(Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima nije slučajna)
– Dobar dan.
– Daan, izvol’te.
– Lijepo molim, kupio bih polovinu mjesečne pokazne karte na relaciji Zadar-Vir.
– ?!?Mooolim?! Stvarno ste vražićak, šaljivdžija neki, recite samo, jel’ da vam je prerežem uzduž, po dijagonali il’ poprijeko?
– Nije šala, ja vam, znate, tijekom turističke sezone idem raditi na Vir. Tamo ću raditi svaki dan al’ mi pokaz treba samo za popodnevnu smjenu, preciznije, za svaki-drugi dan.
– Sorry gospodine, nemam vam ja vremena za vašu sprdnju, vidite li kol’ki je red iza vas. Sljedećiiii!
– Ali gospođo! Ne sprdam se majkemimile. Meni će moj poslodavac podmiriti samo polovinu cijene mjesečnog pokaza. Iako, znam ja, platio bi meni moj direktor cijelu kartu, al’ nema se, kriza je.
– Sad mi je dosta(!), ajte kvragu vi, vaš poslodavac, a i direktor nek’ vam se pridruži!
– Kad je tako, dovraga vi, vaša pravila, vaš vozni red, a i autobus povezite sa sobom. Ionako, zadnji večernji polazi u osam, a ja radim do devet, pa sve da mi i poklanjate cijeli pokaz u po’ cijene, ne bi ga uzeo. Hvala i zbogom.
-Doviđenja. I samo da znate, rado bi upoznala onog koji vas šalje po pola pokazne karte, sigurno se taj, zbog neimaštine i krize, vozi u pola službenog automobila. Sljedećiiii,…
NEMA REDA DO NEREDA
Evo ljeta, evo turista, a i žega započe. Evo bogme i pošte biogradske. I ljudi evo. Ma što evo, cijelo čudo ih je. Sve u redu stoje, skroz van, do ceste skoro. Red malo zavijugao, bježi se pred užeglim zvizdanom, hlad se lovi. Što li je toliki svijet u poštu nahrupio, da se nešto besplatno ne dijeli, da možda nije kakva akcija, prodaju li EVO TV u po’ cijene? Nema druge, treba povirit unutra, pa što bude – da bude. Pokušaj ulaska mimo reda neslavno propade. Ne’š druškane, i mi čekamo! U red stati ako’š unutra! Pade i poneka psovka na više svjetskih jezika. Lako je ovima iz reda koji od računa, uplatnica, pisama ili razglednica napraviše primitivnu lepezu, s njom mašu, misleći da se hlade, al’ što da radi dokoni onaj što u poštu ulazi iz čiste radoznalosti, praznih ruku (i džepova). Red se brzo pomiče, rade poštarice sve u šesnaest. Za ciglih petnaestak minuta, hladovina dovratka na ulazu u poštu je nadohvat ruku. I razočarenje je tu. Ispod pazuha nekog klipana, dvometraša, koji psuje na nekom nerazumljivom stranom jeziku, puče pogled na praznu šalter salu. Onako, ne praznu, u biti, punu, prepunu prostoriju. Pet, šest ljudi se od vrata do šaltera probija kroz cijelu gomilu svega i svačega. Vitrinama, ormarima, konzolama, tezgama, štandovima i što ti ga znam čime još, zauzeto je devedeset i više posto, ionako malog prostora. Ostatak je na raspoložbi klijentima, ako ne računamo prostor pod zvizdanom, kojeg, ruku na srce, ima skroz dosta.
KAKO OD ZLATA NAPRAVITI SREBRO? (II.)
Svojedobno, prije nekih dva mjeseca, pisali smo o tome kako će usluga otkupa zlata u Hrvatskoj pošti, izgleda, donijeti samo probleme. I očito smo još uvijek u pravu. Otada nema ništa novog, nikakve akcije i reakcije, OSIM činjenice da cijena zlata na tržištu i dalje, konstantno pada. Zlato se i dalje otkupljuje (što nije problem), ali je problem, nikome jasna činjenica, da se svo otkupljeno zlato „skuplja“ i čeka dovršetak transakcije s ugovorenim partnerom. I tako…dok zlato čeka, pretvara se u srebro, i nikako nam nije jasno kome to JE u interesu, jer Hrvatskoj pošti sigurno NIJE. Primjera radi, ovako je to bilo prije spomenuta dva mjeseca; komad zlata koji je Pošta otkupila u veljači za 870,80 kuna u svibnju je vrijedio 684,20 kuna! Gubitak od 186,6 kuna! A to je samo jedan primjer. Pored njega naišli smo i na primjer gubitka od čak preko 1.200 kuna po komadu zlata! I, ima toga još…, kada se sve zbroji, za jedan poštanski ured za koji imamo konkretne podatke, ispalo je da je u četiri mjeseca ostvaren gubitak u iznosu od cca 5.000 kuna (nečija mjesečna ili dvomjesečna plaća)! Cijena zlata se i dalje strmoglavljuje pa od danas (05.07.2013.) gram 8 karatnog zlata vrijedi 51,00 kunu. Pametnome dosta! Ali što vrijedi, kada očito je, pameti NEMA PA NEMA!
