U prethodnim brojevima našeg glasila izvještavali smo vas o inicijativi i zahtjevu Hrvatskog sindikata pošte prema Upravi društva o nužnoj i žurnoj potrebi povećanja plaće radnicima naše tvrtke. Dijalog na tu temu otvoren je još krajem protekle godine, a nastavljen je i dodatno intenziviran u ovoj godini. Kroz navedeno razdoblje, na nizu održanih sastanaka, Poslodavcu smo sasvim jasno i nedvosmisleno iznijeli naše stavove i zahtjeve, posebno neoborive argumente o činjenici da se plaće u Hrvatskoj pošti nezaustavljivo strmoglavljuju u odnosu na plaće u RH, pri tomu dodatno ukazujući na enormni rast troškova života i zabrinjavajuću inflaciju koja ionako mizerne plaće koje naši ljudi primaju za svoj rad, dodatno čine nedostatnima za iole pristojan život njih i njihovih obitelji. Treba reći da, uz povremena nerazumijevanja pa i nesporazume (koji se nepotrebno(?!) podrazumijevaju u srazu argumenata i protuargumenata socijalnih partnera), Uprava Hrvatske pošte nije dovodila u pitanje našu tvrdnju da je plaća naših radnika niska i nedostatna. Štoviše, ne jednom je rečeno kako bi „menadžment bio najsretniji da prosječna plaća u HP bude tisuću eura“. ALI kad se za to steknu uvjeti. Uvijek to vražje ali! Bojimo se i sasvim smo sigurni da je „dogorjelo do noktiju“, da je strpljenje naših radnika na izmaku, da će to „kad se steknu uvjeti“, što god to značilo, biti (pre)kasno i da se povećanje plaće mora dogoditi u najkraćem roku. Odmah! U tom smislu, a u nastavku socijalnog dijaloga Hrvatskog sindikata pošte i Uprave Hrvatske pošte, u srijedu 16.03. je održan još jedan sastanak na temu povećanja plaća. Konstruktivan sastanak čiji zaključci, želimo vjerovati, vode prema cilju. Bez obzira na trenutno loše okolnosti poslovanja cjelokupnog gospodarstva pa tako i naše tvrtke, uzrokovanog općepoznatim razlozima i na činjenicu da HP ne ostvaruje planiranu dobit, Uprava je preuzela obvezu, u najkraćem roku, iznaći način gdje i kako namaknuti potrebna sredstva za traženo povećanje plaće. Ovo „u najkraćem roku“ znači najkasnije 15. travnja, svakako prije Uskrsa.
NIJEMCI I FRANCUZI NAJMANJE RADE, HRVATI IMAJU NAJDUŽI RADNI TJEDAN!
Zemlje EU za prekovremeni rad plate i 100 posto, piše Večernji list, navodeći da Nijemci i Francuzi najmanje rade, dok je radni tjedan u Hrvatskoj najduži. U Finskoj, u kojoj redovni radni tjedan traje 37,5 sati, radnici prekovremeno mogu raditi maksimalno 48 sati tjedno 4 mjeseca godišnje, a u danu smiju raditi najviše 13 sati. Ne čudi što u Finskoj samo 13 posto radnika radi prekovremeno jer je premija na plaću za prva dva prekovremena sata u danu 50 posto, a za treći i svaki sljedeći sat 100 posto, dok se na tjedni prekovremeni rad plaća premija od 50 posto. U Finskoj za kršenje zakona o radnom vremenu prijeti novčana i zatvorska kazna do šest mjeseci. U Hrvatskoj radnici prekovremeno najviše rade u privatnom sektoru, ali nisu dostupni podaci koliko. Za razliku od Finske, kod nas postoji tek odredba da se prekovremeni rad plaća, ali ne navodi se koliko, nego je iznos prepušten izumirućim kolektivnim ugovorima u privatnom sektoru. Iako dugi radni tjedan štetno utječe na fizičko i mentalno zdravlje kao i na ravnotežu poslovnog i privatnog života radnika, studija Eurofounda o prekovremenom radu u EU te u Norveškoj i Velikoj Britaniji pokazuje da se i dalje u nekim zemljama smatra da je normalno da radnici rade prekovremeno, dok je u drugima takav rad iznimka. U europskim zemljama minimalna premija za prekovremeni rad radnim danom iznosi 10, 25 ili 40 posto, ali najčešće se plaća 50 posto, a za prekovremeni rad državnim praznicima, noću ili na dan odmora ona raste do 100 posto ili u nekim slučajevima do čak 150 posto! Radnici u nekim zemljama za svaki sat prekovremenog rada radnim danom umjesto premije mogu dobiti 1,5 sati slobodnog vremena. Hrvatska i Rumunjska se u studiji Eurofounda navode kao zemlje u kojima se umjesto plaćanja prekovremenog rada radnicima najčešće daje slobodan dan. Europska direktiva o radnom vremenu još iz 2003. ograničila je maksimalni tjedni rad na 48 sati s prekovremenim satima, a radnici u danu trebaju imati minimalno 11 sati odmora u komadu. U Njemačkoj propisani radni tjedan traje 35,6 sati, radnici dnevno mogu maksimalno raditi 10 sati, a tjedno s prekovremenim satima maksimalno 48 sati. U toj zemlji premije na prekovremeni rad određuju se kolektivnim ili individualnim ugovorima. Hrvatska ima 40-satni radni tjedan, a radnici mogu tjedno raditi maksimalno 50 sati. No dugi radni tjedan ne povećava produktivnost radnika zbog štetnih učinaka na zdravlje i produktivnost. Istina, u Hrvatskoj radnici formalno mogu bez posljedica odbiti prekovremeni rad, ako ne postoje izvanredne okolnosti zbog kojih je nužan, piše novinarka Večernjeg lista Dijana Jurasić. (Izvor: Poslovni.hr)
U VELJAČI 130.453 NEZAPOSLENIH
Potkraj veljače 2022. u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bile su evidentirane 130.453 nezaposlene osobe, što je za 540 osoba manje nego prethodnoga mjeseca, a za 31.933 osobe manje nego u veljači 2021. Od ukupnoga broja nezaposlenih u veljači 2022. bilo je 56.877 nezaposlenih muškaraca (43,6 posto) i 73.576 nezaposlenih žena (56,4 posto). U izvještajnome mjesecu nezaposlenost je, u odnosu na isti mjesec prošle godine, smanjena u svim dobnim skupinama. U usporedbi s istim mjesecom prošle godine, broj nezaposlenih smanjen je u svim obrazovnim skupinama. Najveći apsolutni broj nezaposlenih osoba u veljači 2022. imali su Splitsko-dalmatinska županija, Osječko-baranjska županija i Grad Zagreb, a najmanji je broj nezaposlenih zabilježen u Ličko-senjskoj, Koprivničko-križevačkoj te Međimurskoj županiji. U usporedbi s istim mjesecom prošle godine evidentirana je nezaposlenost smanjena u svim županijama.
Temeljem radnoga odnosa većina se osoba zaposlila na određeno vrijeme (7.280 ili 86,0 posto). Promatrano po djelatnostima, najveći se broj zaposlio u: prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, pružanju smještaja, pripremi i usluživanju hrane, obrazovanju te građevinarstvu. Tijekom veljače 2022. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prijavljeno je 26.000 slobodnih radnih mjesta, što je za 42,8 posto više nego u veljači 2021. Najveći broj slobodnih radnih mjesta pristigao je iz djelatnosti: pružanje smještaja, priprema i usluživanje hrane, prerađivačka industrija, trgovina na veliko i malo, obrazovanje te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.