Prvosvibanjska sindikalna povorka u kojoj se okupilo više od 1500 sudionika u organizaciji četiri sindikalne središnjice, krenula je iza 11 sati prema parku Maksimir iz Radničke ceste, uz poruku Vladi RH da odstupi i raspiše prijevremene parlamentarne izbore. Sudionicima povorke na početku su se obratili čelnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel, Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever, Udruge radničkih sindikata Hrvatske (URSH) Damir Jakuš i Matice hrvatskih sindikata (MHS) Vilim Ribić. Predsjednik NHS-a Krešimir Sever poručio je Vladi da raspiše prijevremene izbore i prepusti vlast onima koji znaju. „Narodu su ubili vjeru u perspektivu i bolje sutra“, rekao je Sever pozvavši radnike na vjeru u sebe, a aktualnu Vladu na – častan odlazak. Na putu prema Maksimiru kod kružnog toka na Radničkoj cesti snimljena je milenijska fotografija sudionika koji su svojim tijelima oblikovali tri osmice u bojama hrvatske trobojnice podsjetivši na temeljno radničko pravo – „osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna“, simbolično držeći u ruci crveni karton za Vladu. Time se aludiralo na izjavu ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića da su tri osmice mrtve te optužiti spregu vlasti i kapitala da ugrožavaju temeljna radnička prava – na plaću, rad i odmor. Sindikalci su krenuli iz Radničke ceste, čime se želi simbolički ukazati da je ta ulica, nekada simbol hrvatske industrije, danas pretvorena u zagrebački Wall Street, a ujedno se u njoj nalazi i sjedište Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). Putem prema Maksimiru prošli su pored nekoliko bivših tvornica u Radničkoj cesti – Katran, Chromos boje i lakovi, ZIA, TLOS, Pobjeda tekstil, Zora, Elektrode, ATM i Kožara, te u spomen na njih i bivše radnike zapalili lampaše uz rub ceste. U parku Maksimir dijelili su se karanfili i Prvosvibanjski proglas sindikalnih središnjica, čime su završile sindikalne aktivnosti.
STRES – NAJVEĆI NEPRIJATELJ ZA SIGURNOST NA RADU
Prema pisanju jednog internetskog portala „…psihosocijalni rizici i stres povezan s poslom među najvećim su izazovima za sigurnost i zdravlje na radu. Otprilike polovica europskih radnika smatra da je stres česta pojava na njihovom radnom mjestu, a na stres otpada otprilike polovica svih izgubljenih radnih dana!“ Nažalost, stres se često pogrešno tumači ili stigmatizira. Drugim riječima, najčešće se tumači kao krivnja pojedinca, a ne kao organizacijski problem, što je daleko od istine. Naime, stres povezan s poslom uzrokuje znatne troškove za organizacije i nacionalna gospodarstva, stoga bi svaki Poslodavac, pa tako i Hrvatska pošta, na tu činjenicu itekako trebao obratiti pozornost. Radnici će vjerojatno znatno dulje izbivati s posla kada pate od stresa povezanog s poslom i drugih psiholoških problema. Kada pate od stresa povezanog s poslom radnici često dolaze na posao kada nisu u stanju raditi na odgovarajući način. To dovodi do smanjene produktivnosti, a to pak izaziva smanjenje poslovne profitabilnosti. Ono što svakako valja naglasiti jest da psihosocijalni rizici proizlaze iz loše organizacije i upravljanja poslom, te mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što je stres, izgaranje na poslu ili depresija. Budući da i sve veći broj radnika u Hrvatskoj pošti doživljava stresne situacije, Poslodavac bi itekako trebao voditi računa o svemu navedenom. Konstantno upozoravamo da atmosfera unutar HP-a nikad nije bila gora te da su odnosi među radnicima – kolegama dosta narušeni, a to nikome ne služi na čast. Stručnjaci napominju da dobro psihosocijalno okruženje poboljšava učinkovitost i osobni razvoj, kao i psihičko i fizičko zdravlje radnika. Prema tome, psihički zdrav radnik i „zdrava“ radna atmosfera jedni su od najbitnijih faktora u procesu rada i svaki bi se Poslodavac trebao potruditi da su mu radnici u međusobno dobrim, profesionalnim i korektnim odnosima. Iako poslodavci imaju pravnu obvezu osigurati pravilnu procjenu i kontrolu rizika na radnom mjestu, bitno je da i radnici budu uključeni u taj proces. Svima nam je poznato da to nije čest slučaj. No, uključivanje radnika ključno je za uspješno upravljanje psihosocijalnim rizicima. Savjetovanjem s radnicima odgovorni bi trebali i morali stvoriti atmosferu u kojoj vlada povjerenje, a uspješno upravljanje stresom povezanim s poslom pomoći će u održavanju radne snage sretnom. Povećat će se uključenost radnika, kao i predanost te inovativnost.
E, MOJ MINISTRE…
U povodu Međunarodnog dana zaštite na radu, koji se obilježio 28. travnja, ministar rada i mirovinskoga sustava Mirando Mrsić uputio je čestitku svim radnicima i građanima. Osim klasike u kojoj spominje da su zaštita zdravlja i sigurnosti na radu zajednička zadaća kojoj se treba posvetiti sustavno, sveobuhvatno i organizirano, ministar je u svojoj čestitki posebnu pažnju posvetio problemu STRESA na radnom mjestu. Hm…nećemo čestitku prenositi u cijelosti, jer nema ni smisla. Sumnjamo da ministar zna kakav je osjećaj kada mjesecima radiš na radnom mjestu i za to nisi dobio niti jedne jedine lipe. Nije to STRES, to je nešto još mnogo gore, za što riječ još nije niti izmišljena. Zna li ministar koliko će STRESAN biti novi zakon o radu, ako prođe onakav kakav je predložen? Sumnjamo. Jer on vjerojatno ne misli da je STRES RADITI i do 56 sati tjedno, onako kako to odgovara poslodavcu, ili dobiti otkaz bez ikakvog objašnjenja. On isto tako vjerojatno ne zna da je STRES kada Poslodavac od radnika traži nemoguće, kada mu ne isplati prekovremeni rad, kada ga iscijedi do iznemoglosti, kada ga ne pušta na godišnji, prijeti mu otkazom i tako dalje. E, moj ministre…što drugo reći? Treba živjeti među radnicima, a ne onim drugima, da bi se moglo govoriti o STRESU…Ipak, hvala na čestitki i što ste se sjetili radnika, koje i pored 380.000 nezaposlenih, i dalje želite otpuštati.