Zamalo četiri stotine rukovoditelja „sa terena“ sastalo se u četvrtak 10. srpnja sa Upravom i top menadžmentom Hrvatske pošte. Happening održan u zagrebačkom hotelu Antunović započeo je prezentacijom Predsjednika Uprave kojom je nazočnima ukratko predočeno ono što je do sada učinjeno, što se trenutačno radi i što je u planu uraditi, a sve u cilju stabilizacije poslovanja tvrtke. Poseban naglasak prezentacije stavljen je na važnost dvosmjerne komunikacije kao važnog preduvjeta za uspješno ostvarenje strateških ciljeva Društva.
Po završetku „plenarnog“ sastanka, sudionici su slučajnim odabirom bili u prilici sudjelovati u odvojenim panel raspravama nazvanim, „Naši ljudi“, „Nove usluge“ i „Poštanski bussines“. Bez obzira na svu zanimljivost ostalih panela, „karta više“ se tražila za ulazak u dvoranu u kojoj su tema bili „Naši ljudi“, jer je u programu bila najava da će se ovdje govoriti o gorućim problemima sistematizacije, plaće, stimulacija, motivacija i ciljeva. Za razliku od dosadašnjih sastanaka koji su uglavnom bili održavani „pod ručnom kočnicom“, ovoga puta se dogodila živa rasprava sa puno postavljenih pitanja i nešto manje dobivenih odgovora. Naime, saznali smo da je zgotovljen Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (popis radnih mjesta i opis poslova), a da je ono što najviše zanima „naše ljude“, Pravilnik o plaćama, još uvijek na vrbi svirala i da je sve u fazi, možda ovako, a možda onako. Nakon svega, nerealnim se čini zadani cilj da ovaj Pravilnik ugleda svjetlo dana do kraja ove godine. Uostalom, živi bili pa vidjeli!
PSST, PSSSST, … MUČ’, … PSSSST …
Na strateškom sastanku rukovoditelja i Uprave Hrvatske pošte, prvi menadžer i još jedan od onih niže rangiranih, s punim su pravom(!) i potpuno opravdano(!) prozvali socijalne partnere za zlonamjernost i izostanak iskrenog partnerstva. Nepobitna je i jedina istina da sindikati svojim pisanijama podrivaju sve što se podrivati dade. Jednostavno, ne žele dobro hraniteljici Pošti, i gotovo. Zato, od sad pa dovijeka nećemo tako. Nikad više nećemo ponoviti neistine koje smo dosada izmišljali i podlo ih plasirali. Pače, u našoj kompaniji je radna klima savršena, nema straha, Divizije, Uredi i Odjeli izvrsno surađuju, radnici imaju izvrsne uvjete za rad, rad i izvrsnost se cijeni i nagrađuje, zna se ko pije i ko plaća, sredstva za rad su vrhunska, poštuju se sva radnička prava, radnicima se pravično nadoknađuju troškovi prijevoza, šefovi ne izigravaju male bogove, radnika nikako ne nedostaje, komunikacija je sjajna…
Sve u svemu, ko drukčije kaže, kleveće i laže!
VLADA ŽELI PRODATI 25 POSTO HRVATSKE POŠTE?
