DUUDI, ili ti, Državni ured za upravljanje državnom imovinom, za potrebe izrade izvješća o provedbi Plana upravljanja državnom imovinom za 2014. godinu, traži od vladinih namještenika (čitaj Uprava tvrtki u državnom vlasništvu) podatke o ostvarenju rečenog plana. A veleumni plan za, ni manje ni više nego, unaprjeđenje korporativnog upravljanja(!?), zahtijevao je provođenje Mjera smanjenja troškova, i to, kako iz DUUDI-a navode: smanjivati prekovremeni rad; prestati s praksom regresa, božićnica i sličnih isplata te u tom smislu mijenjati kolektivne ugovore; smanjivati reprezentaciju; korištenje službenim automobilima svesti na minimum; ukidati dodatke na plaću, te u tom smislu mijenjati kolektivne ugovore; smanjivati dužnosničke plaće (menadžerske ugovore) za 6%; smanjivati materijalne troškove za otprilike 2% (čuj otprilike! op.a.), NEMA zapošljavanja, …
Kao što je to poštanska stvarnost i praksa zadavanja (ne)mogućih i (ne)ostvarivih ciljeva, Uprave državnih tvrtki, od svojih su nadređenih (politike, dakako) dobile godišnje ciljeve. Svima nam je, nažalost, jasno koji su ciljevi u Pošti premašeni i za što će od nalogodavca (Države) uslijediti drugarsko tapšanje po ramenu, al’ bi lijepo bilo znati ima li kojeg, cilja mislimo, djelomično ostvarenog ili čak neostvarenog, zbog kojeg bi odgovorni mogli snositi oštre sankcije u vidu dva polu-stroga pogleda i jednog prijekornog mahanja kažiprstom.
IZVRSNOST? MA, DAJTE MOLIM VAS!
Cijeni li se izvrsnost u našoj tvrtki? Naravno da cijeni, a kako drugačije možemo naprijed nego tako, odgovaraju oni koji vode tu istu tvrtku. I to bi bilo to, da je to istina, a nije baš uvijek. Pače, ima i onih kojima su najvažnije reference za strelovit napredak, podobnost, poslušnost, drskost prema podređenima i, po mogućnosti, što manje znanja. Takvima je samo nebo granica. Dok veliki broj sposobnih, vrijednih i stručnih radnika mora, na primjer, položiti ispit iz domene naših novih financijskih usluga i time steći potrebni certifikat, to nekima baš i ne polazi za rukom u višekratnim pokušajima. U jednom se slučaju, govori o čak tri bezuspješna. I što drugo nego odustati od daljnjih pokušaja kad ne ide, pa ne ide. Uostalom, rješenje uvijek postoji. Problem(čiću) se najefikasnije doskoči promicanjem sa visokog na još viši rang. To naravno znači zahtjevnije radno mjesto, podrazumijevaju se veće (pri)nadležnosti, a ni plaćica nije za baciti. Oni koji rade, trude se i znaju, uče i nauče, a nemaju „one“ reference za ikakav napredak, kamoli za streloviti, njima je nastaviti raditi istim tempom i šutjeti, pritom posebno pazeći da se ni u kojem slučaju ne zamjere nadređenima. Posebno to ne smiju učiniti prema strelovito promaknutoj osobi jer takva uvijek zna nauditi i napakostiti. Za takvo što nisu potrebne posebne kvalifikacije, znanja i vještine, a ni certifikat nije presudan.
VISINE NAKNADA I OTPREMNINA U SIJEČNJU 2015.
Prema obavijesti Ureda za upravljanje ljudskim resursima, visina otpremnine u slučaju odlaska u mirovinu u siječnju iznosila je 8.000 kuna neto (na iznos iznad 8.000 kn obračunavaju se doprinosi, porez i prirez). Radniku ili njegovoj obitelji isplaćuje se potpora u neoporezivim iznosima za; smrt radnika 7.500 kuna, za smrt člana uže obitelji (bračnog druga, djece i roditelja) 3.000 kuna, za neprekidno bolovanje duže od 180 dana (jednom godišnje) 2.500 kuna. Prosječna neto plaća za mjesec studeni 2014. iznosila je 4.833 kuna, a prosječna bruto plaća za mjesec studeni 2014. iznosila je 6.345 kuna.
