Izvor: DANAS.hr
Gotovo 35 posto Hrvata starijih od 16 godina prošle si godine nije moglo priuštiti ni tjedan dana ljetovanja
Godišnji odmor izvan vlastitog doma postaje sve teže dostižan cilj za velik broj hrvatskih građana. Prema podacima Eurostata, gotovo 35 posto Hrvata starijih od 16 godina prošle si godine nije moglo priuštiti ni tjedan dana ljetovanja ili bilo kakvog odmora izvan kuće. I nije riječ samo o umirovljenicima ili studentima – među njima je čak 450 tisuća zaposlenih osoba.
“Pretpostavljam da je to slika našeg društva, da,” komentirala je Ana Perić Hadžić iz Rijeke. U zemlji koja se reklamira kao turistički raj, ljetovanje ostaje nedostižno mnogima. Dok se na Jadranu nižu apartmani i puni restorani, mnogi građani ostaju kod kuće.
“Planiramo ići na Pag pet dana. A je li to manje ili više… Prošle godine nismo išli nigdje,” kaže Nikolina Vujanović iz Rijeke. “Cijene su zaista porasle i smatram da smo pretjerali. Ta brojka zabrinjava,” dodaje Elena Lipovac iz Vrbnika.
Plaće nedovoljne za život s dostojanstvom
Prema gospodarskoj savjetnici Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabeli-Delfi Mišić, ovakvi podaci samo potvrđuju da radnici u Hrvatskoj nisu dovoljno plaćeni za svoj rad. “To je ono što nam ti podaci govore. Kada znamo da su u pitanju i stotine tisuća zaposlenih koji ne mogu na godišnji – jasno je da postoji ozbiljan problem.”
Situacija nije ružičasta ni u ostatku Europe. Najgore je u Rumunjskoj, gdje gotovo 60 % građana ne može na godišnji odmor. Slijede Grčka (46 %) i Bugarska (41 %). Na drugom kraju ljestvice su Nizozemska (13 %), Švedska (12 %) i Luksemburg (9 %). Sindikalisti upozoravaju da poslodavci imaju prostor za povećanje plaća. “Ako gledamo neto dobit hrvatskih poduzetnika u 2024., ona je iznosila 9,9 milijardi eura, dok je godinu ranije bila 8,6 milijardi – to je povećanje od 15 %,” navodi Mišić.
“Dakle, prostora za povećanje plaća ima – i to kroz bruto iznose, a ne samo kroz neoporezive primitke.” No iz Hrvatske udruge poslodavaca poručuju – plaće već jesu značajno porasle. “Realni medijalni dohodak porastao je više od 20 % prošle godine. Po tom pokazatelju poboljšanja kupovne moći, Hrvatska je bila prva u EU,” ističe Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a.
Predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Boris Žgomba smatra da se problem ne može riješiti preko noći: “To je očigledni dokaz da u Hrvatskoj još uvijek nema dovoljne kupovne moći da bi svi mogli si priuštiti odmor. To je proces koji će trajati”, zaključuje.
Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU
Na mjesečnoj razini više za 0,2%
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u lipnju 2025. u odnosu na lipanj 2024. u prosjeku su više za 3,7%, dok su u odnosu na svibanj 2025. u prosjeku više za 0,2%.
Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 8,5% (doprinos porastu od +0,43 postotna boda), Obrazovanje te Razna dobra i usluge, po svakoj skupini za 6,1% (doprinos porastu od +0,04 postotna boda u skupini Obrazovanje te +0,39 postotnih bodova u skupini Razna dobra i usluge), Hrana i bezalkoholna pića, za 5,8% (+1,55 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te Rekreacija i kultura, po svakoj skupini za 5,2% (doprinos porastu od +0,88 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te +0,27 postotnih bodova u skupini Rekreacija i kultura), Zdravlje, za 5,1% (+0,16 postotnih bodova), Komunikacija, za 2,3% (+0,12 postotnih bodova) te Alkoholna pića i duhan, za 2,0% (+0,10 postotnih bodova). Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Odjeća i obuća, za 3,2% (doprinos padu od -0,21 postotni bod) te Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstva, za 0,1% (-0,01 postotni bod).
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u lipnju 2025. u odnosu na lipanj 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,4%, dok su u odnosu na svibanj 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku više za 0,8%.
Foto: Ruben Mavarez, Unsplash.com
Broj ljudi koji si ne mogu priuštiti tjedan dana odmora unatoč tome što rade, ponovno je porastao za više od milijun u jednoj godini, što ukazuje na krizu kvalitetnih radnih mjesta u EU i potrebu obnove njenog društvenog ugovora putem kolektivnog pregovaranja.
Ljetni odmor bio je izvan mogućnosti 41,5 milijuna ljudi u 2023. godini – u odnosu na 40,5 milijuna u 2022. godini, pokazuje analiza najnovijih mikropodataka Eurostata, koji nisu javno dostupni, a koju je proveo Europski sindikalni institut (ETUI).
To je treći uzastopni godišnji porast siromaštva što se tiče godišnjeg odmora i znači da 15% svih zaposlenih ljudi u Europi sada propušta provoditi vrijeme s obiteljima – dok se izvršni direktori, koji sada zarađuju 100 puta više od prosječnog radnika, sunčaju u luksuznim odmaralištima.
Nalazi su rezultat rastuće nejednakosti gospodarstava, u kojima su radnici prisiljeni odreći se svojih odmora zbog rastućih troškova smještaja, prijevoza i hrane, u kombinaciji s padom kupovne moći i špekulacijama.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva nacionalne vlade na potpuno provođenje Direktive o minimalnoj plaći, a Europsku komisiju da osigura da Paket kvalitetnih radnih mjesta, koji treba biti donesen ove godine, uključi zakonodavstvo koje će uravnotežiti gospodarstvo, uključujući i postavljanje poštivanja kolektivnog pregovaranja kao uvjeta za pristup javnim ugovorima u sklopu javne nabave.
Glavna tajnica ETUC-a, Esther Lynch, izjavila je:
„Odmor s obitelji ili prijateljima važan je za naše fizičko i mentalno zdravlje i osnovni je dio europskog društvenog ugovora. Nakon napornog rada cijele godine, to je najmanje što bi zaposleni ljudi trebali moći očekivati i ne bi trebalo dopustiti da postane luksuz za nekolicinu.
Međutim, ove brojke pokazuju kako Europa ima izvanredno stanje s kvalitetnim radnim mjestima i kako se naš društveni ugovor nastavlja raspadati kao rezultat rastuće ekonomske nejednakosti. Nažalost, ne čudi da si sve više ljudi ne može priuštiti odmor kada su se istovremeno dividende povećavale i do 13 puta brže od plaća ljudi, a izvršni direktori sebi su isplaćivali preko 100 puta više od prosječnog radnika.
Europsko gospodarstvo sve više nagrađuje financijske špekulacije umjesto pravog rada. To se mora promijeniti. A najbolji način za ponovno uravnoteženje gospodarstva jest osigurati da više radnika ima koristi od kolektivnog pregovaranja, koje ne samo da donosi veće plaće već i bolje uvjete poput do dva tjedna dodatnog plaćenog godišnjeg odmora.
Ovaj daljnji sramotni porast siromaštva što se tiče odmora od političara traži akcije kada se vrate s vlastitih ljetnih odmora. Predstojeći Paket kvalitetnih radnih mjesta Europske komisije mora uključivati hitno zakonodavstvo koje odgovara razmjerima krize s kojom se suočavamo.“
http://Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/one-million-more-workers-cant-afford-holiday
NHS – U javnom prostoru sve se češće pojavljuju informacije o navodno rekordnim plaćama u Hrvatskoj, pri čemu se poziva na neslužbene izvore, poput anketnih istraživanja portala za zapošljavanje. Jedan od posljednjih primjera jest tvrdnja kako je „prosječna neto plaća premašila 1.500 eura“, što je u potpunom raskoraku sa službenim podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Prema najnovijim dostupnim podatcima DZS-a za travanj 2025. godine, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 1.439 eura, dok je prosječna bruto plaća iznosila 1.998 eura. No još je važnije istaknuti kako se ta prosječna plaća nalazi u sedmom decilu raspodjele, što znači da skoro 70% zaposlenih prima plaću nižu od prosjeka.
Drugim riječima, aritmetički prosjek ne predstavlja stvarnu raspodjelu dohotka, već prikriva činjenicu da najveći broj zaposlenih živi s primanjima koja ne prate ubrzani rast životnih troškova, posebice hrane. Ovi službeni podatci temelje se na obračunima poslodavaca i uključuju isključivo isplate koje ulaze u poreznu i mirovinsku osnovicu, u skladu s metodologijom Eurostata.
