Situacija s brojem radnika u Sortirnici Osijek, ne kao izuzetak već slika stanja u većini tzv. „proizvodnog“ pogona Hrvatske Pošte, sve je gora. Iz raznoraznih razloga, kako onih objektivnih tako i subjektivnih, evidentno je da (pre)često nedostaje potreban broj radnika koji bi na vrijeme mogli obaviti posao. Dotle je došlo da nije rijetkost pitanje – tko će istovariti kamion? Tako to biva kad su svi radnici u stroju, a kako je tek kad se dogode bolovanja ili neki drugi izostanci ne treba niti spominjati. Unatoč tomu, brojitelji ranika i snimatelji procesa redovito nalaze višak „proizvođača“, a manjak onih koji to nisu. Njih naravno, nikad dosta i treba ih još i još. Svi ti organizatori, brojitelji, snimatelji, tabličari i ostali, znaju, ili bi trebali znati, da posao u Pošti nije rad na jednoličnoj pokretnoj traci nego kampanjski posao sa svojim mijenama i „špicama“ u kojima je nerijetko potrebno dvjesto posto angažmana. Kako u rečenim „špicama“ razraditi svu silu zaključaka, otvoriti, razraditi, zatvoriti, na vrijeme otpremiti, …, i sve to uz nedostatan broj radnika? To je pitanje na koji bi odgovor trebali dati svi oni gore nabrojeni.
PRIKUPLJENO VIŠE NEGO DOVOLJNO POTPISA
Premda se konačan broj prikupljenih potpisa još uvijek čeka, Inicijativa „Ne damo naše autoceste“, prošli je tjedan objavila da je obrađeno oko 487 tisuća valjanih potpisa, što je i više nego dovoljno za raspisivanje referenduma. Čim se bude znao konačan broj valjanih potpisa, organizatori će ih predati u Sabor, a potom u roku od 15 dana očekuju i njihovu provjeru te potom i održavanje referenduma na dan predsjedničkih izbora kako bi trošak bio što manji. Podsjetimo, prikupljanje potpisa protiv davanja autocesta u koncesiju trajalo je od 11. do 25. listopada. U prikupljanju potpisa aktivno su sudjelovali i povjerenici HSP-a. Referendumskim pitanjem tražit će se izmjene Zakona o cestama odnosno uvrštavanje novog članka u kojem bi trebalo stajati da su „javne ceste strateški interes RH i zabranjeno ih je davati u koncesiju“. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su dali svoj potpis i time podržali ovu inicijativu.
NOVE ČIZME – HITNO!
Problem je tu već neko vrijeme ali nažalost, poduzima se vrlo malo ili gotovo ništa. Naime, poštonoše mopedisti muku muče sa službenom odjećom i obućom, točnije i najviše, sa istrošenim čizmama. Pretpostaviti je kako nikome nije ugodno (a još manje zdravo!) biti cijeli dan mokrih nogu! Kada su se mopedisti u jednom od GP-a požalili na dotičan problem svojoj voditeljici, rečeno im je da rezervnih i ispravnih čizama nema niti da skladište raspolaže istima. Možda ih stvarno nema, ali to nije odgovor, a još manje rješenje ovog, sada već, gorućeg problema. Zima je pred vratima pa će kiše, snijega i leda biti napretek. Zdravlje je prioritet svakomu, a zdrav radnik potreba poslodavcu, zato, u nabavu novih čizama, po mogućnosti kvalitetnih s dužim rokom trajanja, hitno, najhitnije!
PISMA BROJIM, TINTA MI SE PROLI
Prebrojavanje prioritetnih pošiljaka je svakodnevna obveza radnika. No, je li netko od mjerodavnih koji je to smislio razmišljao o provedivosti te ideje? Nije li to moglo bolje i jednostavnije. Zamislite samo situaciju kada radnik koji prazni XY broj kovčežića, kraj svakoga na ulici, usprkos kiši i ostalim nepogodama, prebraja pošiljke i u tablicu upisuje broj komada?! Ili ono kad radnik sortirnice prazni niz kovčežića pred zgradom Pošte, te prebraja i upisuje u tablice prioritetne pošiljke?! Stvarno, jel’ to moralo biti baš tako i nikako drugačije?
IMA LI NADE ZA NAS?
