Foto: Google DeepMind / Unsplash
Izvor: NACIONAL.HR
Zbog uvođenja umjetne inteligencije u Hrvatskoj bi se do 2030. moglo izgubiti više od 280.000 radnih mjesta, ali će to potaknuti i transformaciju rada i stvoriti nova radna mjesta. Stručnjaci za B&B otkrivaju zamke i prednosti nove ekonomije
Očekuje se da će u svijetu do 2030. biti ukinuto 92 milijuna radnih mjesta zbog umjetne inteligencije i automatizacije, ali i da će se otvoriti 170 milijuna novih radnih mjesta potaknutih razvojem umjetne inteligencije i novih tehnologija.
To znači da je rezultat 78 milijuna više radnih mjesta nego što će ih nestati, a nova stvarnost će biti snažna potreba za prekvalifikacijom radnika i razvojem novih vještina i zanimanja. U Hrvatskoj bi se moglo izgubiti više od 280.000 radnih mjesta do 2030., najviše u sektorima s ponavljajućim i rutinskim zadacima, kao što su proizvodnja, administracija, veleprodaja i ugostiteljstvo.
To su podaci koje je s nama podijelila Vesna Mamić, predsjednica Hrvatskog sindikata telekomunikacija koji je prošlog tjedna, u suradnji s Nezavisnim hrvatskim sindikatima, organizirao panel raspravu „Utjecaj umjetne inteligencije na dostojanstvo rada“.
Kako kaže, iako o otkazima zbog automatizacije i uvođenja umjetne inteligencije ima malo statističkih podataka, osobito za Hrvatsku, znamo da je sredinom 2024. godine tvrtka Transcom Worldwide u Hrvatskoj zatvorila projekt Klarna na kojem je radilo oko 200 radnika jer je švedska tvrtka Klarna raskinula ugovor o poslovnoj suradnji zbog zamjene agenata u službi za korisnike umjetnom inteligencijom. Radnici Transcom Worldwide su, govori nam Vesna Mamić, djelomično prebačeni na druge projekte, a djelomično su dobili poslovno uvjetovane otkaze uz otpremninu.
Objasnila je da su radna mjesta agenata u službi za korisnike ona na kojem razne kompanije uvode umjetnu inteligenciju. Tako je u Hrvatskom Telekomu testirana mogućnost uvođenja virtualnih agenata Adriana i Adriane koji su se pokazali daleko učinkovitiji i brži od čovjeka, a da preko 80 posto korisnika nije bilo svjesno da razgovara s umjetnom inteligencijom.
‘Zamjena poslova tek je vrh ledenog brijega. Algoritamski menadžment preuzet će donošenje odluka i upravljanje radnicima’
„Zagrebačka banka također ima virtualnog agenta Miu koja je korisnicima na raspolaganju 24 sata. Zanimljiv je slučaj korištenja umjetne inteligencije u Deutsche Telekomu koji je pomogao 8000 agenata koji rade na terenu i u pozivnim centrima da unaprijede svoje vještine kako bi bolje zadovoljili potrebe korisnika. Nije pitanje hoće li, već kada će umjetna inteligencija naučiti dovoljno podataka da umjesto pomagača zamijeni većinu agenata u korisničkoj podršci. Općenito govoreći, prema onome što umjetna inteligencija može raditi, ugrožena su baš sva radna mjesta. Kojom brzinom će to ići u sferi je nagađanja i procjena. Također, nagađa se koja radna mjesta će nestati i koja radna mjesta će se pojaviti. I to je teško predvidjeti, baš kao što ljudi koji su se vozili u kočijama koje su vukli konji po utabanim stazama nisu mogli ni zamisliti koja radna mjesta će se stvoriti kada kočije počnu mijenjati automobili. Jesu li mogli zamisliti vulkanizera ili asfaltere?“ zapitala se naša sugovornica.
Psiholog Zvonimir Galić s Katedre za psihologiju rada i ergonomiju Odsjeka za psihologiju FFZG-a ovom se temom bavi relativno intenzivno od 2003., od kada vodi projekt Hrvatske zaklade za znanost o implementaciji rješenja umjetne inteligencije u mjerenju psihičkih karakteristika u svrhu selekcije zaposlenika. Osim toga, već niz godina je suvoditelj, s Ninom Pološki Vokić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, interdisciplinarnog studija ”Upravljanje ljudskim potencijalima”, zbog čega mora cijelo vrijeme pratiti sve ključne trendove na tržištu rada.
Govoreći o eventualnim primjerima ljudi koji su izgubili ili bi mogli izgubiti radna mjesta, rekao je da su njegovi primjeri anegdotalni i da se odnose na to da su neki prevoditelji i grafički dizajneri primijetili da imaju manje posla. Možda najuvjerljivije priče čuo je iz svijeta ljudskih potencijala, vjerojatno jer se radi o sektoru kojim mu je najbliži i o kojemu najviše zna. Jedna od njegovih suradnica koja radi u Ujedinjenom Kraljevstvu rekla mu je da su firme koje se bave regrutacijom i selekcijom izložene značajnom ”downsizingu”, odnosno smanjenju opsega posla, kao posljedici razvoja umjetne inteligencije. Zajedničko svim ovim pričama je po njegovu mišljenju da se to odnosi na jednostavnije poslove koje obavljaju mlađi radnici i na njima „peku“ zanat za buduću karijeru. Eksperti u bilo kojoj domeni još se ne čine, smatra Zvonimir Galić, značajnije ugroženima.