Za razliku od navedenog, brojke koje se ističu u pojedinim medijskim člancima proizlaze iz nereguliranih i nestrukturiranih anketa, provedenih među radnicima, a podatci se unose putem mrežnog anketnog sustava koji se temelji na izjavi pojedinaca. Takva istraživanja ne sadrže uzorak reprezentativan za ukupnu radnu populaciju, ne postoji jamstvo za točnost unesenih podataka, a izvori se pri unosu ne provjeravaju, ne uključuju sektorsku raspodjelu, ne razlikuju bruto od neto plaća, niti prolaze bilo kakvu metodološku verifikaciju.
Takvi podatci mogu imati orijentacijsku vrijednost u analizi tržišnih očekivanja, no ne smiju se koristiti kao osnova za vođenje politika plaća, kolektivne pregovore ili fiskalno planiranje.
Poseban problem predstavlja površno tumačenje osnovnih pojmova, koje često dovodi do stvaranja krivih očekivanja.
Neto plaća je iznos koji zaposlenik primi nakon obračuna svih doprinosa i poreza, temeljen isključivo na bruto plaći. Nasuprot tome, neto primanje može uključivati i neoporezive primitke, poput naknada za topli obrok, prijevoz, prigodnih nagrada, darova za djecu, regresa, i sl.
Upravo u toj razlici leži temeljna zamjena teza, mnogi poslodavci sve češće koriste neoporezive primitke kao zamjenu za povećanje plaće, osobito kada takva prava nisu ugovorena kolektivnim ugovorom koji ih obvezuje na isplatu. Time se zaposlenicima stvara privid rasta plaće, iako njihova socijalna i mirovinska sigurnost ostaje nepromijenjena.
Podsjećamo, plaća je određena Zakonom o radu kao plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće, u skladu s posebnim propisima. Iz sadržaja plaće isključeni su primici radnika na temelju radnog odnosa. Navedeni primici su materijalna prava iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, nagrada), kao i naknada troškova (prehrana, prijevoz), odnosno upravo oni neoporezivi primici koji povećavaju netoiznos plaće.
Prema službenim podatcima Ministarstva financija, ukupni iznos isplaćenih neoporezivih primitaka u 2024. godini premašio je 2,6 milijardi eura, što predstavlja rast od 27,6% u odnosu na 2023. godinu. U prva tri mjeseca 2025. godine isplaćeno je dodatnih 428.551.981,82 milijuna eura kroz neoporezive oblike primanja.
Ovi podatci jasno ukazuju na to da poslodavci raspolažu značajnim financijskim sredstvima, ali se ta sredstva usmjeravaju u neoporezive primitke, a ne u bruto plaću. Time se svjesno izbjegava plaćanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te smanjuje dugoročna sigurnost radnika. Iako su takve isplate legalne i dopuštene unutar poreznog sustava, njihov masovni i sustavni porast stvara asimetriju između prikazanog i stvarnog dohotka, narušava transparentnost sustava te potkopava održivost mirovinskog fonda i socijalne države.
Javna rasprava o plaćama često se svodi na tvrdnju kako „radnici nisu dovoljno produktivni“. Takav stav ne uzima u obzir stvarne uzroke: nisku razinu ulaganja u kapital, zastarjelu infrastrukturu, lošu organizaciju rada i izostanak modernizacije.
Radnici u Hrvatskoj ostvaruju rezultate u uvjetima koji često uključuju težak fizički rad, nisku razinu automatizacije, nedostatak edukacije, opterećujuće radno vrijeme i loše radne uvjete. Produktivnost se ne može povećati dodatnim opterećenjem radnika, nego isključivo ulaganjem u tehnologiju, digitalizaciju, alate i radne procese. Odgovornost za nisku agregatnu produktivnost ne može se prebacivati na zaposlene, ona je odraz poslovnih odluka i strukture kapitala.
Dugoročno održiva politika plaća mora se temeljiti na povećanju bruto plaće. To je jedini način da se osigura:
U trenutku kada radnik na računu vidi, primjerice, 1.500 eura, ali zna da mu se mirovina obračunava prema bruto osnovici od 970 eura, dolazi do raskoraka između stvarnosti i očekivanja. Takva praksa ne stvara sigurnost, već ekonomsku iluziju. Plaća nije samo iznos na bankovnom izvodu, ona je izraz društvene vrijednosti rada, mjera pravednosti i temelj socijalne sigurnosti.
Sustav u kojem se ne prepoznaje razlika između plaće i primanja, između doprinosa i benefita, vodi u dugoročnu nestabilnost. Zato je odgovornost javnih institucija, ekonomskih stručnjaka i medija nužna u razotkrivanju ove razlike i inzistiranju na modelu koji je fiskalno odgovoran, socijalno održiv i transparentan za sve radnike u Hrvatskoj.
Jer iluzija visokih primanja ne može platiti račune, a još manje osigurati dostojanstvenu starost.
Europska konfederacija sindikata (ETUC) oštro osuđuje planove za slabljenje prava radnika sadržane u nacrtu ‘Strategije pokretanja i povećanja’ Europske komisije, a koji je „procurio“ u javnost
Strategija, koja bi trebala biti predložena 28. svibnja, uključuje uvođenje “28. režima”, koji bi nekim tvrtkama omogućio odstupanje od nacionalnog zakona o radu te umjesto toga poslovanje prema nižim standardima u cijeloj EU.
Ta strategija također napada sektorsko kolektivno pregovaranje, koje se okrivljuje za “nesigurnost za osnivače i prekogranične ulagače” unatoč činjenici da Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama kaže: „Sektorsko i međuindustrijsko kolektivno pregovaranje bitan je čimbenik za postizanje odgovarajuće zaštite minimalne plaće i stoga ga treba promicati i jačati.”
ETUC ponovno poziva Komisiju na izuzimanje zakona o radu iz bilo kojeg prijedloga za ’28. režim’ i usklađivanje svoje početne strategije s vlastitom Direktivom o minimalnoj plaći.
Glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch rekla je: “Osim ako se ne uvedu velike promjene u nacrt strategije koji je procurio, ove mjere u Komisijinoj start-up strategiji predstavljaju najveći napad na radnička prava u više od desetljeća. Predsjednica von der Leyen rekla je radnicima kako su se naučile lekcije iz pogrešaka počinjenih tijekom financijske krize, kada su radnička prava i sektorski kolektivni ugovori bili napadnuti s razornim rezultatima za naše društvo i gospodarstvo. Ali nacrt start-up strategije dolazi iz neuspješnog priručnika Trojke unatoč činjenici da sama Komisija kaže da sektorsko kolektivno pregovaranje treba ojačati.“
Dvije razine radne snage
“Režim 28. poduzeća također bi potpuno potkopao prava koja su radnici okupljeni u svojim sindikatima na nacionalnoj razini izborili u više od jednog stoljeća i u svakoj državi članici stvorio bi radnu snagu na dvije razine.
Ako je ovaj nacrt procurio kako bi se „izmjerila temperatura u prostoriji“, bit ću vrlo jasna: sindikati će se mobilizirati u borbi protiv toga na svakom koraku na nacionalnoj i europskoj razini.
Europa ne može pobijediti u utrci prema dnu. Sva najuspješnija, inovativna gospodarstva u Europi imaju snažna radnička prava i sektorsko kolektivno pregovaranje. Komisiju iz našeg uspješnog socijalno-tržišnog modela koji je sadržan u ugovorima EU-a ne smiju izgurati strani tehno milijarderi koji žele promijeniti naše demokratski donesene zakone kako bi stavili još jednu nulu na kraju svojih bankovnih bilanci.”
Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/eu-start-strategy-risks-ripping-workers-rights
Autor: Katarina Rumora/NHS
NHS – Na 274. sjednici Gospodarsko –socijalnog vijeća, održanoj 7. svibnja 2025. godine, predstavljen je prijedlog novog Zakona o mirovinskom osiguranju.
S obzirom kako je Zakon o mirovinskom osiguranju u razdoblju od stupanja na snagu doživio izmjene i dopune deset puta, predlaže se donošenje novog Zakona.
Zakonom se zadržavaju isti uvjeti starosne dobi i staža u pogledu stjecanja prava na starosnu mirovinu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) uz zadržavanje prijelaznog razdoblja za žene do 31. prosinca 2019. godine. Isto tako zadržavaju se i isti uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika (60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju) te sadašnji uvjeti za ostvarenje prijevremene starosne mirovine (60 godina života i 35 godina mirovinskog staža) uz zadržavanje prijelaznog razdoblja za žene do 31. prosinca 2029. godine.
