Europska konfederacija sindikata (ETUC) oštro osuđuje planove za slabljenje prava radnika sadržane u nacrtu ‘Strategije pokretanja i povećanja’ Europske komisije, a koji je „procurio“ u javnost

Strategija, koja bi trebala biti predložena 28. svibnja, uključuje uvođenje “28. režima”, koji bi nekim tvrtkama omogućio odstupanje od nacionalnog zakona o radu te umjesto toga poslovanje prema nižim standardima u cijeloj EU.

Ta strategija također napada sektorsko kolektivno pregovaranje, koje se okrivljuje za “nesigurnost za osnivače i prekogranične ulagače” unatoč činjenici da Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama kaže: „Sektorsko i međuindustrijsko kolektivno pregovaranje bitan je čimbenik za postizanje odgovarajuće zaštite minimalne plaće i stoga ga treba promicati i jačati.”

ETUC ponovno poziva Komisiju na izuzimanje zakona o radu iz bilo kojeg prijedloga za ’28. režim’ i usklađivanje svoje početne strategije s vlastitom Direktivom o minimalnoj plaći.

Glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch rekla je: “Osim ako se ne uvedu velike promjene u nacrt strategije koji je procurio, ove mjere u Komisijinoj start-up strategiji predstavljaju najveći napad na radnička prava u više od desetljeća. Predsjednica von der Leyen rekla je radnicima kako su se naučile lekcije iz pogrešaka počinjenih tijekom financijske krize, kada su radnička prava i sektorski kolektivni ugovori bili napadnuti s razornim rezultatima za naše društvo i gospodarstvo. Ali nacrt start-up strategije dolazi iz neuspješnog priručnika Trojke unatoč činjenici da sama Komisija kaže da sektorsko kolektivno pregovaranje treba ojačati.“

Dvije razine radne snage

“Režim 28. poduzeća također bi potpuno potkopao prava koja su radnici okupljeni u svojim sindikatima na nacionalnoj razini izborili u više od jednog stoljeća i u svakoj državi članici stvorio bi radnu snagu na dvije razine.

Ako je ovaj nacrt procurio kako bi se „izmjerila temperatura u prostoriji“, bit ću vrlo jasna: sindikati će se mobilizirati u borbi protiv toga na svakom koraku na nacionalnoj i europskoj razini.

Europa ne može pobijediti u utrci prema dnu. Sva najuspješnija, inovativna gospodarstva u Europi imaju snažna radnička prava i sektorsko kolektivno pregovaranje. Komisiju iz našeg uspješnog socijalno-tržišnog modela koji je sadržan u ugovorima EU-a ne smiju izgurati strani tehno milijarderi koji žele promijeniti naše demokratski donesene zakone kako bi stavili još jednu nulu na kraju svojih bankovnih bilanci.”

Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/eu-start-strategy-risks-ripping-workers-rights

Autor: Katarina Rumora/NHS

NHS – Na 274. sjednici Gospodarsko –socijalnog vijeća, održanoj 7. svibnja 2025. godine, predstavljen je prijedlog novog Zakona o mirovinskom osiguranju.

S obzirom kako je Zakon o mirovinskom osiguranju u razdoblju od stupanja na snagu doživio izmjene i dopune deset puta, predlaže se donošenje novog Zakona.

Zakonom se zadržavaju isti uvjeti starosne dobi i staža u pogledu stjecanja prava na starosnu mirovinu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) uz zadržavanje prijelaznog razdoblja za žene do 31. prosinca 2019. godine. Isto tako zadržavaju se i isti uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika (60 godina života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju) te sadašnji uvjeti za ostvarenje prijevremene starosne mirovine (60 godina života i 35 godina mirovinskog staža) uz zadržavanje prijelaznog razdoblja za žene do 31. prosinca 2029. godine.

Predlaže se promjena formule usklađivanja mirovina radi osiguranja primjerenijeg rasta mirovina u odnosu na plaće u omjeru 85:15 prema povoljnijem indeksu, rasta plaća i potrošačkih cijena (sada je 70:30 prema povoljnijem indeksu rasta plaća i potrošačkih cijena).

Kako bi se osiguralo daljnje smanjivanje razlike u visini mirovina žena i muškaraca, predlaže se povećanje dodanog staža na 12 mjeseci za svako rođeno/posvojeno dijete. Na ovaj način mirovine bi se povećale u prosjeku za više od 3% po djetetu (od 1.1. 2019. dodani staž je 6 mjeseci za svako rođeno/posvojeno dijete). Ovdje napominjem kako se dodani staž odnosi samo na izračun mirovine i neće se ubrajati u stvarni staž, odnosno neće se moći koristiti za raniji odlazak u mirovinu. Mirovinski jaz između muškaraca i žena se smanjio od 2020. godine kada je bio odo 30% na 19% u 2024. godini.

Predlaže se uvođenje godišnjeg dodatka na mirovinu čija će visina ovisiti o punim godinama mirovinskog staža koji se uzima u obzir za izračun mirovine, ne o visini mirovinskih primanja. Za one korisnike kojima je mirovina određena bez uračunavanja mirovinskog staža, određivalo bi se minimalno razdoblje od 15 godina. Vlada RH bi svojom odlukom koju bi trebala donijeti svake godine do 31. listopada odlučivala o vrijednosti dodatka po godini staža, a visinu dodatka čini umnožak broja punih godina mirovinskog staža za određivanje mirovine i vrijednosti utvrđene za jednu godinu mirovinskog staža. Isplata se predviđa za prosinac svake godine bez donošenja rješenja. Dodatak bi dobili svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu do donošenja odluke, a prva isplata se očekuje u 2025. godini.

Kako bi se potaknuo dulji ostanak u svijetu rada, predlaže se promjena u „bonifikaciji“, odnosno povećanje polaznog faktora na način da se ukine uvjet od 35 godina mirovinskog staža te ograničenje od 5 godina, s tim da iznos ostaje isti – 0,45% po mjesecu. Sada se povećanje isplaćuje 0,45% po mjesecu kasnijeg umirovljenja nakon propisane starosne dobi samo za korisnike koji imaju 35 godina staža i to maksimalno 5 godina (maksimalno povećanje 27%).

Predlaže se ukidanje penalizacije za prijevremenu starosnu mirovinu za korisnike koji navrše 70 godina života od prvog idućeg mjeseca u kojem navrše 70 godina. Penalizacija je umanjenje polaznog faktora za 0,2% po mjesecu ranijeg umirovljenja, sada trajno. Predloženim izmjenama bi se penalizacija ograničila do 70 godine života od 1. siječnja 2026. godine. Predlaže se obuhvatiti i korisnike koji su starosnu dob navršili prije stupanja na snagu Zakona. Ponovno određivanje prijevremene starosne mirovine Zavod bi po službenoj dužnosti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu.

Predlaže se omogućiti korisnicima starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika i obiteljske mirovine s navršenih 65 godina života rad uz mirovinu u punom radnom vremenu uz isplatu pola mirovne s navršenih 65 godina života za one koji se tijekom korištenja mirovine zaposle u punom radnom vremenu (mora biti prekid radnog odnosa). Sada svi korisnici mirovine (osim korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, obrtnika i samostalnih profesionalnih djelatnosti) mogu raditi do polovice punog radnog vremena. Rad u punom radnom vremenu dopušten je korisnicima starosne mirovine (djelatne vojne osobe, policija, vatrogasci). Trenutno je zaposleno 33 343 korisnika. Obrtnici i samostalne profesionalne djelatnosti moći će nastaviti raditi s navršenih 65 godina života bez prekida obavljanja obrta ili djelatnosti, uz mirovinu (kako bi se omogućio nastavak obavljanja deficitarnih djelatnosti).

Korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i korisnicima prevedene starosne mirovine (invalidska mirovina koja se prevodi u starosnu kada korisnik navrši dob propisanu za starosnu mirovinu) predlaže se omogućiti rad manje od 3,5 sata dnevno uz istovremenu isplatu mirovine, kako bi se izjednačili s hrvatskim braniteljima. Korisnici takve invalidske mirovine sada ne mogu raditi.

Korisnici invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti izjednačili bi se s ostalim korisnicima u mogućnosti novog izračuna nakon navršene 1 godine staža po osnovidrugog dohotka (drugi dohodak, zaposlenje). Naime, sada je moguće ponovno određivanje ili priznavanje prava na novu mirovinu na temelju navršene jedne godine staža osiguranja nakon umirovljenja. Korisnici svih vrsta starosne mirovine takvu mogućnost imaju i na temelju staža osiguranja po osnovi drugog dohotka za koji su uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, dok korisnici invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti to ne mogu, već samo po osnovi zaposlenja ili obavljanja djelatnosti.

Predlaže se povećanje invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti povećanjem mirovinskog faktora na 0,9 (sada je 0,8), invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti povećanjem mirovinskog faktora na 1,1 (sada je 1,0) od 1. siječnja 2026. godine. Ponovno određivanje mirovine s novim mirovinskim faktorom zatečenim korisnicima bi obavio HZMO.

Ukinuo bi se kontrolni pregled korisnicima invalidske mirovine i korisnicima prevedene starosne mirovine (sada je ta obveza u roku od tri godine od dana utvrđenog smanjenja ili gubitka radne sposobnosti). Praksa je pokazala kako se ocjene nisu mijenjale te da je takav pregled nepotreban. U slučaju da se stanje izmijeni postoji mogućnosti izvanrednog pregleda.

