GORI I OD RUMUNJA
Piše: Sanja Stapić
(SLOBODNA DALMACIJA) – Dali smo se turizmu svim srcem, tako da nam danas čini gotovo petinu onog što u Hrvatskoj stvorimo u godinu dana. Ili, turizam nam je porastao na 18 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP). Mi mu se dajemo, a on ne uzvraća. Napretka i razvoja nema sve da ih tražite svijećom u pola bijela dana.
Nije problem u turizmu
Donio je turizam eure ugostiteljima, hotelijerima, iznajmljivačima apartmana, stanova i soba, trgovcima, prodavačima suvenira, sladoleda, hot-dogova, pizzeta, sendviča i svim uslužnim djelatnostima koje živnu s dolaskom turista. I neka je. Novac koji svi oni dobiju slije se u banke, trgovine u zemlju, zavrti se u zemlji. Bude li se negdje investirao, opet će to biti u smještaj ili popravljanje kvalitete smještaja i trgovinu. I neka je tako. Neka turizam još raste. Nije problem u njemu, nego u tome što nam ostalo ne raste kao turizam. Nema dnevnika i vijesti koje ljeti vrijeme u udarnom terminu ne posvete kolonama na Lučkom, šušurom u trajektnim lukama, punim plažama, hvalospjevima gostiju o ljepoti zemlje. Tako da se čini se da je cijela obala jedna šarena razglednica, mravinjak ili košnica iz koje se cijedi slatki med.
Med koji omamljuje, a javnost se trgne i ražesti samo na požare, štrecne se na bijednu opremu vatrogasaca, a neki se drznu vatrogasne kamione stare po 40 godina uspoređivati s ergelom limuzina naših ministara ili upozoravati na nered u prostoru.
Ni taj bijes ne traje predugo, pa (opet) zaboravljamo počistiti vlastito smeće, podivljalo raslinje iz kvartova, već pažnja odleprša važnijim temama. Pozornost nam okupiraju oni turisti koji nemaju mjere s alkoholom i odjećom. Jednog imaju previše, drugog premalo. Brojimo poznate po jahtama i jahte po lučicama.
U toj kakofoniji, nikog se baš nešto ne tiču autobusi iz Slavonije koji i dalje odnose ljude put njemačkih radnih mjesta, to što nas prestiže Rumunjska, a samo je Bugarska u Europi lošija od nas. Nitko ne želi pogledati onu gorku suzu što se daruje pogledu na svoj kraj iz autobusa što jezdi prema Alemanji. Ta bi suza pokvarila onaj slatki turistički med. Onaj med koji će donijeti eure u zemlju koja ih nije sposobna drukčije zaraditi.
Dotle se Vlada bavi porezom na nekretnine koji želi uvesti kao da nam životi i budućnost ovise o tom nametu. Kao da će nas on, nakon što prođe odgoda uvođenja tog poreza, za koju Vlada ne želi kazati koliko će minuta, dana, mjeseci ili godina trajati, katapultirati gospodarski naprijed, kao da je baš to onaj krucijalni kamenčić koji je nedostajao u našoj slagalici uspjeha.
Zaostajemo za Europom, ne malo, nego mnogo. Pretposljednji smo po standardu, zaostajemo za onim zemljama od kojih smo desetljećima bili bolji. Znamo sve to, ali nas nije briga.
Hrvatska je još 2005. godine bila razvijenija od skupine 10 europskih zemalja u kojoj su Bugarska, Rumunjska, Poljska, Češka, Slovačka, Litva, Latvija, Mađarska, Estonija i Slovenija. Od tih je zemalja, s iznimkom Slovenije, bila razvijenija desetljećima, takva je i ušla u tranziciju.
Danas je Hrvatska od tih zemalja slabija za čak 17 posto. Unatoč našem turističkom skoku, unatoč našim silnim stremljenjima k oporezivanju svih nekretnina, danas smo tu gdje jesmo.
A koliko traje ljeto
Rumunji su se bavili nečim drugim, kad nemaju lijepu obalu, razvijali su informatičko-tehnološki sektor koji sve više pridonosi njihovu BDP-u, a planiraju da bude viši od deset posto. Slovačka i Češka su među tri zemlje Europske unije, odmah ispod vodeće Belgije, po vrijednosti robnog izvoza u odnosu na BDP. Kad se češki i slovački robni izvoz mjeri s njihovim BDP-om, on vrijedi kao 86 posto njihova BDP-a, a belgijski je 88 posto. Nas za sve to baš i nije briga. Kao da svi možemo živjeti od turizma, kao da će vrelo ljeto trajati vječno.