Izvor: FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić
U listopadu krizne 2014. bilo je nešto više od 30 000 radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne, a danas ih je 250 000. Nije riječ samo o življem gospodarstvu, već i povećanju postotka slabije plaćenih.
Građevinski radnici u visokogradnji i niskogradnji, specifično zidari, fasaderi, armirači i betonirci te tesari su uz čistačice, konobare i pomoćne konobare, kuhare i pomoćne kuhare, dostavljače, sobarice, skladištare, pekare, bravare, zavarivače i elektroinstalatere – bila najtraženija zanimanja u 2024. godini. Podaci su to Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).
Njihove prosječne bruto plaće kretale su se od 865,40 eura bruto za dostavljače (25,4 eura više od lani propisane bruto minimalne plaće) do 1.049,68 eura bruto za kuhare (209 eura više od bruto minimalca).
Ti podaci proizlaze iz HZZ-ove statistike provedenih testova tržišta rada i radnih dozvola, odnosno obaveznih ugovora o radu koje poslodavac treba priložiti za svakog radnika kojeg namjerava angažirati iz treće zemlje.
Siječanjski podaci HZZ-a pokazuju kako su i na početku 2025. godine poslodavci najviše tražili istu vrstu radnika kao i prošle godine, iako su zamjetna i sezonska kretanja. Tako su se u siječnju nešto više tražili radnici u ugostiteljstvu te poljoprivredi. Prosječno ugovorene bruto plaće porasle su u odnosu na prosjek 2024. godine, ali sporije od rasta minimalne plaće.
Bruto minimalna plaća 970 eura
Bruto minimalna plaća u ovoj godini iznosi 970 eura, odnosno oko 750 eura neto, ovisno o tome gdje je radnik prijavljen. Čistu minimalnu plaću, prema HZZ-ovim podacima, u siječnju su ugovarali poslodavci koji angažiraju radnike u poljoprivredi. Za ostala tražena zanimanja prosječne bruto plaće su donekle rasle ili su rasle neproporcionalno rastu minimalne plaće.
Primjerice, prosječno ugovorena plaća za dostavljača na početku godine ugovarana je u iznosu od 975,56 eura ili 5,56 eura bruto više od minimalne plaće (lani je bila 25,4 eura viša). Prosječna bruto plaća radnika u visokogradnji lani je bila 86,5 eura viša od minimalne plaće, a u siječnju ove godine tek nepunih 17 eura. Slično je i s prosječnim plaćama sobarica. Zidari i tesari lani su prosječno ugovarali 130 eura višu bruto plaću od minimalne, dok su u siječnju ove godine te bruto plaće prosječno više za 40 eura od minimalca.
Prosječna bruto plaća kuhara lani je bila gotovo 210 eura viša od minimalne plaće, a sada je tek 153 eura, dok je konobar lani ugovarao prosječno 158 eura više od minimalne plaće, a u siječnju tekuće godine tek 84 eura.
Minimalac prima gotovo 250 tisuća radnika
Podaci HZZ-a ne otkrivaju kompletnu sliku o plaćama, ali ukazuju na trendove, posebno u djelatnostima u kojima Hrvatskoj kronično nedostaje radne snage i koje karakteriziraju niska radnička primanja u razini minimalne plaće ili tek nešto iznad njenog iznosa.
Nakon šest godina duboke recesije koja je Hrvatsku zahvatila 2009. godine, uslijed tadašnje globalne ekonomske krize, ekonomija se postupno s 2015. godinom počela oporavljati. S njenim oporavkom pojačala se potražnja za radnicima i rastom plaća zbog nedostatka radne snage. No, oporavak gospodarstva i rast zapošljavanja doveo je i do rasta broja radnika u najnižoj platnoj skupini. Radnika koji rade za minimalnu plaću ili plaću tek nešto višu od minimalne.
Kada je Vlada lani donijela odluku o rastu bruto minimalne plaće u 2025. godini za 130 eura, odnosno s 840 na 970 eura navela je podatak kako u tom trenutku bruto plaću do 970 eura prima gotovo 250 tisuća radnika – 200 tisuća kod pravnih osoba te 50 tisuća kod fizičkih osoba.
Zbog toga su za poslodavce u prerađivačkoj industriji uvedene kompenzacijske mjere pa država poslodavcima koji zatraže pomoć „pokriva“ razliku rasta bruto minimalne plaće.
Kompenzacijske mjere
No, iako se lani činilo kako će poslodavci masovno tražiti da im država za prva tri mjeseca tekuće godine nadoknadi razliku rasta minimalne plaće (130 eura mjesečno po radniku), to se nije dogodilo. Taj se zahtjev predavao jednokratno, za sva tri mjeseca.
Prema podacima HZZ-a, nadoknadu razlike minimalne plaće zatražila su 502 poslodavca u prerađivačkoj industriji i to za 8 812 radnika. Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS, statistika u nizu), prerađivačka industrija je na kraju 2024. godine zapošljavala 233 497 radnika. To znači da je kompenzacijska mjera zatražena za svakog 26. radnika u toj industriji, ali i da većini poslodavaca u toj industriji nije problem isplatiti uvećanu minimalnu plaću.
Zahtjevi za kompenzaciju razlike bruto minimalne plaće u obradi su i, kako nam je odgovoreno iz HZZ-a, provjerava se pripadnost radnika ciljanoj skupini. A to znači da su zadnja tri mjeseca 2024. godine trebali biti zaposleni kod poslodavca na ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im je u tom razdoblju bruto plaća bila obračunata do 970 eura.