Predlaže se povećanje najniže mirovine na 106% aktualne vrijednosti mirovine. Sada je to 103% aktualne vrijednosti mirovine. Po stupanju na snagu Zakona HZMO bi po službenoj dužnosti korisnicima takve mirovine odredio novi iznos mirovine.

Predlaže se povećanje cenzusa za utvrđivanje činjenice uzdržavanja za članove obitelji prilikom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu na iznos najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža ako je član obitelji živio u istom kućanstvu s umrlim osiguranikom ili korisnikom, odnosno ako nije, cenzus se propisuje u iznosu najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža uvećane za 20%.

Kod ostvarivanja prava na obiteljsku mirovine predlaže se brisanje uvjeta postojanja izvanbračne zajednice na dan 28. ožujka 2008. godine.

Predviđeno stupanje na snagu Zakona je 1. srpnja 2025. godine, s tim da se za određene mjere: mogućnost nastavka rada obrtnika o osoba koje samostalno obavljaju djelatnosti i stjecanje prava na mirovinu, ukidanje penalizacije s navršenih 70 godina života, mogućnost rada u punom radnom vremenu i primanje pola mirovine, rad korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnost na manje od 3,5 sata, predviđa stupanje na snagu 1. siječnja 2026. godine.

Osiguranje studenata

NHS, SSSH i MHS su zatražile uvođenje obveznog osiguranja studenata za vrijeme rada putem posrednika pri zapošljavanju studenata. S obzirom kako je potrebno izmijeniti druge propise kojima se uređuje rad studenata te sustav doprinosa, prvo bi se išlo u izmjenu tih zakona. Također, u Programu Vlade RH 2024. -2028. kao jedan od ciljeva naveden je priznavanje studentskog rada u staž mirovinskog osiguranja, tako da se očekuje kako će se uvesti obvezno osiguranje studenata za vrijeme rada.

Foto: Steve Johnson Unsplash.Com

Izvor: FAKTOGRAF

U doba umjetne inteligencije ogroman teret tehnološkog napretka snose radnici, sve nesigurniji i podložniji kontroli.

“Upravljanje vođeno umjetnom inteligencijom već pojačava pritisak na 427 milijuna radnika diljem svijeta”, upozorila je Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) koja je povodom Međunarodnog dana sjećanja na radnike, 28. travnja, pozvala na hitne mjere za zaštitu života i prava radnika u doba digitalizacije i umjetne inteligencije (AI).

Tog su se travanjskog dana, kako su priopćili, prisjetili mrtvih radnika i obećali nastaviti boriti se za žive. “Tehnologija bi trebala raditi za nas, a ne protiv nas”, napisali su.

Jedan od najbrutalnijih primjera u kojem se tehnologija okrenula protiv radnika slučaj je Filipinca Jaspera Dalmana, dostavljača platforme Foodpanda koji je poginuo u strašnoj prometnoj nesreći 2023. godine, dok je obavljao svoj posao. Njegova smrt, smatra ITUC i filipinski sindikat čiji je Dalman bio član, pokazala je “smrtonosne posljedice algoritamskog iskorištavanja koje je postavilo nemoguće ciljeve produktivnosti”.

Tragičan slučaj s Filipina nije izoliran. Primjena novih tehnologija, ističe ITUC, bez odgovarajućeg savjetovanja s radnicima i njihovim sindikatima, već uzrokuje ozbiljne povrede radničkih prava. Algoritamsko upravljanje i upotreba AI-a izlažu radnike prekarnim uvjetima, narušavaju sigurnost radnog mjesta, potkopavaju teško stečena radna prava i diskriminiraju radnike.

Dok se još probavlja prvomajski grah, onaj koji se prigodno dijeli na okupljanjima, na trgovima i u parkovima, možda je pravo vrijeme da se zapitamo što znači biti radnik u eri digitalizacije.

Algoritam šefuje

Kako ITUC ističe u svom novom izvještaju (“Umjetna inteligencija i digitalizacija: Pitanje života i smrti za radnike“), razvojem tehnologije pojavilo se mnoštvo poslova i načina rada koji ranije nisu postojali: dostavljači i vozači kontrolirani aplikacijama, moderatori sadržaja, analitičari velikih podataka i inženjeri strojnog učenja.

Dok u tradicionalnim industrijama i branšama postoji šef, menadžer, nadzornik, linija zapovijedanja i sindikat koji nadzire uvjete rada, u ovim novijim zanimanjima te funkcije zamjenjuju (ili potpuno odstranjuju) aplikacije i digitalni alati.

Platformski rad najočitiji je primjer kako se tehnologija može (zlo)upotrijebiti protiv radnika. Pod krinkom fleksibilnosti i jednostavnosti, digitalne platforme – aplikacije za prijevoz, dostavu i ostale usluge – koriste algoritamsko upravljanje kako bi kontrolirale radnike, a da im nude minimalnu zaštitu koju imaju pri tradicionalnom zapošljavanju.

Algoritamsko upravljanje uključuje stalno praćenje ponašanja radnika putem uređaja (npr. mobilnog telefona) i aplikacija te kontinuiranu procjenu učinka na temelju prikupljenih podataka (ocjene korisnika, brzina izvršavanja zadataka, broj odbijenih narudžbi).

Zbog stalnog nadzora radnici su pod pritiskom da održe ili povećaju svoju efikasnost, mada veoma često ni ne znaju kako algoritmi funkcioniraju. Istovremeno, nemaju puno prostora za žalbu ili traženje povratne informacije kad se suoče s nepoštenim tretmanom jer se radi o automatiziranim ocjenama i odlukama, dakle, s njima ne komunicira živa osoba.

Raspon industrija u kojima se koristi algoritamsko upravljanje sve je širi. Jedan od najpoznatijih slučajeva skladišta su internetskog dućana Amazona gdje se radnike prati posebnim skenerima kako bi se mjerila njihova produktivnost i zabilježile pogreške. U pozivnim centrima radnici su također pod nadzorom stroja, a neki od takvih softvera mogu čak automatski analizirati i procijeniti što radnici govore, koje fraze koriste i je li raspoloženje tijekom poziva bilo “negativno” ili “pozitivno”.

U SAD-u medicinske sestre sve češće rade preko platformi (koje ih spajaju s bolnicama i zdravstvenim ustanovama) i bore se sa sličnim problemima kao uberovci. Kako je pokazala studija Roosevelt Instituta, u svijetu gig-sestrinstva postoje automatizirane metrike koje ocjenjuju njihovu pouzdanost na temelju broja smjena koje završe, koliko rano otkazuju smjene i ostaju li do kasno na poslu. Radnicama se nude različite smjene, često za različite iznose “plaće”, a često ih se raspoređuje u ustanove u kojima ranije nisu radile.

Algoritam regrutira

Slično kao u gore navedenim slučajevima, gdje se tehnologija nadzora radnika opravdava uštedom vremena i resursa, sve se češće događa da se radnike “skenira” i prije nego završe na nekom radnom mjestu. Umjetna inteligencija integrira se i u procese zapošljavanja i istiskuje regrutere koji su inače pregledavali životopise, provodili intervjue i donosili prosudbe na temelju iskustva i dojma.

Alati pokretani umjetnom inteligencijom rješavaju logistiku selekcije i zakazivanja intervjua, eliminirajući dugotrajan administrativni posao. AI također može analizirati ogromne količine podataka o radnoj snazi ​​kako bi predvidjela buduće potrebe određene tvrtke za zapošljavanjem te identificirati “idealne kandidate” na temelju profila tvrtke.

Može pregledavati životopis kandidata, motivacijsko pismo, radno iskustvo, ali i profile na društvenim mrežama, što dovodi u pitanje njihovu privatnost i sigurnost podataka. Ako se intervjui za posao provode video-vezom, što nije više rijetkost, algoritmi za prepoznavanje lica i analizu glasa mogu procijeniti odgovore, govor tijela, izbor riječi i ton kandidata, ocjenjujući ih u odnosu na unaprijed definiranu metriku.

Kako je analizirala Američka unija za građanske slobode (ACLU), mnogi od ovih alata predstavljaju ogromnu opasnost od pogoršanja postojeće diskriminacije na radnom mjestu na temelju rase, spola, invaliditeta i mnogih drugih karakteristika, unatoč marketinškim tvrdnjama da su objektivni i manje diskriminirajući.

Alati umjetne inteligencije obučavaju se s velikom količinom podataka i daju predviđanja o budućim ishodima na temelju korelacija i obrazaca u tim podacima. Alati koje određena tvrtka koristi mogu biti “nahranjeni” podacima o vlastitoj radnoj snazi ​​poslodavca i prethodnim procesima zapošljavanja pa tako mogu automatski eliminirati određene društvene skupine.

Primjerice, ako je sustav obučen na podacima tvrtke koja je zapošljavala više muškaraca nego žena, alat bi mogao favorizirati muške kandidate. Takvo se favoriziranje može ostvariti i na veoma banalan način, što se vidi u slučaju koji je opisao BBC.

U jednoj je tvrtki AI alat za provjeru životopisa bio obučen na životopisima dosadašnjih radnika, dajući kandidatima dodatne bodove ako su naveli bejzbol ili košarku kao hobije jer su oni povezani s “uspješnijim osobljem”, često muškarcima. Kandidati koji su spomenuli softbol – obično žene – bili su degradirani. Drugi primjer pristranosti koji je izdvojio BBC je slučaj kandidata koji je prošao selekciju nakon što je u svom životopisu promijenio datum rođenja kako bi se prikazao mlađim (prije te promjene, a s istom prijavom, bio je isključen).

