Pristup radu na daljinu i uvjeti rada, kada se radi od kuće, još uvijek se u velikoj mjeri određuju na razini poduzeća u većini država članica EU-a, a samo Francuska, Litva i Portugal trenutno u zakonodavstvu predviđaju pravo na zahtjev za rad na daljinu. Iako postoje neke zajedničke osnove, postoje različiti standardi i prakse u vezi s radom na daljinu u EU-u, koji se mogu regulirati zakonodavstvom ili kolektivnim ugovorima. To se može odnositi na važna pitanja kao što su zdravlje i sigurnost na radu, radno vrijeme i naknada. Iako je pravo na isključenje / odjavu nedavno prošireno u nekoliko zemalja, ono nije prošireno na cijelu EU i razlikuje se u provedbi među državama članicama.
Eurofoundova nova publikacija Rad na daljinu u EU naglašava glavne razlike i sličnosti među zemljama vezano za zakonodavstvo o radu na daljinu i nedavne promjene tih propisa. Također ispituje trenutnu situaciju u vezi s kolektivnim pregovaranjem o radu na daljinu. Analiza naglašava mnoge nedostatke i izazove rada na daljinu, usredotočujući se na odredbe koje se odnose na pristup radu na daljinu, fleksibilno radno vrijeme, stalnu dostupnost/povezanost, prevenciju profesionalnih i zdravstvenih rizika i naknadu poslodavca za troškove koje ima zaposlenik radeći na daljinu.
U istraživanju se navodi kako rad na daljinu nakon pandemije postaje ustaljeni način rada diljem EU-a. Poslodavci i tvrtke trebaju podržati hibridna radna mjesta i ovaj novi način rada, uz prilagodbu brojnim izazovima u poslovnom okruženju. Ako želimo da radnici na daljinu diljem EU-a budu jednako zaštićeni, bit će potrebni i zajednički standardi. Socijalni dijalog i kolektivni ugovori bit će ključni kako za održavanje proizvodnosti poduzeća, tako i za zaštitu radnika na razini poduzeća.Šest zemalja (Austrija, Latvija, Portugal, Rumunjska, Slovačka i Španjolska) usvojilo je nove zakone o radu na daljinu od početka pandemije, dok je u ostalima došlo do izmjena ili ažuriranja specifičnih aspekata rada na daljinu. U Njemačkoj, Irskoj i Luksemburgu raspravlja se o zakonodavnim inicijativama. Konkretno, broj zemalja koje su uključile pravo na isključenje/odjavu u nacionalno zakonodavstvo udvostručio se od izbijanja pandemije bolesti COVID-19.
Unatoč postupnom zakonodavnom napretku, radni uvjeti nisu prilagođeni kako bi odražavali novu stvarnost rada na daljinu jer propisi teško drže korak s brzinom promjena. To će biti dodatno zakomplicirano rastućim potencijalom da zaposlenici mogu raditi na daljinu za tvrtku koja se ne nalazi u njihovoj zemlji prebivališta.Govoreći o objavi izvješća, izvršni direktor Eurofounda, Ivailo Kalfin, izjavio je kako će se prelazak na rad na daljinu nastaviti u nadolazećim godinama zbog daljnjih tehnoloških i društvenih promjena. Donositelji politika i socijalni partneri trebaju pomno pratiti razvoj budući da rad na daljinu predstavlja sve veći udio radnih aranžmana u Europi i može uvelike utjecati na pitanja kao što su organizacija radnog vremena, rodna ravnopravnost i dobrobit općenito.’