Predlaže se promjena formule usklađivanja mirovina radi osiguranja primjerenijeg rasta mirovina u odnosu na plaće u omjeru 85:15 prema povoljnijem indeksu, rasta plaća i potrošačkih cijena (sada je 70:30 prema povoljnijem indeksu rasta plaća i potrošačkih cijena).
Kako bi se osiguralo daljnje smanjivanje razlike u visini mirovina žena i muškaraca, predlaže se povećanje dodanog staža na 12 mjeseci za svako rođeno/posvojeno dijete. Na ovaj način mirovine bi se povećale u prosjeku za više od 3% po djetetu (od 1.1. 2019. dodani staž je 6 mjeseci za svako rođeno/posvojeno dijete). Ovdje napominjem kako se dodani staž odnosi samo na izračun mirovine i neće se ubrajati u stvarni staž, odnosno neće se moći koristiti za raniji odlazak u mirovinu. Mirovinski jaz između muškaraca i žena se smanjio od 2020. godine kada je bio odo 30% na 19% u 2024. godini.
Predlaže se uvođenje godišnjeg dodatka na mirovinu čija će visina ovisiti o punim godinama mirovinskog staža koji se uzima u obzir za izračun mirovine, ne o visini mirovinskih primanja. Za one korisnike kojima je mirovina određena bez uračunavanja mirovinskog staža, određivalo bi se minimalno razdoblje od 15 godina. Vlada RH bi svojom odlukom koju bi trebala donijeti svake godine do 31. listopada odlučivala o vrijednosti dodatka po godini staža, a visinu dodatka čini umnožak broja punih godina mirovinskog staža za određivanje mirovine i vrijednosti utvrđene za jednu godinu mirovinskog staža. Isplata se predviđa za prosinac svake godine bez donošenja rješenja. Dodatak bi dobili svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu do donošenja odluke, a prva isplata se očekuje u 2025. godini.
Kako bi se potaknuo dulji ostanak u svijetu rada, predlaže se promjena u „bonifikaciji“, odnosno povećanje polaznog faktora na način da se ukine uvjet od 35 godina mirovinskog staža te ograničenje od 5 godina, s tim da iznos ostaje isti – 0,45% po mjesecu. Sada se povećanje isplaćuje 0,45% po mjesecu kasnijeg umirovljenja nakon propisane starosne dobi samo za korisnike koji imaju 35 godina staža i to maksimalno 5 godina (maksimalno povećanje 27%).
Predlaže se ukidanje penalizacije za prijevremenu starosnu mirovinu za korisnike koji navrše 70 godina života od prvog idućeg mjeseca u kojem navrše 70 godina. Penalizacija je umanjenje polaznog faktora za 0,2% po mjesecu ranijeg umirovljenja, sada trajno. Predloženim izmjenama bi se penalizacija ograničila do 70 godine života od 1. siječnja 2026. godine. Predlaže se obuhvatiti i korisnike koji su starosnu dob navršili prije stupanja na snagu Zakona. Ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine Zavod bi po službenoj dužnosti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu.
Predlaže se omogućiti korisnicima starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika i obiteljske mirovine s navršenih 65 godina života rad uz mirovinu u punom radnom vremenu uz isplatu pola mirovne s navršenih 65 godina života za one koji se tijekom korištenja mirovine zaposle u punom radnom vremenu (mora biti prekid radnog odnosa). Sada svi korisnici mirovine (osim korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, obrtnika i samostalnih profesionalnih djelatnosti) mogu raditi do polovice punog radnog vremena. Rad u punom radnom vremenu dopušten je korisnicima starosne mirovine (djelatne vojne osobe, policija, vatrogasci). Trenutno je zaposleno 33 343 korisnika. Obrtnici i samostalne profesionalne djelatnosti moći će nastaviti raditi s navršenih 65 godina života bez prekida obavljanja obrta ili djelatnosti, uz mirovinu (kako bi se omogućio nastavak obavljanja deficitarnih djelatnosti).
Korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i korisnicima prevedene starosne mirovine (invalidska mirovina koja se prevodi u starosnu kada korisnik navrši dob propisanu za starosnu mirovinu) predlaže se omogućiti rad manje od 3,5 sata dnevno uz istovremenu isplatu mirovine, kako bi se izjednačili s hrvatskim braniteljima. Korisnici takve invalidske mirovine sada ne mogu raditi.
Korisnici invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti izjednačili bi se s ostalim korisnicima u mogućnosti novog izračuna nakon navršene 1 godine staža po osnovidrugog dohotka (drugi dohodak, zaposlenje). Naime, sada je moguće ponovno određivanje ili priznavanje prava na novu mirovinu na temelju navršene jedne godine staža osiguranja nakon umirovljenja. Korisnici svih vrsta starosne mirovine takvu mogućnost imaju i na temelju staža osiguranja po osnovi drugog dohotka za koji su uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, dok korisnici invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti to ne mogu, već samo po osnovi zaposlenja ili obavljanja djelatnosti.
Predlaže se povećanje invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti povećanjem mirovinskog faktora na 0,9 (sada je 0,8), invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti povećanjem mirovinskog faktora na 1,1 (sada je 1,0) od 1. siječnja 2026. godine. Ponovno određivanje mirovine s novim mirovinskim faktorom zatečenim korisnicima bi obavio HZMO.
Ukinuo bi se kontrolni pregled korisnicima invalidske mirovine i korisnicima prevedene starosne mirovine (sada je ta obveza u roku od tri godine od dana utvrđenog smanjenja ili gubitka radne sposobnosti). Praksa je pokazala kako se ocjene nisu mijenjale te da je takav pregled nepotreban. U slučaju da se stanje izmijeni postoji mogućnosti izvanrednog pregleda.
Predlaže se povećanje najniže mirovine na 106% aktualne vrijednosti mirovine. Sada je to 103% aktualne vrijednosti mirovine. Po stupanju na snagu Zakona HZMO bi po službenoj dužnosti korisnicima takve mirovine odredio novi iznos mirovine.
Predlaže se povećanje cenzusa za utvrđivanje činjenice uzdržavanja za članove obitelji prilikom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu na iznos najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža ako je član obitelji živio u istom kućanstvu s umrlim osiguranikom ili korisnikom, odnosno ako nije, cenzus se propisuje u iznosu najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža uvećane za 20%.
Kod ostvarivanja prava na obiteljsku mirovine predlaže se brisanje uvjeta postojanja izvanbračne zajednice na dan 28. ožujka 2008. godine.
Predviđeno stupanje na snagu Zakona je 1. srpnja 2025. godine, s tim da se za određene mjere: mogućnost nastavka rada obrtnika o osoba koje samostalno obavljaju djelatnosti i stjecanje prava na mirovinu, ukidanje penalizacije s navršenih 70 godina života, mogućnost rada u punom radnom vremenu i primanje pola mirovine, rad korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnost na manje od 3,5 sata, predviđa stupanje na snagu 1. siječnja 2026. godine.
Osiguranje studenata
NHS, SSSH i MHS su zatražile uvođenje obveznog osiguranja studenata za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju studenata. S obzirom kako je potrebno izmijeniti druge propise kojima se uređuje rad studenata te sustav doprinosa, prvo bi se išlo u izmjenu tih zakona. Također, u Programu Vlade RH 2024. -2028. kao jedan od ciljeva naveden je priznavanje studentskog rada u staž mirovinskog osiguranja, tako da se očekuje kako će se uvesti obvezno osiguranje studenata za vrijeme rada.
Foto: Steve Johnson Unsplash.Com
Izvor: FAKTOGRAF
U doba umjetne inteligencije ogroman teret tehnološkog napretka snose radnici, sve nesigurniji i podložniji kontroli.
“Upravljanje vođeno umjetnom inteligencijom već pojačava pritisak na 427 milijuna radnika diljem svijeta”, upozorila je Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) koja je povodom Međunarodnog dana sjećanja na radnike, 28. travnja, pozvala na hitne mjere za zaštitu života i prava radnika u doba digitalizacije i umjetne inteligencije (AI).
Tog su se travanjskog dana, kako su priopćili, prisjetili mrtvih radnika i obećali nastaviti boriti se za žive. “Tehnologija bi trebala raditi za nas, a ne protiv nas”, napisali su.