U nekim slučajevima, objašnjava BBC, pristrani kriteriji odabira su jasni – poput dobne diskriminacije ili seksizma – ali u nekima mogu biti veoma mutni. Kao i u ranije navedenim slučajevima algoritamskog upravljanja radnicima, nedostatak transparentnosti je problematičan, posebno kada su kandidati odbijeni, a da ne znaju iz kojeg razloga.

Pomaže li radnik AI-u ili AI radniku?

Istovremeno treba uvažiti potencijalne pozitivne utjecaje koje umjetna inteligencija može imati u svijetu rada. Kao što čitamo na raznim internetskim izvorima (1, 2), a ne izostavljaju to ni organizacije koje se zalažu za radnička prava, AI može automatizirati repetitivne zadatke, povećati učinkovitost i smanjiti operativne troškove – oslobađajući radnike monotonih dužnosti i omogućujući im da se usredotoče na kreativniji rad.

No, kad već školski nabrajamo pluseve i minuse, ne možemo ispustiti onaj “najškolskiji” minus. Jedna od primarnih zabrinutosti u vezi s umjetnom inteligencijom jest potencijalan gubitak radnih mjesta. Kako sustavi umjetne inteligencije postaju sve sposobniji obavljati zadatke koje su tradicionalno obavljali ljudi, postoji razumljiv strah da će neka zanimanja zastarjeti.

Prema anketi provedenoj među američkim radnicima u siječnju ove godine vidljivo je široko rasprostranjeno prepoznavanje utjecaja umjetne inteligencije na gubitak radnih mjesta, pri čemu 43 posto osobno poznaje nekoga tko je izgubio posao zbog umjetne inteligencije, a 89 posto je izrazilo zabrinutost zbog vlastitog gubitka posla.

U rujnu 2023. godine obavljeno je prvo istraživanje o percepciji AI-ja u Hrvatskoj. Za 60 posto anketiranih AI predstavlja osjećaj neizvjesnosti ili zabrinutosti, dok ju 30 posto smatra korisnom.

Ipak, paralelno se pojavljuje perspektiva koja dovodi u pitanje poimanje umjetne inteligencije isključivo kao eliminatora radnih mjesta. U nekim slučajevima, radnici zadržavaju svoja radna mjesta, ali im, suprotno obećanom, implementacija umjetne inteligencije donosi povećanje radnog opterećenja.

Kao što smo ranije pisali, takva opterećenja osjete kulturni radnici. Književni prevoditelji, recimo, već dobivaju upite za tzv. post-edit, odnosno uređivanje prijevoda koje je generirala umjetna inteligencija. To im zadaje puno više posla jer moraju popravljati greške koje nastaju strojnim prevođenjem.

U novinarstvu može biti slično. Ako novinar potraži odgovore preko ChatGPT-a, svakako mora proći još nekoliko krugova provjere jer taj alat, ukoliko nije dobro istreniran, ne razlikuje pouzdane i nepouzdane informacije, a često i ne otkriva odakle mu izvor za njih. U principu, još uvijek je teško prepustiti AI-u da bez ljudskog nadzora izvršava zadatke.

Uostalom, poanta je nekih poslova rast i razvoj umjetne inteligencije. Ne mislimo pri tome na IT-ovce, nego na “podatkovne radnike” (engleski data workers) koji u stresnim i prekarnim uvjetima i za niske naknade obavljaju prikupljanje, obradu, prepoznavanje, označavanje, moderiranje ili unos podataka u svrhu treniranja i funkcioniranja sustava umjetne inteligencije.

Među njima su i moderatori sadržaja na društvenim mrežama koji su konstantno izloženi toksičnom i uznemirujućem sadržaju, kako bi jednom obučili umjetnu inteligenciju da i ona postane vještija u prepoznavanju tog štetnog sadržaja.

Tehnologija za radničku borbu

Vratimo se na kraju i poruci ITUC-a, da tehnologija treba raditi za radnike, a ne protiv njih. Pored tradicionalnih akcija, štrajkova i prosvjeda, kojima upozoravaju na srozavanje radničkih prava posredstvom tehnologije i zagovaraju bolje zakonodavstvo, radnici i sindikati razmatraju korištenje AI-ja i digitalnih alata kako bi zaštitili i unaprijedili radnička prava.

Budući da automatizacija na radnom mjestu predstavlja značajan izazov za regrutiranje radnika u sindikat – jer mnogi radnici rade na daljinu, preko aplikacija te na kratkoročnim poslovima – i sindikati moraju prihvatiti digitalne alate kako bi poboljšali svoj doseg i zagovaranje.

Sveučilište Ujedinjenih naroda (UNU) vidi tehnološku prilagodbu kao dio rješenja. Virtualne platforme mogu povezati sindikalne predstavnike s geografski raspršenim članovima, a kampanje na društvenim mrežama i ciljano digitalno oglašavanje mogu podići svijest o sindikalnim pogodnostima i pravima radnika na radnim mjestima vođenim umjetnom inteligencijom.

“Odgovor na izazove koje predstavlja automatizacija leži u prilagodbi i inovacijama. Sindikati moraju prihvatiti iste tehnologije koje remete radno mjesto. Chatbotovi pokretani umjetnom inteligencijom mogu olakšati regrutiranje i angažman članova, čak i dosežući radnike u tradicionalno teško organiziranim sektorima poput kućanskih poslova”, predlaže Sveučilište Ujedinjenih naroda.

I zaista, neki su već poduzeli određene korake. WAO (Workers’ Algorithm Observatory), inicijativa sa Sveučilišta Princeton koja pomaže radnicima i njihovim saveznicima u istraživanju i nadzoru algoritamskih sustava u platformskom radu, razvila je alate pomoću kojih istražuje kako algoritamsko upravljanje djeluje na radnike. Kroz alate poput FairFarea i Shipt kalkulatora, WAO omogućuje radnicima da anonimno dijele podatke o svojim iskustvima, čime se otkrivaju nepravilnosti u algoritamskom određivanju plaća i radnih uvjeta.

I na domaćoj sindikalnoj sceni postoje slične ideje. Kako je objasnio Tomislav Kiš uz Novog sindikata za European AI & Society Fund, cilj njegove organizacije je organizirati domaće i strane platformske radnike kako bi vršili pritisak na Vladu da promijeni postojeće zakone ili stvori nova zakonska rješenja.

“Da bismo to postigli, moramo ojačati kapacitete radnika da se organiziraju i izraze svoje zahtjeve, bilo kroz zagovaranje ili materijalnu podršku. Jedna od naših ideja je razvoj vlastite aplikacije za kontrolu i provjeru podataka kojima upravljaju platforme. To bi bio prvi korak prema stjecanju uvida u način na koji platforme funkcioniraju i, posljedično, ograničavanju moći koju razvijaju na temelju prikupljenih podataka. Posjedovanje točnih podataka ojačalo bi pregovaračku moć sindikata u reguliranju međusobnih odnosa”, rekao je Kiš.

Nije neobično ni nepotrebno da se velik dio javne diskusije o umjetnoj inteligenciji usredotočuje na to kako ona ugrožava radna mjesta i produbljuje nejednakost, no možda dolazi vrijeme za promjenu narativa.

Ako algoritmi mogu pratiti i kontrolirati radnike, mogu se prenamijeniti i za njihovu zaštitu. Kao što često možemo čuti kada razgovaramo o umjetnoj inteligenciji, tehnologija sama nije problem, problem je kako je koristimo.

ETUC – Epidemija stresa na radnom mjestu u Europi ubija više od 10.000 ljudi godišnje navodi se u novoj analizi koja pokazuje žurnu potrebu za direktivom EU-a o psihosocijalnim rizicima na radu.

Svake godine u svijetu od koronarne bolesti srca umire 6.190 ljudi, što se može pripisati psihosocijalnim rizicima na radu. Dodatnih 4.843 ljudi izgubi život samoubojstvom uzrokovanim depresijom povezanom s poslom. To znači da su psihosocijalni rizici sada veća opasnost za radnike od fizičkih nesreća, u kojima je 2022. godine poginulo 3.286 ljudi.

Žene radnice nesrazmjerno su pogođene psihosocijalnim rizicima, poput dugog radnog vremena, nesigurnosti posla i maltretiranja na radnom mjestu. Postoji i geografska neravnoteža, pri čemu su smrtni slučajevi povezani sa stresom na radnom mjestu češći u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi.

Međunarodni dan sjećanja na radnike

Podaci se temelje na istraživanju Europskog sindikalnog instituta (ETUI) koje će se predstaviti na Međunarodni dan sjećanja na radnike (28. travnja), a koje naglašava kako se te smrti mogu spriječiti, a njihovo rješavanje uštedjelo bi tvrtkama i vladama desetke milijardi godišnje.

Zato Europska konfederacija sindikata (ETUC) danas ponovno poziva Europsku komisiju na hitno donošenje direktive o psihosocijalnim rizicima kao dio Paketa kvalitetnih radnih mjesta. Njome bi se trebale postaviti obveze za poslodavce da identificiraju psihosocijalne rizike putem odgovarajućih procjena rizika, uz sudjelovanje radnika i sindikata.

Podaci EU-a pokazuju kako je zakonska obveza motivator za devet od deset europskih tvrtki u poduzimanju mjera vezano za zdravlje i sigurnost na radu, ali trenutno ne postoji zakonodavstvo EU-a posvećeno psihosocijalnim rizicima na radu. U pismu Roxane Mînzatu, povjerenice odgovorne za socijalna prava, navodi se kako bi „trebala raditi na poboljšanju europskog pristupa zdravlju i sigurnosti na radu, osiguravajući zdravija radna mjesta i mentalno zdravlje na radu“.

