ŠTO DONOSI LIBERALIZACIJA
AUTOR Dijana Jurasić
70.800 državljana trećih država trenutačno boravi u RH, njih 10.200 ima stalni boravak. 40.148 ljudi lani se iselilo iz RH, a doselilo 37.726 ljudi među kojima 27.834 stranca
(VEČERNJI LIST) – Sve uređene države EU imaju imigracijsku politiku odnosno širu migracijsku, a u Hrvatskoj, koja nema nikakvu, od sljedeće godine bit će ukinute kvote na zapošljavanje stranih radnika iz trećih zemlja ako u Saboru prođe liberalni prijedlog Zakona o strancima koji bi mogao spustiti cijenu rada i potaknuti dodatno iseljavanje hrvatskih građana.
Kakva nam politika treba?
Prijedlog Zakona o strancima nije dobio zeleno svjetlo ni na Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i pitanje je što ćemo dobiti krajnjom liberalizacijom uvoza radnika, a što izgubiti? Kakva migracijska, odnosnoimigracijska politikatreba Hrvatskoj vodeći računa o tome da imamo manje od četiri milijuna ljudi, da iseljavanje nije zaustavljeno i da u zemlji imamo gotovo 71 tisuću radnika iz trećih zemalja s privremenim i stalnim boravkom?
Ni građanima ni odgovornoj vlasti ne može biti svejedno useljavamo li samo jeftinu radnu snagu ili smo u stanju kao razvijene zemlje privlačiti i mlade i obrazovane ljude izadržati svoje stanovništvo. Lani se iz Hrvatske iselilo 40.148 ljudi, 32.453 hrvatskih državljana (80,8%) te 7667 stranaca, a doselilo 37.726 ljudi među kojima je bilo 27.834 stranaca (73,8 %) i samo 9882 hrvatska državljanina. Usporedbe radi, od 2013. do 2016. u Hrvatsku se u prosjeku doseljavalo 10-ak tisuća ljudi godišnje, a prvi skok doseljenika imali smo 2018. No podaci su nam za 2018. pokazali da Hrvatska privlači slabije obrazovane jer od 43.219 stranaca kojima je te godine odobren privremeni boravak samo je njih 2064 imalo visoku i višu stručnu spremu. Najviše ih je bilo sa srednjom školom, više od 23 tisuće, a nepoznatog obrazovanja gotovo 9000, dok ih je s osnovnom školom bilo 2690. Lani smo najviše stranih doseljenika imali iz BiH, Srbije, Kosova, Azije, Sjeverne Makedonije i Ukrajine. No kakvog su obrazovanja i dobi, to ćemo saznati kad nam MUP dostavi podatke, no nije za očekivati promjenu trenda jer i iz susjednih zemlja kao i iz naše mladima i obrazovanima su privlačnije razvijene zemlje EU.
Prema prijedlogu Zakona o strancima od 2021., na zahtjev poslodavaca dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja može se izdati ako Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavi MUP-u pozitivno mišljenje za zapošljavanje nakonprovedbe testa tržišta radakoji znači provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada. Ako domaćih radnika nema ili ih nema zato što poslodavci nude niske plaće i loše uvjete rada mogu slobodno uvoziti strane. Za zapošljavanje sezonaca u ugostiteljstvu, poljoprivredi, šumarstvu na tri mjeseca poslodavcima neće trebati ni pozitivno mišljenje HZZ-a, što znači da ćemo ubuduće biti pošteđeni svjedočenja domaćih sezonaca u turizmu koji rade po 10-12 sati bez slobodnog dana i na niskim plaćama jer će ugostitelji taj problem riješiti uvozom stranih. Usto, u nizu deficitarnih zanimanja prema Zakonu o strancima Upravno vijeće HZZ-a može odlučiti da za neka zanimanja poslodavcima za uvoz radnika ne treba ni pozitivno mišljenje HZZ-a. Kad bi to dovelo do uvoza obrazovanih i stručnih u Hrvatsku i u javni sektor, profitirali bismo, no ne slovimo za zemlju u koju ti radnici hrle.
Demograf Anđelko Akrap upozorava da migracijsku politiku na pritisak poslodavaca ne može voditi MUP jer se ona treba temeljiti na dogovoru države, sindikata i poslodavaca. U Hrvatskoj, dodaje, treba biti dodatno oprezan zbog krajnje loše demografske situacije i iseljeničkih prostora.
