(NOVI LIST) – Naravno, teško je povjerovati da bi čovjek mogao biti nesretan kada čuje da će mu iznos plaće ili mirovine makar malo rasti. Za većinu zaposlenih u zemlji neće to biti neki značajan iznos koji će im omogućiti da osnaže svoju potrošnju. Maksimalno do stotinjak kuna, naime, rast će plaće za oko 70 posto zaposlenih čija se primanja kreću do razine prosječne plaće ili nešto iznad nje. Taj novac pokrit će vjerojatno samo dio mjesečne rupe s kojom se suočavaju. Niti od umirovljenika ne treba očekivati da će pohrliti potrošiti koju kunicu pride. Svaki peti korisnik mirovine, naime, osjetit će efket povećanja neoporezivog dijela umirovljeničkog dohotka s 3,4 na 3,8 tisuća kuna.
Dobro zvuči kada se narodu najavi da može računati na rast plaća i mirovina i da je Vlada spremna odreći će dijela svog prihoda kako bi narodu bilo bolje i kako bi se porezno opterećenje na rad u Hrvatskoj, koje je u odnosu na zemlje okruženja relativno visoko, smanjilo. No, iza tih dobrih vijesti zasigurno će uslijediti i neke loše jer država koja se bori s obuzdavanjem prekomjernog proračunskog deficita ne može se olako odricati dijela proračunskog prihoda.
Nada se Vlada da će porezno rasterećivanje rada potaknuti poslodavce da i oni dadu svoj doprinos i povećaju plaće radnicima. Posebice se to odnosi na minimalnu plaću koja će ubuduće, ostane li na razini 3.017 kuna biti neoporeziva. Samo se nada, jer radnici teško mogu računati da će im i poslodavci povećati plaće. S osnova rasta plaća, onog koji nije posljedica poreznih izmjena, teško se može računati na dodatne proračunske prihode.
Promjene u sustavu oporezivanja dohotka isključivo su rađene kako bi se rasteretili oni s daleko iznadprosječnim plaćama. To je jasno i iz činjenice da se u u dvanaestoj izmjeni zakona koji je donesen prije deset godina, suprotno svim dosadašnjim logikama intervencija u zakon, mijenja način određivanja poreznih razreda. Neoporezivi dio dohotka više u toj priči nije tako važna stavka, niti je parametar za izračun poreznih razreda, već se granice razreda »namještaju« kako bi se najviša porezna stopa primjenjivala tek na bruto plaće nešto niže od 20 tisuća kuna.
No, što god se i koliko god se namještalo činjenica je da će zbog promjena u sustavu oporezivanja dohotka proračun ostati bez gotovo 2,14 milijardi kuna. I da će pritom najviše nastradati lokalna uprava i samouprava, kojoj se od dohotka izbija 1,8 milijardi kuna i za koju se osmišljavaju kompenzacijske mjere koje neće pokriti cijeli gubitak lokalaca. Pa bi se vrlo lako moglo dogoditi da se gubitak lokalnih proračuna sravni i kroz povećanja prireza i kroz povećanje cijena komunalija.
Oporezivanje dohotka prati i obavezno oporezivanje svih dobitaka na »kladarama«, pa onda od iduće godine slijedi i ukidanje neoporezivog dijela u porezu na dividendu, pa nakon toga i oporezivanje zarade na vrijednosnim papirima, »rezanje« olakšica za reinvestiranu dobit. Sve to nije dovoljno da bi se pokrio gubitak na dohotku, čak i kada se planiranim prihodima i uštedama priboji i oko tri milijuna kuna koji će se uštediti na tiskanju i dostavi rješenja poreznim obveznicima… Sve u svemu 300 milijuna ovdje, 180 drugdje, pa još 500 milijuna, sve usitno. Nešto se kao radi, ali ništa od tog »prčkanja« nije rješenje problema prekomjernog proračunskog deficita.