Jedan od najbrutalnijih primjera u kojem se tehnologija okrenula protiv radnika slučaj je Filipinca Jaspera Dalmana, dostavljača platforme Foodpanda koji je poginuo u strašnoj prometnoj nesreći 2023. godine, dok je obavljao svoj posao. Njegova smrt, smatra ITUC i filipinski sindikat čiji je Dalman bio član, pokazala je “smrtonosne posljedice algoritamskog iskorištavanja koje je postavilo nemoguće ciljeve produktivnosti”.
Tragičan slučaj s Filipina nije izoliran. Primjena novih tehnologija, ističe ITUC, bez odgovarajućeg savjetovanja s radnicima i njihovim sindikatima, već uzrokuje ozbiljne povrede radničkih prava. Algoritamsko upravljanje i upotreba AI-a izlažu radnike prekarnim uvjetima, narušavaju sigurnost radnog mjesta, potkopavaju teško stečena radna prava i diskriminiraju radnike.
Dok se još probavlja prvomajski grah, onaj koji se prigodno dijeli na okupljanjima, na trgovima i u parkovima, možda je pravo vrijeme da se zapitamo što znači biti radnik u eri digitalizacije.
Algoritam šefuje
Kako ITUC ističe u svom novom izvještaju (“Umjetna inteligencija i digitalizacija: Pitanje života i smrti za radnike“), razvojem tehnologije pojavilo se mnoštvo poslova i načina rada koji ranije nisu postojali: dostavljači i vozači kontrolirani aplikacijama, moderatori sadržaja, analitičari velikih podataka i inženjeri strojnog učenja.
Dok u tradicionalnim industrijama i branšama postoji šef, menadžer, nadzornik, linija zapovijedanja i sindikat koji nadzire uvjete rada, u ovim novijim zanimanjima te funkcije zamjenjuju (ili potpuno odstranjuju) aplikacije i digitalni alati.
Platformski rad najočitiji je primjer kako se tehnologija može (zlo)upotrijebiti protiv radnika. Pod krinkom fleksibilnosti i jednostavnosti, digitalne platforme – aplikacije za prijevoz, dostavu i ostale usluge – koriste algoritamsko upravljanje kako bi kontrolirale radnike, a da im nude minimalnu zaštitu koju imaju pri tradicionalnom zapošljavanju.
Algoritamsko upravljanje uključuje stalno praćenje ponašanja radnika putem uređaja (npr. mobilnog telefona) i aplikacija te kontinuiranu procjenu učinka na temelju prikupljenih podataka (ocjene korisnika, brzina izvršavanja zadataka, broj odbijenih narudžbi).
Zbog stalnog nadzora radnici su pod pritiskom da održe ili povećaju svoju efikasnost, mada veoma često ni ne znaju kako algoritmi funkcioniraju. Istovremeno, nemaju puno prostora za žalbu ili traženje povratne informacije kad se suoče s nepoštenim tretmanom jer se radi o automatiziranim ocjenama i odlukama, dakle, s njima ne komunicira živa osoba.
Raspon industrija u kojima se koristi algoritamsko upravljanje sve je širi. Jedan od najpoznatijih slučajeva skladišta su internetskog dućana Amazona gdje se radnike prati posebnim skenerima kako bi se mjerila njihova produktivnost i zabilježile pogreške. U pozivnim centrima radnici su također pod nadzorom stroja, a neki od takvih softvera mogu čak automatski analizirati i procijeniti što radnici govore, koje fraze koriste i je li raspoloženje tijekom poziva bilo “negativno” ili “pozitivno”.
U SAD-u medicinske sestre sve češće rade preko platformi (koje ih spajaju s bolnicama i zdravstvenim ustanovama) i bore se sa sličnim problemima kao uberovci. Kako je pokazala studija Roosevelt Instituta, u svijetu gig-sestrinstva postoje automatizirane metrike koje ocjenjuju njihovu pouzdanost na temelju broja smjena koje završe, koliko rano otkazuju smjene i ostaju li do kasno na poslu. Radnicama se nude različite smjene, često za različite iznose “plaće”, a često ih se raspoređuje u ustanove u kojima ranije nisu radile.
Algoritam regrutira
Slično kao u gore navedenim slučajevima, gdje se tehnologija nadzora radnika opravdava uštedom vremena i resursa, sve se češće događa da se radnike “skenira” i prije nego završe na nekom radnom mjestu. Umjetna inteligencija integrira se i u procese zapošljavanja i istiskuje regrutere koji su inače pregledavali životopise, provodili intervjue i donosili prosudbe na temelju iskustva i dojma.
Alati pokretani umjetnom inteligencijom rješavaju logistiku selekcije i zakazivanja intervjua, eliminirajući dugotrajan administrativni posao. AI također može analizirati ogromne količine podataka o radnoj snazi kako bi predvidjela buduće potrebe određene tvrtke za zapošljavanjem te identificirati “idealne kandidate” na temelju profila tvrtke.
Može pregledavati životopis kandidata, motivacijsko pismo, radno iskustvo, ali i profile na društvenim mrežama, što dovodi u pitanje njihovu privatnost i sigurnost podataka. Ako se intervjui za posao provode video-vezom, što nije više rijetkost, algoritmi za prepoznavanje lica i analizu glasa mogu procijeniti odgovore, govor tijela, izbor riječi i ton kandidata, ocjenjujući ih u odnosu na unaprijed definiranu metriku.
Kako je analizirala Američka unija za građanske slobode (ACLU), mnogi od ovih alata predstavljaju ogromnu opasnost od pogoršanja postojeće diskriminacije na radnom mjestu na temelju rase, spola, invaliditeta i mnogih drugih karakteristika, unatoč marketinškim tvrdnjama da su objektivni i manje diskriminirajući.
Alati umjetne inteligencije obučavaju se s velikom količinom podataka i daju predviđanja o budućim ishodima na temelju korelacija i obrazaca u tim podacima. Alati koje određena tvrtka koristi mogu biti “nahranjeni” podacima o vlastitoj radnoj snazi poslodavca i prethodnim procesima zapošljavanja pa tako mogu automatski eliminirati određene društvene skupine.
Primjerice, ako je sustav obučen na podacima tvrtke koja je zapošljavala više muškaraca nego žena, alat bi mogao favorizirati muške kandidate. Takvo se favoriziranje može ostvariti i na veoma banalan način, što se vidi u slučaju koji je opisao BBC.
U jednoj je tvrtki AI alat za provjeru životopisa bio obučen na životopisima dosadašnjih radnika, dajući kandidatima dodatne bodove ako su naveli bejzbol ili košarku kao hobije jer su oni povezani s “uspješnijim osobljem”, često muškarcima. Kandidati koji su spomenuli softbol – obično žene – bili su degradirani. Drugi primjer pristranosti koji je izdvojio BBC je slučaj kandidata koji je prošao selekciju nakon što je u svom životopisu promijenio datum rođenja kako bi se prikazao mlađim (prije te promjene, a s istom prijavom, bio je isključen).
U nekim slučajevima, objašnjava BBC, pristrani kriteriji odabira su jasni – poput dobne diskriminacije ili seksizma – ali u nekima mogu biti veoma mutni. Kao i u ranije navedenim slučajevima algoritamskog upravljanja radnicima, nedostatak transparentnosti je problematičan, posebno kada su kandidati odbijeni, a da ne znaju iz kojeg razloga.
Pomaže li radnik AI-u ili AI radniku?
Istovremeno treba uvažiti potencijalne pozitivne utjecaje koje umjetna inteligencija može imati u svijetu rada. Kao što čitamo na raznim internetskim izvorima (1, 2), a ne izostavljaju to ni organizacije koje se zalažu za radnička prava, AI može automatizirati repetitivne zadatke, povećati učinkovitost i smanjiti operativne troškove – oslobađajući radnike monotonih dužnosti i omogućujući im da se usredotoče na kreativniji rad.
No, kad već školski nabrajamo pluseve i minuse, ne možemo ispustiti onaj “najškolskiji” minus. Jedna od primarnih zabrinutosti u vezi s umjetnom inteligencijom jest potencijalan gubitak radnih mjesta. Kako sustavi umjetne inteligencije postaju sve sposobniji obavljati zadatke koje su tradicionalno obavljali ljudi, postoji razumljiv strah da će neka zanimanja zastarjeti.
Prema anketi provedenoj među američkim radnicima u siječnju ove godine vidljivo je široko rasprostranjeno prepoznavanje utjecaja umjetne inteligencije na gubitak radnih mjesta, pri čemu 43 posto osobno poznaje nekoga tko je izgubio posao zbog umjetne inteligencije, a 89 posto je izrazilo zabrinutost zbog vlastitog gubitka posla.
U rujnu 2023. godine obavljeno je prvo istraživanje o percepciji AI-ja u Hrvatskoj. Za 60 posto anketiranih AI predstavlja osjećaj neizvjesnosti ili zabrinutosti, dok ju 30 posto smatra korisnom.
