Dopis Glavnog radničkog vijeća prema poslodavcu prenosimo u cijelosti:
„Glavno radničko vijeće protivi se navedenom prijedlogu Odluke jer smatramo da je nepravedna i diskriminatorna, jer nisu uključena sva operativna radna mjesta, a osobito radno mjesto operater u poštanskom uredu. Operateri u poštanskom uredu svakodnevno predano i savjesno rade u vrlo teškim uvjetima. Vrlo vješto balansirajući između ogromnih količina pošiljaka i želje da naši korisnici ostanu zadovoljni našom uslugom, naši operateri daju puno više od svog maksimuma i snalaze se u nemogućim uvjetima rada. Najvažniji segment njihovog rada već su mjesecima poslovi pripreme za dostavu i isporuke pošiljaka. Manipulacije sa težim i lakšim pošiljkama vrlo često u negrijanim prostorima ili vani na otvorenom, notifikacije, zvanje korisnika, pisanje obavijesti, isporuke pošiljaka, zaprimanje reklamacija, preusmjeravanje, nadošiljanje, povrati… Bez tih istih operatera ni naši poštari ne bi mogli izaći na teren jer ih oni svakodnevno zadužuju i razdužuju sa pošiljkama i novcima. Htjeli ili ne, moramo priznati da su upravo oni zaslužni da se svaki, ali baš svaki djelić velikog kotača Hrvatske pošte okreće, jer nisu oni tu samo zbog dostave i isporuke. Ne bi bilo kraja nabrajanju svih ostalih poslova koje svakodnevno obavljaju kao i traženi opseg znanja (pre)širokog spektra. Glavno radničko vijeće traži od poslodavca da ne umanjuje i obezvrjeđuje predan i naporan rad operatera u poštanskim uredima već da iskaže razumijevanje i poštovanje koje ti radnici zaslužuju te da bude pravedan i solidaran u isplati nagrade i u nagrađivanje uključi i njih. Predlažemo izmjenu u članku IV., da se umjesto 5 dana, piše da radnik pravo na nagradu ne ostvaruje koji više od 8 dana nije bio prisutan na radu.“
Odgovor poslodavca prema Glavnom radničkom vijeću također prenosimo u cijelosti:
„Poznata je činjenica da radna mjesta obuhvaćena odlukom o nagrađivanju, spadaju u deficitarna radna mjesta, ključna za poslovanje Hrvatske pošte, da su podložna velikoj fluktuaciji a pronalaženje i zadržavanje radnika na tim radnim mjestima je poslovni izazov Poslodavcu. Da je tome tako, razvidno je i iz podatka za 2024. godinu o fluktuaciji radnih mjesta iz Odluke, kratkim bolovanjima i troška poslodavca za kratka bolovanja u odnosu na radno mjesto operater u poštanskom uredu. Tako je u 2024. godini fluktuacija za radna mjesta iz Odluke iznosila 22,2% u odnosu na radno mjesto operater u poštanskom uredu gdje je iznosila 9,2%. Kratka bolovanja u 2024. godini za radna mjesta iz Odluke iznosila su 64,63% i trošak poslodavca 1.367.606,13 eura u odnosu na radno mjesto operater u poštanskom uredu kod kojih su kratka bolovanja iznosila 9,26% i trošak poslodavca 1.015.244,41 eura. Iz podataka je evidentno da bez obzira što radno mjesto operater u poštanskom uredu nije uključeno u nagrađivanje, isto nije utjecalo na fluktuaciju radnika, dok je kod radnih mjesta iz Odluke bez obzira na nagradu, fluktuacija prisutna u velikoj stopi. Za zaključiti je da radna mjesta iz Odluke jesu deficitarna, da nedostatak radnika na tim radnim mjestima može ozbiljno ugroziti poslovanje, dok takav slučaj nije sa radnim mjestom operater u poštanskom uredu.
Također je važno naglasiti da radno mjesto operater u poštanskom uredu podliježe nagrađivanju i dodatnom nagrađivanju kroz Odluku o dodatku za ostvarene rezultate radnicima koji obavljaju poslove radnog mjesta operater u poštanskom uredu i operater poštar u Lokacijama, Regija 1-6. Operater u poštanskom uredu, za broj prodanih usluga, koji se utvrđuje dogovorom poslovnih partnera i nadležnih Ureda podrški upravi, ne može biti manji od 3,00 eura neto po prodanoj usluzi, a za vrijeme promocija i posebnih promocija, operater u poštanskom uredu dodatno se nagrađuje iznosom dogovorenim između poslovnih partnera i Poslodavca.
