(Hina) – Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) u današnjem otvorenom pismu pitaju premijera Zorana Milanovića treba li država zaista privatizirati uspješne tvrtke Croatia osiguranje (CO) i Hrvatsku poštansku banku (HPB) samo radi krpanja proračunskih rupa te traže raspisivanje referenduma o tim pitanjima. NHS smatra da HPB i CO pripadaju ostacima “narodnog blaga” koje je prošlih godina rasprodavano pitajući treba li sada prodati i još ono malo vrijednoga što je ostalo sačuvano za buduće generacije.
Sindikat podsjeća da je HPB ozdravljen i dokapitaliziran te je sedma banka u Hrvatskoj, s tržišnim udjelom nešto većim od 4 posto i dobrom perspektivom. Croatia osiguranje zdrava je domaća osiguravajuća kuća s tržišnim udjelom većim od 30 posto, a stabilno i dobro posluje od svog osnutka, 1884. godine, kažu u NHS-u.
Čak i ako se želi dokapitalizirati HPB i CO, to se može bez ijedne lipe iz državnog proračuna, iz zadržane dobiti, jer i jedna i druga kuća posluju s dobiti, smatraju u NHS-u.
Nezavisni hrvatski sindikati predlažu Vladi da umjesto rasprodaje narodnoga blaga potakne proizvodnju, stvori uvjete za zadržavanje i otvaranje novih radnih mjesta, povećanje dohotka građana i njihove kupovne moći, a namjere o privatizaciji CO-a i HPB-a provjeri kod naroda.
“Želite li prodavati bilo koji dio vitalne narodne imovine, onda morate pitati narod”, kaže se u pismu, uz napomenu da referendum nije tek sadržajni stilski ukras Ustava već način kojim se provjerava narodna volja.
Uz namjeru prodaje CO-a i HPB-a, NHS Vladi zamjera što nema rješenja za održivost proračuna te što mirno gleda urušavanje standarda građana.
CJELOVITO PISMO MOŽETE PROČITATI U NASTAVKU:
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE
Zoran Milanović, predsjednik
Predmet: Prodaja Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja
Poštovani gospodine Milanoviću,
doista smo željeli vjerovati kako će u Vladi RH trenutni poriv za prodajom Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja zbog krpanja proračunskih rupa, prevladati jedno dublje promišljanje i širi nacionalni interesi. Na žalost, ovih je dana postalo sasvim razvidno kako Vlada nije odustala od namjera te prodaje.
Nismo nesvjesni činjenice kako hrvatski državni proračun snažno razvlače silnice rashodovne strane, a prihodi tome ne mogu udovoljiti u cjelini. No, očito ova Vlada nema rješenja za te probleme. Daleko od predizbornih obećanja, porušivši standard građana, samo mirnim pogledom, staloženim izjavama i statistikama prati zatvaranje radnih mjesta, život bez plaće ili na „minimalcu“, reže ne samo materijalna prava nego i plaće zaposlenih u državnim i javnim službama, udara jednako i na materijalna prava zaposlenih u državnim poduzećima od javnog značaja i gura ih u davno napuštenu uravnilovku. Doista je neugodno gledati sa koliko mirnoće, jednostavnosti i neosjećajnosti ministar pomorstva, prometa i infrastrukture najavljuje višak od desetak tisuća radnika u nekim državnim tvrtkama. Kao da se radi o starim, isluženim stvarima koje su nepotrebne pa ih treba odbaciti. Na tragu te nepodnošljive lakoće su i odgovori iz Vlade vezani uz neisplatu plaća i agoniju radnika u nekim privatnim tvrtkama, pri čemu se na traženje radnika i njihovih sindikata da Vlada nekako reagira, odgovara kako je Vlada nemoćna jer je riječ o privatnim tvrtkama. Pa ako te tvrtke već i jesu privatno vlasništvo, njihovi radnici, hvala Bogu, to ipak nisu. Pa ako traže pomoć i reagiranje svoje Vlade onda se ta Vlada treba doslovce polomiti i prostrti kako bi im pomogla. Ali, očito je kako ih Vlada ne doživljava. Za razliku od naše Vlade, vlade u europskim zemljama svoje radnike ipak doživljavaju pa tako primjerice Njemačka i Francuska na razne načine podupiru domaću proizvodnju kako bi se, ne samo spasile tvrtke od gubitaka i propasti, nego i očuvala radna mjesta i primanja radnika.