Ipak, paralelno se pojavljuje perspektiva koja dovodi u pitanje poimanje umjetne inteligencije isključivo kao eliminatora radnih mjesta. U nekim slučajevima, radnici zadržavaju svoja radna mjesta, ali im, suprotno obećanom, implementacija umjetne inteligencije donosi povećanje radnog opterećenja.
Kao što smo ranije pisali, takva opterećenja osjete kulturni radnici. Književni prevoditelji, recimo, već dobivaju upite za tzv. post-edit, odnosno uređivanje prijevoda koje je generirala umjetna inteligencija. To im zadaje puno više posla jer moraju popravljati greške koje nastaju strojnim prevođenjem.
U novinarstvu može biti slično. Ako novinar potraži odgovore preko ChatGPT-a, svakako mora proći još nekoliko krugova provjere jer taj alat, ukoliko nije dobro istreniran, ne razlikuje pouzdane i nepouzdane informacije, a često i ne otkriva odakle mu izvor za njih. U principu, još uvijek je teško prepustiti AI-u da bez ljudskog nadzora izvršava zadatke.
Uostalom, poanta je nekih poslova rast i razvoj umjetne inteligencije. Ne mislimo pri tome na IT-ovce, nego na “podatkovne radnike” (engleski data workers) koji u stresnim i prekarnim uvjetima i za niske naknade obavljaju prikupljanje, obradu, prepoznavanje, označavanje, moderiranje ili unos podataka u svrhu treniranja i funkcioniranja sustava umjetne inteligencije.
Među njima su i moderatori sadržaja na društvenim mrežama koji su konstantno izloženi toksičnom i uznemirujućem sadržaju, kako bi jednom obučili umjetnu inteligenciju da i ona postane vještija u prepoznavanju tog štetnog sadržaja.
Tehnologija za radničku borbu
Vratimo se na kraju i poruci ITUC-a, da tehnologija treba raditi za radnike, a ne protiv njih. Pored tradicionalnih akcija, štrajkova i prosvjeda, kojima upozoravaju na srozavanje radničkih prava posredstvom tehnologije i zagovaraju bolje zakonodavstvo, radnici i sindikati razmatraju korištenje AI-ja i digitalnih alata kako bi zaštitili i unaprijedili radnička prava.
Budući da automatizacija na radnom mjestu predstavlja značajan izazov za regrutiranje radnika u sindikat – jer mnogi radnici rade na daljinu, preko aplikacija te na kratkoročnim poslovima – i sindikati moraju prihvatiti digitalne alate kako bi poboljšali svoj doseg i zagovaranje.
Sveučilište Ujedinjenih naroda (UNU) vidi tehnološku prilagodbu kao dio rješenja. Virtualne platforme mogu povezati sindikalne predstavnike s geografski raspršenim članovima, a kampanje na društvenim mrežama i ciljano digitalno oglašavanje mogu podići svijest o sindikalnim pogodnostima i pravima radnika na radnim mjestima vođenim umjetnom inteligencijom.
“Odgovor na izazove koje predstavlja automatizacija leži u prilagodbi i inovacijama. Sindikati moraju prihvatiti iste tehnologije koje remete radno mjesto. Chatbotovi pokretani umjetnom inteligencijom mogu olakšati regrutiranje i angažman članova, čak i dosežući radnike u tradicionalno teško organiziranim sektorima poput kućanskih poslova”, predlaže Sveučilište Ujedinjenih naroda.
I zaista, neki su već poduzeli određene korake. WAO (Workers’ Algorithm Observatory), inicijativa sa Sveučilišta Princeton koja pomaže radnicima i njihovim saveznicima u istraživanju i nadzoru algoritamskih sustava u platformskom radu, razvila je alate pomoću kojih istražuje kako algoritamsko upravljanje djeluje na radnike. Kroz alate poput FairFarea i Shipt kalkulatora, WAO omogućuje radnicima da anonimno dijele podatke o svojim iskustvima, čime se otkrivaju nepravilnosti u algoritamskom određivanju plaća i radnih uvjeta.
I na domaćoj sindikalnoj sceni postoje slične ideje. Kako je objasnio Tomislav Kiš uz Novog sindikata za European AI & Society Fund, cilj njegove organizacije je organizirati domaće i strane platformske radnike kako bi vršili pritisak na Vladu da promijeni postojeće zakone ili stvori nova zakonska rješenja.
“Da bismo to postigli, moramo ojačati kapacitete radnika da se organiziraju i izraze svoje zahtjeve, bilo kroz zagovaranje ili materijalnu podršku. Jedna od naših ideja je razvoj vlastite aplikacije za kontrolu i provjeru podataka kojima upravljaju platforme. To bi bio prvi korak prema stjecanju uvida u način na koji platforme funkcioniraju i, posljedično, ograničavanju moći koju razvijaju na temelju prikupljenih podataka. Posjedovanje točnih podataka ojačalo bi pregovaračku moć sindikata u reguliranju međusobnih odnosa”, rekao je Kiš.
Nije neobično ni nepotrebno da se velik dio javne diskusije o umjetnoj inteligenciji usredotočuje na to kako ona ugrožava radna mjesta i produbljuje nejednakost, no možda dolazi vrijeme za promjenu narativa.
Ako algoritmi mogu pratiti i kontrolirati radnike, mogu se prenamijeniti i za njihovu zaštitu. Kao što često možemo čuti kada razgovaramo o umjetnoj inteligenciji, tehnologija sama nije problem, problem je kako je koristimo.
ETUC – Epidemija stresa na radnom mjestu u Europi ubija više od 10.000 ljudi godišnje navodi se u novoj analizi koja pokazuje žurnu potrebu za direktivom EU-a o psihosocijalnim rizicima na radu.
Svake godine u svijetu od koronarne bolesti srca umire 6.190 ljudi, što se može pripisati psihosocijalnim rizicima na radu. Dodatnih 4.843 ljudi izgubi život samoubojstvom uzrokovanim depresijom povezanom s poslom. To znači da su psihosocijalni rizici sada veća opasnost za radnike od fizičkih nesreća, u kojima je 2022. godine poginulo 3.286 ljudi.
Žene radnice nesrazmjerno su pogođene psihosocijalnim rizicima, poput dugog radnog vremena, nesigurnosti posla i maltretiranja na radnom mjestu. Postoji i geografska neravnoteža, pri čemu su smrtni slučajevi povezani sa stresom na radnom mjestu češći u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi.
Međunarodni dan sjećanja na radnike
Podaci se temelje na istraživanju Europskog sindikalnog instituta (ETUI) koje će se predstaviti na Međunarodni dan sjećanja na radnike (28. travnja), a koje naglašava kako se te smrti mogu spriječiti, a njihovo rješavanje uštedjelo bi tvrtkama i vladama desetke milijardi godišnje.
Zato Europska konfederacija sindikata (ETUC) danas ponovno poziva Europsku komisiju na hitno donošenje direktive o psihosocijalnim rizicima kao dio Paketa kvalitetnih radnih mjesta. Njome bi se trebale postaviti obveze za poslodavce da identificiraju psihosocijalne rizike putem odgovarajućih procjena rizika, uz sudjelovanje radnika i sindikata.
Podaci EU-a pokazuju kako je zakonska obveza motivator za devet od deset europskih tvrtki u poduzimanju mjera vezano za zdravlje i sigurnost na radu, ali trenutno ne postoji zakonodavstvo EU-a posvećeno psihosocijalnim rizicima na radu. U pismu Roxane Mînzatu, povjerenice odgovorne za socijalna prava, navodi se kako bi „trebala raditi na poboljšanju europskog pristupa zdravlju i sigurnosti na radu, osiguravajući zdravija radna mjesta i mentalno zdravlje na radu“.
Obraćajući se danas o ovom pitanju na zajedničkoj konferenciji ETUC-a i ETUI-a u Bruxellesu, glavna tajnica ETUC-a, Esther Lynch, izjavila je:
„Danas pozivamo na odlučno, transformativno djelovanje. Ako je EU istinski predan izgradnji budućnosti pravednog, uključivog i održivog zapošljavanja, tada Paket kvalitetnih radnih mjesta mora uključivati snažnu Direktivu o sprječavanju psihosocijalnih rizika povezanih s poslom.
