Ne prestaju dobre vijesti iz njemačkog gospodarstva i o rekordno niskom broju nezaposlenih. Ipak, i prošle godine je u ovoj bogatoj Njemačkoj u 330 tisuće kućanstava prisilno isključena struja zbog neplaćanja.
(Deutsche Welle) Godišnje izvješće Agencije za mrežnu povezanost (Bundesnetzagentur) i Ureda za zaštitu tržišne utakmice (Bundeskartellamt) svjedoči kako je 2016. u 330 tisuća domova u ovoj zemlji i konačno isključena struja zbog neplaćanja računa. Naravno da se to ne dešava odmah nakon što se propusti uplata jedan mjesec, ali i opomena pred isključenje je prošle godine bilo poslano na oko 6,6 milijuna adresa u Njemačkoj – od oko četrdesetak milijuna kućanstava u ovoj zemlji. Jedva da je neka utjeha što je broj isključenja električne energije zbog nepodmirenih obaveza tek nešto manji nego 2015. – tada je bilo 331 tisuća isključenja. Opskrbljivačima električne energije je to posljednje sredstvo za kojim posežu tek ako je dug bio veći od 100 eura. No prvo slijedi čitav niz upozorenja, opomena, onda se počinje i prijetiti isključenjem i korisniku se konačno šalje konačan rok do kojeg mora podmiriti račun. Tek nakon toga se korisnik isključuje.
Nakon toga je skupo opet doći do električne energije: ne samo da se treba podmiriti račun iz prošlosti, nego u se u pravilu naplaćuje usluga kao da je riječ o posve novom priključku. Ta naknada onda iznosi četrdesetak, ali kod nekih opskrbljivača i po 200 eura za priključenje.
Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što…Mnogi se više niti ne usuđuju otvarati pisma opomene koje im pristižu. U jednom trenutku je onda prekasno za bilo što…
Dvostruko veći račun od godine 2000.
Uredi za zaštitu potrošača i uredi socijalne skrbi svjedoče kako mnogi puno prekasno reagiraju na opomene od njihove Elektre. Dobrim dijelom je to i zbog toga što struja u Njemačkoj postaje sve skuplja: od godine 2000. i ako se zbroji i cijena kilovata i svi nameti zbog prelaska na ekološku energiju, ispada da se cijena popela sa 15 na oko 30 centi po kilovatsatu. Naravno da se ni prihod zaposlenih nije u tom razdoblju udvostručio, a kamo li iznos socijalne pomoći.
Kao i u mnogim drugim slučajevima, najteže su pogođena samačka domaćinstva: udruge za socijalnu skrb tvrde kako iznos minimalne socijalne pomoći, takozvani Harz IV. jednostavno nije dovoljan da pokrije trošak za struju u domaćinstvu u kojoj živi samo jedna osoba.
Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.Siromašni ne samo da niti ne sanjaju na primjer o vlastitim solarnim izvorima energije, nego nemaju novaca niti za nove, štedljivije uređaje.
Povrh toga, osobe malenih prihoda su „sumnjive” energetskim koncernima. Gotovo nikad im se ne nude neke tarife koje bi bile povoljnije, nego „zaglave” u najskupljoj kategoriji. I na koncu je tu i apsurd života u siromaštvu: imućne obitelji kupuju sve novije kućanske aparate koji i troše sve manje energije. To se osobito tiče grijanja gdje su električne grijalice samo kod nabave najjeftinija opcija, ali tek onda dolaze papreni računi.
Ali i inače, siromašne osobe su sretne što uopće imaju hladnjak ili štednjak, makar on trošio daleko više električne energije nego što bi to bio prosjek za takav uređaj.
aš(agencije)