POST INFO 454 – Ma, zar vas nije sram?!

Besramno zakidanje sitne raje, svakim danom, u svakom pogledu, postaje pravilo, od malih i onih većih ˝bogova˝ poželjno ponašanje. I ne bi tu bilo ništa čudno da se to ne zbiva u ˝jednoj od najpoželjnijih tvrtki˝ i da se tako ponašate prema istim onima kojima se prigodničarski zahvaljujete za sve uspjehe jer ˝bez njih nema ni uspjeha ni tvrtke˝.
Primjera za rečeno je mnogo, evo jednog od njih;
Radnici, operaterki 2 – DM, nadoknađuju se redoviti troškovi prijevoza u visini cijene mjesečne pokazne karte (250,00 kuna). Radnicu se zbog potrebe posla privremeno, na kraće vrijeme, šalje u ured tridesetak kilometara udaljen od stalnog mjesta rada, do kojeg autobusna karta u jednom smjeru stoji 25,00 kuna. Na stranu to što se javni prijevoz ne može koristiti, jer je vozni red u totalnom kontra-ritmu sa radnim vremenom, pa je naša junakinja primorana koristiti vlastiti automobil koji, nažalost, troši nekakvo gorivo. Besparica je! Srećom, uskače voditeljica područja kratkoročnom beskamatnom pozajmicom u iznosu od 200,00 kuna. Vratit će to privremena premještenica kad joj troškove refundira njena cijenjena tvrtka. E, neće ići(!), izračunaše alkemičari iz Jurišićeve, najjednostavnijim matematičkim radnjama, uvaživši nepobitnu činjenicu da je taj mjesec brojio dvadeset i tri (23) radna dana. Dijeljenjem dolaze do revolucionarnog saznanja da dnevna cijena redovitog pokaza (250,00:23) iznosi 10,87 kuna, a ona na privremenom premještaju (730,00:23) daje rezultat 31,74 kn. Slijedi množenje dobivenih rezultata s brojem dana provedenih na privremenom radnom mjestu pa onda nešto lakša radnja oduzimanja od onih 250 kuna,… i cilj je postignut! Halo, boss, zakidanje uspješno obavljeno! Tvrtka je spašena, ne bu’ se meni niko bogatil’ na putnim troškovima!

Stvarno, dokad tako mislite? Šaljete radnike od nemila do nedraga, izlažete ih troškovima koje oni nemaju čime podmiriti, tjerate ih da se zadužuju, nije vas briga, ni trepnuti nećete! Znate li, pobogu, da radnici jedva spajaju kraj s krajem i da im je kreditiranje vlastite tvrtke pretežak uteg? Znate li, isto tako, da ozbiljne tvrtke takav problem rješavaju isplatom akontacije? I, znate li na kraju, da smo dosad nebrojeno puta upozoravali na ovaj problem i da nam ne preostaje ništa drugo do li promijeniti adresu na koju ćemo se obratiti?!

U okružnici, među ostalim, piše: ˝…Hrvatska pošta d.d. kao ovlašteni mjenjač ima obavezu surađivati s nadležnim domaćim i inozemnim institucijama na razmjeni informacija o sprječavanju krivotvorenja i suzbijanju stavljanja u opticaj krivotvorene strane gotovine…potrebno je u programu MONEX prilikom otkupa uz dosadašnje podatke unositi i serijski broj otkupljenih stranih novčanica.˝
Znaju li sastavljači okružnice da program MONEX ne podržava unos podataka za više novčanica, da isti ne podržava unos imena i prezimena klijenta i, na kraju, da u poštanskom uredu nema UV lampe za provjeru novčanica?!?
Što će se dogoditi kada radnik upiše broj novčanice za koju se naknadno utvrdi da je krivotvorena? Nije vrag da ste ovom okružnicom naumili skinuti svoju odgovornost i prebaciti je na radnika!?!

