Izvor: HRT

Foto: Monestra Production/pexels.com

Gospodarsko-socijalno vijeće (GSV) je na sjednici raspravilo prijedlog izmjena Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada te nacrt prijedloga Zakona o potrošačkim kreditima, pri čemu su partneri postigli načelnu suglasnost, uz podijeljene stavove oko “crnih lista” i kazni.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je kako su izmjene Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada pozitivan iskorak nakon tri godine primjene zakona u praksi, prikupljenih podataka te pokazatelja iz područja rada.

– Donijeli smo ovaj zakon s ključnim ciljem namjere, u prvom redu, sankcioniranja recidivista. Smatramo da može doći u svakom sustavu, i kod svakoga tko radi, do pogreška, ali ako se ponavlja, onda da nije pogreška, izjavio je Ružić nakon sjednice.

S druge strane, dodao je, želja im je bila zaštititi radnike i njihova prava, sačuvati radna mjesta te poslodavcima osigurati poticajno poslovno okruženje.

Podsjetio je kako prve dvije sankcije za utvrđeni neprijavljeni rad ostaju iste, dok se za treći prekršaj uvodi nova kazna od 8000 eura po neprijavljenom radniku, uz automatsku prijavu radnika na puno radno vrijeme.

– Smatramo da je ova razina kazne primjerena za treći put s obzirom na to da su turizam i trgovina, dakle uslužne djelatnosti, naša grana, istaknuo je ministar.

Naveo je kako je jedan od ciljeva da kazna bude i preventivna i pravična te da izmjene zakona budu vezane uz radne dozvole i usklađene sa Zakonom o strancima.

– Također, ova tzv. crna lista nudi mogućnost da ne bude samo vezana za domaće i strane radnike, već da se ona, što se tiče poslodavaca, veže u budućnosti i za neke druge stvari poput javne nabave i prijave na EU fondove – dakle poticajna ili penalizacijska mjera za uvođenje dodatnog reda i transparentnosti u sustav poslovanja, poručio je Ružić.

Ministar je potvrdio očekivanje da će se sve odviti prema planu kako bi zakon s primjenom mogao krenuti polovicom lipnja, istaknuvši kako se u njegovu izradu išlo kompromisno.

HUP pozdravio oba zakona

Predsjednik GSV-a i član Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Ivan Mišetić rekao je da je sastanak pokazao visoku razinu suglasnosti i tolerancije među socijalnim partnerima, iako se ne slažu u cijelosti oko pojedinih tema.

– U kontekstu interesa HUP-a i jedan i drugi zakon je pozdravljen i prihvaćen u svojim načelnim stavovima, uz želju da se možda u budućnosti neki detalji riješe, poručio je.

Kod potrošačkih kredita, naveo je, postoje primjedbe zbog mogućih komplikacija u telekomunikacijskoj i ICT industriji, dok je po pitanju neprijavljenog rada i crnih lista ponovio kako je HUP zadovoljan napretkom u ovom prijedlogu zakona.

– Svaka penalizacija je funkcija odvraćanja, ponavljanja takve nedopuštene djelatnosti. Osobno dolazim iz jednog društva koje je veliko po broju zaposlenih i ne vidim nikakvog razloga zašto bi netko zatajio da nekoga ima zaposlenog. Veći je rizik za poslovanje ne imati prijavljenog radnika, nego imati, pojasnio je.

Dodao je kako je kazna od 8000 eura primjerena te napomenuo kako se ona uvijek može i povećati ako se primijeti da nije učinkovita.

Sindikatima su sporni prijedlozi koji se tiču crnih lista i kazni

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Dražen Jović rekao je kako će sindikalne središnjice imati dodatno mišljenje po pitanju suzbijanja neprijavljenog rada.

– Smatramo da ima kvalitetnih, dobrih, socijalno osjetljivih poslodavaca i to nam nije sporno, također nam nije sporno da se donese Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, ono što nam je sporno su određeni prijedlozi koji se tiču crnih lista i kazni. Mislimo da je tu napravljen jedan propust, previd, da se u biti na neki način nisu sve mogućnosti iscrpile koje bi dovele do promjena, istaknuo je.

Upozorio je da predložene kazne nisu dovoljno odvraćajuće i da se njima šalje loša poruka.

Naime, novi prijedlog omogućuje poslodavcima da izbjegnu upis na crnu listu ako kaznu plate u roku od osam dana, i to u iznosu od dvije trećine kazne, a na crnoj listi će završiti tek nakon trećeg prekršaja.

– Nama će se sada dogoditi, ako stupe ovakve odredbe zakona, da ćemo imati smanjivanje tih lista. Znamo da je 5. svibnja bilo 676 poslodavaca na crnim listama, taj će se broj rapidno smanjiti ili će se brisati, ali to ne znači da smo mi spriječili bilo sivo ekonomiju, bilo neprijavljeni rad, upozorio je Jović.

Naveo je kako je nemoguće da isti poslodavac istu grešku napravi dva puta, a kamoli tri, pa su išli s ciljem da te kazne budu puno veće i više odvraćajuće, ali pri tome je dodao kako mogu podržati prijedlog da poslodavac bude na crnoj listi godinu dana umjesto šest.

Izvor: NOVI LIST/NHS

Foto: Canva

Realne plaće radnika globalno su pale za 12 posto od 2019. godine

Izvršni direktori najvećih svjetskih korporacija lani su ostvarili realni rast plaća od 11 posto, dok su prosječne plaće radnika globalno realno porasle svega 0,5 posto, pokazuje nova analiza Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) i Oxfama objavljena uoči Međunarodnog praznika rada.

Drugim riječima, ističu, plaće najplaćenijih direktora u svijetu rasle su 20 puta brže od plaća radnika u 2025. godini.

Samo u SAD-u plaće direktora rasle su 20,4 puta brže od plaća radnika u posljednjih godinu dana. Za 384 direktora kompanija čije su dionice sadržane u indeksu S&P 500 i za koje su podaci bili dostupni, plaće su porasle za 25,6 posto između 2024. i 2025. godine. U međuvremenu, prosječne satnice za radnike zaposlene u privatnom sektoru realno su porasle tek 1,3 posto.