Obraćajući se danas o ovom pitanju na zajedničkoj konferenciji ETUC-a i ETUI-a u Bruxellesu, glavna tajnica ETUC-a, Esther Lynch, izjavila je:

„Danas pozivamo na odlučno, transformativno djelovanje. Ako je EU istinski predan izgradnji budućnosti pravednog, uključivog i održivog zapošljavanja, tada Paket kvalitetnih radnih mjesta mora uključivati snažnu Direktivu o sprječavanju psihosocijalnih rizika povezanih s poslom.

„Svijet rada se mijenja – brzo, duboko i trajno. Digitalizacija, robotika umjetne inteligencije, rad na platformama, zelena tranzicija mijenjaju način na koji radimo i živimo. No, iako ove transformacije nude nove mogućnosti, donose i nove opasnosti. Među njima su glavni sve veći psihosocijalni rizici s kojima se suočavaju radnici: stres, izgaranje, tjeskoba, uznemiravanje, izolacija i emocionalna iscrpljenost. To nisu marginalni problemi, već sustavni i eskaliraju.

EU već dugo globalno postavlja standarde u pravima radnika. Predvodili smo put u pogledu fizičke sigurnosti. Sada moramo predvoditi put u pogledu mentalne sigurnosti.“

Konfederalni tajnik ETUC-a Giulio Romani rekao je:

„Svijet rada se brzo mijenja i zakoni koji štite zdravlje ljudi na radu moraju pratiti taj tempo. Ogroman porast rada na daljinu i digitalizacije od pandemije Covid-19 dodatno su zamaglili granice između poslovnog i privatnog života, što je dovelo do duljeg radnog vremena i kulture stalnog dežurstva koji ozbiljno utječu na mentalno zdravlje radnika.

Ako preko 10 000 ljudi godišnje pogine na radu zbog fizičkih rizika, Komisija bi s pravom trebala poduzeti hitne mjere kako bi radna mjesta bila sigurnija. Ne mogu sjediti skrštenih ruku jer ljudi gube živote zbog psihosocijalnih rizika. Na Međunarodni dan sjećanja na radnike, sindikati se sjećaju mrtvih i bore se za žive. Danas to znači osigurati zakone koji štite mentalno i fizičko zdravlje ljudi.“

ETUC i EFBWW (Europska federacija radnika u građevinarstvu i drvnoj industriji) pozvali su Europsku uniju na poduzimanje odlučnih koraka za pojednostavljenje prakse podugovaranja ograničavanjem njihove uporabe i promicanjem izravnog zapošljavanja.

Nejasni, dugački lanci podugovaranja glavni su izvor složenosti. Rješenja koja predlažu sindikati, uključujući ograničenje podugovaračkih lanaca na dvije razine, solidarnu odgovornost u cijelom podugovaračkom lancu, reguliranje posrednika pojednostavila bi situaciju i radnicima i poduzećima.

Putokaz za kvalitetna radna mjesta mora uključivati zakonodavstvo za ograničavanje i reguliranje podugovaranja i posrednika.

Sve više dokaza da su složeni podugovarački lanci glavni čimbenik iskorištavanja, prijevara i drugih zlouporaba rada pokazuje potrebu za djelovanjem. Mnogi radnici zaposleni preko podugovaračkih lanaca ili preko posrednika obavljaju iste zadatke na istom radnom mjestu kao i izravno zaposleni radnici, ali rade dulje, primaju niže plaće, imaju veće zdravstvene i sigurnosne rizike i pate od veće nesigurnosti.

Esther Lynch, glavna tajnica ETUC-a, rekla je:

„Beskrajni lanci podugovaranja koje vidimo u mnogim sektorima džungla su opterećujuće administrativne birokracije. Ovo prisiljava poštene poslodavce na utrku prema dnu vezano uz uvjete rada i plaće, a nije tip ponašanja koji bi EU trebala poticati.

Ništa drugo osim dvije razine podugovaranja nema smisla, jer sve iznad toga služi samo prikrivanju zloporabe rada i izbjegavanju poreza. EU svoj pristup pojednostavljenja propisa treba primijeniti kako bi unio jasnoću zdravorazumskim rješenjima, uključujući čvrsto ograničenje na lance podugovaranja.”

Tom Deleu, glavni tajnik EFBWW-a, rekao je:

“EFBWW je spreman surađivati s Europskom komisijom kako bi imao pošten Paket mobilnosti radne snage, onaj koji uključuje ograničenja podugovaranja, zabranu posrednika pri upućivanju na rad, jaču Europsku upravu za rad i koji osigurava da radnici koji rade isti posao imaju ista prava. Ovi su zahtjevi ključni za unutarnje tržište s pravednim radnim uvjetima i pravednom konkurentnošću. To je jedina vrsta pojednostavljenja koju EU treba.”

Izvor: NHS/Simplification: EU must limit subcontracting and promote direct employment

Izvor: DRŽAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU/NHS

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2025. u odnosu na veljaču 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 3,7 posto, dok su u odnosu na siječanj 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku manje za 0,1 posto.

Promatrano prema glavnim skupinama klasifikacije ECOICOP, na godišnjoj razini, najveći porast potrošačkih cijena u prosjeku je ostvaren u skupinama Restorani i hoteli, za 9,7 posto (doprinos porastu od+0,50 postotnih bodova), Razna dobra i usluge, za 6,5 posto (+0,41 postotni bod), Rekreacija i kultura, za 5,5 posto (+0,29 postotnih bodova), Obrazovanje, za 5,3 posto (+0,04 postotna boda), Hrana i bezalkoholna pića, za 5,1 posto (+1,36 postotnih bodova), Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te Zdravlje, po svakoj skupini za 4,6 posto (doprinos porastu od +0,78 postotnih bodova u skupini Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva te +0,14 postotnih bodova u skupini Zdravlje) te Alkoholna pića i duhan, za 3,9 posto (+0,19 postotnih bodova). Porast cijena na godišnjoj razini ublažio je pad cijena u skupinama Komunikacija, za 3,5 posto (doprinos padu od -0,18 postotnih bodova) te Odjeća i obuća, za 2,4 posto
(-0,16 postotnih bodova).

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2025. u odnosu na veljaču 2024. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 4,8 posto, dok su u odnosu na siječanj 2025. (na mjesečnoj razini) u prosjeku ostale na istoj razini.

Izvor: NHS

Foto: Andrey Grinkevich, Unsplash.Com

Na sjednici Izvršnog odbora Europske konfederacije sindikata (ETUC) održanoj 4. i 5. ožujka 2025. godine usvojena je Rezolucija o sadržaju Direktive o sprječavanju opasnosti od vrućine na radnom mjestu.

Klimatske promjene sve više izlažu radnike profesionalnom toplinskom stresu, a to ima značajne posljedice na njihovu sigurnost i zdravlje.

Broj ljudi koji umiru zbog ekstremne vrućine na radnom mjestu raste brže u Europskoj uniji nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta, s povećanjem smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom od 2000. godine za 42%. Kao i kod bilo kojeg drugog rizika povezanog sa zaštitom na radu, ti se rizici mogu spriječiti pod uvjetom da poslodavci – u dogovoru sa sindikatima – provedu procjenu rizika i primijene odgovarajuće preventivne mjere. Radnici migranti i sezonski radnici, koji često rade u nesigurnim uvjetima s ograničenim pristupom odgovarajućim sigurnosnim mjerama i obuci, posebno su osjetljivi na učinke ekstremne vrućine. Njihov privremeni ili nesiguran radni status često sprječava učinkovitu provedbu preventivnih mjera, dodatno povećavajući njihov rizik.

Već 2019. godine ETUC je pozvao europske institucije na donošenje zakonodavstva za zaštitu radnika od visokih temperatura kao dijela klimatskih promjena i strategija prilagodbe na njih. Zahvaljujući sindikalnom djelovanju, Europska komisija objavila je smjernice za rad na toplini. No, sve češće se suočavamo s dugotrajnijim vrućinama. Stalni broj smrtnih slučajeva iz ljeta u ljeto dokaz je da preporuke poslodavcima nisu dovoljne, već što prije treba uvesti obvezne postupke kroz obvezujuće zakonodavstvo.

Ova rezolucija utvrđuje glavne zahtjeve europskog sindikalnog pokreta koje treba uključiti u prijeko potrebnu Direktivu o sprječavanju topline na radnom mjestu. Poziva na sveobuhvatnu zaštitu svih radnika od toplinskog stresa, rizika koji često pogađa one u sektorima s tipično nesigurnim radnim uvjetima. Vrijedno je spomenuti izvješće Međunarodne organizacije rada “Vrućina na radnom mjestu: Posljedice za sigurnost i zdravlje”, koje naglašava nedostatak standardiziranih politika, kao i rad na posljedicama klimatskih promjena na zaštitu na radu koji provodi EU Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje. ETUC se obvezuje uključiti se u daljnje rasprave sa svojim organizacijama članicama o posljedicama drugih ekstremnih vremenskih pojava povezanih s klimatskim promjenama na zaštitu na radu, osim same vrućine. Mnoge dolje navedene zaštitne mjere također bi se trebale primjenjivati kao obveze za poslodavce u slučajevima kada su radnici izloženi vrlo niskim temperaturama.