MINISTROVA ČESTITKA U POVODU DANA SOCIJALNOG PARTNERSTVA
U povodu Dana socijalnog partnerstva, koji se kao uspomena na početak tripartitnog dijaloga u Republici Hrvatskoj 1994. godine, obilježio 21. siječnja, ministar rada i mirovinskoga sustava uputio je, u svoje osobno ime te u ime Ministarstva „iskrene čestitke socijalnim partnerima“. U svojoj čestitki, ministar je istaknuo kako „teško vrijeme u kojem danas živimo, postavlja pred socijalne partnere i Vladu Republike Hrvatske, brojne izazove u odnosu na mogućnost usuglašavanja međusobnih interesa i stavova“, no da se i u tako teškim okolnostima Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV) sastajalo i raspravljalo o važnim pitanjima slijedeći „demokratske standarde i vrijednosti na kojima se temelji Europski socijalni model, u kojem socijalni dijalog ima ključnu ulogu.“ Uvjeren je ministar i u daljnje djelovanje „učinkovitog socijalnog dijaloga koji će se temeljiti na međusobnom uvažavanju i povjerenju.“ Hm, složit ćemo se s teškim, pa i preteškim, vremenima, ali sa usuglašavanjem stavova koji su se temeljili na demokratskim standardima, baš i ne. Namjerno ili ne, ministar je očito zaboravio brojne nesuglasice između Vlade i sindikata, javna prepucavanja, izlazak sindikata iz GSV-a zbog ne usuglašavanja i ne uvažavanja, organiziranja prosvjeda i štrajkova protiv novog zakona o radu i koječega još. Da ne spominjemo socijalni dijalog, koji nikada nije bio gori ili ugroženiji. A da stvar bude tragikomičnija, taj socijalni dijalog ugrozila je takozvana socijalna vlada… I na kraju, kaže ministar „nadam se da će suradnja u okviru Gospodarsko-socijalnog vijeća biti još kvalitetnija sa zajedničkim ciljem – izgradnjom društva bez značajnih socijalnih konflikata, socijalnog mira i pravednosti.“ E ministre, da se vi uistinu tome nadate, ne bi danas u Hrvatskoj bilo 300.000 nezaposlenih, desetci tisuća onih koji mjesecima nisu dobili svoje plaće, ne bi se ukidala radnička prava, smanjivale plaće, zatvarale tvrtke… Za razliku od Vas, mi se nećemo samo nadati, nego na dobrobit radnika i djelovati.
O ČEMU SE TU RADI?
Evo ponovo izniknuo jedan u nizu „pilot programa“, svojevrsna novotarija u Diviziji pošte, za sada samo u Glini, Petrinji i Sisku. O čemu se radi? Naime, tvorac ideje osmislio je da se poštonoše ujutro zadužuju u dostavne dokumente (prije se to zvalo dostavna knjiga ili knjižica) upisujući samo brojeve preporučenih pošiljaka, dakle bez imena ili naziva primatelja, i to navodno, zbog što bržeg zaduženja i što bržeg izlaska na rajone!?! Dakle, uistinu, tako nešto može osmisliti samo onaj tko nikada nije ni primirisao poštarski posao, a kamoli ga stvarno i obavljao. Nije taj netko svjestan da bi posljedice spomenutog načina rada itekako mogle biti opake, ne samo za poštare na terenu (produženje same dostave), nego i za operatere, dakle, radnike druge divizije (mreže), koji će puno, pa i previše vremena trošiti za isporuku u pošti (po obavijesti). Da ne spominjemo potražni postupak. Eto, izvrsno nam idu novotarije, svaka nova (za)čudnija od one prethodne.
DVIJE PRIGODNE;
„ŠTO VRIJEDI GALOPIRATI, AKO SE KREĆEMO U POGREŠNOM PRAVCU?“
„NARAVNO DA JE PUNO LAKŠE PREDLOŽITI RJEŠENJE KADA NE ZNATE PREVIŠE O SAMOM PROBLEMU“