Vaša Vlada pokazala je kako ne zna druge načine nego li dodatno opteretiti građane povećanjem PDV-a , poskupljenjima struje i plina, uvođenjem i najavama novih poreza…Gubitak radnih mjesta za Vašu je Vladu normalna i očekivana stvar. Na upozorenja kako „vozi u krivom smjeru“ nije se obazirala cijelu prošlu godinu, a tako nastavlja „voziti“ i u 2013. godini. Zatrla je socijalni dijalog kojega sada ima tek u tragovima, ne prihvaća kritike i nastavlja „voziti po svom“. Tržište rada gura u fleksibilizaciju pod opravdanjem kako su radnička prava, ovakva kakva jesu, zapreka ulagačima u Hrvatsku. Retorika je to bliska postulatima MMF-a, Svjetske banke i bonitetnih agencija, baš kao i donošenje Zakona kojim ste Vladi dali mogućnost da sama procijeni tko je strateški ulagač u Hrvatsku pa mu može prodati i hrvatsko nacionalno blago. Tom blagu pripadaju uz šume, zemlju, vode… i Hrvatska poštanska banka i Croatia osiguranje. Potpuno nam je neprihvatljiva teza o „državi kao lošem gospodaru“ pa se temeljem toga narodno vlasništvo treba prodati kako bi se njime bolje gospodarilo. Zar nije logičnije promijeniti one koji tim blagom loše upravljaju nego li ga zbog lošeg upravljanja prodati? Ne samo logičnije, nego i jedino ispravno.
Nakon što su se minulih godina rasprodale hrvatske banke, telekomunikacije, naftna kompanija…, sada ćete prodati i još ono malo vrijednoga što je ostalo sačuvano za buduće generacije. Što će doista ostati generacijama koje dolaze iza nas ako se narodna blaga rasprodaju, a radna prava svedu na razinu od prije više od stotinu godina? Biti će sluge na tuđemu.
Hrvatska poštanska banka je „ozdravljena“, dokapitalizirana i njena je kapitaliziranost trenutno viša od minimuma koji propisuju međunarodna regulacijska tijela i domaći regulatori. To je danas sedma banka u hrvatskoj, sa tržišnim udjelom nešto većim od 4% i dobrom perspektivnom. Zar je onda treba prodati?
Croatia osiguranje zdrava je domaća osiguravajuća kuća sa širokim spektrom osiguranja, tržišnim udjelom većim od 30% i veliki trn u oku mnogim zagovornicima „tržišnih sloboda lišenih državnog vlasništva“. Ta osiguravajuća kuća baštini tradiciju dulju od stoljeća i stabilno i dobro posluje od svog osnutka, još davne 1884. godine. Izdržala je formiranja i propadanja više država i zajednica i doživjela novu samostalnu i neovisnu Hrvatsku, a i sama je nastala voljom hrvatskog naroda da bude i na tom području svoj na svome. Pa zar je onda sada, u toj Hrvatskoj treba prodati?
Čak i ako se želi dokapitalizirati i Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje to se može učiniti bez ijedne lipe iz državnog proračuna, iz zadržane dobiti, jer i jedna i druga kuća posluju pozitivno, s dobiti.
Umjesto rasprodaje narodnoga blaga (još ovo malo što je preostalo) potaknite proizvodnju, stvorite uvjete za zadržavanje i otvaranje novih radnih mjesta, za povećanje dohotka građana i povećanje njihove kupovne moći. Doista nemojte samo „rezati“, počnite malo i „pridodavati“.
Namjere Vaše Vlade o rasprodaji narodne imovine nužno morate provjeriti kod tog istog naroda. Ako želite prodavati bilo koji dio vitalne narodne imovine, onda morate pitati narod. Na to Vas obvezuje i Ustav RH. Referendum nije tek sadržajni stilski ukras Ustava već način kojim provjeravate volju naroda. Pa provjerite je. Na izborima ste od naroda dobili vlast, ali na nekim obećanjima koja sada ne provodite već postupate upravo suprotno. Pa ako sada neke odluke provodite i postupate u „ime naroda“, onda ga i pitajte prije nego li tako postupite. Narod će Vam rado odgovoriti. Pitajte narod i za prodaju Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja. Narod Vam ne može dati „krivi“ odgovor. Svaki je njegov odgovor pravi, čak i ako Vam se ne svidi. Ako Vam narod potvrdno odgovori imat ćete puni legitimitet za njihovu prodaju. A ako ne?…
S poštovanjem,
Predsjednik
Krešimir Sever