Europska unija i njezine države članice imaju složen niz propisa o sigurnosti i zdravlju na radu za zaštitu radnika. Međutim, poslodavci prečesto ne uspijevaju učinkovito poštovati ove obveze, posebno u pogledu radnih mjesta na otvorenom. Iz tog razloga, ETUC potiče Europsku komisiju na donošenje Direktive o sprječavanju izloženosti toplini na radnom mjestu, koja će obuhvatiti sljedeće ključne zahtjeve:

• Trebalo bi uspostaviti obvezujuće maksimalne radne temperature putem europske direktive, uzimajući u obzir radne uvjete specifične za sektor kao što su priroda i intenzitet rada, unutarnje i vanjske aktivnosti.

• Poslodavci moraju provoditi obvezne procjene rizika od vrućine, integrirajući napredne pokazatelje koji uzimaju o obzir npr. temperaturu, vlažnost i sjenu/izloženost sunčevoj svjetlosti i strujanje zraka.

• Direktiva bi trebala sadržavati definiciju toplinskog stresa, koja je u sadržaju ista definiciji u mišljenju Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje: Toplinski stres nastaje kada tijelo radnika akumulira višak topline koja će, ako se ne otpusti u okoliš, povisiti tjelesnu temperaturu, što dovodi do mogućih zdravstvenih rizika i smanjene produktivnosti.

• Metode procjene rizika trebale bi biti usklađene s međunarodnim standardima, kao što je Wet Bulb Globe Temperature (WBGT) indeks, kako bi se osigurala točna mjerenja uvjeta toplinskog stresa s različitim sigurnosnim pragovima na temelju intenziteta rada.

• Ove procjene rizika trebale bi biti uključive, osiguravajući da su procjene radnog mjesta i strategije prevencije osmišljene tako da se bave specifičnim učincima izloženosti toplini na poslu iz rodne perspektive i također, uzimajući u obzir specifične potrebe i ranjivosti skupina kao što su radnici na otvorenom, trudnice ili zaposlenice u menopauzi, stariji radnici, pojedinci s postojećim zdravstvenim problemima i radnici migranti i/ili sezonski radnici, radnici bez dokumenata i oni koji rade u nesigurnim uvjetima.

• Direktiva o zaštiti radnika od topline na radnom mjestu trebala bi promicati daljnje preventivne radnje u okviru kolektivnih ugovora, osiguravajući sindikatima ulogu u osmišljavanju politika na radnom mjestu.

• Jamčeći smislenu suradnju sa sindikatima, poslodavci moraju razviti i provoditi planove upravljanja vrućinom, uključujući prilagođene mjere za toplinske valove i ekstremne vremenske uvjete, uz obvezu sustavnog praćenja upozorenja državnih meteoroloških zavoda

• Ovi planovi trebaju uključivati obrazovanje i obuku za poslodavce, radnike i nadređene o prepoznavanju simptoma toplinskog stresa i provedbi mjera prve pomoći. Radnici bi trebali imati pravo na ciljane i redovite liječničke preglede i praćenje zdravlja, što također može biti sredstvo za sprječavanje neprijavljivanja toplinskog stresa povezanog s radom, UV zračenja i drugih bolesti i nezgoda. Planove zdravstvenog nadzora treba osigurati poslodavac, u suradnji sa sindikatima i liječnicima medicine rada, posebice u pogledu ranjivih skupina radnika.

• Postoji potreba za uspostavljanjem konkretne sheme preventivnih mjera temeljenih na STOP pristupu:

– Zamjena/uklanjanje rizika prestankom rada kada se nije uspio izbjeći rizik iako su provedene sve mjere.
– Poslodavci bi trebali osigurati dostatne tehničke mjere kao što su zasjenjena područja, sustavi klimatizacije, pristup pitkoj vodi i sanitarni uvjeti za radnike.
– Poslodavci bi trebali provoditi organizacijske mjere uključujući, ali ne ograničavajući se na programe aklimatizacije, prilagodbu radnog vremena i sposobnost samostalnog tempa rada te stanke za hlađenje. Procjene rizika i organizacijske mjere također bi trebale obuhvatiti putovanje na posao i rad na daljinu.

Naposljetku, ne zanemarujući svoju obvezu provedbe tehničkih ili organizacijskih preventivnih mjera (hijerarhija obveza preventive), poslodavci trebaju osigurati i osobnuzaštitnu opremu. Ova oprema treba biti prikladna za sprječavanje izlaganja visokim temperaturama i treba biti dizajnirana na takav način da ne predstavlja nikakve dodatne rizike za zdravlje i sigurnost. Poslodavac također treba osigurati osobnu zaštitnu opremu koja može zaštititi od izlaganja suncu (kao što su kreme za sunčanje s visokom zaštitom). Korištenje osobne zaštitne opreme i njen međuodnos s toplinom na radnom mjestu treba uzeti u obzir u procjeni rizika.

• U zakonodavstvu se treba ponoviti pravo radnika na prestanak rada bez po njih ikakvih štetnih posljedica ako su izloženi neposrednom riziku za svoje zdravlje i sigurnost, kao što je vrućina radnog mjesta koja prelazi utvrđene temperaturne granice i/ili ako poslodavac ne provede odgovarajuće mjere prilagodbe. Trebalo bi prikupiti točne i pouzdane statističke podatke diljem EU-a o profesionalnim bolestima i smrtnim slučajevima povezanima s vrućinom kako bi se informiralo o donošenju i provođenju politika utemeljenih na dokazima.

• Odnos između vrućine i profesionalnog raka zahtijeva daljnje istraživanje. Postoji potreba za stalnim znanstvenim istraživanjem o tome kako izloženost vrućini doprinosi nesrećama na radnom mjestu, s posebnim osvrtom na njezin utjecaj na starije radnike.

• Provedbeni postupci i mjere za jamčenje usklađenosti, uključujući sredstva za bolje funkcioniranje inspekcije rada kao što su sredstva i obuka. Opseg primjene ove direktive trebao bi biti širi od Okvirne direktive i Direktive o zaštiti na radu na radnom mjestu, a radnici u kućanstvu ne smiju biti isključeni iz njezine primjene. Direktiva o zaštiti radnika od vrućine na radnom mjestu mora jasno ocrtati punu uključenost povjerenika radnika za zaštitu na radu u identificiranju i provedbi mjera za upravljanje rizicima od vrućine, uključujući tehničke, organizacijske mjere i mjere obuke.

• Trebalo bi razmotriti sheme naknade plaća u slučaju prekida gospodarske aktivnosti zbog ekstremnih vrućina, u skladu s postojećim nacionalnim modelom fondova za otpremnine. Takav sustav naknade plaće, iako je svakako pravo radnika, ne može biti dio Direktive koja se odnosi na zaštitu na radu.

Izvor: FAKTOGRAF

Autor/ica: Gabrijela Galić

U listopadu krizne 2014. bilo je nešto više od 30 000 radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne, a danas ih je 250 000. Nije riječ samo o življem gospodarstvu, već i povećanju postotka slabije plaćenih.

Građevinski radnici u visokogradnji i niskogradnji, specifično zidari, fasaderi, armirači i betonirci te tesari su uz čistačice, konobare i pomoćne konobare, kuhare i pomoćne kuhare, dostavljače, sobarice, skladištare, pekare, bravare, zavarivače i elektroinstalatere – bila najtraženija zanimanja u 2024. godini. Podaci su to Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).

Njihove prosječne bruto plaće kretale su se od 865,40 eura bruto za dostavljače (25,4 eura više od lani propisane bruto minimalne plaće) do 1.049,68 eura bruto za kuhare (209 eura više od bruto minimalca).

Ti podaci proizlaze iz HZZ-ove statistike provedenih testova tržišta rada i radnih dozvola, odnosno obaveznih ugovora o radu koje poslodavac treba priložiti za svakog radnika kojeg namjerava angažirati iz treće zemlje.

Siječanjski podaci HZZ-a pokazuju kako su i na početku 2025. godine poslodavci najviše tražili istu vrstu radnika kao i prošle godine, iako su zamjetna i sezonska kretanja. Tako su se u siječnju nešto više tražili radnici u ugostiteljstvu te poljoprivredi. Prosječno ugovorene bruto plaće porasle su u odnosu na prosjek 2024. godine, ali sporije od rasta minimalne plaće.

Bruto minimalna plaća 970 eura

Bruto minimalna plaća u ovoj godini iznosi 970 eura, odnosno oko 750 eura neto, ovisno o tome gdje je radnik prijavljen. Čistu minimalnu plaću, prema HZZ-ovim podacima, u siječnju su ugovarali poslodavci koji angažiraju radnike u poljoprivredi. Za ostala tražena zanimanja prosječne bruto plaće su donekle rasle ili su rasle neproporcionalno rastu minimalne plaće.

Primjerice, prosječno ugovorena plaća za dostavljača na početku godine ugovarana je u iznosu od 975,56 eura ili 5,56 eura bruto više od minimalne plaće (lani je bila 25,4 eura viša). Prosječna bruto plaća radnika u visokogradnji lani je bila 86,5 eura viša od minimalne plaće, a u siječnju ove godine tek nepunih 17 eura. Slično je i s prosječnim plaćama sobarica. Zidari i tesari lani su prosječno ugovarali 130 eura višu bruto plaću od minimalne, dok su u siječnju ove godine te bruto plaće prosječno više za 40 eura od minimalca.

Prosječna bruto plaća kuhara lani je bila gotovo 210 eura viša od minimalne plaće, a sada je tek 153 eura, dok je konobar lani ugovarao prosječno 158 eura više od minimalne plaće, a u siječnju tekuće godine tek 84 eura.

