Godišnji razgovori u sklopu upravljanja radnim učinkom trajat će 16 radnih dana, u razdoblju od 24. veljače do 16. ožujka 2020. godine. Sve procedure koje se imaju provesti kroz navedene razgovore propisane su Pravilnikom o upravljanju radnim učinkom (HP Glasnik 24/17) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o upravljanju radnim učinkom (HP Glasnik 10/19). Ukratko podsjećamo na najvažnije: • Neposredni, izravni i usmeni(!) razgovori između voditelja i radnika su najvažniji dio upravljanja radnim učinkom; • Nakon obavljenog razgovora, radniku se uručuju dva obrasca: jedan s ocjenom za prošlu godinu i jedan s ciljevima za tekuću godinu; • Radnik svojim potpisom potvrđuje prihvaćanje ocjene i ciljeva; • Ako se radnik ne slaže s ciljevima i/ili ocjenom i ne potpiše jedan ili oba ponuđena obrasca, voditelj je dužan u roku od 3 dana o tomu obavijestiti rukovoditelja više razine koji je u narednih 8 dana dužan obaviti razgovor s radnikom; • Ako radnik i nakon tog razgovora ne prihvaća ciljeve i/ili ocjenu, može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od razgovora s rukovoditeljem više razine; • Žalba se pod naznakom „Žalba u procesu upravljanja radnim učinkom“ može podnijeti poštom na adresu: HP-Hrvatska pošta d.d., Ured za upravljanje ljudskim resursima, Odjel za sustave i procese upravljanja ljudskim resursima, Jurišićeva 13, 10000 Zagreb • Radnik žalbu može podnijeti i elektroničkim putem sa svoje službene adrese elektroničke pošte (ime.prezime@posta.hr) na adresu: uru.zalbe@posta.hr • Uz žalbu je potrebno priložiti i dokumentaciju kojom se dokazuje osnovanost žalbenih razloga, ako radnik istu posjeduje; • Povjerenstvo za žalbe je dužno o žalbi radnika odlučiti u roku od 45 dana od dana zaprimanja žalbe.
RADNIK IMA ZAKONSKO PRAVO NA LISTU OBRAČUNA PLAĆE
Nemali broj članova požalio nam se na probleme oko pristupa, uvida i ispisa svojih platnih lista. Naime, kako je Poslodavac svojevremeno ukinuo slanje lista plaće poštom i uveo novi elektronički pristup (samouslužni portal) putem Intraneta, oni radnici koji na svom radnom mjestu nemaju računalo, našli su se u prilično nezahvalnom pa i nepovoljnom položaju u kojem moraju ovisiti o dobroj volji i vremenu svojih kolega ili nadređenih koji imaju pristup računalu. Kako to izgleda? Evo primjera. Stigne plaća. Veliki dio radnika želi uvid ili ispis. No kako ih je puno, ne mogu svi doći na red onda kada bi to htjeli. Kolega ili šef, ovisno od koga je tražen pristup računalu, nema toliko vremena kao ni oni koji čekaju na red. Dio ne posustaje, dio odustaje, neki odbijaju ustupiti svoje računalo, neki traže pomoć od sindikata. Osim navedenih problema, još jedan nastaje kada radnik zaboravi svoje korisničke podatke ili zbog krivo unesene lozinke sve skupa zablokira. A nema ni službenu e-mail adresu, pa se onda obraća svom nadređenom ili kolegi koji ju ima, a koji pak onda treba slati službeni zahtjev za oporavkom ili novim podacima. Poštujući namjeru očuvanja okoliša i želju za uštedama svake vrste, valja se upitati je li ušteda na papiru i printanju zaista vrijedna ovolikog trošenja vremena i živaca? Je li ovakav način primjeren našoj poštanskoj stvarnosti i činjenici da (pre)velik broj radnika na svom radnom mjestu nema pristup računalu i službenu elektroničku adresu? Isto tako, treba znati da su donedavno dok nisu bili ukinuti obračuni plaća u većini GP-a, radnici imali adresu na koju su se redovito obraćali i gdje su im kolegice i kolege bile na usluzi. I na kraju, ali ne najmanje bitno, sasvim je jasno da sukladno zakonu, svaki radnik ima pravo na uvid u obračun svoje plaće kao i pravo na ispis svoje platne liste. Zakon treba poštivati, zar ne?