– Totalna liberalizacija uvoza radne snage kratkoročno je poželjna poslodavcima, ali nije ni njima dugoročno. Takva liberalizacija uvoza radnika ruši cijenu rada u Hrvatskoj u odnosu na razvijene zemlje EU u koje se naši građani iseljavaju i sigurno će doprinijeti daljnjem iseljavanju građana među kojimaiseljavaju mladi i obrazovani. Time se, ne omalovažavajući nikoga, provodi supstitucija kvalitetnije radne snage onom manje kvalitetnom. Osobito treba voditi računa što će se dogoditi s iseljeničkim krajevima Hrvatske kad padne cijena rada zbog uvoza jeftine radne snage. Hrvatska mora oblikovati migracijsku politiku u okviru koje je i imigracijska i razvojna politika i to treba biti strogo regulirano jer je to pitanje budućeg razvoja zemlje i nacionalne sigurnosti. Moramo imati dugoročnu strategiju gospodarskog razvoja u sklopu kojeg je i demografska politika – kaže Akrap dodajući da se prostorni aspekt razvoja ne može prepustiti poduzetnicima i takva liberalizacija tržišta rada neće riješiti naše probleme.
I članovi Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost istaknuli su da je Zakon o strancima kompleksan, ključan na više društvenih i gospodarskih razina, ima važnu ulogu za upravljanje demografskim kretanjima u Hrvatskoj, zato je važna temeljita rasprava o njemu.
I demograf Stjepan Šterc ističe da ne može MUP voditi imigracijsku politiku.
– Mi uz klasičnu populacijsku politiku moramo imati selektivnu imigracijsku kakvu imaju sve uređene zemlje. Lani je započela supstitucija stanovništva jer se broj stranih useljenika približiobroju iseljenih naših građana i ne možemo useljavati ljude bez plana i bez imigracijske politike koja podrazumijeva da moramo znati koji profil radnika nam treba, kojeg obrazovanja, za koje točno poslove i djelatnosti i u koje dijelove zemlje će se useljavati. To bi trebao biti posaoDržavnog ureda za demografiju. Ne mogu poslodavci diktirati useljeničku politiku na način da uvoze jeftinu radnu snagu jer bez selektivne imigracijske politike neće biti revitalizacije zemlje ni razvoja. Nužno je voditi računa o demografskim kretanjima jer se brzo može dogoditi da broj stranih useljenika premaši broj iseljenika. Uz ovakav trend sa sadašnjih 2% stranih radnika za sedam godina imat ćemo ih 400 tisuća iz trećih zemalja, a možda i više, dok se hrvatsko stanovništvo zbog iseljavanja i pada nataliteta stalno smanjuje – kaže Šterc
Treba paziti i na iseljavanje
I demograf Marin Strmota ističe da MUP ne može biti nositelj imigracijske politike koja podrazumijeva razvojnu i redistribucijsku politiku razmještaja useljenika.
– Zakon o strancima samo je instrument za provođenje imigracijske politike koju mi nemamo. Bitno je i tko će diktirati potrebe tržišta rada za uvozom radnika i hoće li to biti samo poslodavci? Tko će upravljati integracijom useljenika? Mi nemamo glavu i rep imigracijske politike. Za imigracijsku politiku važno je znatitko njome upravlja, tko će biti ljudi koji će se useljavati i na koja područja Hrvatske? Moramo imati i redistributivnu politiku razmještaja useljenika, znati koju radnu snagu trebamo, gdje će ti ljudi živjeti, hoće li živjeti u limenkama ili kontejnerima? Moramo imati i dugoročnu strategiju razvoja. Nije useljenička politika samo otvoriti granice, pa tko nam dođe na manju plaću, a ne vodeći računa tko se iseljava od naših građana i zašto ulažemo u obrazovanje ako će mladi otići? Takvo nešto nema ni jedna zemlja – kaže Strmota.
Ne možemo, zaključuje, očekivati da ćemo sve probleme riješiti osobitouvozom jeftine radne snagekoji ne doprinosi razvoju zemlje. Slaže se da će, ako uvozimo jeftinu radnu snagu, padati cijena rada ili će se plaće zadržati na niskim razinama što opet doprinosi iseljavanju naših ljudi.