Ta analiza obuhvaća 1.500 korporacija s najvećim plaćama u 33 zemlje koje su prijavile plaće direktora za 2025. godinu. Prosječno je direktor prošle godine dobio 8,4 milijuna dolara plaće i bonusa, u odnosu na 7,6 milijuna dolara u 2024. godini. Prosječnom globalnom radniku trebalo bi 490 godina da zaradi isti iznos, ističu u svojoj analizi ITUC i Oxfam.

Do sada su četiri korporacije, među kojima su američki Blackstone, Broadcom i Goldman Sachs, izvijestile da su svom izvršnom direktoru isplatile više od 100 milijuna dolara u 2025. godini. Deset najplaćenijih direktora zajedno zaradilo je više od milijardu dolara.

Realne plaće radnika globalno su pale za 12 posto od 2019. godine. U međuvremenu, plaće direktora naglo su porasle – s prosječnih 5,5 milijuna dolara u 2019. na 8,4 milijuna dolara u 2025., što je realno povećanje od 54 posto, navodi se u analizi.

Vlasnici korporacija lani dobili 79 mlrd dolara dividendi

Analiza udjela u vlasništvu koju su također proveli ITUC i Oxfam otkriva da superbogati primaju značajne isplate od korporacija koje kontroliraju. Gotovo 1.000 milijardera čiji su investicijski portfelji identificirani zajedno su primili 79 milijardi dolara dividendi u 2025. godini, što je ekvivalentno 2.500 dolara po sekundi. Prosječni milijarder zaradio je od dividendi za manje od dva sata više nego što je prosječni radnik zaradio u cijeloj godini, navode.

Neke od najvećih isplata u 2025. godini primili su Bernard Arnault, vlasnik luksuzne marke LVMH, koji je primio 3,8 milijardi dolara i Amancio Ortega, vlasnik Inditexa (Zara), koji je primio 3,7 milijardi dolara.

Bogatstvo milijardera dosegnulo je rekordne razine u 2026. godini. U svega 12 mjeseci povećali su svoje bogatstvo za 4.000 milijardi dolara, čime je njihovo bogatstvo za 1.500 milijardi dolara veće od onoga čime ukupno raspolaže 4,1 milijarda najsiromašnijih u svijetu. U odnosu na prošlu godinu, ima 400 milijardera više, a 45 tih novih milijardera obogatilo se na umjetnoj inteligenciji.

“Vlade moraju ograničiti plaće direktora, pravedno oporezivati superbogate i osigurati da minimalne plaće barem prate inflaciju i omogućuju dostojanstven život. Radnici moraju moći ostvarivati, bez straha i zapreka, svoja prava na organiziranje, štrajk i kolektivno pregovaranje. Oni su ti koji stvaraju bogatstvo društva; oni bi trebali moći tražiti, kao pitanje pravde, ono što im pripada. Ove mjere mogu učiniti mnogo više od pukog redistribuiranja prihoda; one mogu stvoriti gospodarstva koja nagrađuju rad, ulažu u zajednice i drže moćne interese odgovornima. Tako ćemo sustav namješten za nekolicinu pretvoriti u sustav koji funkcionira za sve”, rekla je Amitabh Behar, izvršna direktorica Oxfama.

Foto: Fatih Turan/pexels.com

Rastući broj ljudi koji umiru jer su prisiljeni nastaviti raditi na ekstremnim vrućinama zahtijeva od EU jačanje prava radnika kako bi se suočila s rastućom prijetnjom klimatskih promjena.

To je poruka koju će sindikati u utorak, 28. travnja, prenijeti predstavnicima Europske komisije na događaju koji se održava povodom Međunarodnog dana sjećanja na radnike, dana kada radnički pokret odaje počast onima koji su izgubili živote na radu.

Na konferenciji u Bruxellesu, koju organiziraju Europska konfederacija sindikata (ETUC) i Europski sindikalni institut, predstavnici radnika istaknut će ogromnu potrebu za zakonodavstvom kako bi se osiguralo da poslodavci surađuju sa sindikatima kako bi se uvele logične mjere, poput opskrbe pitkom vodom, pristupa hladu i stanki na radu.

• U EU je od 2000. godine zabilježen porast smrtnih slučajeva na radnom mjestu povezanih s vrućinom od 42 %– najbrži porast u bilo kojem dijelu svijeta;
• Broj ljudi izloženih toplinskim valovima na radu u EU povećao se za 60 % u posljednjih 20 godina;
• 47 % ljudi kaže da im je na poslu previše vruće, ali samo 15 % kaže da su poduzete mjere za njihovu sigurnost;
• Kada temperature porastu iznad 30 °C, rizik od nesreća na radu povećava se za 5-7 %, a kada temperature prijeđu 38 °C, vjerojatnost nesreća je veća za 10 % do 15 %.

Europska komisija je 2023. godine izdala smjernice o odgovornosti poslodavaca prema ljudima koji rade na visokim temperaturama. No istraživanja pokazuju da su poslodavci pokazali „nespremnost na usvajanje preventivnih mjera“ i „odbijanje uključivana mjera specifičnih za toplinu“ u kolektivne ugovore.

To je prošlog ljeta pridonijelo nizu smrtnih slučajeva koji su se mogli spriječiti, uključujući radnika u poljoprivredi koji je umro u Španjolskoj nakon branja voća na temperaturama višim od 40°C, dva građevinska radnika koji su umrli nakon što su se srušili od toplinskog udara i 50-godišnjaka koji je umro nakon što mu je tjelesna temperatura porasla na 42,9°C dok je radio u distribucijskom centru u Francuskoj.

Zato ETUC poziva na uključivanje odredbi o maksimalnim radnim temperaturama u nadolazeći Zakon o kvaliteti radnih mjesta.

Govoreći na događaju, glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch reći će: „Smrti od vrućine na radu nisu nesreće – one su predvidljive i može ih se spriječiti, no previše poslodavaca još uvijek taj rizik ne shvaća ozbiljno.

Već dugi niz godina naši članovi izvještavaju o tragičnim slučajevima smrti radnika kao posljedice izloženosti ekstremnoj vrućini. Ove smrti događaju se u širokom rasponu sektora, uključujući čišćenje ulica, šumarstvo, poljoprivredu, građevinarstvo, pa čak i u zatvorenim prostorima poput industrije. Njihov gubitak naglašava hitnu potrebu za djelovanjem.

