NHS – Nezavisni hrvatski sindikati uputili su Ministarstvu zdravstva svoje očitovanje na predložene izmjene u sustavu zdravstvene zaštite, a koje prenosimo u nastavku.
Privatna praksa u ordinaciji
Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje: Zakon) uvodi veliku novinu na razini primarne zdravstvene zaštite uvođenjem instituta privatne prakse u ordinaciji. Navedenim institutom napušta se sustav koncesija te dodatno privatizira sustav primarne zdravstvene zaštite (dalje: PZZ). Predložena promjena, prema riječima predlagatelja, pravda se potrebom dokidanja nejednakog položaja liječnika PZZ-a sukladno važećem uređenju, jer neki rade u sustavu koncesija, dok su drugi ostali izvan tog sustava radeći u sustavu domova zdravlja. Navedena nejednakost očituje se prije svega u visini njihovih plaća, a poseban problem predstavlja i nemogućnost ulaska u sustav koncesija, jer iste dodjeljuju župani.
Privatizacija PZZ-a započela je prije 20 godina uvođenjem sustava zakupa, potom je nastavljena 2008. godine uvođenjem sustava koncesija, da bismo prema prijedlogu novog Zakona dobili sustav privatne prakse u ordinaciji. Nezavisni hrvatski sindikati (dalje: NHS) svih ovih godina upozoravaju kako privatizacija sustava PZZ-a nije prihvatljiva te kako je procese potrebno vratiti na početak. Naime, pravdajući najnoviji prijedlog potrebom da se uklone postojeće nejednakosti između liječnika PZZ-a predlagatelj je iste mogao ukloniti jačanjem domova zdravlja i vraćanjem liječnika PZZ-a u sustave domova zdravlja. Ne možemo prihvatiti tezu prema kojoj se sustav PZZ-a jača upravo uvođenjem privatnih ordinacija, jer to nije jačanje sustava s pozicije korisnika, a upravo je ta pozicija trebala biti ishodišna točka svih izmjena. Sve dok postoji sustav solidarnog javnog zdravstva nema mjesta privatizaciji korištenjem javnog novca. NHS se ne protivi privatnom zdravstvu koje počiva na poduzetništvu, jer smatra da je ono potrebno i nedvojbeno obogaćuje lepezu zdravstvenih usluga na korist svih onih koji te usluge trebaju. Međutim, taj sustav pruža usluge na tržištu, posluje po zakonima tržišta, a svoj profit najvećim dijelom ostvaruje na slobodnom tržištu. Svaki liječnik ima pravo izaći na tržište i pružati svoje usluge na njemu, a država je dužna kroz sustave domova zdravlja osigurati kvalitetnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini. Tim više što se u samom tekstu Zakona jasno naznačuje kako je dom zdravlja nositelj zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Kako bi navedeno određenje doista i bilo provedeno u praksi nedvojbeno je potrebno jačati domove zdravlja, a ne ih svoditi na zgradu, što oni već danas većim dijelom jesu, a sutra će to postati u cijelosti. Troškove koji se danas isplaćuju liječnicima koncesionarima temeljem ugovora sa HZZO-om moguće je osigurati i liječnicima koji bi radili u sustavu doma zdravlja, samo za to treba pronaći volju.
Kada, međutim, država jednom dijelu liječnika omogućava privatnu praksu financiranu javnim novcem, onda ne možemo ne reći kako je to nedopustivo. Javni novac koji uplaćuju hrvatski građani izdašan je izvor prihoda u koji mnogi žele zaći kako bi sebi osigurali „dio kolača“, a pri tome se premalo vodi računa o tome da se radi o novcima namijenjenim financiranju velikog i troškovno zahtjevnog sustava javnog i solidarnog zdravstva koje svim svojim korisnicima mora osigurati pravovremenu uslugu najbolje moguće kvalitete. I dok o kvaliteti i požrtvovnosti svih pružatelja zdravstvenih usluga zasigurno nema značajnih prigovora, pravovremena dostupnost zdravstvene usluge postaje prava bolest sustava.
Nadalje, primjećujemo kako se osim privatizacije sustava PZZ-a prijedlogom novog Zakona uvodi i sustav nasljeđivanja ordinacija, što dodatno potvrđuje tezu o nedopustivosti ovakvog rješenja. Naime, budući da se radi o sustavu javnog zdravstva, odnosno javnoj službi, protuustavno je i protuzakonito predlagati rješenja prema kojima bi liječnik koji obavlja privatnu praksu u ordinaciji mogao odrediti svog nasljednika, jer javna služba mora biti dostupna svim hrvatskim građanima pod jednakim uvjetima! Ovakvim rješenjem veliki dio radnika stavljen je u nejednak položaj. Prakse financirane javnim novcem moraju biti javno dostupne, a ne osigurane tek uskom krugu povlaštenih. Ovakvo rješenje ukazuje na to da se predlagatelj vodi načelima privatnog poduzetništva te kako je zamjena javnog zdravstva privatnim na razini PZZ-a završena. Samo je pitanje hoće li se tu stati, jer se ovim postupkom, pravdanim željom za ispravljanje nejednakosti liječnika unutar sustava PZZ-a, u sljedećoj fazi otvara prostor za propitivanje i možebitno ispravljanje nejednakosti bolničkih liječnika u odnosu na liječnike PZZ-a.