Broj radnika na minimalnoj plaći posljednjih godina rapidno raste. Sustavnih istraživanja i praćenja kretanja obuhvata radnika minimalnom plaćom nema. Osim toga, kada se i iznose podaci o broju radnika koji primaju minimalnu plaću, nedostaje podatak o tome je li riječ o primanju za puno ili nepuno radno vrijeme.
Kada su na Vladi u listopadu prošle godine iznijeli podatak o oko 250 tisuća radnika na minimalnoj plaći također nije bio poznat podatak o tome koliko je tih radnika zaposleno u punom, odnosno nepunom radnom vremenu. No tada je bilo poznato da je u deset godina broj radnika na minimalnoj plaći porastao osam puta.
Naime, u listopadu 2014. godine u Hrvatskoj je bilo nešto više od 30 tisuća radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne plaće. Pokazala je to Studija o učincima minimalne plaće na zapošljavanje, proizvodnost i životni standard radnika u Hrvatskoj koju su 2015. godine proveli istraživači Ekonomskog instituta za potrebe tadašnjeg Ministarstva rada i mirovinskog sustava. U odnosu na ukupan broj zaposlenih tada, udio radnika na minimalnoj plaći iznosio je 3 posto.
Taj podatak ne može se u potpunosti uspoređivati s današnjim stanjem. Naime, 2014. godine Hrvatska je bila u recesiji i do posla se teško dolazilo, za razliku od posljednjih godina u kojima tržište vapi za radnicima. Iako je JOPDD obrazac već tada bio u upotrebi, DZS je do 2016. godine koristio podatke o plaćama iz rezultata godišnjeg i mjesečnih istraživanja. Tako svi podaci o plaćama koji se objavljuju od siječnja 2016. godine nisu usporedivi s ranije objavljivanim podacima, jer se crpe isključivo iz JOPDD obrasca.
Kada je 2017. godine zbog tadašnjeg rasta minimalne plaće Vlada uvodila kompenzacijske mjere za poslodavce, nije bio poznat podatak o broju poslodavaca i radnika na koje bi se mjera odnosila. Tada su u resornom ministarstvu baratali brojkom od nešto više od 76 tisuća radnika na minimalnoj plaći. Toliko je radnika, naime, koncem 2016. primalo plaću u iznosu minimalne ili niže od minimalne plaće, ali se ne zna koliko je tih radnika bilo u punom, odnosno nepunom radnom vremenu te koliko ih je tek povremeno radilo tijekom godine.
U 2016. godini prosječno je bilo zaposleno 1 443 141 osoba (gotovo 101 tisuća više nego u ne sasvim usporedivoj 2014. godini) što znači da je udio radnika s najnižim primanjima u ukupnoj zaposlenosti bio nešto viši od 5 posto.
Od 2017. godine do danas vlada je provela cijeli niz poreznih reformi s ciljem rasterećenja gospodarstva i rasta plaća, a to se odrazilo i na kretanja na tržištu rada. Kako vrijeme prolazi, Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage i pod tim pritiskom, a ne samo zbog poreznih reformi, dolazi do rasta plaća. Istodobno, poslodavci pritišću vladu da liberalizira sustav izdavanja radnih dozvola, odnosno ukine propisane kvote, koje su se primjerice 2019. godine, istopile već sredinom listopada (1, 2, 3, 4, 5).
Broj radnika koji primaju minimalnu plaću od 2016. do 2018. godine gotovo se prepolovio. Prema vladinim podacima u 2018. godini na minimalcu je bilo oko 37 tisuća radnika. Kako je tijekom 2018. godine prosječan broj zaposlenih prešao 1,5 milijuna, udio radnika na minimalnoj plaći pao je na 2,5 posto.
Taj padajući trend zaustavila je kriza izazvana pandemijom koronavirusa koja je dovela do globalnog zatvaranja gospodarstava. Kako bi zadržali radna mjesta tijekom 2020. godine, Vlada je poslodavcima davala izdašne potpore, a broj radnika na minimalnoj plaći na kraju prosinca 2020. godine skočio je na 47 tisuća ili 4,22 posto. Negativan trend nastavio se i u 2021. kada je u prvom kvartalu na minimalnoj plaći bilo više od 52 tisuće radnika ili 4,73 posto svih zaposlenih u zemlji, kako se tada objašnjavalo u nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o minimalnoj plaći.
Trend bujanja slabo plaćenih poslova nastavilo se do današnjih dana. Iako se gospodarstvo oporavilo i radnici su traženi, broj onih s niskim primanjima raste. Dijelom i zbog gotovo potpuno liberaliziranog tržišta radnih dozvola i uvoza radnika iz trećih zemalja koji se uglavnom zapošljavaju na slabo plaćenim radnim mjestima.
Prema zadnjem objavljenom podatku o plaćama, u prosincu 2024. godine prosječna neto plaća u pravnim osobama iznosila je 1 361 euro, odnosno 1 877 eura bruto.
Medijalna neto plaća za prosinac 2024. iznosila je 1 156 eura, odnosno 1 559 eura bruto.
Prema tim podacima, 10 posto najslabije plaćenih radnika primilo je na ruke 747 eura (930 eura u bruto iznosu). U prosincu je ukupno bilo zaposleno nešto više od 1,7 milijuna osoba. Kod pravnih osoba (bez obrta, fizičkih osoba, poljoprivrede) radilo je nešto više od 1,48 milijuna radnika.
Prosječna plaća za prosinac odnosi se samo na pravne osobe, što znači da je nešto više od 148 tisuća radnika u prosincu primilo neto plaću do iznosa od 747 eura. U toj je brojci značajan dio radnika na minimalnoj plaći. Naime, čista minimalna plaća u netu je oko 677 eura, no ona treba biti viša kada se pridodaju povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je zakonski neradan.