SEMINAR – MIROVINSKA REFORMA
U organizaciji Nezavisnih hrvatskih sindikata, pod pokroviteljstvom Međunarodne organizacije rada (MOR), u Zagrebu je održan seminar o mirovinskoj reformi u Hrvatskoj za sindikate. U pregledu sadašnje situacije, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u Hrvatskoj odnos broja korisnika mirovina i osiguranika je 1:1,19, broj korisnika mirovine je 1.219.608, a prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi 2.206,00 kuna. Prosječena mirovina kreće se u visini od 40% prosječne neto plaće. Prosječna dob izlaska s tržišta rada je 60,9 godina. U 2012. godini prihodi od doprinosa pokrili su samo 55% izdatka za mirovine iz 1. stupa. Temeljni problem je omjer broja korisnika i osiguranika odnosno niska stopa zaposlenosti. Stručnjaci MOR-a iznijeli su iskustva mirovinskih sustava i njihovih reformi iz zemalja srednje i istočne Europe, a posebno je prezentirana politička ekonomija mirovinske reforme iz 2012. godine u susjednoj Sloveniji. Isto tako prikazani su MOR-ovi standardi socijalne sigurnosti kroz pregled konvencija i njihovih preporuka. Na kraju se raspravljalo o sindikalnoj strategiji za mirovinsku reformu u Hrvatskoj. Kao zaključak, može se reći da temeljni cilj svake daljnje reforme mora biti oblikovanje mirovinskog sustava tako da osigurava sigurne i dostatne prihode odnosno ljudski prihvatljiv život u starijoj dobi i socijalna sigurnost za sve.
MOR je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda (UN) koja promovira socijalnu pravdu i međunarodno priznata ljudska i radnička prava. Također, MOR formulira međunarodne standarde rada u obliku konvencija i preporuka koje postavljaju minimalne standarde radnog prava: slobodu udruživanja, pravo na organiziranje, kolektivno pregovaranje, ukidanje prisilnog rada, jednake šanse i jednaki tretman te druge standarde, kojima se reguliraju uvjeti u cijelom nizu pitanja vezanih za rad. MOR promovira razvijanje radničkih organizacija i organizacija neovisnih poslodavaca te tim organizacijama osigurava trening i savjetodavne usluge. Unutar sustava UN-a, MOR je jedinstven po svojoj tripartitnoj strukturi u kojoj radnici i poslodavci sudjeluju u radu upravnih organa organizacije kao ravnopravni partneri vladama.
NOVA PRAVILA S RADNIM KNJIŽICAMA
Danom pristupanja RH u Europsku uniju, odnosno 1. srpnja 2013., prestala je važiti radna knjižica kao javna isprava. Obveza je poslodavca odmah, a najkasnije do 1. listopada 2013. godine (u roku od 3 mjeseca) radniku vratiti radnu knjižicu. Prije izvršenja povrata radne knjižice, ovlaštena osoba poslodavca dužna je u radnoj knjižici radnika precrtati sve nepopunjene rubrike uz potpis i pečat, te isto evidentirati u rubriku »Bilješke«. Radna knjižica se ne zaključuje s danom povratka iste radniku, nego se ostavlja otvoren staž kod zadnjeg poslodavca. Vraćenom radnom knjižicom radnik će se moći koristiti u svrhu dokazivanja i utvrđivanja prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja i prava s osnove nezaposlenosti. Ako prije vraćanja radne knjižice, a nakon 01. srpnja 2013. godine, radniku prestane ugovor o radu, također se više ne upisuje prestanak rada u radnu knjižicu, budući da je ona kao javna isprava prestala važiti 1. srpnja 2013. Tom radniku će se, kao i ostalim radnicima koji nastavljaju radni odnos, samo precrtati prazne rubrike i staviti prednja napomena. Međutim, podatak o prestanku radnog odnosa može biti značajan novom poslodavcu zbog, primjerice, utvrđivanja ukupnog radnog staža, dodatka na plaću i slično. U tom slučaju novi poslodavac može tražiti od radnika potvrdu prethodnog poslodavca o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa. Posljednjim izmjenama ZOR-a (NN 73/2013) propisano je da se podaci o radnicima i nadalje vode, ali u elektroničkom obliku.