(NOVI LIST) – Četvrtina europskih radnika suočava se sa stresom na radnom mjestu cijelo vrijeme ili većinu vremena provedenog na poslu, a gotovo jednak udio radnika svjedoči kako posao utječe negativno na njihovo zdravlje. Monoton posao i, s druge strane, visok intenzitet rada, kratki rokovi za obavljanje poslovnih zadataka, neravnoteža između posla i privatnog života – sve su to psihosocijalni rizici koji pridonose razini stresa na radnom mjestu. Ti rizici ne zaobilaze radnike niti jedne od zemalja Europske unije. Europski tjedan sigurnosti i zdravlja na radu obilježava se svake godine u listopadu. Zadnjih godina je u fokusu interesa zaštite zdravlja i sigurnosti na radu i stres. Kako je riječ o rastućem problemu ne čudi da se tijekom ove i iduće godine provodi kampanja pod nazivom Upravljanje stresom za zdravija radna mjesta. Naime, riječ je o drugom najčešćem prijavljenom zdravstvenom problemu vezanom uz rad u Europi. Smatra se da je stres, uz psihosocijalne rizike, odgovoran za više od polovicu izgubljenih radnih dana.
Dakle, ponavljajući i monotoni poslovi su među najčešćim rizicima na radnom mjestu, a njima se pridružuje i visoki ritam rada. Prekovremeni rad, pokazuju ovih dana publicirani podaci o psihosocijalnim rizicima povezanim s radom, prijavljuje manje radnika. No, nesigurnost radnog mjesta povećala se u cijeloj Europi dok se intenzitet rada snažno povećao posebice u tvrtkama koje se bore opstati u uvjetima ekonomske krize. U Hrvatskoj se, primjerice, radna snaga od početka krize do prije dvije godine smanjila za više od 10 posto, a to znači i da su oni koji su uspjeli zadržati posao pod većim pritiskom. Istovremeno, čak 64 posto radnika u Hrvatskoj navodi da njihov posao ukjučuje monotone radnje.
No, ti su podaci prikupljani prije nekoliko godina, u vrijeme dok je domaće tržište rada kreirao rigidni Zakon o radu (ZOR). On je u međuvremenu izmijenjen pa već dva mjeseca na tržištu rada vladaju daleko labaviji odnosi. Primjerice, radnik preko agencije može biti ustupljen tri umjesto maksimalno jednu godinu, njegovi uvjeti rada mogu biti ugovoreni nepovoljnije. Dok nije ustupljen pravo na naknadu plaće, u prosjeku tri zadnje isplaćene, ima samo ako je u agenciji zaposlen na neodređeno vrijeme. Uvedena je mogućnost dopunskog rada za zaposlene, a to u praksi znači da se može raditi za dva poslodavca, ili dva i više poslodavaca ako je radnik zaposleni u nepunom radnom vremenu. Tu je i mogućnost preraspodjele radnog vremena na 50, odnosno 60 sati tjedno ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom, pa i banka sati, odnosno nejednak raspored radnog vremena koji se ugovora kao ukupan fond sati. Olakšano je i zapošljavanje kod više poslodavaca u nepunom radnom vremenu…
Sve mjera do mjere koja bi se i te kako mogla odraziti na zdravlje radnika na radnom mjestu. I rastući stres koji je, prema pokazateljima, uzročnik i niza bolesti, jednako kao što može biti i »okidač« nesreća na radnom mjestu. Istovremeno, Hrvatska je jedna od zemalja u kojoj je upravljanje psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu još uvijek stran pojam. Nekada davno pod to su se mogle svesti »izvanškolske aktivnosti« poput plaćenih sportskih aktivnosti ili tečajeva jezika koje je poslodavac osiguravao svim radnicima. To je prošlost. Radnik je danas uglavnom potrošna snaga, pa kada pregori doći će drugi.