„Svijet rada se mijenja – brzo, duboko i trajno. Digitalizacija, robotika umjetne inteligencije, rad na platformama, zelena tranzicija mijenjaju način na koji radimo i živimo. No, iako ove transformacije nude nove mogućnosti, donose i nove opasnosti. Među njima su glavni sve veći psihosocijalni rizici s kojima se suočavaju radnici: stres, izgaranje, tjeskoba, uznemiravanje, izolacija i emocionalna iscrpljenost. To nisu marginalni problemi, već sustavni i eskaliraju.
EU već dugo globalno postavlja standarde u pravima radnika. Predvodili smo put u pogledu fizičke sigurnosti. Sada moramo predvoditi put u pogledu mentalne sigurnosti.“
Konfederalni tajnik ETUC-a Giulio Romani rekao je:
„Svijet rada se brzo mijenja i zakoni koji štite zdravlje ljudi na radu moraju pratiti taj tempo. Ogroman porast rada na daljinu i digitalizacije od pandemije Covid-19 dodatno su zamaglili granice između poslovnog i privatnog života, što je dovelo do duljeg radnog vremena i kulture stalnog dežurstva koji ozbiljno utječu na mentalno zdravlje radnika.
Ako preko 10 000 ljudi godišnje pogine na radu zbog fizičkih rizika, Komisija bi s pravom trebala poduzeti hitne mjere kako bi radna mjesta bila sigurnija. Ne mogu sjediti skrštenih ruku jer ljudi gube živote zbog psihosocijalnih rizika. Na Međunarodni dan sjećanja na radnike, sindikati se sjećaju mrtvih i bore se za žive. Danas to znači osigurati zakone koji štite mentalno i fizičko zdravlje ljudi.“
ETUC i EFBWW (Europska federacija radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji) pozvali su Europsku uniju na poduzimanje odlučnih koraka za pojednostavljenje prakse podugovaranja ograničavanjem njihove uporabe i promicanjem izravnog zapošljavanja.
Nejasni, dugački lanci podugovaranja glavni su izvor složenosti. Rješenja koja predlažu sindikati, uključujući ograničenje podugovaračkih lanaca na dvije razine, solidarnu odgovornost u cijelom podugovaračkom lancu, reguliranje posrednika pojednostavila bi situaciju i radnicima i poduzećima.
Putokaz za kvalitetna radna mjesta mora uključivati zakonodavstvo za ograničavanje i reguliranje podugovaranja i posrednika.
Sve više dokaza da su složeni podugovarački lanci glavni čimbenik iskorištavanja, prijevara i drugih zlouporaba rada pokazuje potrebu za djelovanjem. Mnogi radnici zaposleni preko podugovaračkih lanaca ili preko posrednika obavljaju iste zadatke na istom radnom mjestu kao i izravno zaposleni radnici, ali rade dulje, primaju niže plaće, imaju veće zdravstvene i sigurnosne rizike i pate od veće nesigurnosti.
Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a, rekla je:
„Beskrajni lanci podugovaranja koje vidimo u mnogim sektorima džungla su opterećujuće administrativne birokracije. Ovo prisiljava poštene poslodavce na utrku prema dnu vezano uz uvjete rada i plaće, a nije tip ponašanja koji bi EU trebala poticati.
Ništa drugo osim dvije razine podugovaranja nema smisla, jer sve iznad toga služi samo prikrivanju zloporabe rada i izbjegavanju poreza. EU svoj pristup pojednostavljenja propisa treba primijeniti kako bi unio jasnoću zdravorazumskim rješenjima, uključujući čvrsto ograničenje na lance podugovaranja.”
Tom Deleu, glavni tajnik EFBWW-a, rekao je:
“EFBWW je spreman surađivati s Europskom komisijom kako bi imao pošten Paket mobilnosti radne snage, onaj koji uključuje ograničenja podugovaranja, zabranu posrednika pri upućivanju na rad, jaču Europsku upravu za rad i koji osigurava da radnici koji rade isti posao imaju ista prava. Ovi su zahtjevi ključni za unutarnje tržište s pravednim radnim uvjetima i pravednom konkurentnošću. To je jedina vrsta pojednostavljenja koju EU treba.”
Izvor: NHS/Simplification: EU must limit subcontracting and promote direct employment
Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU/NHS
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2025. u odnosu na veljaču 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 3,7 posto, dok su u odnosu na siječanj 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku manje za 0,1 posto.
Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 9,7 posto (doprinos porastu od+0,50 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 6,5 posto (+0,41 postotni bod), Rekreacija i kultura, za 5,5 posto (+0,29 postotnih bodova), Obrazovanje, za 5,3 posto (+0,04 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 5,1 posto (+1,36 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te Zdravlje, po svakoj skupini za 4,6 posto (doprinos porastu od +0,78 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te +0,14 postotnih bodova u skupini Zdravlje) te Alkoholna pića i duhan, za 3,9 posto (+0,19 postotnih bodova). Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Komunikacija, za 3,5 posto (doprinos padu od -0,18 postotnih bodova) te Odjeća i obuća, za 2,4 posto
(-0,16 postotnih bodova).
Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2025. u odnosu na veljaču 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,8 posto, dok su u odnosu na siječanj 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku ostale na istoj razini.
Izvor: NHS
Foto: Andrey Grinkevich, Unsplash.Com
Na sjednici Izvršnog odbora Europske konfederacije sindikata (ETUC) održanoj 4. i 5. ožujka 2025. godine usvojena je Rezolucija o sadržaju Direktive o sprječavanju opasnosti od vrućine na radnom mjestu.
Klimatske promjene sve više izlažu radnike profesionalnom toplinskom stresu, a to ima značajne posljedice na njihovu sigurnost i zdravlje.
Broj ljudi koji umiru zbog ekstremne vrućine na radnom mjestu raste brže u Europskoj uniji nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta, s povećanjem smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. godine za 42%. Kao i kod bilo kojeg drugog rizika povezanog sa zaštitom na radu, ti se rizici mogu spriječiti pod uvjetom da poslodavci – u dogovoru sa sindikatima – provedu procjenu rizika i primijene odgovarajuće preventivne mjere. Radnici migranti i sezonski radnici, koji često rade u nesigurnim uvjetima s ograničenim pristupom odgovarajućim sigurnosnim mjerama i obuci, posebno su osjetljivi na učinke ekstremne vrućine. Njihov privremeni ili nesiguran radni status često sprječava učinkovitu provedbu preventivnih mjera, dodatno povećavajući njihov rizik.
Već 2019. godine ETUC je pozvao europske institucije na donošenje zakonodavstva za zaštitu radnika od visokih temperatura kao dijela klimatskih promjena i strategija prilagodbe na njih. Zahvaljujući sindikalnom djelovanju, Europska komisija objavila je smjernice za rad na toplini. No, sve češće se suočavamo s dugotrajnijim vrućinama. Stalni broj smrtnih slučajeva iz ljeta u ljeto dokaz je da preporuke poslodavcima nisu dovoljne, već što prije treba uvesti obvezne postupke kroz obvezujuće zakonodavstvo.
Ova rezolucija utvrđuje glavne zahtjeve europskog sindikalnog pokreta koje treba uključiti u prijeko potrebnu Direktivu o sprječavanju topline na radnom mjestu. Poziva na sveobuhvatnu zaštitu svih radnika od toplinskog stresa, rizika koji često pogađa one u sektorima s tipično nesigurnim radnim uvjetima. Vrijedno je spomenuti izvješće Međunarodne organizacije rada “Vrućina na radnom mjestu: Posljedice za sigurnost i zdravlje”, koje naglašava nedostatak standardiziranih politika, kao i rad na posljedicama klimatskih promjena na zaštitu na radu koji provodi EU Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje. ETUC se obvezuje uključiti se u daljnje rasprave sa svojim organizacijama članicama o posljedicama drugih ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimatskim promjenama na zaštitu na radu, osim same vrućine. Mnoge dolje navedene zaštitne mjere također bi se trebale primjenjivati kao obveze za poslodavce u slučajevima kada su radnici izloženi vrlo niskim temperaturama.
Europska unija i njezine države članice imaju složen niz propisa o sigurnosti i zdravlju na radu za zaštitu radnika. Međutim, poslodavci prečesto ne uspijevaju učinkovito poštovati ove obveze, posebno u pogledu radnih mjesta na otvorenom. Iz tog razloga, ETUC potiče Europsku komisiju na donošenje Direktive o sprječavanju izloženosti toplini na radnom mjestu, koja će obuhvatiti sljedeće ključne zahtjeve:
• Trebalo bi uspostaviti obvezujuće maksimalne radne temperature putem europske direktive, uzimajući u obzir radne uvjete specifične za sektor kao što su priroda i intenzitet rada, unutarnje i vanjske aktivnosti.