„Hrvatska pošta mogla bi biti sljedeće veliko državno poduzeće u koje će Vlada pokušati „uvući“ privatni kapital“, objavljeno je u jednom dnevnom listu, u četvrtak, 10. srpnja 2014. Navodi se da je Vlada takvom razmišljanju pristupila zbog pritiska iz Bruxellesa i kritika o nepostojanju jasne privatizacijske agende. Nadalje, dokapitalizacija HP-a mogla bi uslijediti već sljedeće godine (!), nakon čega bi strateški partner imao do četvrtine vlasničkog udjela, a sama tvrtka dobila bi novac potreban za daljnji razvoj. Prema neimenovanom izvoru iz Vlade, odluke o istome još nema, a rečeno je i da HP „zbog javnog značaja, dijelom mora ostati u rukama države“. Što je od svega istina i hoće li se zaista krenuti u dokapitalizaciju Pošte, ostaje tek nagađati. Pri tome valja imati na umu da iduća godina i nije tako daleko…Mišljenja smo da dokapitalizacija u kojoj bi strateški partner dobio do 25 posto vlasničkog udjela, i ne bi bila tako loše rješenje s obzirom da bi Pošti svježi kapital itekako dobro došao. S druge pak strane, prodaja većinskog vlasničkog udjela ne dolazi u obzir i Hrvatski sindikat pošte će se oštro boriti da se takvo što ne dogodi. Hrvatska pošta državna je tvrtka od javnog interesa i kao takvu ju treba zaštititi. Tim više što za plaće 9300 radnika HP ne uzima niti jedne jedine lipe iz proračuna, već radnici svoju plaću zarađuju sami. Ipak, naglašavamo da oko pitanja dokapitalizacije treba biti vrlo ozbiljan i da je ta tema nešto što se ne bi trebalo provlačiti kroz novine prije nego Poslodavac s istim ne upozna sindikate. Poučeni iskustvom prošlosti i procesa privatizacija koje su za brojne hrvatske tvrtke i njihove radnike završile porazno, oko ovog pitanja valja biti vrlo oprezan. Jednako tako, poznato je da je privatizacija pošte u zemljama u kojima se to dogodilo, malo dobrog donijela, kako radnicima tako i građanstvu.
PRIMJEDBE ĆE BITI UVAŽENE
Pojedine nedostatke na novim poštanskim torbama (o kojima smo pisali prije dva tjedna) odgovorni su uočili (ili priznali) tek nakon njihove pune primjene! Tako je bar rečeno od strane mjerodavnih na nedavnom skupu radnika u Zagrebu. Opet naknadna pamet. Al ajde, tko prizna pola mu se prašta…Bar nešto. Uglavnom, osim „priznanja krivice“, čulo se i da iz sektora optimizacije poručuju da će se torbe prilagoditi poštonošama, odnosno da će se uvažiti i dio ostalih primjedbi te ukloniti naknadno uočeni nedostatci. Pa eto tako, držimo ih za riječ. Jer, ipak su od „praćenja trendova“, zbog kojih su torbe i redizajnirane, važnije kvaliteta i zadovoljstvo radnika.
„ČOVJEK NA LEASING“
Stav ministra rada Miranda Mrsića da će novi Zakon o radu (ZOR) doprinijeti gospodarskom oporavku i otvaranju novih radnih mjesta, uz zaštitu prava radnika naišao je na žestoke kritike saborske oporbe koja ne vjeruje da će novi zakon smanjiti rad u sivoj zoni. Predstavljajući zakon ministar Mrsić podsjetio je da je „gospodarska kriza ostavila teške posljedice na tržište rada u Hrvatskoj – izgubljena su radna mjesta, snižene su plaće, velik broj građana ne prima plaću na vrijeme, o drugim materijalnim beneficijama i pravima mogu tek sanjati. Radno mjesto i plaća postali su privilegij. To nije Hrvatska kakvu zaslužuju radnici u Hrvatskoj“, kaže ministar. Čudno da je ministar svega toga svjestan. Još je čudnije da kao ministar rada ne utječe na one koji otpuštaju, na one koji smanjuju plaće, na one koji ne isplaćuju plaće i na one koji ukidaju radnička prava. Umjesto toga, ministar uporno brani ZOR, koji će, prema mišljenjima oporbe, sindikata, pa čak i poslodavaca, uništiti radničko društvo i stvoriti neke nove robove. Uostalom, dobro je to i slikovito opisao jedan saborski oporbenjak, koji je Mrsiću poručio: „Uveli ste novi institut čovjeka na leasing. Do sada su bili strojevi na leasing, automobili na leasing, sada imamo i radnika na leasing. Pa nije čovjek ni repromaterijal ni roba, ne uvozi se kontejnerima, niti se carini niti uskladišćuje“. I baš tako…pa kad se netko za nekoliko godina slučajno upita gdje je i kada nestao radnik, slobodno neka se obrati ministru Mrsiću…