Iako je Europska komisija posljednjih godina poduzela korake, uključujući izdavanje smjernica, stvarnost na terenu je jasna: same smjernice nisu dovoljne. Kako nas naši članovi sustavno izvještavaju, svakog ljeta radnici i dalje obolijevaju, pate od nesreća, a u najgorim slučajevima gube živote. Ova situacija zahtijeva hitno zakonodavno djelovanje.“

Konfederalni tajnik ETUC-a Giulio Romani reći će:

„Vrućina na radnom mjestu više nije problem u nastajanju – već je svakodnevna stvarnost za milijune radnika diljem Europe. Kao što smo čuli, ovdje se ne radi samo o nelagodi; radi se o zdravlju, sigurnosti i, sve više, o gubitku života.

Važno je napomenuti kako postoji mogući izlaz. Tekući rad na Zakonu o kvalitetnim radnim mjestima pruža politički prostor za integraciju jače zaštite radnika koji se suočavaju s ekstremnim vremenskim uvjetima. To bi mogao biti ključni put za osiguranje da otpornost na klimatske promjene postane sastavni dio kvalitetnog zapošljavanja u Europi.“ mh

Izvor: NHS i poveznica:

https://www.etuc.org/en/pressrelease/unions-call-eu-heat-law-workers-memorial-day

Foto: HSP/Canva

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Medijalna neto plaća iznosila 1 282 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2026. iznosila je 1 527 eura, što je u odnosu na siječanj 2026. nominalno više za 1,1%, a realno za 0,8%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2026. iznosila je 2 139 eura, što je u odnosu na siječanj 2026. nominalno više za 1,2%, a realno za 0,9%.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 7,8%, a realno za 3,9%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za veljaču 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,9%, a realno za 4,9%.

Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2026. isplaćena je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 4 281 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 988 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za veljaču 2026. bila je u djelatnosti Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, u iznosu od 6 884 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 314 eura.

Medijalna neto plaća za veljaču 2026. iznosila je 1 282 eura, što je u odnosu na siječanj 2026. manje za 1,7%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 9,1%. Medijalna bruto plaća za veljaču 2026. iznosila je 1 750 eura, što je u odnosu na siječanj 2026. manje za 2,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,5%.

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Medijalna neto plaća iznosila 1 304 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. iznosila je 1 511 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. nominalno više za 1,1%, a realno za 0,8%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. iznosila je 2 114 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. nominalno više za 1,3%, a realno za 1,0%.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 8,5%, a realno za 4,9%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za siječanj 2026. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 9,8%, a realno za 6,2%. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2026. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 2 352 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 986 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za siječanj 2026. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 3 432 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 311 eura.

Medijalna neto plaća za siječanj 2026. iznosila je 1 304 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. više za 1,9%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 8,7%. Medijalna bruto plaća za siječanj 2026. iznosila je 1 789 eura, što je u odnosu na prosinac 2025. više za 2,3%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine za 10,5%.

Izvor: HND

Potpredsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), hrvatska sindikalistica Marija Hanževački, pozvala je u Bruxellesu na solidarnost s novinarkama jer se suočavaju s “povećanim rizikom” od prijetnji, uvreda, zastrašivanja i seksualnog uznemiravanja.

„Novinarke prolaze kroz razne izazove tijekom obavljanja posla“, upozorila je uoči nadolazećeg Međunarodnog dana žena.

„One se suočavaju s povećanim rizikom od prijetnji, uvreda, zastrašivanja i ciljanog seksualnog uznemiravanja“, rekla je Hanževački tijekom konferencije “Izazovi za žene u medijima”, održane u sjedištu EGSO-a.

Glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata od listopada obnaša funkciju potpredsjednice EGSO-a te je zadužena za komunikacije.

Žene su prošle godine činile samo 26 posto tema i izvora u vijestima, što odražava njihovu nedovoljnu zastupljenost u televizijskim, radijskim i tiskanim medijima, podatak je UN Women, agencije Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost.

„Čvrsto vjerujem da je novinarstvo temelj demokracije, a u tom kontekstu želim da se sjetimo novinarki koje se bore za pravo da govore istinu te onih koje su izgubile život u tome“, rekla je Hanževački.

Organizator konferencije EGSO, savjetodavna je institucija Europske unije u kojoj sjede predstavnici civilnog društva, sindikata i poslodavaca iz 27 država.

Upozorili su da su novinarke više izložene opasnostima kada izvještavaju s prosvjeda, ratnih područja ili o korupciji od svojih muških kolega.

Hanna Liubakova je bjeloruska novinarka i medijska analitičarka koja živi u egzilu od 2020. godine. Istaknula je posebne prijetnje s kojima se suočavaju žene uhićene ili zatvorene, uključujući novinarke. To uključuje poteškoće u održavanju kontakta s njihovim obiteljima i djecom, kao i ograničen pristup higijenskim proizvodima.

„Kada su me vlasti stavile na popis terorista, neki ljudi iz Bjelorusije počeli su me pitati što sam to učinila. Boli vidjeti kako režim utječe na umove ljudi“, rekla je Liubakova.

Novinarke se ne suočavaju samo s fizičkim uznemiravanjem nego i psihičkim. Digitalni mediji predstavljaju posebno ozbiljne izazove za žene, uključujući i novinarke.

„Suprotno početnim očekivanjima da bi online platforme mogle izjednačiti uvjete, digitalno okruženje je umjesto toga postalo značajan izvor nejednakosti i rodno uvjetovanog uznemiravanja“, rekla je Hanževački.

Sudionici su naglasili potrebu da EU učinkovitije koristi postojeće pravne instrumente, uključujući Zakon o slobodi medija u Europi, Zakon o digitalnim uslugama i Direktivu o borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Iako žene čine više od 40 posto globalne novinarske radne snage, one zauzimaju samo četvrtinu viših uredničkih pozicija, podatak je EGSO-a.

To smanjuje njihov utjecaj na ključne uredničke odluke, poput oblikovanja priča, odabira tema i vođenja procesa zapošljavanja.

