Kažu da onaj tko se mlijekom opeče i na jogurt puše. Opekli smo se mi u Pošti višekratno, u nekim slučajevima opekotine su bile najvišeg stupnja, a oporavak trajan, dug i neizvjestan. Uvjerili smo se da sve poslovne novitade tipa racionalizacija, centralizacija, optimizacija i još kojekakve „izacije“, svoj put prema eventualnom(?) uspjehu trasiraju preko leđa radnika i uglavnom znače: posla do iznemoglosti i plaća od koje se teško može krpati kraj s krajem. Kako su tek prošli oni koje je Pošta proglasila suvišnim i otpremila na ulicu, to najbolje znaju oni sami i njihove obitelji. Najnoviju racionalizaciju, što god bi to trebalo značiti, trebao je iznjedriti tzv. pilot projekt preuzimanja (neki kažu preotimanja) prve razine prijevoza od strane Divizije Ekspres. Pilot projekt, bolje reći eksperiment, koji se trebao odvijati na području GP5 je, kako sada stvari stoje, završio jednako brzo kako je i započeo, ako ne još i brže. Je li zapeo, zastao ili završio, pokazat će budućnost. Sadašnjost pak kaže, bez obzira na sudbinu slavonskog eksperimenta, da se na drugom kraju, u GP4, točnije na području Zadarske županije provodi manji „pilotčić“ na istu temu, preuzimanje prve razine prijevoza od strane Divizije Ekspres. Zasad se radi o jednoj liniji, ali s ozbiljnom najavom da to nije sve i da tu nije kraj „preuzimanja“. Ovakav razvoj događaja probudio je među zadarskim vozačima ozbiljnu zabrinutost i još ozbiljniji strah za vlastitu budućnost. Bio je to više nego dovoljan razlog da iniciraju žuran sastanak sa svima onima od kojih su vozači očekivali odgovore na otvorena pitanja. Sastanak se dogodio, otvorile mnoge teme, postavljala brojna pitanja, na ista se odgovaralo više-manje općenito i, to je to. Ustvari i ukratko, vozačima je rečeno da je njihov strah nepotreban i da nemaju ozbiljnih razloga za zabrinutost. To naravno nije umirilo vozače. Oni su i dalje sigurni da se sve prebija preko njihovih leđa i da su takozvane racionalizacije sve samo ne učinkovite, navodeći začudan(!?) primjer da, nakon provedene(!) racionalizacije, u istom pravcu, na istoj liniji, umjesto dosadašnja dva, sada vozi flota od cijelih i neracionalnih četiri furgona. I još nešto, koliko god se svi u ovoj firmi kunu u komunikaciju, čini se da je u ovom slučaju nije bilo, niti je ima, a onda i kad se pojavi u tragovima, s obzirom kako se provodi, bilo bi bolje da je nema.
VLADA RH K’O SUPERHIK
Kako nas mediji ovih dana izvještavaju, Vlada će u pokušaju krpanja proračunske rupe bez dna, okrpiti po poduzećima u svom vlasništvu. Kako je i Pošta njihova prćija o kojoj, usput budi rečeno, nit su se brinuli niti se brinu, sva je neprilika da bi mogli posegnuti u naš ionako šupalj džep. Koliko će od ukupnih 600 milijuna koje su naumili povući, točnije oteti od javnih tvrtki, otpasti na Hrvatsku poštu, zasad se još ne zna, osim da bi to moglo biti negdje oko polovine dobiti. Talambasaju nešto o selektivnom pristupu prema svakom od poduzeća, uzimaju navodno u obzir investicije i još ponešto, ali tko im, i što, može vjerovati. Važno im je, prije svega, namiriti raznorazne domicilne krpelje i uhljebe, udobrovoljiti gazde u Bruxellesu, a nama što ostane, ako ostane. Pošta je za ovu godinu isplanirala stanovitu dobit, ali znamo svi da će do nje doći (ako uopće dođe) duboko zavlačeći ruku u džepove radnika. Superhik sa zagrebačkog Markovog trga krenuo je u pohod otimanja od onih koji nemaju da bi dao onima koji imaju. Tako je to radio u neponovljivom stripu Alan Ford, zašto ne bi i u recentnoj Cvjećarnici koja se Državom zove!?
