Vlada ubija radničku Bibliju

NEPRIMJENJIV ZAKON O REPREZENTATIVNOSTI

Zakonom o reprezentativnosti vlada će intervenirati u osnovni zakon na tržištu rada – Zakon o radu (ZOR) – što je potpuno nova praksa reguliranja tržišta

(NOVI LIST) Svaki tjedan – prijedlog jedan. Tako otprilike izgleda trenutna komunikacija između Vlade, poslodavaca i sindikata oko pitanja utvrđivanja kriterija reprezentativnosti kako sindikata, tako i poslodavaca. Zakon, koji na prvi pogled možda i ne izgleda toliko interesantno, u suštini je i te kako važan jer će se njime regulirati pitanje kolektivnog pregovaranja u zemlji.

I, iako bi Vlada trebala stvarati ozračje u kojem će se poticati bipartitni dijalog, odnosno dijalog sindikata i poslodavaca, svojim zakonodavnim rješenjima čini sve kako bi se taj dijalog onemogućio. A ona sama, pritom, ne razmišlja o sebi kao najvećem poslodavcu. Poslodavcu, koji će se zasigurno naći pod paskom Međunarodne organizacije rada, jer se predloženim kriterijima za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata i poslodavaca krše konvencije o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje te slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, odnosno Konvencije broj 98 i 87 MOR-a, koje je Hrvatska ratificirala.

No, vlast je odlučila donijeti zakon, a to što su njenim prijedlozima nezadovoljni i poslodavci i sindikati i stručna javnost – koga briga. Pa tako u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava štancaju verziju za verzijom dokumenta, a kako je jedan od naših sugovornika utvrdio »strava i užas od zakona sa svakom novom verzijom dodatno se pogoršava«.

U konačnici, taj će dokument ne bude li radikalno izmijenjen (što je teško očekivati) gotovo anulirati kolektivno pregovaranje u zemlji jer su kriteriji za utvrđivanje reprezentativnosti prekomplicirani toliko da niti poslodavci, niti sindikati, a niti pravnici ne vide kako bi se on uopće mogao primjenjivati u praksi. Ali, to nije sve. Zakonom o reprezentativnosti, vlada će intervenirati u osnovni zakon na tržištu rada – Zakon o radu (ZOR) – što je potpuno nova praksa reguliranja tržišta, pa se mnogi boje kako će taj u biti osnovni zakon na tržištu rada, pasti u drugi plan.

»Radni materijal zakona je protuustavan, ne uklapa se u domaći pravni sustav i nije korektno da se odredbe Zakona o radu na mala vrata brišu tim zakonom«, tako je zakonski prijedlog ocijenio Marinko Učur, profesor riječkog Pravnog fakulteta. Prema njegovu mišljenju, radni tekst zakona je neustavan, jer krši slobodu sindikalnog organiziranja u što se, ističe, nitko nema pravo pačati. A da je predloženi zakon loš i nestručan, čak i kukavički napisan ustvrdio je Viktor Gotovac, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta na ovotjednom okruglom stolu o tom dokumentu, upozorivši da taj složeno napisan i teško razumljiv zakon dovodi u pitanje i kolektivno pregovaranje.

Kako je jedan od naših sugovornika ustvrdio, čini se kako se cijeli zakon o reprezentativnosti donosi samo zbog ukidanja članka 262. ZOR-a koji govori o produženoj primjeni kolektivnih ugovora. Međutim, prijedlogom zakona o reprezentativnosti zadire se puno dublje u ZOR, no što se to na prvi pogled čini. Pa se tako s produženom primjenom ukida mogućnost korištenja »povoljnijeg prava«, reguliranog člankom 7. ZOR-a.

Drugim riječima, ako je dogovorena tromjesečna produžena primjena kolektivnog ugovora, radnik se nema pravo pozivati na povoljnije pravo u slučaju da mu poslodavac mijenja odredbe ugovora o radu. U praksi to može značiti da je u nekom poduzeću kolektivni ugovor istekao, a pravna pravila sadržana u njemu su u produženoj primjeni (tri mjeseca kako se sada predlaže). No, radnik je primio izmijenjeni ugovor o radu s bitno nižom plaćom i ne može se pozivati niti na svoj kućni kolektivni ugovor koji je u produženoj primjeni, ali niti na eventualni granski kolektivni ugovor i povoljnija rješenja u njemu.

Vlada ide i dublje u »radničku Bibliju« pa će, iako se izravno to ne govori, s utvrđivanjem reprezentativnosti »ubiti« članak 253. ZOR-a koji govori o strankama kolektivnog ugovora. Sindikat kao stranka kolektivnog ugovora sada treba biti »spreman i sposoban sredstvima pritiska štititi i promicati interese svojih članova«. U budućnosti će biti bitniji kvantitet koji ne jamči kvalitetu. Osim toga, bućkurišem kojeg vlada predlaže, može se dogoditi i situacija u kojoj sindikat za kojeg je utvrđeno da je reprezentativan (ima dovoljan broj članova), može izgubiti pravo na pregovaranje, što znači da mu vlada zakonskim rješenjima ograničava slobodu djelovanja. A na lokalnoj razini reprezentativan bi bio onaj sindikat koji okuplja najmanje deset posto (ili pet, jer to još nije utanačeno) zaposlenih na području te jedinice. Nekako bi normalno bilo reprezentativnost vezati uz ukupan broj članova sindikata, a ne ukupan broj zaposlenih.

Posebna besmislica zakona o reprezentativnosti su ovlasti Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti čijih će pet članova i pet zamjenika imenovati ministar rada na četiri godine. To će povjerenstvo, što je za rubriku vjerovati ili ne, u određenim situacijama imati pravo donositi odluke »s pravnom snagom i učinkom koletivnog ugovora«. Čemu onda uopće kolektivno pregovaranje? To se zapravo pitaju i oni na koje će se u budućnosti zakon o reprezentativnosti primjenjivati.

Zakonski prijedlog, dakle, ne odgovara ni sindikatima ni poslodavcima. No, sindikati bi tim dokumentom mogli puno više nastradati stoga čudi kako glasnije ne progovaraju o vlastitom prebrojavanju koje je, sada, tako zakonski postavljeno kao da je želja vlasti da sindikati nestanu s lica zemlje. »Umjesto uređenja sustava kolektivnog pregovaranja i njegovog pojednostavljenja, sve su zakomplicirali«, reći će nam jedan sugovornik, a drugi dodati kako će proći i šest mjeseci dok se u područjima gdje djeluje više sindikata utvrdi reprezentativnosti i sjedne za stol. A to vrijeme kolektivni ugovor, ako ga je bilo, više neće postojati. Ni u produženoj primjeni.

»Zakon bi trebao biti tako napisan da rješava sve probleme, a ovaj dokument nameće pitanje – tko je ovdje lud«, reći će nam jedan od sugovornika dodajući kako je sreća da vlada nije otvorila ZOR jer tko zna kakva bi rješenja tamo predložila i do koje bi mjere zakoplicirala sustav. No, vlasti je očito jedino važno što bezbolnije riješiti produženu primjenu kolektivnih ugovora. A to, što će donijeti neprimjenjiv zakon o reprezentativnosti valjda će se rješavati »u hodu« – bezbrojnim izmjenama i dopunama. (Gabrijela GALIĆ)