Lider/Hina – Europska unija u koju je Hrvatska ušla kao 28. članica prolazi kroz najveću krizu u svojoj povijesti i u sljedećih nekoliko godina pred njom je veliki posao na traženju novih rješenja, čiji je ishod teško predvidjeti. Rješavanje dužničke krize u pojedinim zemljama eurozone drastičnom štednjom pogoršalo je krizu u realnom gospodarstvu, što je dovelo do rekordnih stopa nezaposlenosti u južnim članicama, posebice među mladima. Postoji strah da se ta ‘izgubljena generacija’ ne okrene protiv Europske unije, koja je nastala prvo kao mirovni projekt, a kasnije kao jamstvo boljeg života. U raspravama i idejama koje kruže za rješavanje krize dominira viđenje, barem na verbalnoj razini, da je izlaz iz krize u još tješnjoj integraciji, daljnjem prijenosu nacionalnih ovlasti na europsku razinu. Ulazak naše zemlje u Europsku uniju donosi velike i bitne promjene, koje neće odmah biti vidljive i trebat će neko vrijeme da se one, bilo pozitivne ili negativne, osjete u svakodnevnom životu građana i u gospodarstvu.
Priključenje jedinstvenom tržištu od pola milijarde ljudi koje podrazumijeva slobodno kretanje ljudi, roba i usluga samo po sebi velika je promjena koja otvara brojne mogućnosti, ali isto tako i izazove. Poslovanje na velikom tržištu može biti prednost, ali s druge strane trebat će se znati suočiti s većim pritiskom konkurencije.
Hrvatsko je gospodarstvo u velikoj mjeri i prije članstva integrirano u europsko, trgovina je najvećim dijelom liberalizirana već sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, na europsko tržište otpada više od 60 posto hrvatskog izvoza i uvoza, a najveći dio izravnih stranih ulaganja došao je iz zemalja članica EU-a. Izlaskom iz Srednjoeuropske zone slobodne trgovine (CEFTA), dio hrvatskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda bit će nešto manje konkurentan na tržištima susjednih zemalja koje ostaju izvan EU-a, a neki proizvođači taj problem pokušavaju riješiti seljenjem dijela proizvodnje u te zemlje.
Najvidljivija prednost članstva je činjenica da će Hrvatska imati na raspolaganju nekoliko puta više sredstava iz europskih fondova nego što do sada imala kao zemlja kandidaktinja. U sljedećem sedmogodišnjem proračunskom razdoblju Hrvatska će imati na raspolaganju 11,7 milijardi eura. Kada se od toga iznosa odbije ono što će Hrvatska uplaćaviti u europski proračun, proizlazi da će godišnje imati na raspolaganju oko milijardu eura. Međutim, to nije zajamčen novac i on će se moći povući na temelju kvalitetnih projekata koji će morati zadovoljiti stroge kriterije.
Što se studenata tiče, Europska unija donosi im mogućnost studiranja u ostalim državama članicama pod istim uvjetima koji vrijede za njihove državljane, a pozitivno će utjecati i na razvoj znanosti, istraživanja i inovacija. Hrvatski će studenti u ostalim državama članicama Unije biti oslobođeni plaćanja školarine, odnosno plaćat će iste školarine koje plaćaju državljani zemlje u kojoj se nalazi visoko učilište. Isto će vrijediti i za strane državljane na studiju u Hrvatskoj.
Iako smo ušli u EU, u Hrvatskoj još nitko ne zna kako ća se to odraziti na naš sport, baš kao što nitko ne zna ni kako će ga država moći financijski pomagati. Jedino što se pouzdano zna jest da ulaskom Hrvatske u EU više ne vrijede nacionalna pravila u financiranju sporta, nego pravila EU-a koja ne dopuštaju da profesionalni klubovi dobivaju novac iz proračuna.
Iako hrvatski sport danas preživljava na državnim dotacijama i potpori lokalne samouprave, mnogi naši sportski djelatnici smatraju da se zbog ulaska u Europsku uniju ništa bitno neće promijeniti jer su ionako ‘naši sportski klubovi neprofitne organizacije’, osim Hajduka, koji je zasad jedino sportsko dioničko društvo.
Prelazak granice od danas će biti mnogo jednostavniji. S važećom osobnom iskaznicom koju za pedesetak kuna mogu dobiti i djeca mlađa od 16 godina od 1. srpnja ćemo moći u sve zemlje Europske unije, te susjednu Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu te Kosovo, a kad se završe formalnosti i Makedoniju. Suprotno onome što je policija donedavno tvrdila da ćemo s osobnima putovati i u Island, Norvešku Švicarsku i Lihtenštajn, za njih će nam do daljnjega ipak trebati putovnice.
Građani zemalja iz regije, poput Srbije i BiH, koje nisu u Uniji, za ulazak u Hrvatsku trebat će biometrijske putovnice, odnosno vize uz stare putovnice. Devet zemalja uvelo je dvogodišnje ograničenje hrvatskim radnicima na tržištu rada. Riječ je o Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Belgiji, Španjolskoj, Luksemburgu i Cipru. Dosad je 12 zemalja potvrdilo da neće uvoditi ograničenja – Portugal, Poljska, Švedska, Rumunjska, Mađarska, Irska, Slovačka, Češka, Danska, Finska, Estonija i Litva.