Minimalac prima gotovo 250 tisuća radnika

Podaci HZZ-a ne otkrivaju kompletnu sliku o plaćama, ali ukazuju na trendove, posebno u djelatnostima u kojima Hrvatskoj kronično nedostaje radne snage i koje karakteriziraju niska radnička primanja u razini minimalne plaće ili tek nešto iznad njenog iznosa.

Nakon šest godina duboke recesije koja je Hrvatsku zahvatila 2009. godine, uslijed tadašnje globalne ekonomske krize, ekonomija se postupno s 2015. godinom počela oporavljati. S njenim oporavkom pojačala se potražnja za radnicima i rastom plaća zbog nedostatka radne snage. No, oporavak gospodarstva i rast zapošljavanja doveo je i do rasta broja radnika u najnižoj platnoj skupini. Radnika koji rade za minimalnu plaću ili plaću tek nešto višu od minimalne.

Kada je Vlada lani donijela odluku o rastu bruto minimalne plaće u 2025. godini za 130 eura, odnosno s 840 na 970 eura navela je podatak kako u tom trenutku bruto plaću do 970 eura prima gotovo 250 tisuća radnika – 200 tisuća kod pravnih osoba te 50 tisuća kod fizičkih osoba.

Zbog toga su za poslodavce u prerađivačkoj industriji uvedene kompenzacijske mjere pa država poslodavcima koji zatraže pomoć „pokriva“ razliku rasta bruto minimalne plaće.

Kompenzacijske mjere

No, iako se lani činilo kako će poslodavci masovno tražiti da im država za prva tri mjeseca tekuće godine nadoknadi razliku rasta minimalne plaće (130 eura mjesečno po radniku), to se nije dogodilo. Taj se zahtjev predavao jednokratno, za sva tri mjeseca.

Prema podacima HZZ-a, nadoknadu razlike minimalne plaće zatražila su 502 poslodavca u prerađivačkoj industriji i to za 8 812 radnika. Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS, statistika u nizu), prerađivačka industrija je na kraju 2024. godine zapošljavala 233 497 radnika. To znači da je kompenzacijska mjera zatražena za svakog 26. radnika u toj industriji, ali i da većini poslodavaca u toj industriji nije problem isplatiti uvećanu minimalnu plaću.

Zahtjevi za kompenzaciju razlike bruto minimalne plaće u obradi su i, kako nam je odgovoreno iz HZZ-a, provjerava se pripadnost radnika ciljanoj skupini. A to znači da su zadnja tri mjeseca 2024. godine trebali biti zaposleni kod poslodavca na ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im je u tom razdoblju bruto plaća bila obračunata do 970 eura.

Broj radnika na minimalnoj plaći posljednjih godina rapidno raste. Sustavnih istraživanja i praćenja kretanja obuhvata radnika minimalnom plaćom nema. Osim toga, kada se i iznose podaci o broju radnika koji primaju minimalnu plaću, nedostaje podatak o tome je li riječ o primanju za puno ili nepuno radno vrijeme.

Kada su na Vladi u listopadu prošle godine iznijeli podatak o oko 250 tisuća radnika na minimalnoj plaći također nije bio poznat podatak o tome koliko je tih radnika zaposleno u punom, odnosno nepunom radnom vremenu. No tada je bilo poznato da je u deset godina broj radnika na minimalnoj plaći porastao osam puta.

Naime, u listopadu 2014. godine u Hrvatskoj je bilo nešto više od 30 tisuća radnika s plaćom jednakom ili nižom od minimalne plaće. Pokazala je to Studija o učincima minimalne plaće na zapošljavanje, proizvodnost i životni standard radnika u Hrvatskoj koju su 2015. godine proveli istraživači Ekonomskog instituta za potrebe tadašnjeg Ministarstva rada i mirovinskog sustava. U odnosu na ukupan broj zaposlenih tada, udio radnika na minimalnoj plaći iznosio je 3 posto.

Taj podatak ne može se u potpunosti uspoređivati s današnjim stanjem. Naime, 2014. godine Hrvatska je bila u recesiji i do posla se teško dolazilo, za razliku od posljednjih godina u kojima tržište vapi za radnicima. Iako je JOPDD obrazac već tada bio u upotrebi, DZS je do 2016. godine koristio podatke o plaćama iz rezultata godišnjeg i mjesečnih istraživanja. Tako svi podaci o plaćama koji se objavljuju od siječnja 2016. godine nisu usporedivi s ranije objavljivanim podacima, jer se crpe isključivo iz JOPDD obrasca.

Kada je 2017. godine zbog tadašnjeg rasta minimalne plaće Vlada uvodila kompenzacijske mjere za poslodavce, nije bio poznat podatak o broju poslodavaca i radnika na koje bi se mjera odnosila. Tada su u resornom ministarstvu baratali brojkom od nešto više od 76 tisuća radnika na minimalnoj plaći. Toliko je radnika, naime, koncem 2016. primalo plaću u iznosu minimalne ili niže od minimalne plaće, ali se ne zna koliko je tih radnika bilo u punom, odnosno nepunom radnom vremenu te koliko ih je tek povremeno radilo tijekom godine.

U 2016. godini prosječno je bilo zaposleno 1 443 141 osoba (gotovo 101 tisuća više nego u ne sasvim usporedivoj 2014. godini) što znači da je udio radnika s najnižim primanjima u ukupnoj zaposlenosti bio nešto viši od 5 posto.

Od 2017. godine do danas vlada je provela cijeli niz poreznih reformi s ciljem rasterećenja gospodarstva i rasta plaća, a to se odrazilo i na kretanja na tržištu rada. Kako vrijeme prolazi, Hrvatskoj sve više nedostaje radne snage i pod tim pritiskom, a ne samo zbog poreznih reformi, dolazi do rasta plaća. Istodobno, poslodavci pritišću vladu da liberalizira sustav izdavanja radnih dozvola, odnosno ukine propisane kvote, koje su se primjerice 2019. godine, istopile već sredinom listopada (1, 2, 3, 4, 5).

Broj radnika koji primaju minimalnu plaću od 2016. do 2018. godine gotovo se prepolovio. Prema vladinim podacima u 2018. godini na minimalcu je bilo oko 37 tisuća radnika. Kako je tijekom 2018. godine prosječan broj zaposlenih prešao 1,5 milijuna, udio radnika na minimalnoj plaći pao je na 2,5 posto.

Taj padajući trend zaustavila je kriza izazvana pandemijom koronavirusa koja je dovela do globalnog zatvaranja gospodarstava. Kako bi zadržali radna mjesta tijekom 2020. godine, Vlada je poslodavcima davala izdašne potpore, a broj radnika na minimalnoj plaći na kraju prosinca 2020. godine skočio je na 47 tisuća ili 4,22 posto. Negativan trend nastavio se i u 2021. kada je u prvom kvartalu na minimalnoj plaći bilo više od 52 tisuće radnika ili 4,73 posto svih zaposlenih u zemlji, kako se tada objašnjavalo u nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o minimalnoj plaći.

Trend bujanja slabo plaćenih poslova nastavilo se do današnjih dana. Iako se gospodarstvo oporavilo i radnici su traženi, broj onih s niskim primanjima raste. Dijelom i zbog gotovo potpuno liberaliziranog tržišta radnih dozvola i uvoza radnika iz trećih zemalja koji se uglavnom zapošljavaju na slabo plaćenim radnim mjestima.

Prema zadnjem objavljenom podatku o plaćama, u prosincu 2024. godine prosječna neto plaća u pravnim osobama iznosila je 1 361 euro, odnosno 1 877 eura bruto.

Medijalna neto plaća za prosinac 2024. iznosila je 1 156 eura, odnosno 1 559 eura bruto.

Prema tim podacima, 10 posto najslabije plaćenih radnika primilo je na ruke 747 eura (930 eura u bruto iznosu). U prosincu je ukupno bilo zaposleno nešto više od 1,7 milijuna osoba. Kod pravnih osoba (bez obrta, fizičkih osoba, poljoprivrede) radilo je nešto više od 1,48 milijuna radnika.

Prosječna plaća za prosinac odnosi se samo na pravne osobe, što znači da je nešto više od 148 tisuća radnika u prosincu primilo neto plaću do iznosa od 747 eura. U toj je brojci značajan dio radnika na minimalnoj plaći. Naime, čista minimalna plaća u netu je oko 677 eura, no ona treba biti viša kada se pridodaju povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je zakonski neradan.

Foto: NHS/MH

Izvor: JUTARNJI LIST

VAL POSKUPLJENJA

Najjači alat je u rukama građana, jer ako Vlada i spusti PDV, taj novac će završiti u džepovima prodavača, kaže Krešimir Sever

Bojkot trgovina Krešimir Sever (NHS) drži najjasnijom porukom građana trgovcima s previsokim cijenama da neće kod njih kupovati, a Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, smatra da je svaki građanin slobodan poduzimati akcije za poboljšanje životnog standarda.

– Velika je stvar da su se građani pokrenuli i pokazali jasnu poruku trgovcima, dobavljačima, prerađivačima i proizvođačima, vlasti i oporbi i političkoj strukturi da se mogu samoorganizirati – izjavio je Hini Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata na dan novog cjelodnevnog bojkota trgovina zbog visokih cijena koji se diljem Hrvatske odvija već četvrti petak.

– Građani su shvatili da je najjači alat u njihovim rukama, jer ako Vlada i spusti PDV, taj novac će završiti u džepovima prodavača jer to pokazuju vrlo loša iskustva, primjerice s kruhom prije puno godina kad se to nije odrazilo na smanjenje cijena, ali i niz drugih artikala – dodao je.

