Interni natječaji su u potpunosti izgubili svoj smisao i to od onog trenutka kad se za određena radna mjesta (čit. bolje plaćena) počelo zapošljavati izvan sustava Hrvatske pošte. Zašto? Zato što se, primjera radi, za voditelja imenuju osobe koje posjeduju nevidljive sposobnosti rukovođenja, a uz to, ”mentor” im omogućava da kroz dugogodišnji rad nauče i tehnološke procese rada. Naime, nedavno smo imali situaciju u kojoj je Poslodavac raspisao Interni natječaj za voditelja područja. Obzirom da se na isti odazvao znatan broj radnika, Ured za upravljanje ljudskim resursima poziva sve prijavljene kandidate da se odazovu već ranije uhodanom testiranju. Naravno, kao i inače, nekolicina kandidata zadovoljava na zadanom testiranju i kad se već pomislilo da se radi o slatkim brigama Izvršnog direktora, jer po završetku razgovora sa kandidatima mora izabrat jednog od njih, nastupio je šok. Izvršni direktor, koji je isto tako izabran temeljem ovog testiranja, unatoč uobičajenoj proceduri odabira donosi odluku da se na radno mjesto voditelja područja zaposli nekoga izvan HP d.d. Znači, učenik je postao mjerodavniji od učitelja. Možda bi ovakav scenarij više priličio da se zapošljavao nekakav ”činovnik”, ali u situaciji kad poslodavac zapošljava osobu kojoj je po logici stvari potrebno poznavanje tehnologije procesa rada, jer samo kao takav može organizirati i kontrolirati rad radnika, imenuje osobu koja nema nikakve veze sa strukom i čije su reference velika enigma u odnosu na uspješno testirane radnike, koji već godinama uspješno obavljaju poslove koje bi po novom ugovoru ubuduće trebali samo organizirati i kontrolirati. Poslije svega ovoga, radnici se s pravom pitaju: ”Komu ili čemu služi ovakav scenarij?!” Nažalost, sve češće čitamo kako su radnici iznijeli najveći teret kako bi Hrvatska pošta zauzela svoje mjesto na tržištu, ali ovakav odnos spram istih nimalo ne djeluje motivirajuće. Naprosto, Hrvatska pošta sve više nalikuje hrvatskoj političkoj sceni, lud, zbunjen, normalan – nikako, ali da … lud zbunjenog – svakako.
NEUSKLAĐEN NAČIN OCJENJIVANJA
U Hrvatskoj pošti se više ne zna tko može kao i koga se sve može ocjenjivati prilikom godišnjeg ocjenjivanja radnika. Pojedini rukovoditelji smatraju da se ne može ocijeniti radnika koji nije radio u cijeloj prethodnoj godini, dok je za one druge dovoljno što je radnik radio samo par mjeseci u istoj. Isto tako, neki rukovoditelji smatraju da nisu kompetentni ocijeniti radnike zato što s istima nisu rukovodili cijelu godinu, dok je nekima dovoljno i par mjeseci rukovođenja kako bi ocijenili rad radnika u prethodnoj godini. Bilo bi lijepo kad bismo znali tko, koga i pod kojim uvjetima može ocijeniti.
EU RADIONICE ODRŽANE U OSIJEKU I ZAGREBU
EU projekt „3R“, HSP-a teče prema planu te se kraju privode i posljednje radionice trećeg kvartala. Tako su, nakon Splita i Zadra, radionice „Umijećem pregovaranja do kvalitetnog socijalnog dijaloga“, održane u Osijeku i Zagrebu (druga, s obzirom da se radi o najvećoj Podružnici HSP-a). Jednako kao i u prethodnim radionicama, najinteresantniji dio bio je simulacija kolektivnih pregovora između poslodavca i sindikata, u kojem su sudjelovali svi sudionici. Uz članove radničkog vijeća i povjerenike za zaštitu na radu, na radionici su sudjelovali i sindikalni povjerenici. Obje radionice su protekle u odličnoj atmosferi, a sudionici su doista puno mogli naučiti te iskusiti kako pregovori izgledaju u praksi. Preostaje još jedna radionica, ona za Podružnicu 2, koja se trenutačno održava u Zagrebu.