„Ne možemo prihvatiti sustav u kojem su neki potisnuti kako bi drugima i dalje bilo ugodno“, rekla je Isabelle Le Galo Flores, glavna tajnica EGSO-a.

„Kada svjedočimo uznemiravanju, bilo ‘online’ ili ‘offline’, moramo odabrati: šutnju ili solidarnost. Šutnja obično štiti pogrešnu stranu. Zato stanimo uz žene na prvoj liniji. Učimo ih vidljivima“, poručila je.

Izvor: DNEVNIK.hr

Rasprava koja se vraća na velika vrata

OECD preporučuje Hrvatskoj kasniji odlazak u mirovinu, sindikati i političari protiv.

Što Hrvatska treba napraviti da uđe u elitno društvo najrazvijenijih zemalja svijeta? Preporuke su stigle od samog OECD-a. Jedna od njih je poprilično kontroverzna:kasniji odlazak u mirovinu! Što na to kaže Vlada, a što radnici? Provjerila je ekipa dnevnika Nove TV.

Na pomisao dužeg radnog vijeka – većini Hrvata padne mrak na oči.

“Ako već imaš 65 godina, pa imaš posao gdje moraš stajat cijeli dan, pa i mozak te više ne služi…pa stvarno mi nije jasno”, rekla je Dragica, Zagreb.

“Po meni bi se trebalo promijenit da je staž jedina bitna varijanta, kad čovjek odradi 40 godina mislim da je to čisto dosta da ode u mirovinu”, rekao je Dubravko, Zagreb.

“Neka rade još i više, šta.. zezam se! ne znam stvarno što bi rekla, tko može neka radi, neka mu se omogući”, rekla je Ružica, Zagreb.

Muškarci u Hrvatskoj u mirovinu idu s navršenih 65 godina! Prosjek u OECD-u je nešto manji, 64,7 godina.

Nakon skeniranja Hrvatskog gospodarstva, odOECD-aje stigla preporuka – povećati zakonsku dob za odlazak u mirovinu!

“Treba ili plaćati veće mirovinske doprinose ili duže raditi! Odnosno povećati vrijeme u kojem se uplaćuje u sustav i skratiti vrijeme u kojem se isplaćuje”, rekao je Mathias Cormann, glavni tajnik OECD-a.

Među zemljama članicama OECD-a najnižu dob za odlazak u mirovinu, 62 godine, trenutačno imaju Kolumbija, Grčka, Luksemburg, Slovenija.

Najvišu, 67 godina, Danska, Nizozemska, Australija, Island, Izrael, Norveška.

No, čak polovica zemalja u idućim desetljećima ide prema povišenju tih granica. Rekorderi su Nizozemska i Švedska gdje će se u mirovinu sa 70 godina, Estonija sa 71 i Danska sa čak 74 godine.

Ako se pita sindikate – istim putem ne treba ići Hrvatska. Oni su još 2019. potpisima natjerali Vladu da odustane od podizanja granice za mirovinu.

“Naša životna dob je puno kraća nego u EU, i samim tim kvaliteta tog života i rada, da ne govorimo da naši radnici rade u puno gorim uvjetima nego radnici u EU, tako da je puno razloga zašto se ne možemo složiti s tim preporukama”, rekao je Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske.

No granica od 65 godina postavljena je davno – kažu u udruzi Glas poduzetnika.

“Dok je životni vijek bio puno kraći i danas živimo duže, gotova svaka treća osoba je u mirovini što ne mogu isfinancirati ni puno bogatije države od nas”, rekla je Ivana Matić, članica Upravnog odbora UGP-a.

Ni SDP ni MOST takav prijedlog ne bi podržali – dapače izašli su s idejom skraćenog radnog tjedna!

“Radni dan za koji se zalažemo je jedan oblik ulaganja u produktivnost i prije svega obitelj, ali bez nekakvog pomicanja granica za ulazak u mirovinu jer hrvatski radnik nije problem koji treba dodatno iscrpljivat nego je jedan oblik temelja društva”, rekao je Ante Kujundžić, saborski zastupnik (MOST).

“SDP to ne može podržati jer je to apsolutno u suprotnosti s našom željom da kapitalizmu damo ljudsko lice, da damo prava radnicima i umirovljenicima i upravo u tom smjeru idemo sa svojim inicijativama i oko nove industrijske strategije, i oko drugačijih poreznih politika a poglavito oko skraćenog radnog tjedna”, rekao je Mišel Jakšić, saborski zastupnik (SDP).

Što će napraviti s preporukom -iz Vlade nisu htjeli komentirati.

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU

Medijalna plaća iznosila 1 278 eura

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. iznosila je 1 498 eura, što je u odnosu na listopad 2025. nominalno više za 1,9%, a realno za 1,3%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. iznosila je 2 093 eura, što je u odnosu na listopad 2025. nominalno više za 2,3%, a realno za 1,7%.

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 9,7%, a realno za 5,7%. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za studeni 2025. u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno je viša za 10,2%, a realno za 6,2%. Najviša prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za studeni 2025. isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 2 315 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 967 eura. Najviša prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za studeni 2025. bila je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 3 370 eura, a najniža u djelatnosti Proizvodnja odjeće, u iznosu od 1 277 eura.

Medijalna neto plaća za studeni 2025. iznosila je 1 278 eura, što je u odnosu na listopad 2025. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,0%. Medijalna bruto plaća za studeni 2025. iznosila je 1 744 eura, što je u odnosu na listopad 2025. niže za 0,2%, a u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 10,5%.

Foto: Franki Chamaki/Unsplash

Izvor: NOVI LIST

NOVI RAST CIJENA?

S obzirom na to da inflacijski pritisci u Hrvatskoj postupno slabe, bilo bi ekonomski racionalno ukinuti ograničenja cijena, poručili su iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u publikaciji Fokus tjedna i dodali da mjere poput širenja liste proizvoda sa zamrznutim cijenama »gube smisao jer stvaraju troškove i narušavaju tržišne odnose«.

– Iskustva drugih članica EU-a, osobito Mađarske, pokazuju da dugotrajno ograničavanje cijena hrane ne daje željene rezultate.