SVJETSKI DAN SOCIJALNE PRAVDE
U Hrvatskoj i u svijetu 20. veljače obilježen je Svjetski dan socijalne pravde. O tom datumu su, još 2007. godine, odlučile 192 zemlje – članice Opće skupštine Ujedinjenih naroda, smatrajući da se socijalni razvoj mora temeljiti na socijalnoj pravdi, solidarnosti, jednakosti i pravičnosti među svim zemljama i unutar svake zemlje. Tada je naglašeno kako je socijalna pravda moguća samo u onim društvima u kojima se poštuju sva ljudska prava i temeljne slobode. U povodu obilježavanja ovog dana u Hrvatskoj, Nezavisni hrvatski sindikati izdali su priopćenje, koje vam prenosimo u dijelovima. “Obilježavamo Svjetski dan socijalne pravde. Obilježavamo, ne slavimo jer za slavlje ni kod nas ni u svijetu nema bas puno razloga. Socijalna pravda ustuknula je pred socijalnom nepravdom… Prema medijski dostupnim podatcima, najnovije istraživanje Leam Bondsa pokazalo je da 10 najbogatijih ljudi svijeta ima više imovine od 85 siromašnih država svijeta… Porazan je i podatak kako 22 najbogatija muškarca svijeta imaju više novca nego sve žene u Africi. U proteklih 10 godina, poručuju iz Oxfema, udvostručio se broj milijardera u svijetu… Naglašavaju, kad bi u sljedećih 10 godina jedan posto najbogatijih ljudi svijeta plaćalo samo 0,5 posto veće poreze, to bi omogućilo otvaranje 117 milijuna radnih mjesta u zdravstvu, obrazovanju te skrbi za starije i djecu… Dnevno u svijetu više od 10.000 ljudi umre jer nemaju sredstava za zdravstvenu skrb. Tome se može pridodati još sva sila podataka koji samo potvrđuju svu licemjernost takvog dana. O socijalnoj pravdi se govori, piše, iznose se ovakvi i slični podatci, a socijalna nepravda raste. Oni koji trebaju donositi zakone i propise koji bi išli u korist postizanja socijalne pravde očito rade neki drugi posao. I za to su dobro plaćeni. Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj! Uz to što je kvaliteta života u Hrvatskoj u odnosu na ostatak Europske unije pri samome dnu… O čemu dalje? Možda o više od 350 000 (neki kažu i 400 000) iseljenih iz Hrvatske u zadnjih desetak godina. Je li socijalna pravda da mladi u Hrvatskoj niti imaju stalan posao niti mogu zasnovati obitelj, imati djecu, dostojno živjeti pa su prisiljeni otići u inozemstvo kako bi tamo ostvarili mogućnost za dostojan posao i plaću, za zasnivanje obitelji i rađanje djece… Poslodavci nas uvjeravaju kako moraju uvoziti radnike iz drugih zemalja jer hrvatskih nema dovoljno. Dolaze nam strani radnici u čijim zemljama vlada još veći očaj vezan za plaće, nego li u Hrvatskoj. Poslodavci kažu da im ne nude niže plaće nego li hrvatskim radnicima, ali kako sit gladnome ne vjeruje, tako ni oni ne žele niti mogu razumjeti da se od plaća koje oni nude i isplaćuju u Hrvatskoj u većini ne može živjeti pa naši radnici odlaze raditi u zemlje u kojim od rada mogu (dostojno) živjeti, a ne životariti… Tako da na Svjetski dan socijalne pravde ne samo da nema razloga za čestitanje i slavlje, već nema razloga, 13 godina nakon donošenja Rezolucije o njegovom utemeljenju, čak ga niti obilježavati. Koji je smisao? Zar samo zbog toga da pobrojimo porazne podatke i podsjetimo se koliko nam je „socijalna pravda” apstraktan pojam i nedosanjan san? Treba se trgnuti i stvoriti uvjete za promjene. A to je obveza političkih elita i poslodavaca. Dotle bi bolje bilo da to bude Spomendan na socijalnu pravdu“.
IZ SVIJETA – VIŠE GODIŠNJEG ODMORA ZA NEPUŠAČE
Zaposlenici jedne engleske firme dobili su četiri dodatna dana godišnjeg odmora, pod uvjetom da ne puše na poslu. Namjera nije kazniti pušače, već nagraditi one radnike koji ne odvajaju vrijeme na „čik-pauzu“. Generalni direktor je uveo tu mjeru iako je pušač. Donijeli su je i prihvatili i pušači i nepušači u tvrtki. Naglasio je kako nikoga ne diskriminira te da nema ništa protiv pauza za pušenje niti tjera radnike da s time prestanu. Međutim, recimo da je riječ o tri pauze za pušenje dnevno. To je ekvivalent 16 radnih dana i 2 sata godišnje, ako radni dan traje osam sati, pojasnio je tako svoju ideju. Valja dodati se da prije nekoliko godina na sličnu mjeru odlučila i jedna japanska tvrtka, koja je svojim zaposlenicima nepušačima dodijelila čak šest dodatnih dana godišnjeg odmora. Ta se pak tvrtka na potez odlučila jer se jedan od zaposlenika nepušača požalio na smanjenje produktivnosti prouzročeno učestalim pauzama za pušenje kolega pušača. Uprava tvrtke je izračunala kako prosječan zaposlenik pušač na stanke za pušenje potroši oko 15 minuta dnevno. Po riječima vlasnika, mjera je bila zamišljena i kao poticaj za prestanak pušenja. Procjene su pokazale kako u Japanu od posljedica pušenja umire 130.000 ljudi godišnje, a od posljedica pasivnog pušenja dodatnih 15.000 ljudi.