(NOVI LIST) – S koliko novca raspolaže Hrvatska udruga poslodavaca? Na što ta sredstva troši? Ima li štogod u čarapi? Koliko na računima imaju sindikati? Kako raspolažu s prikupljenim novcem? Uostalom, koliki su uopće prihodi i poslodavačkih i sindikalnih udruga od članarina? Sva ta pitanja, naravno, odgovore imaju. No, oni nisu javni iz vrlo jednostavne računice. Riječ je o interesnim udrugama koje sredstva prikupljaju od članstva. Tom članstvu su i dužne polagati račune. Članstvu, ne cjelokupnoj javnosti. Članstvo je to koje će udrugu poslodavaca, sindikat ili udrugu sindikata pozvati na red, ako nešto nije u redu. Jer sve što poslodavci ili sindikati skupe u svoju kasicu trebaju trošiti u svrhu zbog koje su osnovani. Ukratko, poslodavačka udruga da bi lobirala, promovirala i štitila interese gospodarstvenika koji su joj članovi, a sindikati da bi lobirali, promovirali i štitili interese radnika koji su im članovi.
No, usvoje li se pravila o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, kako ih predlaže Ministarstvo financija, i poslodavci i sindikati postat će ranjivi, a Vlada će se suočiti s tužbom Međunarodnoj organizaciji rada (MOR). Naime, takva vrsta kontrole od strane države smatra se ozbiljnim zadiranjem u slobodu organiziranja, odnosno kršenje Konvencija MOR-a. A koriste ih države u čijem se društvu Hrvatska, zasigurno, ne bi željela nalaziti.
Niti sindikati, a niti poslodavci ne primaju sredstva iz državnog proračuna da bi državi trebali polagati račune na način kako se to zamišlja novim zakonom. Osnivaju se temeljem Zakona o radu, a ne Zakona o udrugama poput neprofitnih organizacija. Naravno, i HUP baš kao i svi sindikati, bez obzira je li riječ o sindikalnim centralama, sindikatima udruženim u te centrale ili samostalnim sindikatima koji nisu pod okriljem niti jedne udruge više razine, trebaju djelovati u skladu s propisima. Svi oni uredno podnose izvještaje o poslovanju Fini, Poreznoj upravi, Državnoj reviziji u rokovima kako ih propisuju zakoni. Država u svakom trenutku te izvještaje može prekontrolirati, odnosno povući poteze kakve bi povukla i prema nekom poduzeću ukoliko u njegovim papirima nešto ne štima. Dakle, nije da su poslodavci i sindikati neke izdvojene organizacije na koje se ne primjenjuje zakonodavstvo. No, ne može ih se stavljati u istu ravan sa svim ostalim neprofitnim organizacijama koje bi novi zakon trebao obuhvatiti. I koje mahom, za razliku od poslodavaca i sindikata, koriste proračunska sredstva pa je i logično da onom od koga su sredstva dobili dostave i izvještaj o korištenju tih sredstava.
Sindikate i poslodavce ne financiraju građani putem državnog proračuna. Već članovi iz svojih plaća, odnosno sredstava poslovanja. I nigdje u demokratskom svijetu financijski izvještaji poslodavačkih i sindikalnih udruga nisu javni, osim u onim zemljama u kojima se sindikati financiraju i od političkih stranaka, poput Velike Britanije i Irske. Javna prezentacija »krvotoka« kako HUP-a tako i sindikata slabi njihovu pregovaračku moć, a u slučaju sindikata i štrajkačku. I time se krše kako konvencije MOR-a tako i europska socijalna povelja.