Takve mjere dovode do nestašica, rasta uvoza, slabljenja domaće proizvodnje i snažnog rasta cijena nakon ukidanja.

Unatoč ograničenjima, trogodišnji prosjek inflacije hrane u Mađarskoj od 17,5 posto najviši je u EU-u, što potvrđuje da zamrzavanje cijena ne rješava temeljne uzroke inflacije, navodi glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić.

Dobit stalno raste

U HUP-u pritom navode da je godišnja stopa harmonizirane inflacije u prosincu pala na 3,8 posto, uz padove u svim glavnim kategorijama, posebno kod hrane i energenata, te da proizvođačke cijene bez energenata rastu svega 1,4 posto godišnje, najniže još od rujna 2024., što upućuje na slabljenje troškovnih pritisaka u proizvodnom lancu, a pozitivne tredove dodatno potvrđuju kretanja u europodručju, pad indeksa cijena hrane svjetske Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) te očekivanja Europske središnje banke o nižim cijenama energenata u idućim godinama.

No, unatoč popuštanju inflacije, u HUP-u očekuju da će i u 2026. stopa inflacije u Hrvatskoj biti iznad prosjeka europodručja (3,4 posto prema 1,8 posto), ponajprije zbog rasta cijena usluga i snažnog rasta ukupnih primanja te ističu da je udio troška rada u BDP-u blizu 50 posto iznad prosjeka EU-a.

Također navode da analiza HNB-a potvrđuje da je rast troška rada glavni izvor inflacije, dok profiti poduzeća djeluju u suprotnom smjeru i ublažavaju inflacijske pritiske.

U HUP-u stoga zaključuju da u uvjetima inflacije potaknute rastom troška rada, standard građana se jača poreznim rasterećenjem dohotka, a ne administrativnim rastom plaća i minimalne plaće.

Glavna ekonomistica Nezavisnih hrvatskih sindikata Izabela Delfa Mišić poslodavcima poručuje da plaće nisu uzrok inflacije, nego odgovor na inflaciju i navodi da pad inflacije proizvođačkih cijena dodatno dokazuje da troškovni pritisci nisu posljedica rasta plaća.

Svaka tvrdnja da »visoke plaće generiraju inflaciju« je ekonomski neutemeljena i služi samo kao izgovor za ograničavanje dohotka radnika, kaže Mišić.

U Nezavisnim sindikatima navode da prema posljednjim podacima Eurostata cijena sata rada u Hrvatskoj iznosi 16,5 eura, dok prosjek EU-a doseže 33,5 eura.

Njemačka je na 43,4 eura, Austrija na 44,5 eura, Irska na 42,5 eura, a Belgija čak 48,2 eura.

Hrvatski je radnik upola jeftiniji od prosječnog europskog radnika i višestruko jeftiniji od radnika u razvijenim državama.

Kako onda može biti »preskup«, pitaju u Nezavisnim hrvatskim sindikatima.

– Tvrdnja o previsokom udjelu troška rada u BDP-u također je pogrešna. Hrvatska ima niske apsolutne plaće u usporedbi s EU-om, a udio troška rada u BDP-u od oko 50 posto odražava strukturu gospodarstva s dominantnim uslužnim djelatnostima s niskom dodanom vrijednošću, gdje radnici svakodnevno generiraju prihode i dobit.

Neto dobit privatnog sektora kontinuirano raste, unatoč tome što poslodavci kritiziraju trošak rada. Ovdje nije riječ o »neproduktivnim radnicima«, nego o lošim poslovnim modelima i menadžerskim odlukama koje desetljećima zanemaruju ulaganja u kapital, tehnologiju i automatizaciju, poručuje Mišić.

Jeftin rad

Pritom navodi da povećanje plaća može djelovati kao poticaj za produktivnost jer potiče poslodavce da optimiziraju procese i investiraju u učinkovitost, dok model niskih plaća održava neefikasne poslovne prakse.

– Ne smijemo zaboraviti ključnu činjenicu, privatni sektor velikim dijelom profitira zahvaljujući javnom novcu.

Subvencije, EU fondovi, javne nabave, projekti i plaće u javnom sektoru povećavaju potrošnju i stvaraju dodatnu profitabilnost poduzeća, često bez ikakvog ulaganja u tehnologiju ili produktivnost.

Umjesto da priznaju da njihov profit dolazi dijelom iz javnog novca, poslodavci radnike optužuju za previsok trošak rada, kaže Mišić i dodaje da je inflacija u Hrvatskoj posljednjih godina posljedica rasta cijena energenata, uvoznih cijena i globalnih poremećaja, dok trošak rada i rast plaća zaposlenih imaju stabilizacijsku ulogu jer održavaju osobnu potrošnju i agregatnu potražnju.

– U gospodarstvu s niskim ulaganjima i dominantnim uslužnim djelatnostima, rast plaća je neophodan za održivi rast, dok se poslodavci koriste floskulom o inflaciji kako bi zaštitili vlastite marže, poručuje Mišić i podsjeća da inflaciju ne pokreću radnici, nego sustav lošeg upravljanja, niska produktivnost kapitala i ovisnost o jeftinom radu, dok privatni sektor profitira od javnog novca.

Za trajno smanjenje inflacije u odnosu na europodručje, u HUP-u kažu da je potrebno djelovati na više razina, pa tako i uskladiti rast plaća s produktivnošću, osobito u javnom sektoru, zatim jačati domaću proizvodnju hrane i smanjivati uvoznu ovisnost, porezno rasteretiti prehrambene proizvode, kao i zamijeniti »široke poticaje« ciljanim mjerama za socijalno ranjive skupine.

Lobiji šire paniku i zastrašuju nestašicama

Potrošačka platforma »Halo, inspektore« osudila je zahtjev Hrvatske udruge poslodavaca za ukidanjem ograničenja cijena 100 osnovnih proizvoda kao pokušaj manipulacije i zastrašivanja »izmišljenim« scenarijima nestašica i prijetnjama glede smanjivanja broja zaposlenih.