Predsjednica STH Zlatica Štulić poručila je kako svaki potrošač samostalno, osobno i racionalno odlučuje o bojkotu određenih proizvoda, postavljajući granice koje cjenovno može i želi podnositi.

– Velika većina građana kupuje na akcijama koje trgovci organiziraju – rekla je i dodala da u zaštiti potrošača značajnu ulogu i odgovornost imaju udruge koje se bave zaštitom potrošača. Građanska inicijativa koja je organizirala bojkot poslala je snažnu poruku svima u lancu prodaje, da su cijene proizvoda previsoke, izjavila je.

Sever smatra da bi svi u dobavnom lancu trebali strepiti, od proizvodnje i prerade preko dobavljača i trgovaca, jer će svi doći na red i na kraju će se kristalizirati nekakva poruka prema građanima.

Kartelsko dogovaranje cijena trgovačkih lanaca

Podsjetio je da, za razliku od nekih drugih zemalja, primjerice Njemačke, Austrije i Slovenije, dolazak većeg broja stranih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj nije doveo do smanjenja cijena i građani primjećuju da je prisutna gotovo neka vrsta kartelskog dogovaranja cijena.

Oni uspijevaju prodavati robu po značajno višim cijenama nego u svojim matičnim ili drugim zemljama.

– Deru nas i itekako dobro zarađuju na nama koliko god se upirali uvjeriti nas da nije tako, no brojevi Porezne uprave vrlo jasno pokazuju da su njihove zarade iz godine u godinu bile sve veće, no što je bio rast fiskaliziranih računa. To upućuje na to da nas doista guše cijenama – ustvrdio je Sever.

– Sve to ozlojeđuje građane i ovo je prigoda da se sami za sebe najbolje pobrinemo.

Ovog petka na prijedlog srednjoškolskih učenika bojkotom su bile obuhvaćene i pekarnice.

– Kad je riječ o pekarnicama i pekarskim proizvodima, to je vjerojatno jedan od najvećih bezobrazluka koliko su poskupjeli i izvrsno je što su se u bojkot snažno uključili i školarci vidjevši koliko to košta i pokazuju odgovornost prema društvenim zbivanjima – ocijenio je Sever.

Očekivano jenjavanje bojkota

Podaci govore da je najveći uspjeh bojkot polučio na početku, u petak 24. siječnja, da bi s vremenom opadao učinak bojkota.

Sever smatra da je to bilo očekivano, jer se naši ljudi prebrzo svega zasite i zamore pa ih treba neprekidno “gurati dalje”, no moraju znati da nitko za njih neće bolje napraviti od njih samih.

Podsjetio je da je bojkot uspijevao u nekim drugim zemljama – Italiji za tjesteninu, Turskoj za pekarske proizvode i naglasio da to treba biti motiv i za naše potrošače.

Čak i u susjednoj Sloveniji u kojoj su viša primanja, a gdje kupuju i naši građani, govore da su im cijene previsoke, iako su niže nego kod nas, upozorio je Sever.

Štulić je rekla da su to kako će završiti i kakve će rezultate dugoročno donijeti situacija s bojkotom trgovina svih, pa pojedinih trgovačkih lanaca, zatim pekarnica, usluga, plaćanja računa, pa osvježavajućih pića nagovijestili ekonomski stručnjaci koji su se očitovali o bojkotu, povećanju cijena, posebno hrane i inflaciji.

– Sindikati zakonsku i ustavnu ulogu ostvaruju u pregovorima s poslodavcima o plaćama, drugima materijalnim i nematerijalnim pravima i poboljšanju uvjeta rada radnika u trgovini. Kroz zagovaranje izmjena zakona također žele utjecati na poboljšanje položaja radnika i građana – dodala je.

Navela je da je u siječnju 2025. bilo zaposleno 225.972 radnika u trgovini, a u maloprodaji više od 125.000, s više od dvije trećine zaposlenih žena. Radnici u trgovini ostvaruju plaće niže od prosjeka gospodarstva, a kako će smanjeni prometi utjecati na radnike iz djelatnosti, vidjet ćemo vrlo brzo, rekla je Štulić.

U petak je održan četvrti cjelodnevni bojkot trgovina zbog visokih cijena, u organizaciji platforme “Halo, inspektore”, kojim su na prijedlog srednjoškolskih učenika prvi put bile obuhvaćene i pekarnice.

Istog dana završio je jednotjedni bojkot Konzuma, a u subotu započeo bojkot Plodina. Organizatori procjenjuju da je dosad trgovcima bojkotom smanjen promet za više od 100 milijuna eura.

Foto: HRT screenshot

Izvor: HRT

Veseli aktivizam mladih ljudi, čak i osnovnoškolaca koji razmjenjuju poruke. Njihov način komuniciranja je dušu dao za takvo dogovaranje, rekao je u “Studiju 4” HRT-a sindikalist Krešimir Sever, komentirajući jučerašnji opći bojkot trgovačkih lanaca.

Vlada je donijela odluku o kontroli cijena određenih proizvoda u trgovini na malo. Sedamdeset proizvoda imat će ograničene cijene, od 7. veljače.

Neki trgovački lanci na to su već odgovorili. Najavili su sniženje cijena za više stotina proizvoda. Nešto manji efekt bojkota u odnosu na petak prije osam dana, komentirao je u “Studiju 4” HRT-a sindikalist Krešimir Sever.

– Bilo je za očekivati da će se nešto takvo dogoditi, ne zato što su ljudi protiv bojkota, nego zbog toga što onaj prvi dan kada se to dogodilo, ljudi su bili u poletu. Sada je bilo za očekivati da će biti nešto manje zbog toga što se pokrenuo bojkot tri trgovačka lanca, rekao je.

– Dio ljudi je zbunjen i traži se, ali je to još uvijek značajan broj ljudi koji su se odazvali. Veseli aktivizam mladih ljudi, čak i osnovnoškolaca koji razmjenjuju poruke. Njihov način komuniciranja je dušu dao za takvo dogovaranje. Oni jedne druge upozoravaju i za roditelje da ne bi slučajno kupovali, kazao je.

– U cjelini, mladi ljudi su pokazali da imaju osjećaj prema društvu i sebi kao dijelu tog društva. Da sam vlast, zamislio bih se nad time što se događa, ali i da sam trgovac, dobavljač ili prerađivač – isto bih se zamislio, nastavio je.

Sever se osvrnuo i na najavu trgovačkih lanaca koji su rekli kako će se cijene sniziti.

– Pitanje je na čemu će se sniziti cijene i što će se sniziti. Tu treba biti krajnje oprezan jer smo to viđali i ranije, dodao je.

BiH: Organizatori bojkota trgovina tvrde da su uspjeli

Neformalna skupina građana koja je ovog tjedna pozvala na bojkot trgovina u BiH oglasila se u subotu tvrdnjom kako je njihova inicijativa u potpunosti uspjela pa su pozvali da se slična akcija provede u cijeloj zemlji i naredne srijede, te u petak.

Iz skupine pod nazivom “Bojkot BiH” u objavi na društvenim mrežama ustvrdili su kako je njihov poziv da se u petak ništa ne kupuje i ne posjećuju ugostiteljski objekti u cijelosti uspio iako entitetske porezne uprave nisu objavile nikakve podatke koji bi to potvrdili a najavili su kako bi to mogli učiniti u ponedjeljak.

U većima trgovinama u gradovima diljem BiH u petak je bilo kupaca pa totalnog bojkota nije bilo iako je promet bio nešto manji nego što je to uobičajeno petkom.

– Mediji, članovi skupine i sami zaposlenici javljaju o strašnom padu prometa, navodi se ipak u objavi u kojoj je istaknuto i to kako su se građani BiH ovoga puta ujedinili bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.

Izvor: HRT

Veliki odaziv građana na bojkot trgovina ne čudi Krešimira Severa. Ljudi su se probudili i nad tim bi se trebali zabrinuti i trgovci i distributeri i vlast, poručio je Sever u središnjem Dnevniku HTV-a.

Krešimir Sever iz Gospodarsko-socijalnog vijeća, kazao je kako se nadao da će se dogoditi veliki bojkot trgovina, jer, kako kaže građani puno i dugo trpe.

– Ovo je bio izuzetno dobar trenutak da se pokrenu građani. Ono što je prekrasno je, da ne samo što su građani ovako odgovorili, nego i što su u velikoj mjeri mladi prepoznali to i što su se ovdje pojavili mladi aktivisti koji su slali poruke na sve strane. Jedni s drugima su komunicirali, u školama i gdje god je to bilo moguće, kazao je Sever.

Istaknuo je da su se ljudi probudili i da bi se nad tim trebali zabrinuti kako trgovci, tako i distributeri, prerađivači, ali i vlast.

Smatra da jedan dan bojkota ne može promijeniti puno, “ako oni kojima je poruka ovoga dana bila namijenjena ne znaju pročitati točan značaj te poruke”.

– Ako se to ne dogodi, a vjerujem da neće, onda treba nastaviti dalje. Sada građani znaju da mogu, vide da mogu, što znači da treba krenuti dalje u istom pravcu – nastaviti s novim bojkotima, krenuti ne ovako svima nego i pojedinačno. Treba krenuti malo od jednog centra, preći na drugi, treći, vrtiti se u krug, kazao je i dodao da se može krenuti u bojkot i pojedinih dobavljača, a možda nakon toga i pojedinih roba.