Koji bi poslovi mogli biti pogođeni i u kojoj mjeri?
„Moj temeljni strah je vezan uz radna mjesta koja će nestati. Da odmah bude jasno, ne mislim da će svi poslovi nestati ni da će nas umjetna inteligencija lako zamijeniti. Ali prilično argumentirano je moguće tvrditi da će iste poslove moći raditi značajno manji broj ljudi. Međunarodni monetarni fond u prošlogodišnjem izvještaju tvrdi da će 40 posto poslova globalno biti ‘pogođeno’ umjetnom inteligencijom. Istovremeno, Darren Acemoglu, prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, baš za odnos tehnologije i ekonomskog razvoja, taj postotak procjenjuje na 20-ak posto. Mene muči to što se mi kao društvo variramo između ‘AI hypea’ i potpunog ignoriranja teme. Ja sam negdje uz Acemoglua, značajan broj radnih zadataka bit će moguće automatizirati uz pomoću raznih alata umjetne inteligencije pa će to onda imati i značajan učinak na sve nas na tržištu rada“, odgovorio je Galić.
‘Najugroženija su radna mjesta na srednjim razinama hijerarhije. Neki autori to nazivaju ‘masakr Dilberta”, kaže Galić
Kako je rekao, umjetna inteligencija utječe na tržište rada jer uspijeva riješiti neke kognitivne zadatke koje su prije mogli izvršiti samo ljudi:
„To treba razlikovati od ranije automatizacije u kojoj su jednostavne manualne poslove poput varenja i farbanja zamijenili roboti. U tom smislu, ova promjena je sveobuhvatnija jer zahvaća radna mjesta na svim razinama organizacijske hijerarhije. Dapače, prema trenutačnim simulacijama, najugroženija su ona koja se nalaze na srednjim razinama organizacijske hijerarhije i uključuju izradu prezentacija i izvještaja. Ovo neki autori zovu Masakrom Dilberta prema popularnom američkom novinskom stripu. Složenija radna mjesta sa značajnom psihomotoričkom komponentom kao što su, primjerice, majstori i čistačice još nisu ugroženi jer bi razvoj umjetne inteligencije trebao pratiti dodatni razvoj u robotici. Konačno, zanimanja koja uključuju snažnu interpersonalnu komponentu još su daleko od ukidanja. Doduše, i tu je pitanje do kada.“
Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, podsjetio je na činjenicu da smo prije pola stoljeća u tiskarama imali desetke radnika koji su doslovce slagali metalna slova, a u novije vrijeme već godinama imamo CTP sustave koji pripremu šalju direktno s računala na ploče za otisak te isti posao izvrši nekoliko grafičara. Kako kaže, mogućnosti strojeva i automatizacija procesa su neusporedive, broj radnika je višestruko smanjen u svim procesima od tiska do dorade, u kojoj je ipak ostao nešto veći broj radnika.
„Iako poslovi postaju nešto fizički lakši, stalno se podiže tempo rada, smanjuju se ekipe za strojevima, forsira se učinkovitost na štetu otpornosti i elastičnosti. Čim nekoliko radnika ispadne iz zupčanika, nužna fleksibilnost nastoji se premostiti izvanrednim angažmanom i dodatnim opterećenjem preostalih radnika. Umjetna inteligencija ulazi u obradu fotografija, ali i njihovo kreiranje, a postoje programi koji danas nude tipske prijelome cijelih novina. Koliko daleko idu promjene možda najbolje oslikava višemjesečni masovni štrajk stotinu i više tisuća medijskih radnika u Hollywoodu, odnosno u SAD-u, proveden 2023. godine. Tada su, između ostalog, scenaristi tražili jasna ograničenja za umjetnu inteligenciju u području njezina učenja i zamjene pisanja scenarija, a glumci su ustali protiv pokušaja uzimanja njihovih 3D hologramskih otisaka kako bi umjetna inteligencija stvarala nove sadržaje na njihovim modelima“, rekao je Hanzalek.
Govoreći o utjecaju umjetne inteligencije na poslove u novinarstvu, Hanzalek je prvo ocrtao današnji medijski kontekst. Tako je rekao da se danas većina informacija čita na mobitelima, čitatelji su sve površniji, traže kratke i bombastične naslove, a nakon pete rečenice idu na iduću vijest. Društvene mreže su, istaknuo je Hanzalek, omogućile svima da postanu kreatori sadržaja, pa danas svi na neki način misle da su postali „novinari“. Ta mogućnost izražavanja jest demokratska, povećala je količinu informacija, ali im je debelo srozala kvalitetu. Čak i umjetna inteligencija, dodao je, počinje kreirati vijesti, a mi sve manje pitamo jesu li istinite, važno je da nam privlače pažnju ili zabavljaju.