Izmjenu u članku IV. Odluke koju predlažete za priznanje prava na nagradu u smislu da se umjesto 5 dana utvrdi 8 dana odsustva s rada koji nisu u vezi s korištenjem radnikovih odmora i/ili plaćenih dopusta u koji ulazi i očinski dopust, Poslodavcu nije prihvatljiva. Poslodavac je svjestan da su bolovanja radnika dio poslovanja i nagrada nije penalizacija radnika koji se nalaze na bolovanju. No isto tako, kod nagrađivanja, Poslodavac mora postaviti i kriterije/granicu do koje radnik može/ili ne može ostvariti pravo na nagrađivanje a da ujedno time osigura ravnotežu između poticanja radnika prisustvu na radu, ali ujedno mora voditi računa i o tome da trošenjem na jednu grupu radnika ne ugrozi financijsku stabilnost Hrvatske pošte i prava svih zaposlenih, jer i nagrađivanje treba biti održivo, što je ključno za dugoročno poslovanje i uspjeh Hrvatske pošte. Slijedom naprijed navedenog, zahvaljujemo na dostavljenim prijedlozima, no zbog naprijed navedenih razloga, Poslodavac nije u mogućnosti prihvatiti predložene izmjene odluke.“
KAKO MOTIVIRATI RADNIKE?
Svima nam je poznato da je motivacija zapravo ključ sretnog života. Zašto? Iz jednostavnog razloga – jer smo bez nje nedefinirani i zanemarujemo privatne i poslovne ciljeve. Ona nas tjera naprijed, tjera nas da djelujemo i budemo uspješni u svemu što naumimo. Tjera nas da stvaramo i živimo. Ona nam daje smisao. Tako je i u kompaniji. Da bi kompanija bila uspješna, ona mora imati motivirani menadžment i motivirane radnike koji djeluju u simbiozi jer jedni bez drugih ne mogu opstati. Skoro pa su podjednako važni. Možda su radnici ipak malo više – važniji. Ako radnici nisu motivirani za obavljanje posla i rade onoliko koliko moraju da ispune normu tada će i rezultati stagnirati a onda i napredak kompanije. Kompanija će čak i nazadovati što će rezultirati padom kvalitete i opsega posla uz odlazak kvalitetnih radnika. Da se to ne dogodi, menadžment treba biti svjestan da je prvi i osnovni motiv za rad svakog radnika plaća i sva ostala materijalna prava. Mi svi radimo da bismo mogli zaraditi dovoljno novaca za dostojan život. Poslodavac mora biti svjestan te činjenice jer u suprotnome će se suočiti sa problemom zapošljavanja kvalitetne radne snage. Osim ostalih dobro znanih motivacijskih čimbenika (dobri rukovoditelji, međuljudski odnosi, stalnost i sigurnost posla, uvjeti rada, napredovanje, obrazovanje uz rad, radno vrijeme), vrlo je važno napomenuti da je pravo na pogrešku vrlo bitna svakom radniku i daje mu sigurnost da neće biti odmah kažnjen ako mu se podkrade neka pogreška. Također, ono o čemu poslodavac mora itekako voditi računa je dobro, odnosno loše liderstvo. Loši lideri čine štetu svakom članu tima a time i cjelokupnoj organizaciji. Dobri lideri su empatični i vođe dok su loši lideri neempatični ljudi sa slabom emocionalnom inteligencijom i oni su „šefovi koje se mora slušati“. Dobri će lideri sa svojim timom odraditi i nemoguće jer imaju lojalnost i povjerenje svojih ljudi, dok će loši lideri zastrašivanjem, prijetnjama i lošom komunikacijom odraditi posao ali polučiti lošije rezultate te utjecati na stvaranje klanova i raspad kolektiva.
I za kraj da napomenemo i da jedna najobičnija topla riječ je ponekad dovoljna kako bi pojedinac bio zadovoljan i sretan u svom radnom okruženju. Osmijeh, pohvala i male stvari često su ono što nam je najviše potrebno, i upravo one uspiju najbolje do nas doprijeti. Znak pažnje kojim postajemo svjesni da nas se cijeni. To je sitnica a golema u očima čovjeka kojemu se daje.