• Poslodavci moraju provoditi obvezne procjene rizika od vrućine, integrirajući napredne pokazatelje koji uzimaju o obzir npr. temperaturu, vlažnost i sjenu/izloženost sunčevoj svjetlosti i strujanje zraka.
• Direktiva bi trebala sadržavati definiciju toplinskog stresa, koja je u sadržaju ista definiciji u mišljenju Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje: Toplinski stres nastaje kada tijelo radnika akumulira višak topline koja će, ako se ne otpusti u okoliš, povisiti tjelesnu temperaturu, što dovodi do mogućih zdravstvenih rizika i smanjene produktivnosti.
• Metode procjene rizika trebale bi biti usklađene s međunarodnim standardima, kao što je Wet Bulb Globe Temperature (WBGT) indeks, kako bi se osigurala točna mjerenja uvjeta toplinskog stresa s različitim sigurnosnim pragovima na temelju intenziteta rada.
• Ove procjene rizika trebale bi biti uključive, osiguravajući da su procjene radnog mjesta i strategije prevencije osmišljene tako da se bave specifičnim učincima izloženosti toplini na poslu iz rodne perspektive i također, uzimajući u obzir specifične potrebe i ranjivosti skupina kao što su radnici na otvorenom, trudnice ili zaposlenice u menopauzi, stariji radnici, pojedinci s postojećim zdravstvenim problemima i radnici migranti i/ili sezonski radnici, radnici bez dokumenata i oni koji rade u nesigurnim uvjetima.
• Direktiva o zaštiti radnika od topline na radnom mjestu trebala bi promicati daljnje preventivne radnje u okviru kolektivnih ugovora, osiguravajući sindikatima ulogu u osmišljavanju politika na radnom mjestu.
• Jamčeći smislenu suradnju sa sindikatima, poslodavci moraju razviti i provoditi planove upravljanja vrućinom, uključujući prilagođene mjere za toplinske valove i ekstremne vremenske uvjete, uz obvezu sustavnog praćenja upozorenja državnih meteoroloških zavoda
• Ovi planovi trebaju uključivati obrazovanje i obuku za poslodavce, radnike i nadređene o prepoznavanju simptoma toplinskog stresa i provedbi mjera prve pomoći. Radnici bi trebali imati pravo na ciljane i redovite liječničke preglede i praćenje zdravlja, što također može biti sredstvo za sprječavanje neprijavljivanja toplinskog stresa povezanog s radom, UV zračenja i drugih bolesti i nezgoda. Planove zdravstvenog nadzora treba osigurati poslodavac, u suradnji sa sindikatima i liječnicima medicine rada, posebice u pogledu ranjivih skupina radnika.
• Postoji potreba za uspostavljanjem konkretne sheme preventivnih mjera temeljenih na STOP pristupu:
– Zamjena/uklanjanje rizika prestankom rada kada se nije uspio izbjeći rizik iako su provedene sve mjere.
– Poslodavci bi trebali osigurati dostatne tehničke mjere kao što su zasjenjena područja, sustavi klimatizacije, pristup pitkoj vodi i sanitarni uvjeti za radnike.
– Poslodavci bi trebali provoditi organizacijske mjere uključujući, ali ne ograničavajući se na programe aklimatizacije, prilagodbu radnog vremena i sposobnost samostalnog tempa rada te stanke za hlađenje. Procjene rizika i organizacijske mjere također bi trebale obuhvatiti putovanje na posao i rad na daljinu.
Naposljetku, ne zanemarujući svoju obvezu provedbe tehničkih ili organizacijskih preventivnih mjera (hijerarhija obveza preventive), poslodavci trebaju osigurati i osobnuzaštitnu opremu. Ova oprema treba biti prikladna za sprječavanje izlaganja visokim temperaturama i treba biti dizajnirana na takav način da ne predstavlja nikakve dodatne rizike za zdravlje i sigurnost. Poslodavac također treba osigurati osobnu zaštitnu opremu koja može zaštititi od izlaganja suncu (kao što su kreme za sunčanje s visokom zaštitom). Korištenje osobne zaštitne opreme i njen međuodnos s toplinom na radnom mjestu treba uzeti u obzir u procjeni rizika.
• U zakonodavstvu se treba ponoviti pravo radnika na prestanak rada bez po njih ikakvih štetnih posljedica ako su izloženi neposrednom riziku za svoje zdravlje i sigurnost, kao što je vrućina radnog mjesta koja prelazi utvrđene temperaturne granice i/ili ako poslodavac ne provede odgovarajuće mjere prilagodbe. Trebalo bi prikupiti točne i pouzdane statističke podatke diljem EU-a o profesionalnim bolestima i smrtnim slučajevima povezanima s vrućinom kako bi se informiralo o donošenju i provođenju politika utemeljenih na dokazima.
• Odnos između vrućine i profesionalnog raka zahtijeva daljnje istraživanje. Postoji potreba za stalnim znanstvenim istraživanjem o tome kako izloženost vrućini doprinosi nesrećama na radnom mjestu, s posebnim osvrtom na njezin utjecaj na starije radnike.
• Provedbeni postupci i mjere za jamčenje usklađenosti, uključujući sredstva za bolje funkcioniranje inspekcije rada kao što su sredstva i obuka. Opseg primjene ove direktive trebao bi biti širi od Okvirne direktive i Direktive o zaštiti na radu na radnom mjestu, a radnici u kućanstvu ne smiju biti isključeni iz njezine primjene. Direktiva o zaštiti radnika od vrućine na radnom mjestu mora jasno ocrtati punu uključenost povjerenika radnika za zaštitu na radu u identificiranju i provedbi mjera za upravljanje rizicima od vrućine, uključujući tehničke, organizacijske mjere i mjere obuke.
• Trebalo bi razmotriti sheme naknade plaća u slučaju prekida gospodarske aktivnosti zbog ekstremnih vrućina, u skladu s postojećim nacionalnim modelom fondova za otpremnine. Takav sustav naknade plaće, iako je svakako pravo radnika, ne može biti dio Direktive koja se odnosi na zaštitu na radu.
Izvor: FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić
U listopadu krizne 2014. bilo je nešto više od 30 000 radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne, a danas ih je 250 000. Nije riječ samo o življem gospodarstvu, već i povećanju postotka slabije plaćenih.
Građevinski radnici u visokogradnji i niskogradnji, specifično zidari, fasaderi, armirači i betonirci te tesari su uz čistačice, konobare i pomoćne konobare, kuhare i pomoćne kuhare, dostavljače, sobarice, skladištare, pekare, bravare, zavarivače i elektroinstalatere – bila najtraženija zanimanja u 2024. godini. Podaci su to Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).
Njihove prosječne bruto plaće kretale su se od 865,40 eura bruto za dostavljače (25,4 eura više od lani propisane bruto minimalne plaće) do 1.049,68 eura bruto za kuhare (209 eura više od bruto minimalca).
Ti podaci proizlaze iz HZZ-ove statistike provedenih testova tržišta rada i radnih dozvola, odnosno obaveznih ugovora o radu koje poslodavac treba priložiti za svakog radnika kojeg namjerava angažirati iz treće zemlje.
Siječanjski podaci HZZ-a pokazuju kako su i na početku 2025. godine poslodavci najviše tražili istu vrstu radnika kao i prošle godine, iako su zamjetna i sezonska kretanja. Tako su se u siječnju nešto više tražili radnici u ugostiteljstvu te poljoprivredi. Prosječno ugovorene bruto plaće porasle su u odnosu na prosjek 2024. godine, ali sporije od rasta minimalne plaće.
Bruto minimalna plaća 970 eura
Bruto minimalna plaća u ovoj godini iznosi 970 eura, odnosno oko 750 eura neto, ovisno o tome gdje je radnik prijavljen. Čistu minimalnu plaću, prema HZZ-ovim podacima, u siječnju su ugovarali poslodavci koji angažiraju radnike u poljoprivredi. Za ostala tražena zanimanja prosječne bruto plaće su donekle rasle ili su rasle neproporcionalno rastu minimalne plaće.
Primjerice, prosječno ugovorena plaća za dostavljača na početku godine ugovarana je u iznosu od 975,56 eura ili 5,56 eura bruto više od minimalne plaće (lani je bila 25,4 eura viša). Prosječna bruto plaća radnika u visokogradnji lani je bila 86,5 eura viša od minimalne plaće, a u siječnju ove godine tek nepunih 17 eura. Slično je i s prosječnim plaćama sobarica. Zidari i tesari lani su prosječno ugovarali 130 eura višu bruto plaću od minimalne, dok su u siječnju ove godine te bruto plaće prosječno više za 40 eura od minimalca.
