UNOSAN POSAO
Voda je odavno postala “zlata vrijedan resurs”
Autor: Vanja Deželić (Politika+) – Voda je još uvijek javno dobro u Hrvatskoj i dostupna je svima, ali otkad se pojavio prijedlog Zakona o strateškim investicijama mnogi strahuju da bi se to moglo promijeniti – na gore. Primjeri iz svijeta dokazuju da prilikom privatizacije vode stvari postaju drastično lošije po stanovništvo, a u oko bode činjenica da iza svake velike korporacije koja obavlja privatizaciju stoji ni manje ni više no Svjetska banka. U trenutku kad više od petine čovječanstva ima problema u opskrbi pitkom vodom, ona postaje resurs od iznimnog značaja i na njega je vrijedno položiti ruke. Problema čak nisu lišeni ni u razvijenoj Europi, gdje čak 41 milijun nesretnika nema pristup pitkoj vodi. Ali da netko ne bi krivo shvatio, vode na Zemlji ne nedostaje, problem je u kvaliteti koja se drastično smanjila i ostavlja negativne posljedice po zdravlje.
Stoga malo koga čudi što Svjetska banka ima prste u tome, jer ako može regulirati tijek i količinu novca koji cirkulira zemaljskom kuglom, zašto ne bi to isto činila i s pitkom vodom? A sve je počelo, barem za javnost, u Boliviji 1997. godine. Francuska kompanija Suez-Lyonnaise je u tu temlju stigla kada je predsjednik Sanehez de Lozada poticao privatizaciju. Iskoristili su priliku za enormnu zaradu i pritom ljude bacili u očaj. U nekim dijelovima zemlje voda je poskupjela čak 600 posto (!), a višestruko su povećane i cijene priključka na vodu. Sve se to odvijalo pod prijetnjom Svjetske banke, koja je bolivijskoj vladi ukidanjem financijske pomoći.
Bolivija nije jedina, nakon nje u javnost su stigle i brojke o tome što megakorporacije Suez-Lyonnaise i Veolia Environnement imaju u svijetu. Prisutne su u više od stotinjak zemalja svijeta. Veolia Environnement distribuira tri bilijuna litara pitke vode godišnje i prikuplja dva bilijuna litara iskorištene vode. Čak od 1999. snadbijeva američke potrebe vodom – US Filter.
Nije se više moglo ni prikrivati što se dogodilo na Filipinima 1995., kad su Bechtel (američka kompanija) i Suez za 235 milijuna eura dobili pravo na pitku vodu. Cijene priključaka skočile su i do 700 posto, a oko 30 posto stanovništa tad, a i danas, još uvijek nema pristup pitkoj vodi u svojim kućanstvima! Naravno, sve to konstantno dovodi do sukoba.
A kad se spominju sukobi, zanimljivo je da se baš Svjetska banka upustila u analize vezane uz vodu pa je tako navela da će se u 21. stoljeću voditi rat zbog pitke vode, a UN pak predviđa sukobe na tristotinjak mjesta na planetu upravo zbog vode. Većih sukoba u razvijenim zemljama nema jer zakoni sprečavaju malverzacije kao u Boliviji i u Africi, dijelovima Azije i ostatku Južne Amerike, gdje vlasti baš i nemaju razumijevanja za pravila, a velike kompanije imaju još i manje. Tako u slabo razvijenim dijelovima Afrike ljudi imaju kartice za vodu, koje koriste na dostupnim pumpama. Poanta svega jest da ako novca nemaš tada ne možeš ni piti vodu.
Vrlo zanimljivo jest i to što se Svjetska organizacija za upravljanje vodnim resursima (WWC) nalazi pod direktnom kontrolom korporacija kao Suez-Lyonnaise i Veolia Environnement, a posrednik u dobivanju novih tržišta jest Svjetska banka. Primjer koji je vrlo blizu Hrvatskoj jest onaj nedavni, kad je Svjetska banka dodijelila sto milijuna eura poticaja istočnoeuropskom ogranku Veolije – tvrtki Veolia Voda. Taj poticaj nije bio namijenjen za razvoj koji će omogućiti dostupnost pitke vode stanovništvu već maksimalizaciji profita kroz privatizaciju.
U cijelu priču uklapa se svjetska kriza jer zemljama koje su u krizi lako je nametati uvjete za financijsku pomoć pa tako Svjetska banka lakše “gura” na vodom bogata područja korporacije koje to područje žele iskoristiti. I dok stručnjaci i analize pokazuju da je privatizacija voda korak prema katastrofi, od one ekološke do one zdravstvene i financije, Svjetska banka samo više trlja ruke jer što je situacije teža profit samo raste… Pitanje jest – do kada?