Rade, a siromasi

(NOVI LIST) – Radnik na minimalcu ili ispod propisanog minimalnog primanja, nema nikakve teorije preživjeti od plaće do plaće. Koliko god stezao remen i smanjivao svoje troškove
Gotovo 75 tisuća zaposlenih, prema podacima Regosa, prima plaću do iznosa minimalca. A od tog ukupnog broja radnika s plaćom do razine minimalca, čak ih polovica prima i niže od minimuma s kojim je upitno može li se i koliko poživjeti. Za preko 100 tisuća radnika država, pak, za sada nema pouzdanih podataka o tome je li im poslodavac uplatio plaću i je li uopće na tu plaću obračunao i uplatio obavezne poreze i doprinose.

Naprosto, poslodavci kod kojih ti radnici rade ne dostavljaju obaveznu dokumentaciju nadležnim službama i u njihovim slučajevima tek treba utvrditi kako posluju. Tih preko 100 tisuća radnika, tako nisu niti uključeni u podatke o distribuciji osiguranika prema visini obračunate osnovice, odnosno plaće.

Najveći broj radnika, njih gotovo 667 tisuća, smješten je u široki raspon primanja između minimalca do maksimalno nešto više od 7.750 tisuća kuna bruto ili u netu nešto više od 5,4 tisuće kuna pod pretpostavkom da plaćaju prosječan iznos prireza. Tako je najveći broj radnika negdje na razini prosječne plaće u državi. Međutim, ti su podaci varljivi jer su u toj grupi i radnici koji primaju tek kunu iznad minimalca, odnosno i preko tri tisuće kuna manje od državnog prosjeka.

No, držimo li se podataka kako ih statistika navodi, ispada da gotovo 750 tisuća radnika ili više od polovice zaposlenih mjesečno zaradi do iznosa prosječne plaće. Dakle, više od polovice zaposlenih u zemlji sa svojim primanjima ne može pokriti iznos prosječne sindikalne košarice minimalnih troškova. Naravno, onaj radnik s prosječnom plaćom lakše će otplivati kroz mjesec, no onaj na minimalcu ili ispod propisanog minimalnog primanja, nema nikakve teorije preživjeti od plaće do plaće. Koliko god stezao remen i smanjivao svoje troškove. A prosječni neto minimalac kreće se oko 2,2 tisuće kuna. A od tog iznosa za prehranu bi radnik trebao izdvojiti oko 870 kuna ili 29 kuna po danu. Naime, svi sindikalni izračuni kazuju kako je Hrvatska još uvijek zemlja u kojoj su troškovi prehrane u potrošačkoj košarici izuzetno visoki i predstavljaju gotovo 40 posto mjesečnih troškova. No, mnogim radničkim obiteljima i tih je 29 kuna po danu nedostižan san.

Svaki jedanaesti umirovljenik ili radnik ima blokiran račun, prozlazi iz podataka Financijske agencije. Krajem veljače, naime, 218.780 građana imalo je blokiran račun zbog neplaćanja. A u samo mjesec dana broj građana čiji su računi blokirani povećan je za 7,5 tisuća. To nije problem s kojim se Hrvatska svježe suočava, on je posljedica duboke recesije koja traje. Tako su se građani lani pučkom pravobranitelju najviše žalili na ovrhe plaća i mirovina. Nisu ti podnesci sadržavali navode o povredi prava u postupku koji je prethodio ovrsi, već su opisivali teško ekonomsko i socijalno stanje građana. Oni sve češće traže pomoć u rješavanju svojih socijalnih i ekonomskih problema uzrokovanih prije svega nezaposlenošću. Neredovita primanja, otkazi, mnoge su građane doveli do ruba. Siromaštvo, kako je i pučki pravobranitelj zaključio u svom izvještaju, postaje realnost za sve veći broj građana.

Kriza i recesija samo su još više produbile socijalne razlike. A onda nam i izvješće pravobraniteljice za djecu, još malo oslika sve veće sivilo preživljavanja u Hrvatskoj. Ona upozorava na zabrinjavajući trend nezakonitog zapošljavanja i gospodarskog iskorištavanja djece i maloljetnika koja rade kao konobari, pomoćni kuhari i pekari, prodavači, građevinci, čistači. I to bez plaće. Inspektori su lani u 30 nadzora otkrili 32 maloljetnika u nezakonitom radu. I to je jedan od dubokih pokazatelja krize. Djeca koja rade uz roditelje koji, ako rade, sve češće ulaze u skupinu zaposlenih i siromašnih.