Prosječna bruto plaća kuhara lani je bila gotovo 210 eura viša od minimalne plaće, a sada je tek 153 eura, dok je konobar lani ugovarao prosječno 158 eura više od minimalne plaće, a u siječnju tekuće godine tek 84 eura.
Minimalac prima gotovo 250 tisuća radnika
Podaci HZZ-a ne otkrivaju kompletnu sliku o plaćama, ali ukazuju na trendove, posebno u djelatnostima u kojima Hrvatskoj kronično nedostaje radne snage i koje karakteriziraju niska radnička primanja u razini minimalne plaće ili tek nešto iznad njenog iznosa.
Nakon šest godina duboke recesije koja je Hrvatsku zahvatila 2009. godine, uslijed tadašnje globalne ekonomske krize, ekonomija se postupno s 2015. godinom počela oporavljati. S njenim oporavkom pojačala se potražnja za radnicima i rastom plaća zbog nedostatka radne snage. No, oporavak gospodarstva i rast zapošljavanja doveo je i do rasta broja radnika u najnižoj platnoj skupini. Radnika koji rade za minimalnu plaću ili plaću tek nešto višu od minimalne.
Kada je Vlada lani donijela odluku o rastu bruto minimalne plaće u 2025. godini za 130 eura, odnosno s 840 na 970 eura navela je podatak kako u tom trenutku bruto plaću do 970 eura prima gotovo 250 tisuća radnika – 200 tisuća kod pravnih osoba te 50 tisuća kod fizičkih osoba.
Zbog toga su za poslodavce u prerađivačkoj industriji uvedene kompenzacijske mjere pa država poslodavcima koji zatraže pomoć „pokriva“ razliku rasta bruto minimalne plaće.
Kompenzacijske mjere
No, iako se lani činilo kako će poslodavci masovno tražiti da im država za prva tri mjeseca tekuće godine nadoknadi razliku rasta minimalne plaće (130 eura mjesečno po radniku), to se nije dogodilo. Taj se zahtjev predavao jednokratno, za sva tri mjeseca.
Prema podacima HZZ-a, nadoknadu razlike minimalne plaće zatražila su 502 poslodavca u prerađivačkoj industriji i to za 8 812 radnika. Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS, statistika u nizu), prerađivačka industrija je na kraju 2024. godine zapošljavala 233 497 radnika. To znači da je kompenzacijska mjera zatražena za svakog 26. radnika u toj industriji, ali i da većini poslodavaca u toj industriji nije problem isplatiti uvećanu minimalnu plaću.
Zahtjevi za kompenzaciju razlike bruto minimalne plaće u obradi su i, kako nam je odgovoreno iz HZZ-a, provjerava se pripadnost radnika ciljanoj skupini. A to znači da su zadnja tri mjeseca 2024. godine trebali biti zaposleni kod poslodavca na ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im je u tom razdoblju bruto plaća bila obračunata do 970 eura.
Broj radnika na minimalnoj plaći posljednjih godina rapidno raste. Sustavnih istraživanja i praćenja kretanja obuhvata radnika minimalnom plaćom nema. Osim toga, kada se i iznose podaci o broju radnika koji primaju minimalnu plaću, nedostaje podatak o tome je li riječ o primanju za puno ili nepuno radno vrijeme.
Kada su na Vladi u listopadu prošle godine iznijeli podatak o oko 250 tisuća radnika na minimalnoj plaći također nije bio poznat podatak o tome koliko je tih radnika zaposleno u punom, odnosno nepunom radnom vremenu. No tada je bilo poznato da je u deset godina broj radnika na minimalnoj plaći porastao osam puta.
Naime, u listopadu 2014. godine u Hrvatskoj je bilo nešto više od 30 tisuća radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne plaće. Pokazala je to Studija o učincima minimalne plaće na zapošljavanje, proizvodnost i životni standard radnika u Hrvatskoj koju su 2015. godine proveli istraživači Ekonomskog instituta za potrebe tadašnjeg Ministarstva rada i mirovinskog sustava. U odnosu na ukupan broj zaposlenih tada, udio radnika na minimalnoj plaći iznosio je 3 posto.
Taj podatak ne može se u potpunosti uspoređivati s današnjim stanjem. Naime, 2014. godine Hrvatska je bila u recesiji i do posla se teško dolazilo, za razliku od posljednjih godina u kojima tržište vapi za radnicima. Iako je JOPDD obrazac već tada bio u upotrebi, DZS je do 2016. godine koristio podatke o plaćama iz rezultata godišnjeg i mjesečnih istraživanja. Tako svi podaci o plaćama koji se objavljuju od siječnja 2016. godine nisu usporedivi s ranije objavljivanim podacima, jer se crpe isključivo iz JOPDD obrasca.
Kada je 2017. godine zbog tadašnjeg rasta minimalne plaće Vlada uvodila kompenzacijske mjere za poslodavce, nije bio poznat podatak o broju poslodavaca i radnika na koje bi se mjera odnosila. Tada su u resornom ministarstvu baratali brojkom od nešto više od 76 tisuća radnika na minimalnoj plaći. Toliko je radnika, naime, koncem 2016. primalo plaću u iznosu minimalne ili niže od minimalne plaće, ali se ne zna koliko je tih radnika bilo u punom, odnosno nepunom radnom vremenu te koliko ih je tek povremeno radilo tijekom godine.
U 2016. godini prosječno je bilo zaposleno 1 443 141 osoba (gotovo 101 tisuća više nego u ne sasvim usporedivoj 2014. godini) što znači da je udio radnika s najnižim primanjima u ukupnoj zaposlenosti bio nešto viši od 5 posto.
Od 2017. godine do danas vlada je provela cijeli niz poreznih reformi s ciljem rasterećenja gospodarstva i rasta plaća, a to se odrazilo i na kretanja na tržištu rada. Kako vrijeme prolazi, Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage i pod tim pritiskom, a ne samo zbog poreznih reformi, dolazi do rasta plaća. Istodobno, poslodavci pritišću vladu da liberalizira sustav izdavanja radnih dozvola, odnosno ukine propisane kvote, koje su se primjerice 2019. godine, istopile već sredinom listopada (1, 2, 3, 4, 5).
Broj radnika koji primaju minimalnu plaću od 2016. do 2018. godine gotovo se prepolovio. Prema vladinim podacima u 2018. godini na minimalcu je bilo oko 37 tisuća radnika. Kako je tijekom 2018. godine prosječan broj zaposlenih prešao 1,5 milijuna, udio radnika na minimalnoj plaći pao je na 2,5 posto.
Taj padajući trend zaustavila je kriza izazvana pandemijom koronavirusa koja je dovela do globalnog zatvaranja gospodarstava. Kako bi zadržali radna mjesta tijekom 2020. godine, Vlada je poslodavcima davala izdašne potpore, a broj radnika na minimalnoj plaći na kraju prosinca 2020. godine skočio je na 47 tisuća ili 4,22 posto. Negativan trend nastavio se i u 2021. kada je u prvom kvartalu na minimalnoj plaći bilo više od 52 tisuće radnika ili 4,73 posto svih zaposlenih u zemlji, kako se tada objašnjavalo u nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o minimalnoj plaći.
Trend bujanja slabo plaćenih poslova nastavilo se do današnjih dana. Iako se gospodarstvo oporavilo i radnici su traženi, broj onih s niskim primanjima raste. Dijelom i zbog gotovo potpuno liberaliziranog tržišta radnih dozvola i uvoza radnika iz trećih zemalja koji se uglavnom zapošljavaju na slabo plaćenim radnim mjestima.
Prema zadnjem objavljenom podatku o plaćama, u prosincu 2024. godine prosječna neto plaća u pravnim osobama iznosila je 1 361 euro, odnosno 1 877 eura bruto.
Medijalna neto plaća za prosinac 2024. iznosila je 1 156 eura, odnosno 1 559 eura bruto.
Prema tim podacima, 10 posto najslabije plaćenih radnika primilo je na ruke 747 eura (930 eura u bruto iznosu). U prosincu je ukupno bilo zaposleno nešto više od 1,7 milijuna osoba. Kod pravnih osoba (bez obrta, fizičkih osoba, poljoprivrede) radilo je nešto više od 1,48 milijuna radnika.
Prosječna plaća za prosinac odnosi se samo na pravne osobe, što znači da je nešto više od 148 tisuća radnika u prosincu primilo neto plaću do iznosa od 747 eura. U toj je brojci značajan dio radnika na minimalnoj plaći. Naime, čista minimalna plaća u netu je oko 677 eura, no ona treba biti viša kada se pridodaju povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je zakonski neradan.
