Za 40 tisuća tekstilnih radnika pola plaće iz EU fonda kako ne bi ostali bez posla
Gabrijela Galić
(FAKTOGRAF) – Nakon više od godinu i pol dana osmišljene su kompenzacijske mjere za zadržavanje zaposlenosti u sektorima proizvodnje tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Poslodavci u tim djelatnostima, u kojima je prema zadnjim statističkim podacima zaposleno nepunih 40 tisuća radnika, moći će dobiti subvenciju u iznosu od 50 posto minimalne plaće, uvećane za doprinose na osnovicu. Drugim riječima, umjesto ukupnog troška minimalne plaće od 4.368,75 kuna, poslodavac će osigurati 2.184,37 kuna, dok će preostali dio dobiti iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Poduzetnici u teškoćama u tekstilu, odjeći, koži, obući i drvu potporu mogu već sada zatražiti i to retroaktivno, od siječnja ove godine.
Potpora od 200 tisuća eura u tri godine
Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) prije nekoliko dana, naime, izglasalo je Izmjene i dopune Uvjeta i načina korištenja sredstava za provođenje mjera aktivne politike zapošljavanja. Iako, za razliku od ranije donošenih odluka, uz ovu nema i obrazloženja, u samom HZZ-u nam je neslužbeno potvrđeno kako je riječ o uvođenju nove mjere – potpore za očuvanje radnih mjesta u proizvodnji tekstila, odjeće, obuće, kože i drva. Riječ je o takozvanoj potpori male vrijednosti, odnosno de minimis potpori koja ne smije prelaziti iznos od 200 tisuća eura po pojedinom poduzetniku tijekom tri godine. U taj ukupni iznos ulaze sve potpore, dakle ne samo one za zadržavanje zaposlenosti, koje je poduzetnik dobio kako u tekućoj tako i tijekom prethodne dvije godine. Drugim riječima, u ukupni iznos se uračunavaju i pomoći, odnosno potpore koje je, moguće, država dodijelila poduzetniku, ali i sredstva iz EU fondova, ako ih je poslodavac primio kao potpore male vrijednosti.
Radnici stariji od 54 godine života, radnici sa srednjoškolskim obrazovanjem, bilo da je riječ o trogodišnjem ili četverogodišnjem, kao i radnici bez stručne spreme ciljane su skupine koje se potporom male vrijednosti u poduzećima, odnosno sektorima koji imaju poteškoća u poslovanju, kani zadržati u zaposlenosti. Osim mogućnosti „pokrivanja“ 50 posto njihove bruto minimalne plaće uvećane za 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje, novom mjerom se osigurava i plaćanje cjelokupnog troška eventualnog usavršavanja i osposobljavanja radnika. Koliko će poslodavaca posegnuti za subvencioniranjem 50 posto minimalne plaće radnika te koliko će radnika tom pomoći biti obuhvaćeno teško je reći s obzirom da tek treba vidjeti i koliki su iznosi već iskorištenih potpora male vrijednosti kod svakog poslodavca koji bi mogao konkurirati za tu mjeru.
No, iznos ukupno dodijeljenih potpora poduzetnicima u sektorima koji teško žive nije jedini kriterij za ovu pomoć za zadržavanje radnih mjesta. Potporu će dobiti ako su godinu dana prije nego je zatraže radnicima isplaćivali minimalnu plaću ili plaću do visine minimalca, a radnici su pritom zaposleni na neodređeno vrijeme. Istodobno, poslodavac treba imati izrađen program očuvanja radnih mjesta za ciljane skupine radnika čije se plaće mogu sufinancirati potporom male vrijednosti. Netko tko je unatrag mjesec dana od podnošenja zahtjeva bio u blokadi ili postupku prisilne naplate potporu ne može dobiti.
Dok mu Europa pokriva dio plaće radnika, poslodavac ne smije dijeliti otkaze
Potporu za isplatu minimalne plaće poslodavci će moći koristiti najduže dvije godine, ali i kraće – točnije do trenutka kada ispune kriterij dopuštene potpore male vrijednosti (200 tisuća eura tijekom tri fiskalne godine). Za vrijeme korištenja potpore, radnike neće smjeti otpuštati, u što se ne računa prirodni odljev radnika, otkaz kojeg je radnik dao poslodavcu ili istek ugovora na određeno vrijeme. Prekrši li taj uvjet i nekom da otkaz, poslodavac će isplaćenu potporu morati vratiti. U slučaju poslovno uvjetovanog otkaza, pritom, poslodavca će se sankcionirati povratom potpore, ako ne uspije dokazati da je poduzeo sve zakonske mogućnosti za zadržavanje radnika.
Uvođenje kompenzacijskih mjera zbog rasta minimalne plaće najavljivano je još tijekom 2017. godine. Kako je bila riječ o mjerama koje valja usuglasiti s Europskom komisijom, potrajalo je njihovo kreiranje. Tako se Vlada u prijelaznom razdoblju odlučila na subvencioniranja dijela minimalne plaće na način da poslodavci plaćaju doprinose na 50 posto minimalca. Međutim, tu mogućnost koriste svi koji radnicima isplaćuju minimalnu plaću, a ne samo poslodavci u tekstilu, obući, koži, odjeći i drvu. Nakon nepunih godinu, Vlada je shvatila da model nije dobar te ga je od ove godine planirala ukinuti. Istodobno, kompenzacijske mjere za sektore u teškoćama trebale su biti poznate još u ljeto prošle godine. One očito nisu bile dogovorene, iako je Marko Pavić, ministar rada i mirovinskog sustava u prosincu prošle godine najavio da će mjera potpore poduzetnicima u provedbu s prvim danom ožujka ove godine.Upravno vijeće HZZ-a potporu je odobrilo 11. ožujka na način kako je to ministar lani najavio. Istodobno, model po kojem poslodavci doprinose plaćaju na pola minimalne plaće, zadržan je i u ovoj godini, dok bi u idućoj plaćali na 25 posto minimalne plaće, a od 2021. bi ostali bez te olakšice. Hoće li se nova mjera za zadržavanje radnih mjesta u sektorima u problemima moći koristiti i za radnike kojima poslodavac već sada plaća umanjene doprinose, a ostatak pokriva država, nije jasno.