Zbog svega navedenog, NHS smatra potpuno neprihvatljivim uvođenje privatne prakse u ordinaciji te, upravo suprotno, za očuvanje javnog zdravstva smatra nužnim vratiti cijeli sustav PZZ-a u domove zdravlja, uz odgovarajuće materijalno-tehničko opremanje ordinacija kako bi se na razini PZZ-a mogle pružati jednako kvalitetne usluge, a kako bi sekundarni i tercijarni sustav zdravstvene zaštite bili rasterećeni te pružali najsloženije i najsuvremenije dijagnostičko-terapijske usluge.
Zdravstveni turizam
Prijedlog novog Zakona snažno promiče zdravstveni turizam, prije svega kroz mogućnost da se ovim oblikom turizma bave sve zdravstvene ustanove, a ne kao do sada isključivo specijalne bolnice i lječilišta. Iako NHS načelno nema ništa protiv promicanja zdravstvenog turizma, jer Hrvatska zbog vrhunskih stručnjaka i prirodnih resursa za isti ima snažan potencijal, moramo izraziti svoju skeptičnost na prijedlog snažnog otvaranja cjelokupnog javnog zdravstvenog sustava ovom obliku turizma. Naime, imajući u vidu ključne probleme sustava, koji se očituju prije svega u nepravovremenoj dostupnosti zdravstvenih usluga zbog dugačkih lista čekanja, a posljednjih godina i nedostatkom liječničkog osoblja zbog njihovog odlaska u inozemstvo, smatramo kako bezrezervno okretanje zdravstvenom turizmu, u ovom trenutku, dolazi kao slamka spasa u vidu željene financijske injekcije. No, time se ponovno naglašava financijski vid, a javni zdravstveni sustav ne bi trebao težiti stjecanju profita, nego svojoj samodostatnosti.
NHS podržava ideju promicanja zdravstvenog turizma, ali prije svega traži da javni zdravstveni sustav bude dostupan građanima za ostvarivanje potrebne zdravstvene zaštite na svim razinama, a tek onda za zdravstveni turizam onih koji će takve usluge potraživati. Izražavamo bojazan, a temeljem ukupnih iskustava, kako će s vremenom u brojnim zdravstvenim ustanovama javno zdravstvo ustuknuti pred zdravstvenim turizmom, upravo iz financijskih razloga, jer jedan teži profitu, dok će drugi, bez odgovarajućeg upravljanja, i dalje skupljati gubitke. Tražimo da se javni zdravstveni sustav uredi na način da se korisnicima počne osiguravati pravovremena usluga. Medicina danas postaje personalizirana, a hrvatski pacijent nije u mogućnosti doći do liječnika u razumnom vremenu u odnosu na zdravstveno stanje. Sve raspoložive kapacitete i opremu treba staviti na raspolaganje hrvatskim građanima, a tek onaj višak kapaciteta i opreme ponuditi na tržište zdravstvenog turizma.
Zbog toga, a bez odgovarajućih rješenja za sadašnje boljke u zdravstvenom sustavu, ne možemo podržati ideju snažnog promicanja zdravstvenog turizma.
Reprezentativnost za kolektivno pregovaranje u sustavu zdravstva
Nemalo nas je iznenadio prijedlog novog Zakona u kojem se uređuje pitanje reprezentativnosti sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime, pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje uređeno je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN br. 93/14 i 26/15) i zakonodavac je prigodom njegovog donošenja uzeo u obzir cjelokupno stanje na sindikalnoj sceni te predvidio jedinstveni kriterij za utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, bez ikakvih iznimaka. Predloženo zakonsko rješenje predstavlja svojevrstan presedan, jer se kroz poseban propis mijenja opći akt o reprezentativnosti, a što za posljedicu može imati uređivanje novih iznimaka kroz posebne propise, čime se dovodi u pitanje svrhovitost uređenja pitanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje kroz opći propis o reprezentativnosti. Ovakvo rješenje, predloženo u ovom Zakonu, stvorilo bi preduvjete za osnivanje cijelog niza sindikata radnika raznih struka koji bi bili reprezentativni za kolektivno pregovaranje kod poslodavca ili na drugoj razini na kojoj se pregovara, a gdje njihovi članovi rade. U ovome trenutku nije ni moguće predvidjeti broj takvih sindikata koji bi u pregovorima sudjelovali, kao ni broj i sastav takvih pregovaračkih odbora. Uz to, potpuno bi se razbio i urušio sustav kolektivnog pregovaranja u RH za čiju je uspostavu i razvoj utrošen dugi niz godina, kako bi se uopće dosegla današnja razina.