– Trgovački lobiji ponovno koriste prokušanu metodu širenja panike kako bi srušili mjere koje su, nakon povijesnog bojkota potrošača prošle godine, napokon donijele kakvu-takvu stabilnost na police trgovina, poručili su jučer iz platforme »Halo, inspektore« pozvavši Vladu da ne podlegne lobističkim pritiscima i zahtijevajući zadržavanje mjera ograničenja cijena dok god podaci s terena pokazuju da trgovci koriste i najmanju priliku za »skrivena« poskupljenja na artiklima koji nisu na listi. Istaknuli su da analize MMF-a i Europske središnje banke potvrđuju da su povećani profiti tvrtki bili odgovorni za značajan dio inflacije u eurozoni, pa tako i u Hrvatskoj.

Foto: Vitaly Gariev/Unsplash

Izvor: POSLOVNI.HR

Alarmantna istina: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.

Žene se suočavaju s manjom podrškom u karijeri i s manje mogućnosti za napredovanje jer tvrtke pokazuju smanjenu predanost napretku žena, pokazala su europska i američka istraživanja o položaju žena u poslovnom svijetu. Hrvatska i EU zapošljavaju više žena nego korporativna Amerika, ali s Amerikom dijele jednako loš udio žena na menadžerskim pozicijama.

U godini kad globalni korporativni svijet slavi desetljeće napretka žena, Hrvatska ulazi u tehnološku revoluciju s rastućim brojem žena u ICT-u, za razliku od američke “polomljene razine” i europskog jaza u plaćama. Podaci McKinseyja i Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) otkrivaju alarmantnu istinu: stagnacija je nova normala, a ambicija žena slabi.

Neplaćeni rad

Hrvatska je na 18. mjestu među 27 EU-a zemalja prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025., s ukupnih 63,4 boda (EU prosjek je 68,5 od 100). U domeni rada – ključnom za biznis – postižemo 70,9 bodova (EU: 72,2), ali to krije duboke pukotine: jaz u visini plaća od 14,7 posto, preopterećenje skrbi i samo 34,8 posto žena u menadžerskim foteljama. Drugim riječima, žene u Hrvatskoj su u prosjeku za 14,7 posto slabije plaćene od muškaraca, s time da je u privatnom sektoru veći jaz (15,8 posto) nego u javnom u kojem žene u prosjeku imaju 12,1 posto niže plaće bez obzira na pozicije koje zauzimaju, industrije, radno vrijeme i iskustvo.

18. mjesto zauzima Hrvatska među 27 zemalja EU-a prema EIGE Indeksu ravnopravnosti spolova 2025.

Prema EIGE-u, stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj iznosi 60,4 posto (EU: 64,8 posto), muškaraca 70,1 posto (EU: 75,7 posto). Žene rade 37,5 sati tjedno, više od muškaraca koji rade 37,2 sati tjedno. Ovo nije loše, ali rodni jaz od deset postotnih bodova ostaje uporan. Dobri signali dolaze iz ICT-a: žene čine 22 posto radne snage, što je za šest bodova više u odnosu na 2015. Po menadžerskim pozicijama smo u EU prosjeku – 34,8 posto –što hrvatski biznis može pretvoriti u konkurentnu prednost u tehnološkom boomu.

60,4 posto iznosi stopa zaposlenosti žena u Hrvatskoj

Ipak, najveća razlika je u neplaćenom radu i skrbi za obitelj. Žene u Hrvatskoj troše tri sata i 30 minuta dnevno na djecu i kućanstvo, dok je prosjek EU-a za žene dva sata i 50 minuta, a muškaraca samo jedan sat 15 minuta. Ovo nije samo statistika – to je lanac koji vuče žene dolje, sprječavajući ih da grade profesionalne mreže i ambicije kao muškarci, ističu u Europskom institutu za ravnopravnost spolova.

Zbog jaza u plaćama žene u Europskoj uniji moraju raditi 15 i pol mjeseci da bi zaradile koliko muškarci za samo 12 mjeseci. Hrvatska je bolja od prosjeka, ali daleko od lidera. U Hrvatskoj naime žene trebaju 13,8 mjeseci rada da bi zaradile koliko njihovi muške kolege zarade u godinu dana. Slovenija, na primjer, ima najmanje razlike u plaćama muškaraca i žena, ali je slabija u drugim područjima (prije svega u moći), dok je Švedska s jazom od oko deset posto europski lider u jednakosti plaća.

Šire gledano, moć je slaba točka žena: hrvatske žene su postigle 52,3 boda, što je nešto niže od europskog prosjeka koji iznosi 57,3 boda. U Saboru je samo 21 posto žena, u Vladi tek neznatno više – 25 posto. U biznisu žene su u većoj mjeri prisutne, ali ne dominiraju jer je vrh rezerviran za muškarce.

I EU i Hrvatska imaju istu zastupljenost žena u menadžmentu (34,8 posto). Brojka je koja je već godinama stabilna i ne pokazuje značajan napredak usprkos svim proklamiranim politikama o ravnopravnom položaju žena i muškaraca u biznisu i usprkos tome što su žene bolje obrazovane (57 posto ih ima fakultetsku diplomu). ​Dok Hrvatska i EU bilježe stabilan udio žena u menadžerskim pozicijama, korporativna Amerika suočava se s alarmantnim trendom koji bi mogao biti upozorenje za nas. McKinsey upozorava: Korporativna Amerika gubi ambiciju žena – žene zauzimaju samo 29 posto najviših rukovodećih pozicija u kompanijama (tzv. C-suite uloge), isto kao i prošle godine, iako su na početku karijere gotovo izjednačene s muškarcima, odnosno 49 posto svih zaposlenika koji tek počinju raditi su žene. Iako su žene jednako posvećene svojim karijerama kao i muškarci, postoji jaz u njihovoj želji za napredovanjem. Prema ovogodišnjoj McKinseyjevoj studiji, samo polovica tvrtki daje prioritet napredovanju žena u karijeri i po prvi put postoji značajan jaz u ambiciji: Žene su manje zainteresirane za napredovanje od muškaraca.

