijalog unutar HP-a ocijenjen je kao „dobar“ !?! Pametnome dosta! Svima je jasno kakav je socijalni dijalog u HP-u već godinu i pol dana. Sindikati i Poslodavac sastaju se i razgovaraju. Jedini problem je što u tim razgovorima Poslodavac sindikate ništa ne čuje, a gluhi nisu.
Ovim putem sve vas želimo informirati da će se slijedeći razgovor između socijalnih partnera u HP-u voditi oko izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora (KU), koje je Poslodavac reprezentativnim sindikatima uputio u srijedu, 28. kolovoza 2013. Sukladno KU i Zakonu o radu, odradit ćemo posao te ćemo o tijeku sastanaka i kolektivnog pregovaranja informirati naše članstvo. Pregovori bi trebali započeti u roku narednih desetak dana. Jasno naglašavamo da su sindikati uvijek upozoravali na sve tekuće i goruće probleme, dok je Uprava mudro šutjela, provodila mjere restrukturiranja i rezala radnička prava po nalozima svog vlasnika – Vlade RH. Restrukturiranje u HP d.d. krenulo je 2009. godine kada se smanjio broj zaposlenih, naročito u administraciji (20 središta svedeno je na šest regija). Od tada do 22. srpnja 2013. iz sustava je otišlo cca 3000 radnika, a Uprava želi da još najmanje 400 ljudi ode iz Hrvatske pošte do kraja ove godine. Spomena radi, a u interesu svih nas, kako radnika tako i budućnosti Hrvatske pošte, ove smo se godine već odrekli nekih mukom stvorenih radničkih prava kao što su božićnice, regresi i jubilarne nagrade. Po svemu sudeći, radnici HP d.d., očito bi se trebali odreći i svojih plaća i minulog rada, pa bi valjda tek tada Uprava HP d.d. kao i njezin vlasnik Vlada RH bili u stanju osigurati pozitivno poslovanje HP-a i pokazati dobru i poslušnu politiku menadžera koji sve znaju i koji baš sve mogu. Za kraj vama koji sve znate i koji sve možete – najveća snaga HP-a su radnici, a neki od njih u Pošti su preko dugih 35 godina, a vi ste tu sada i tko zna do kada…
LOBIRANJE
Lobiranje (eng. lobbying) označava način zastupanja interesu politici, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te utjecaj kroz osobne kontakte na javno mnijenje preko medija. Primjerice sindikati, nevladine organizacije i druge udruge kao i veće tvrtke koriste svoj utjecaj na donošenje specifičnih zakona koji su u njihovom interesu. Isto tako, članovi udruga dobivaju za njih relevantne informacije pomoću kojih se u pravilu mogu predvidjeti neke odluke koje imaju utjecaj na udruge i njihove članove.
Lobiranje je metoda utjecaja na donositelje odluka i procese donošenja odluka uz određenu strategiju. Radi se o selektivnim utjecajima na donošenje određenih odluka, ali ne i o suradnji na oblikovanju državno-političkih koncepcija.
Gore navedeni citat iz sveznajuće Wikipedije daje nam svojevrsnu, pojednostavljenu definiciju lobiranja. Nažalost, ko’lko god je sveznajuća, rečena Wikipedija, sram je može biti, ništa, baš ništa ne zna, ili namjerno prešućuje reći nam nešto o prizemnoj, prljavoj i perfidnoj strani ove priče.
Autorima valja u Dubrovnik poći. Poći im je u prelijepi, sitni, mali, krajičak svijeta, u jednu malu tvrtku, Pošta se zove – Divizija Mreža, pače, i vidjeti kako se to radi. Tamo se, naime, okupila interesna skupina lobista, čudna svita, koja, ne birajući sredstva i načine, čini sve kako bi „utjecali na donositelje odluka i procese donošenja odluka uz određenu strategiju“ i tako na tanak led doveli osobu, a onda kad led popusti i ista potone, na njeno mjesto instalirali svog „konja za trku“. Klima u Pošti im odgovara, naprosto, stvorena je za njih i sva su sredstva dozvoljena. Ubogi lobisti su sigurni kako će im izmišljotine, laži, podmetanja i niski udarci biti dovoljni za ostvarenje svog šporkog cilja. „Određena strategija“ podrazumijeva, između ostalog, odašiljanje monstruoznog i, naravno, anonimnog pamfleta, potpisanog s „Šalteraši DM Dubrovnik“. Šalterašima, ni na kraj pameti nije potpisati se svojim cijenjenim imenom i prezimenom jer oni, naprosto, uz svu svoju zloću znaju da lažu i, uz svu predanost prema ostvarenju cilja, nemaju petlju. Svi oni, koji to žele znati, znaju tko su lobisti, hrabri potpisnici, borci za boljitak Pošte. Znaju to i primatelji pamfleta uhljebljeni u DM, kako oni u GP 3, tako i oni njima nadređeni što stoluju u Jurišićevoj 13.
KAFU MI DRAGA ISPECI
Svi brojači odbačenih čikova, uređivači poštanskih dvorišta i parkirališta, mjerači pošiljaka i uvoditelji (ne)reda iz sektora sortiranja, mukom zamukoše. Ima od toga nešto vremena al’ nije da se nije dogodilo. Policija je u jednoj sortirnici, prema onom što se znade, u kratkom vremenu, morala uredovati najmanje dva puta. Prvi put na poziv kavom prolivene osobe. A onda, drugi put, na poziv (ne)spretnog polivača kavom, kad je ovaj morao spašavati živu glavu od razjarenog supruga, naprijed navedene, kavom polivene osobe. I dobro, kava se prolila, zaprljana je oprava prolivene, suprug je ljut i tukao bi se, policija uvodi red i sve to u sortirnici, a nadležni šute, zataškavaju, čak. Pssst, nevažno je…, treba prebrojiti sve odbačene čikove, odnio vrag pušače i čikove!