Ponukani brojnim pozivima radnika čije je nezadovoljstvo izazvano poslodavčevom obavijesti o „Smjernicama za odgovornu uporabu energenata HP“ i postupcima koji se u cilju uštede električne energije poduzimaju, Poslodavcu smo poslali dopis kojeg Vam prenosimo u cijelosti:
“Poštovani,
svim radnicima Hrvatske pošte d.d. upućena je Obavijest 85/22 o smjernicama za odgovornu uporabu energenata HP, uključujući i popis mjera i aktivnosti za smanjenje potrošnje električne energije.
Uvažavajući činjenicu da je Hrvatska pošta velik i kompleksan sustav i da po principu velikih brojeva pa tako i velikog broja trošila električne energije u sustavu HP, razumljiva je i neophodno potrebna odgovorna i racionalna upotreba električne energije. Uostalom, o tome smo na taj način razgovarali na nedavnim sastancima s Upravom Društva.
U tom smislu ne dovodimo u pitanje većinu mjera i aktivnosti koje se u navedenoj Obavijesti nabrajaju, štoviše, držimo da bi se većina njih trebala podrazumijevati jer bi se svatko od nas, u pogledu racionalnog odnosa prema trošenju resursa, trebao ponašati kao u vlastitoj kući. Uostalom, Pošta i jeste naša kuća.
Ono što nam nikako nije prihvatljivo, a još manje razumljivo je naputak iz Obavijesti br.85/22 je „opća“ zabrana upotrebe tzv. malih kućanskih aparata jer oni, kako u Obavijesti piše „dodatno povećavaju potrošnju električne energije“. Složili bi se i razumjeli da se u provođenju mjera štednje energije inzistiralo na racionalnijem korištenju navedenih i drugih uređaja ali nikako ne s njihovom općom zabranom.
Koliko se u racionalizaciji troškova koja je na terenu već u provedbi, postupa neracionalno govore postupci i radnje koje nam dojavljuju ozlojeđeni i, s pravom nezadovoljni radnici. Naime, „proširenoj“ provedbi naputaka iz Obavijesti, ide se toliko daleko da se isključuju aparati (kuhala, hladnjaci) i blokiraju(!?) utičnice u čajnim kuhinjama koje je sam poslodavac ugradio u novoizgrađenim ili obnovljenim objektima Hrvatske pošte. Jednako se postupa i s aparatima koje su radnici u uredima sami kupili ili im je, razumijevajući njihove potrebe, priskrbio Hrvatski sindikat pošte.
Za očekivati je da će navedeni postupci i mjere, zabrane i restrikcije, pridonijeti nekakvoj, držimo minimalnoj uštedi električne energije koja bi se mogla mjeriti u promilima ukupno potrošene energije. Ušteda mala – nezadovoljstvo radnika veliko. Kome to treba?
Upravo zbog navedenog, pozivamo vas da ustrajete na svekolikim uštedama (uključujući i energiju) jer smo sigurni da za to prostora ima, posebno na nekim drugim poljima ali vas istodobno pozivamo da zaustavite započete radnje i aktivnosti koje smo naveli, a kojima se umanjuje dosegnuti standard radnika, jer to svakako utječe na povoljno radno okruženje, motivaciju radnika i, kako smo već naveli, one donose više štete nego koristi.
S poštovanjem, Milan Jukić, predsjednik HSP”.
POTPORE ČLANOVIMA HSP-a
Na temelju Pravilnika o Fondu solidarnosti, Hrvatski sindikat pošte je u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka 2022. svojim članovima ukupno isplatio kuna.
CIJENA RADA PO SATU U HRVATSKOJ IZNOSI TEK 11,2 EURA, DOK JE PROSJEK U EU 29,1 EURO
Iako nije novost da smo po mnogo toga daleko od europskog prosjeka, novi podaci, koje je objavio Europski statistički ured Eurostat, pokazuju da zaostajemo i kada je u pitanju trošak radnog sata za poslodavca. Naime, cijena sata rada, u kojeg su uračunata davanja državi, u Hrvatskoj je u 2021. godini iznosila tek 11,2 eura. Time je istraživanje, koje je napravljeno na razini Europske unije, pokazalo koliko se nalazimo ispod europskog prosjeka s obzirom na to da je prosjek troškova rada EU bio je 29,1 eura, a 32,8 eura u eurozoni. Nije ohrabrujuće niti to da na listi zauzimamo peto mjesto, ali od kraja. U EU niži trošak rada od Hrvatske imaju Latvija, u kojoj troškovi iznose 11,1 eura, Mađarska, sa troškovima od 10,4 eura, Rumunjska, sa neslavnih 8,5 eura, te kao posljednja na listi Bugarska, u kojoj cijena sata rada stoji tek neslavnih sedam eura. Istovremeno, zapadne zemlje, s kojima se često volimo uspoređivati, stoje nešto drugačije. Najviši troškovi su u Danskoj u kojoj sat vremena rada košta 46,9 eura. Odmah iza nje su Luksemburg, sa 43 eura, Belgija, sa 41,6 eura, a onda i Francuska, Nizozemska i Švedska, sa nešto manje od 40 eura po satu. I Austrija, Njemačka i Irska, zemlje u koje Hrvati često odlaze po ‘bolje sutra’, su među boljima u Europi kada gledamo koliko poslodavci potroše kako bi imali radnike. U Austriji cijena sata iznosi 37,5 eura, u Njemačkoj je zanemarivo niža – 37,2, eura – te ih Irska prati s 33,5 eura po satu. Također, već kod prvih susjeda, u Sloveniji, cijena sata rada je gotovo duplo veća no što je u Hrvatskoj, a iznosi 21,1 euro po satu. Ono što je pozitivno je da je, kako navodi Die Presse, u usporedbi s 2020. godinom, europska satnica u prošloj godini u prosjeku porasla za 1,7 posto. U eurozoni rast troškova iznosio je 1,2 posto, a troškovi rada porasli su u svim zemljama EU, osim Italije i Španjolske. Najveći porast zabilježen je u Litvi, koji je iznosio 12,5 posto, zatim u Estoniji koja je skočila za 6,5 posto te na Cipru i u Sloveniji, koje su imale jednaki rast od 6,2 posto. Gledano prema djelatnostima ili sektorima, troškovi plaća su najveći u javnoj upravi, s prosjekom EU-a od 30,3 eura po satu. Inače, sama statistika troškova ne uključuje samo bruto plaće, isplate bonusa, službene automobile i stanove tvrtke. U nju su uključeni i neizravni troškovi kao što su doprinosi poslodavca za socijalno osiguranje, troškovi daljnjeg usavršavanja i porezi na plaću, a za izradu statistike su u obzir uzeti podaci tvrtki s najmanje deset zaposlenih. Zanimljivo je i da je udio tih neizravnih troškova – i tu se, prije svega, misli na doprinos poslodavca za socijalno osiguranje – iznosio gotovo četvrtinu troškova. Iako je taj udio prošle godine bio najveći u Švedskoj i Francuskoj te je iznosio preko 30 posto, u Austriji je također premašio prosjek EU-a. (Izvor: LIDER)