Iako je uredništvo ovog našeg glasila, zbog mnogobrojnih razloga i moguće opasnosti od zloporaba, nesklono objavljivanju anonimnih pisama, toliki je broj takvih da jednostavno nemamo pravo ne objaviti neka od njih. Zanimljivo je, znakovito i krajnje zabrinjavajuće da je sve više radnika koji se ne usude izreći svoj stav, mišljenje ili problem, potpisujući se svojim imenom i prezimenom. Kako se pod pismo što slijedi u nastavku može staviti „podaci o pošiljatelju poznati uredništvu“, pismo prenosimo u cijelosti:
„Poštovani,
vjerujem da će Vam ovo biti prva vijest, jer ste sigurno uvjereni kako se zapošljavanja i napredovanja u HP-u rade po propisima, ali pošteno i korektno. Iskreno, osjećam se krajnje frustrirano, ne samo zbog spoznaje da teško da će se skoro promijeniti nešto na bolje, nego i zbog tako bezočne perfidnosti kako se sve radi. Kao primjer navodim nedavne slučajeve iz GP5 gdje se vrši izmjena ugovora o radu s dvije djelatnice. Jedna (voditeljica područja) dobiva ugovor na radno mjesto druge kolegice (odlazi u mirovinu s otpremninom), a ta druga kolegica dobiva ugovor voditeljice područja. Zaobišli se svi pozitivni propisi, izbjegao natječaj…pogodovalo se nekim osobama… Drugi slučaj i to opet GP5 gdje se unaprijed odredi tko će biti raspoređen na radno mjesto voditeljice područja, ali se obavi natječaj, provede testiranje, nema drugog kruga (i čemu će, zar nije to dovoljno da se zamažu oči?). Zar je to naša/vaša pošta? Jesmo li stvarno toliko glupi ili zaglupljeni da u strahu od sutra prelazimo šutke preko svega što nas snalazi pa makar koliko nepravedno bilo? I na koncu pitam se i pitam Vas ima li mjesta i nade u ovoj pošti i za one koji imaju znanje, sposobnosti, volje, energije, a nemaju veze?
S poštovanjem, N.N.
P.S. Vjerujem da ćete razumjeti moju anonimnost.“
RAD U SMJENAMA POGUBAN ZA ZDRAVLJE?
Rad u smjenama koje nisu rutinski usklađene nego mijenjaju vrijeme kad odlazite na posao, na spavanje i poduzimate ostale dnevne aktivnosti uzrokuje dugoročnu štetu memoriji i mentalnim sposobnostima, pokazuje novo istraživanje francuskih znanstvenika. Ovakvim načinom rada remeti se unutarnji sat tijela, a može uzrokovati i srčane probleme, pa čak i neke oblike raka. Naime, u studiji koja je provedena na 3.000 ljudi, francuski znanstvenici pronašli su povezanost između promjene vremena rada i smanjenja funkcije mozga. Ispitanici koji su radili u rotirajućim smjenama značajno su lošije riješili testove memorije i brzine zaključivanja. Studija je provedena u tri faze, a prva faza istraživanja počela je još 1996. godine. Razina opadanja funkcija mozga kod ljudi koji su deset godina radili u promjenjivim smjenama bio je jednak onome što prirodno starenje uzrokuje u šest i pol godina. Dakle, mozak tih ljudi, umjesto deset, ostario je 16,5 godina! Još kada bi poslodavci imali sluha za ovakve i slične probleme, rad i život općenito bi bili učinkovitiji i ugodniji, a čovjek sretniji…
VISINE NAKNADA I OTPREMNINA U STUDENOM 2014.
Prema obavijesti Ureda za upravljanje ljudskim resursima, visina otpremnine u slučaju odlaska u mirovinu u studenom iznosi 8.000 kuna neto (na iznos iznad 8.000 kn obračunavaju se doprinosi, porez i prirez). Radniku ili njegovoj obitelji isplaćuje se potpora u neoporezivim iznosima za; smrt radnika 7.500 kuna, za smrt člana uže obitelji (bračnog druga, djece i roditelja) 3.000 kuna, za neprekidno bolovanje duže od 180 dana (jednom godišnje) 2.500 kuna. Prosječna neto plaća za mjesec rujan 2014. iznosila je 4.706 kuna, a prosječna bruto plaća za mjesec rujan 2014. iznosila je 6.336 kuna.