DAN ŽENA – POST FESTUM
Puno se lijepih citata moglo pročitati povodom obilježavanja Dana žena. Ukratko bi se moglo prevesti žena-majka-kraljica. Nakon svih tih hvalospjeva ženama reagirala je mr.sc.Edita Maretić Dimlić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije ukazujući na sve veće probleme tih istih žena koje rade u raznim trgovačkim lancima. Rade te „kraljice“ za minimalnu plaću sve duže i duže i nemaju vremena za obitelj i privatni život. Kako je u Hrvatskoj pošti? Većina operatera u poštanskom uredu su žene. Hrvatska pošta nije trgovački lanac već javno poduzeće, ali nažalost slijedi trendove trgovačkih lanaca. Zadnjih par godina se jako promijenio način rada šalterskog radnika. Lijepo je čuti da naša kompanija ostvaruje sve bolje poslovne rezultate, jasno je da se moramo na vrijeme prilagoditi novim trendovima u poslovanju (očekivani pad poštanskog prometa i financijskih usluga) i okrenuti novim uslugama. Naše radnice su itekako svjesne svih tih činjenica prihvatile prodaju novih usluga i koliko znamo u većini slučajeva bile vrlo uspješne u tome. Kao rezultat toga nije došlo nekakvo priznanje ili „ne daj Bože“ pohvala. NE, i dalje se prema tim poštanskim „kraljicama“ pojedini voditelji/ce odnose kao prema lošim đacima koji se nedovoljno trude i ne rade ništa kako bi svom voditelju/ci omogućili bolju poziciju na rang listi. Kad na to dodamo sve duže radno vrijeme, sve češći šestodnevni tjedan, sve manje mogućnosti za dogovor o terminu godišnjih odmora, dobijemo iscprljene radnice koje sve teže funkcioniraju u svom okruženju (poslovnom i privatnom). Na kraju isprika muškim kolegama jer se prethodne rečenice mogu primijeniti i na većinu njih u „proizvodnji“, ali ovo je potaknuto upravo hvalospjevima spomenutim na početku teksta.
U STAROSNU MIROVINU SA 67, U PRIJEVREMENU SA 64?
Iz Vlade su najavili da će pozitivno odgovoriti na preporuke Europske komisije vezane uz mirovinski sustav. Zakon bi se trebao mijenjati u tri smjera, prvi je da će se povećati dobna granica za odlazak u prijevremenu mirovinu prvo na 62, a onda na 64 godine, odnosno skratiti razdoblje ranog odlaska u mirovinu sa pet na najviše tri godine. Drugi je smjer raniji prelazak na radni vijek od 67 godina jer po sadašnjem zakonu postupno povećanje radnog vijeka sa 65 na 67 godina treba početi 2031. i završiti 2038. godine. Komisija je od Milanovićeve Vlade tražila da se prelazak provede između 2020. i 2030. godine, no ona to nije prihvatila kako se ne bi dodatno pogoršala pozicija dijela žena na tržištu rada. Mi se sad već nalazimo u prijelaznom razdoblju povećanja radnog vijeka za žene na 65 godina. Ono se provodi tako da svake godine žene moraju raditi tri mjeseca dulje dok se ne izjednače s muškarcima, što će se dogoditi 2030. godine. Ako bi se radni vijek počeo postupno povećavati na 67 godina već od 2020., tada bi se u tom desetogodišnjem razdoblju radni vijek žena svake godine povećao za šest mjeseci. Osim dizanja praga za starosnu mirovinu, očekuje se povećanje novčane penalizacije za raniji kao i stimulacije za kasniji odlazak u mirovinu. Prema važećem zakonu, Hrvatima se mirovina trajno smanjuje 1,2 do 4,2 posto po godini ranijeg umirovljenja, po principu što je više staža i smanjenje je niže. Slovenija ima čak i niži postotak umanjenja od Hrvatske (od 1,2 do 3,6 posto), dok se u ostalim zemljama smanjenje mirovina kreće od 3,6 do 7,5 posto po godini ranijeg umirovljenja. Krešimir Sever, predsjednik nezavisnih hrvatskih sindikata upozorio je premijera da radnici ne odlaze u prijevremene mirovine svojom voljom nego zato što ostaju bez posla. Lani je u prijevremenu mirovinu otišlo oko 12 tisuća radnika koji su za 36 godina staža dobili 2200 kuna mirovine. Penalizacija im je smanjila mirovine za približno 500 kuna.