Uz takav sadržaj, na društvenim mrežama svatko postaje i urednik onoga što prati.
„S obzirom na naše preferencije, algoritmi nas pune istim temama, vijestima i sadržajem usklađenim čak i prema našim stavovima. Tako mi pogonjeni algoritmima svakodnevno stvaramo vlastitu iskrivljenu sliku svijeta. Nije čudo da u tom sve glasnijem šumu dezinformacija, u kojem svatko čuje ono što želi, društvo ponovno postaje sve više polarizirano. Stručno, analitičko i pouzdano novinarstvo ugroženo je i to opasno. Nažalost, to mnogima nije više važno, jer istina više nije važna. Stoga se već sada suočavamo s pokušajima nekontroliranog ulaska umjetne inteligencije i u sve pore novinarstva, a protiv čega se otvoreno bore kolege iz Sindikata novinara Hrvatske. Traže zaštitu novinarskog rada, između ostalog i od njegova neovlaštenog korištenja za učenje umjetne inteligencije. Ističu važnost istinitosti, točnosti, nepristranosti, odgovornosti za informaciju i zaštite izvora u novinarstvu. Zahtijevaju punu transparentnost i jasnu oznaku svake informacije koja je nastala putem umjetne inteligencije, uključujući naravno i ‘deepfake’. U konačnici, svaku uređivačku politiku, njezin rad i odgovornost, može nositi samo čovjek“, rekao je Hanzalek.
I Vesna Mamić i Hanzalek upozorili su na veliki problem koji se pojavljuje kada je riječ o korištenju umjetne inteligencije u odnosima poslodavaca prema radnicima. Hanzalek je istaknuo da je zamjena poslova tek vrh ledenog brijega i da je veći dio, za mnoge još ispod površine, tzv. algoritamski menadžment koji bi mogao uskoro ući u sve faze radnog odnosa. Te faze su zapošljavanje, donošenje odluka i upravljanje radnim procesima i upravljanje učinkom, odnosno nadzor i ocjena radnika.
Hanzalek: ‘Bojim se da će dio radnika biti u riziku da postane pripomoć za umjetnu inteligenciju, poput ‘digitalnih magaraca”
Hanzalek je rekao da algoritmi ne smiju postati alibi poslodavcu i menadžeru, odnosno poslodavac ne smije reći da nije on taj koji kritizira radnike, otpušta ih ili im uskraćuje prilike, već algoritam. Voditelj kao čovjek, smatra on, nikada ne smije biti izbačen ni iz postupka provjere učinka jer u protivnom postoji veliki rizik da se radnici odvoje, da u njima rastu osjećaji da je njihov poslodavac hladan i neosoban, da iskrive svoje ponašanje prema pogađanju samo ciljeva izmjerenih algoritmom te da u suštini ne brinu o obavljanju posla i cjelovitom osobnom razvoju.
„Ovi algoritmi potencijalno mogu omogućiti kontinuirano prikupljanje većeg broja podataka o uspješnosti radnika, biti podrška ljudskim rukovoditeljima u odnosima prema radnicima, ali samo s ciljem pomoći u uočavanju obrazaca, otkrivanju problema koje ljudski rukovoditelji ne bi primijetili, identificiranju radnika kojima je potrebna dodatna obuka ili pomoć. Dodatni podaci mogu pomoći menadžerima da shvate kako njihovi izravni izvještaji najbolje djeluju i koji će stilovi upravljanja ili trenerski savjeti biti učinkoviti i dobrodošli kod radnika. Uvijek prikupljanje i analiza podataka moraju biti proporcionalni, transparentni i dovoditi do konstruktivnih povratnih informacija poslodavca i odluka koje vodi i daje čovjek. Svi alati moraju biti postavljeni ispravno, pošteno i pravedno, a poslodavci trebaju s radnicima i njihovim predstavnicima voditi otvorene rasprave o uvođenju i korištenju svih novih tehnologija“, rekao je Hanzalek.
Naglašava da je umjetna inteligencija prije svega, i barem zasad, samo alat i da se ona može različito koristiti, biti i opasnost i prilika.
„Poput atomske energije, kojom je čovjek učinio dobro, ali još više zla. Stoga je presudno u čijim je rukama umjetna inteligencija i zašto se koristi. Bude li korištena u korist čovjeka i društva, ona je prilika da se čovjeku olakša rad i život. Bojim se da idemo u smjeru korištenja umjetne inteligencije u korist elita, kapitala i profita. Tada ona predstavlja realnu opasnost da se čovjeku oteža pozicija u radnom odnosu, da se ljudima oduzme rad i mnoge gurne na margine društva. Bojim se i da će dio radnika biti u riziku da postane pripomoć za umjetnu inteligenciju za njezino kretanje i fizički otisak u realnom svijetu, poput njezina ‘digitalnog magarca’. Umjetna inteligencija je na sreću još uvijek zarobljena u računalu, nespretna je u korištenju vlastitog skeleta i njezina egzistencija je zasad podložna temeljnoj kontroli čovjeka. Ako joj dozvolimo da ovlada svime, tada nećemo samo ugroziti radna mjesta, već i vlastitu vrstu“, zaključio je Hanzalek.