Rješiv problem

No, žene “nestaju” na putu prema vrhu, i u Uniji i u SAD-u. Glavni razlog za taj pad je takozvana “polomljena razina”: na prvom koraku prema menadžerskim pozicijama promovira se samo 93 žene na svakih 100 muškaraca. “Vrijeme je za akciju prije nego što i mi izgubimo generaciju ambicioznih žena”, poručuju iz Europskog instituta za ravnopravnost spolova i dodaju: “Ambicija slabi tamo gdje manjka podrška. Oba svijeta gube fokus – Amerika raznolikost tima i uključenost žena, Europa moć.”

Poruka europskih stručnjaka za Hrvatsku glasi: “Hrvatska može eksplodirati zahvaljujući ICT-u, ali skrb o obitelji mora postati zajednička. Inače, nova generacija žena neće ‘stići do startne crte’. Potrebno je više sponzorstva i menadžerskih uloga za žene kako bi se zatvorio jaz između žena i muškaraca i ostvario ekonomski potencijal. “Kada žene dobiju istu podršku u karijeri kao i muškarci, taj jaz u ambiciji za napredovanje nestaje”, upozoravaju iz EIGE-a.

“Svi navedeni rezultati pokazuju kako je Hrvatska postigla značajni napredak i vidljive pomake u pojedinim područjima, međutim, nužno je i nadalje poduzimati kontinuirane mjere za ravnomjerniju raspodjelu skrbi, bolju zastupljenost žena u odlučivanju i smanjenje ekonomskih nejednakosti”, kažu u hrvatskom uredu za ravnopravnost spolova. Prema EIGE-u, ovo je rješiv problem, ali zahtijeva veća ulaganja u karijere žena u vrijeme kada ih brojne tvrtke možda umanjuju kao prioritetne.

Foto: NHS/SK

Izvor: LIDER

Najnoviji Eurostat pokazuje da Hrvatska zaostaje za susjedima, s velikim razlikama u plaćama unutar EU

Najnoviji Eurostatovi podaci o plaćama u Europi ponovno potvrđuju ono što se u Hrvatskoj već dugo osjeća na terenu. Europsko tržište rada je zajedničko, ali plaće nisu ni približno u istoj ligi.

Prema posljednjim podacima DZS-a, prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je1.456 eura(bruto 2.025 eura), dok je minimalna plaća 970 eura bruto, odnosno 1.050 eura bruto od 1. siječnja 2026. godine. U takvom okviru pitanje više nije raste li plaća, nego koliko brzo Hrvatska hvata korak sa susjedima i državama u koje se najčešće odlazi raditi.

Usporedba, nažalost, ne izgleda sjajno. Osim velikih razlika među sektorima, plaće se dramatično razlikuju među europskim zemljama i u nominalnim iznosima i nakon prilagodbe kupovnoj moći. Eurostatovi podaci za 2024. otkrivaju koliko je taj jaz i dalje dubok i gdje se Hrvatska stvarno nalazi na europskoj ljestvici.

Eurostatovi podaci za 2024. o prosječnoj godišnjoj bruto plaći po zaposlenom, prilagođenoj na puno radno vrijeme i pokazuju koliko je Europa i dalje strmo nagnuta prema sjeveru i zapadu.

Luksemburg: liga za sebe

Prosjek EU plaće u 2024. iznosi39.808 eura godišnje. U europodručju je prosjek viši, 43.512 eura, dok je vrh tablice priča sama za sebe. Na vrhu je Luksemburg sa godišnjom plaćom od 82.969 eura i to je najviša vrijednost među prikazanim državama. Sljedeća je Danska sa 71.565 eura, Irska ima 61.051, Belgija 59.632, Austrija 58.600, a Njemačka 53.791 eura. To je skupina zemalja u kojima prosječna godišnja bruto plaća prelazi 50 tisuća eura.

Odmah ispod su zemlje koje mnogima zvuče kao ‘zlatna sredina’ ali su i dalje bitno iznad EU prosjeka. To su Finska, koja je na 49.428 eura, i Švedska na 46.525. Nešto malo iznad prosjeka EU-a je i Francuska s 43.790 eura godišnje.

Hrvatska u donjoj trećini

Hrvatska je u 2024., prema podacima Eurostata, na prosjeku od 23.446 eura. To je oko 16.362 eura manje od EU prosjeka i oko 20.066 eura manje od prosjeka europodručja. U relativnim odnosima, Hrvatska je na otprilike 59 posto EU prosjeka. Drugim riječima, u ovoj usporedbi sa zemljama s vrha tablice, Hrvatska ne ‘kaska malo’, nego je strukturalno debelo ispod prosjeka.

U regionalnoj usporedbi posebno bode oči Slovenija, koja je na 35.133 eura. Razlika između Slovenije i Hrvatske je 11.687 eura godišnje po zaposlenom u prosjeku, što nije detalj nego čitav dodatni sloj mogućnosti. Slovenija je u ovoj tablici bliže Španjolskoj 33.700, Italiji 33.523 i Malti 33.499 nego Hrvatskoj.

Hrvatska je pak vrlo blizu Češkoj, ali i dalje ispod nje. Češka ima 23.998 eura, Portugal 24.818, a Estonija 26.546. Hrvatska je iznad Latvije 22.262, Poljske 21.246, Rumunjske 21.108 i Slovačke 20.287, dok su dno EU ljestvice Mađarska 18.461, Grčka 17.954 i Bugarska 15.387 eura.

Ovaj raspored je važan iz praktičnog razloga. Kad se u Hrvatskoj raspravlja o ‘hvatanju koraka’, često se gleda prema bogatom sjeveru, ali realnije ogledalo su zemlje koje su nam blizu po povijesti tranzicije i ulaska u EU. U tom krugu Hrvatska nije na začelju, ali je dovoljno nisko da se razlika prema gornjoj sredini, poput Slovenije ili čak Španjolske, pretvara u trajni pritisak na iseljavanje radne snage, pogotovo u zanimanjima koja su mobilna.

Velike razlike

Ekonomsko objašnjenje je manje romantično od političkih slogana. Plaće dugoročno prate produktivnost i strukturu gospodarstva, a zemlje s većim udjelom sektora visoke dodane vrijednosti, poput financija, IT-a i napredne industrije, lakše održavaju visoke plaće. Zemlje u kojima se velik dio zaposlenosti vrti oko niže dodane vrijednosti, od osnovnih usluga do sezonskih djelatnosti, teže dižu prosjek bez inflacijskog učinka.