PRVOMAJSKI PROSVJED U SISKU
Kao i dugi niz godina, sindikalne središnjice i u njih udruženi sindikati i ove će godine prosvjedno zajednički obilježiti 1. svibnja, Međunarodni praznik rada. No, za razliku od minulih godina kada su prosvjedi obilježavani u Zagrebu, ove će se godine prosvjedna povorka održati u Sisku, koji je zbog propale industrije, ali i najava daljnjih propadanja vezano uz Rafineriju nafte Sisak, kao i Petrokemiju iz Kutine, postao grad – slučaj. U Hrvatskoj takvih mjesta i gradova ima još puno, ali je procijenjeno kako je upravo Sisak zbog propadanja industrije i masovnih gubitaka radnih mjesta prepoznatljiv grad za ovogodišnje obilježavanje 1. svibnja. Okupljanje prosvjednika će biti na prostoru Gradske tržnice Kontroba, od 9,00 do 10,00 sati (tamo će se parkirati autobusi i osobni automobili). Formirana povorka će u 10,00 sati krenuti prema prostoru Velikog Kaptola gdje će se održati prosvjed i biti odaslane poruke vladajućima. Prosvjedni skup trajat će najkasnije do 11,30 sati. U prosvjedu će, kao i svake godine, sudjelovati i povjerenici Hrvatskog sindikata pošte. Također, na prosvjed su pozvani i svi oni koji mogu i žele doći kako bi udružili snage s obespravljenim radnicima i glasno odaslali prosvjedne poruke onima koji kroje naše radničke sudbine.
KLIMA U HP
Sve više slušamo o klimatskim promjenama. Stručnjaci polemiziraju oko toga slijedi li nam globalno zatopljenje, zahlađenje ili zagađenje. Nisu sigurni ni oko toga tko je tomu kriv – čovjek ili priroda? Ono u čemu se slažu je da klimatske promjene sve snažniju utječu na okoliš i da bismo svi skupa uskoro mogli biti u velikom problemu. A sad malo o klimi u Hrvatskoj pošti. Skoro pa bi čovjek mogao napisati iste rečenice. Stručnjaci po divizijama polemiziraju o učincima „projekata“, ali nisu sigurni tko je kriv za posljedice. Netko će reći Poslodavac, netko će reći radnici, a najčešće će svi uprijeti prstom u sindikate, koji se po jednima (čitaj Poslodavac) previše petljaju i prigovaraju, a po drugima se uopće ne petljaju i ne reagiraju. Jedno je sigurno – došlo je do snažne klimatske promjene u HP-u. Svatko upire prstom na onog drugog, pritisci su sve jači i snažno utječu na radnu atmosferu i bojimo se da bi svi skupa uskoro mogli biti u velikom problemu.
PRESELJENJA U OSJEČKOJ POŠTANSKOJ PALAČI
Preurediti radni prostor, prilagoditi ga potrebama poslovanja, radnika i prvenstveno korisnika, imperativ je svim davateljima usluga i poslodavcima. Bar bi tako trebalo biti? Ipak, je li tako u Hrvatskoj pošti? Ako je suditi prema stanju prostora u „poštanskoj palači“ u Osijeku i preseljenjima pojedinih odjela koja su se ondje nedavno dogodila – nije. Naime, preraspodjelom odjela preseljavalo se i premještalo i tamošnji namještaj – naravno jednako star, ofucan i trošan kao i „palača“. Grozi činjenica da je tim premještajima i preseljenjima loša slika prostora tek sada došla do punog izražaja. O namještajima da se i ne govori. No, iako je tako kako je, najgore od svega je stav Poslodavca i predlagača preinaka prema radnicima koji ondje rade. O funkcionalnosti prostora i rada nema smisla previše niti pisati. Dovoljno za sebe govori manevar kojim se sa starim i pohabanim pretincima zaklonilo svjetlo dana, dok je rasvjeta tek naknadno instalirana. Ili onaj, kojim se u jednu prostoriju zgura radnike nekoliko odjela, pa se jedva diše i radi. Briga o radnicima i radnim uvjetima? Ma baš.