Hm…izgleda da nismo daleko od toga. Jer, što nam drugo preostaje pomisliti kada vidimo na što sliče stolice na pojedinim radnim mjestima u Hrvatskoj pošti, ako ih uopće ima? Jer ne bi bila nikakva posebna novost upoznati mjerodavne u HP-u da im radnici često puta rade stojećki! Žalosno! A odgovor da stolica ima, ali samo za „hitne slučajeve“ ne možemo i ne želimo shvatiti. Što znači hitan slučaj kada su stolice u pitanju? Nikom nije jasno, ali znači da ih ipak ima? Koliko? Zašto hitan slučaj nije stolica bez jedne ili dvije noge? Ili se na njima možda ipak nekako može sjediti? Ako da, molimo VAS mjerodavne i pametne da nam odgonetnete kako. Jer mi ne znamo, kao niti radnici, kao niti majstori koji bi za svoje ideje o poravcima valjda trebali dobiti „Nobela“! Stolice su već toliko puta popravljane, lijepljene, slagane, montirane, da ih je sve muka gledat. Da ne govorimo o sramoti koju zbog toga trpi Hrvatska pošta, čije vrlo vodstvo već, ha, malo je reći godinama, ne želi kupovati stolice za svoje radnike. Letjeti još uvijek ne možemo, a ako misle da radnici mogu stajati, predlažemo mjerodavnima da to prvo učine oni kako bi svi ostali onda učili na njihovom primjeru. Neka fino stoje i rade osam, deset ili 12 sati, pa će onda to drage volje učiniti i svi ostali (!?!) Pa ćemo se lijepo igrati, tko ne može stajati, gubi. I drugi put neka si ponese stolicu od kuće. Kada vidimo na što su se uložili milijuni kuna, teško možemo povjerovati u priču da novca za stolice nema. Žalosno!

Ako je suditi po dojmovima većine naših članova-sudionika ovogodišnjih sportskih susreta, čini se da su i sport i susreti u pojedinim segmentima ipak podbacili. Naime, osim dijela sudionika, koji je bio razočaran izborom glazbe, najveći dio članova požalio se na novo uvedeni način odabira sportskih ekipa. Iako su igre uspješno privedene kraju, ne može se sakriti činjenica da je ove godine itekako nedostajalo sportskog elana, adrenalina ili, ako hoćete duha. Na kraju krajeva, ipak se to zovu SPORTSKI susreti, pa bi sport i trebao biti važan dio ovog, sada već tradicionalnog okupljanja radnika HP-a. Ako je tko htio staviti naglasak na susrete, ne znamo koje je to godine nedostajalo, jer se poštari i poštarice iz cijele Hrvatske ionako druže u večernjem dijelu, koji i jest „rezerviran“ upravo za SUSRETE i zabavu. U svakom slučaju, ovakve bi „eksperimente“ možda trebalo ostaviti za druge stvari, a sportske susrete vratiti u stari i uhodani način s kojim su ipak svi bili kudikamo zadovoljniji. Da ne bi ispalo da smo nezahvalni, Organizacijskom odboru i Poslodavcu želimo čestitati na trudu i napornom višemjesečnom radu, jer što se same organizacije tiče, problema nije bilo, dapače svi su sudionici lijepo dočekani. Rezime; organizacija za – odličan 5, princip i koncept sportskog dijela – na popravni.

S obzirom na vaše upite vezane uz tužbe za prijevoz, želimo vas obavijestiti da se iste obrađuju čim ih zaprimimo u naš sindikat. Ne možemo utjecati na sud i na vrijeme kada će te tužbe biti sudski obrađene, odnosno kada će se donijeti presuda. Ono što možemo sa sigurnošću reći, jest to da će sve vaše tužbe kako budu stizale do nas, biti obrađene i poslane na sud, jednako kako to i činimo cijelo ovo vrijeme otkad smo krenuli s dotičnim tužbama. Bojazni da će tužbe otići u zastaru ne treba biti, jer se iste na vrijeme šalju na sud, a kako budu stizale presude tako ćemo vas i obavještavati o njima. Još jednom napominjemo da naša pravna služba daje sve od sebe da tužbe budu riješene i to pozitivno za radnika, stoga vas molimo za razumijevanje i strpljenje.