Drugi dio priče je snaga kolektivnog pregovaranja, sindikalna organiziranost, minimalna plaća i opća ‘pregovaračka moć radnika’ koja utječu na to koliki dio stvorene vrijednosti ostaje zaposlenima. U zemljama gdje je ta moć slabija, udio rada u nacionalnom dohotku češće ostaje nizak, čak i kad BDP raste.

Za Hrvatsku je tu upravo najveći problem. Ne radi se o tome da ‘poslodavci ne daju’, nego o tome što se kao ekonomija još uvijek previše oslanjamo na sektore koji teško izbacuju velike plaće bez velikog rasta produktivnosti, a premalo na one koji to mogu. To je razlog zašto je razlika prema Sloveniji posebno bolna jer ona pokazuje da geografska blizina i članstvo u EU nisu dovoljni. Presudna je unutarnja struktura.

Kad se uračuna trošak života, jaz se smanjuje

Kad se plaće usporede kroz standard kupovne moći, razlike se smanjuju jer se uzima u obzir razlika u cijenama. U toj mjeri najniža vrijednost je 21.644 u Grčkoj, a najviša 55.051 u Luksemburgu, pa se omjer vrha i dna spušta na oko 2,5 puta. Ali ni ta korekcija ne briše temeljnu sliku jer zemlje koje su visoko u nominalnim eurima uglavnom ostaju visoko i kad se u obzir uzmu cijene.

To znači da Hrvatska i dalje stoji u zoni u kojoj je odlazak radne snage racionalna odluka, posebno u deficitarnim zanimanjima koja se lako sele preko granice. Za poslodavce je to poruka da se borba za ljude više ne vodi samo unutar Hrvatske, a za državu da se prosjek EU ne dostiže dekretima i kampanjama, nego produktivnošću i pomakom prema sektorima veće dodane vrijednosti.

Glasovanje u Europskom parlamentu održano 17. prosinca 2025. godine u korist aktivnosti EU-a po pitanju digitalizacije, umjetne inteligencije i algoritamskog upravljanja na radnom mjestu šalje jasan i žuran signal Europskoj komisiji: vrijeme je za djelovanje.

Europska konfederacija sindikata (ETUC) poziva Komisiju na odgovor donošenjem obvezujućeg zakonodavstva o umjetnoj inteligenciji na radnom mjestu u okviru nadolazećeg Zakona o kvaliteti radnih mjesta.

Diljem Europe radnici se već suočavaju s posljedicama brzog i nereguliranog uvođenja umjetne inteligencije na radnom mjestu. Sindikati prijavljuju nepravedne i automatizirane otkaze, invazivne oblike nadzora, netransparentno algoritamsko donošenje odluka i povećani intenzitet rada potaknut digitalnim sustavima upravljanja. Bez jasnih i provedivih pravila, umjetna inteligencija riskira daljnje potkopavanje kvalitete radnog mjesta, prava radnika i povjerenja na radnom mjestu.

Usvajanje izvješća o zakonodavnoj inicijativi o digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji i algoritamskom upravljanju na radnom mjestu od strane Europskog parlamenta velikom većinom naglašava značajan nedostatak u trenutnom okviru EU-a. Naglašava potrebu za europskim pravnim okvirom koji pruža pravnu sigurnost i predvidljivost, a istovremeno osigurava da inovacije poštuju temeljna prava i europski socijalni model.

Kako bi se osiguralo da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima donosi rezultate radnicima, ETUC poziva na uključivanje posebne EU direktive o umjetnoj inteligenciji i algoritamskim sustavima na radnom mjestu koja uključuje, posebno:

• Čovjek upravlja, uključujući pravo radnika da osporavaju i poništavaju automatizirane odluke;
• Transparentnost i objašnjivost, uključujući jasne informacije o korištenju, logici i utjecajima sustava umjetne inteligencije te pristup relevantnim podacima za predstavnike radnika;
• Jača kolektivna prava, uz obvezno uključivanje sindikata i provedbu prava na informiranje, savjetovanje, sudjelovanje i osposobljavanje;
• Zabranu nametljivih praksi, kao što je obrada osobnih ili psiholoških podataka koji nisu povezani s poslom;
• Zaštitu zdravlja i sigurnosti, uz obvezne procjene rizika prije primjene i odgovornost za štetu uzrokovanu sustavima umjetne inteligencije;
• Mjere za sprječavanje koncentracije tržišta, uključujući primjenu pravila tržišnog natjecanja i potporu europskom tehnološkom suverenitetu.

Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a, izjavila je:

„Potreba da Zakon o kvalitetnim radnim mjestima uključuje obvezujuća pravila o umjetnoj inteligenciji na radu ne može biti jasnija. Europski parlament poslao je političku poruku da neregulirana umjetna inteligencija na radu nije prihvatljiva i Komisija ih sada mora predložiti kao dio Zakona o kvalitetnim radnim mjestima.

„Kako umjetna inteligencija transformira radna mjesta, kvalitetna radna mjesta ne mogu se prepustiti slučaju. Snažno kolektivno pregovaranje ključno je kako bi se osiguralo da digitalna transformacija vodi do boljih plaća, sigurnog zaposlenja i poštenih uvjeta rada, a ne do povećanog nadzora, intenziviranja rada ili nesigurnosti radnog mjesta.

Isabelle Schömann, zamjenica glavne tajnice ETUC-a, izjavila je:

„Europski pravni okvir mora osigurati da umjetna inteligencija donosi koristi svima, s transparentnošću, odgovornošću i pravima radnika u svojoj srži, posebno kako bi se spriječila diskriminacija i predrasude, nepotrebni nadzor i biometrija, da spomenemo samo neke. Predstavnici radnika moraju biti informirani i konzultirani, a sindikati imaju priliku kroz socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje oblikovati uvođenje umjetne inteligencije na radnom mjestu, uključujući i u lanac vrijednosti, te raditi na strategijama primjene kako bi se osigurala kvaliteta radnih mjesta.“

http://Izvor: https://etuc.org/en/pressrelease/ai-work-commission-must-now-deliver-binding-rules