Vidimo da npr. trgovački lanci koji djeluju u više zemalja u okruženju, imaju različite cijene, a sasvim sigurno robu nabavljaju s istoga mjesta, kazhao je Sever i naglasio da je pritom zamjetno da mi tu robu plaćamo skuplje nego što ju plaćaju njihovi građani u matičnim zemljama.

Tko se neopravdano bogati na račun kupaca?

– Ako krenemo “od polja do stola”, onda ćemo pogledati najprije naše proizvođače, koji su snažno pritisnuti otkupljivačima, koji od njih otkupljuju najjeftinije moguće. Nakon toga to odlazi u sustav prerade, pa odlazi distributerima, završi u trgovini i mi pri tome to jako skupo platimo. Preskupo, apsolutno, kazao je Sever.

Ne čude ga izjave poduzetnika koji tvrde da je bojkot krivo usmjeren, prema visokim cijenama, a ne prema uzrocima.

-Njima su zaposleni u javnom sektoru, njima su porezi teret, njima je sve teret. Ova država toliko daje tim poduzetnicima da bi trebalo očekivati da ti poduzetnici vrate i građanima, jer to su naši novci s kojima ih se podupire, kazao je.

Na kruh je snižen PDV, a on nije pojeftinio

– Priča o najvišem PDV-u ima i svoju drugu stranu. PDV je spušten na puno artikala, npr. na kruh. Na kruhu je PDV 5%. Praktički niže bi bilo još da ga uopće nema. Kada se prvi put spustio taj PDV na tih 5%, kruh ne samo da nije pojeftinio, nego je u svem ovom razdoblju nastavio dalje poskupljivati.Mi plaćamo najskuplji kruh u okruženju. U zadnje četiri godine poskupio je preko 50%. Brašno je lani koštalo manje nego što je koštalo 2020. godine. Očito je da se neko ovdje bezobrazno nabire, da je pohlepa izuzetno jaka i nemojmo samo olako prolaziti i prelaziti preko onoga o čemu govore i trgovci i distributeri jer mi na to možemo odgovoriti, kazao je.

Građani diljem RH pobunili se protiv visokih cijena, trgovine prazne

“Vlasti trebaju služiti narodu, a ne gledati kako da se ne zamjere poslodavcima, trgovcima”

Naglasio je da je Vlada s HNB-om trebala krenuti puno snažnije pritiskati.

– Vidi se koliko se ubire i poreza na dobit, vidi se iz toga koliko je PDV-a ubrano upravo iz sustava potrošnje. Vidi se vrlo jasno da je neko debelo podizao cijene iznad svake norme i da netko debelo zarađuje. Njih ne treba moliti, njih treba pritisnuti, njima treba prijetiti. Vlasti trebaju služiti svom narodu, a ne gledati kako da se ne zamjere niti poslodavcima, kako da se ne zamjere niti trgovcima, niti distributerima, niti prerađivačima. Pri tome, od svih tih, njihovi radnici imaju izuzetno male plaće, a netko tu dobit i te kako dobro pobire, rekao je.

“Naše cijene su prerasle prosjek EU-a bez ikakvog opravdanja”

Sever smatra da ograničavanje cijena potrebno, ali da za 50-ak proizvoda možda i nije dovoljno.

– Veliki dio građana vrlo je opterećen cijenama, posebice cijenama hrane. Kada nam netko govori o statistici koja kaže da su plaće rasle više nego što je rasla inflacija, ne treba zaboraviti da je u tom istom razdoblju u kojem se spominje koliko su rasle plaće – hrana poskupjela više negoli što su zapravo rasle plaće. Na hrani je najveći izdatak, posebice onima s najnižim primanjima.

Ono što je kod nas problem, kaže, to su niska primanja i bezobrazno visoke cijene. Naše su cijene hrane već prije godinu i pol dvije prerasle, a sada već značajno prerasle prosjek Europske unije, ali i cijene hrane u razvijenim europskim zemljama – bez ikakvog opravdanja, osim bahatosti i pohlepe, kazao je.

Poručio je na kraju “trebamo im držati police pune, tada će se cijene spuštati”.

Izvor: POSLOVNI DNEVNIK

Foto: NHS/MH

Lovrinčević: Strani vlasnici na periferiji EU pokušavaju zadržati status koji gube na azijskom tržištu i u SAD-u i pokušavaju izvući što više novca s periferije, a periferija smo mi. Prehrambeni proizvodi koji su jučer bili sastavni dio potrošačke košarice postaju statusna dobra, a nisu kavijar.

Premijer je u božićnoj čestitki poručio je kako će nastaviti graditi društvo jednakih prilika, vodeći računa o dostojanstvenom životu svakog čovjeka. Dobro zvuči, ali u stvarnosti se sve više udaljavamo od društva jednakih prilika. Dok su jedni s lakoćom ‘bacali’ 300 eura samo na rezervaciju stola u centru Zagreba za Badnjak protivno svemu što taj dan simbolizira, na sebe navlačili Max Marine kapute i biserne ogrlice da se pokažu puku ili javno objavljivali slike s luksuznih putovanja, s druge strane 850 tisuća zaposlenih koji zarađuju manje od medijalnih 1160 eura i vojska umirovljenika imali su problema s kupnjom preskupih životnih namirnica. Da dobar dio građana, porezno milovan, nema viška novca zbog kojih sumanuto troše ne bi ni cijene svega i svačega divljale u Hrvatskoj jer dok ima onih koji ne gledaju koliko nešto košta zašto bi vlasnici npr. trgovačkih lanaca ili nekretnina spuštali cijene? Vlada je ta koja treba voditi računa o dostojanstvenom životu svih svojih građana, ne samo zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Sve je očitije da privatni sektor s iznimkom manjine postaje rezerviran za jeftinu radnu snagu, neovisno o obrazovanju. U Hrvatskoj je prema istraživanju sociologa Mirka Petrića i njegovih kolega ispod srednje klase oko 60% građana koji krpaju kraj s krajem. Dr. sc. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta ističe da službeni prijavljeni podaci o dohodcima Hrvatsku svrstavaju u europski prosjek, no kada se gledaju podaci u smislu kumulacije imovine odnosno štednje tu su parametri nejednakosti radikalno veći.

– To upućuje na zaključak da značajan dio novca koji se pretvara u imovinu ili štednju dolazi iz sivih, neprijavljenih zona, a s uvođenjem eura je dijelom legaliziran. Prostor sive ekonomije u Hrvatskoj je značajan i nije obuhvaćen službenim podacima, a stvara nejednakosti u imovini, razliku između prijavljenih prihoda i imovine i sl. Nije tu riječ o neprijavljenim niskim dohodcima za preživljavanje građana nego onima iz sive zone koji generiraju veća primanja, a koja dolaze iz različitih neprijavljenih izvora. U posljednje vrijeme dojma sam da ponovno dolazi do porasta sive ekonomije s priljevom EU sredstava, s obnovom, rastom građevinskih radova…– govori Lovrinčević.

Plenković je prekjučer kazao da su plaće državnih i javnih službenika od 2016., s najavljenim povećanjima do listopada 2025., rasle nominalno za 100%. Ali taj porast plaća nije zahvatio privatni sektor.

-Privatni sektor u sve većem broju ovisi o minimalnoj plaći, u njemu je problem poplava radne snage na razini minimalca, a u javnom sektoru u zadnjih godinu dana događa se značajan dio sažimanja u smislu raspona plaća. Zbog nedovoljnog razvlačenja koeficijenata značajno su više rasle plaće za niža zanimanja nego za najkvalitetnije dijelove javnog sektora koji bi na njih poticajno djelovali da rade. Pa takvi traže izlaz u tome da su zaposleni u javnom sektoru, a rado privatno, u klinikama i slično – kaže Lovrinčević.

Napominje da Vlada kroz politiku minimlaca određuje manje-više koliki će biti rast plaća u privatnom sektoru, a on je bliže minimalcu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna neto plaća je 1340 eura, no zanimljivo je da je npr. veća prosječna plaća u obrazovanju (1533 eura) nego u znanstvenim i tehničkim djelatnostima (1413 eura), da ne govorimo o javnoj upravi i obrani u kojoj je prosječna plaća 1683 eura.

-Nažalost nema valorizacije rada za najviša zanimanja i kod nas ne postoji takva industrija ni potražnja za kvalitetnim zanimanjima, pa inženjeri različitih profila traže radno mjesto izvan Hrvatske – uzvraća Lovrinčević. Zašto su hrana i drugi proizvodi u Hrvatskoj skuplji nego u Italiji, Austriji, Njemačkoj? Ili još banalnije zašto običan espresso košta u Zagrebu i do 2 eura, a u Italiji 1,30 eura?

– Proizvodi koji su jučer bili sastavni dio potrošačke košarice poput određenih prehrambenih proizvoda, a nisu kavijar, te obične kave osiromašenjem srednjeg sloja počinju se definirati kao statusna dobra, što je tužno. Još prije pet godina vidjelo se da se kod snižavanja poreznih stopa PDV-a ne događa prelijevanje benefita na potrošače. Kod smanjivanja PDV-a ovisno o pojednim dobrima prosjek je u EU da se oko dvije trećine benefita od smanjenog PDV-a prelije potrošačima, a trećinu sebi zadrže trgovci i proizvođači. No, u Hrvatskoj se već prije korone vidjelo da se počinju događati anomalije, da trgovci, a poslije i dobavljači, sebi uzimaju 70 % a tek 30% ostaje potrošačima. To su bile prve naznake da se događa nešto čudno s trgovačkim lancima, s politikom marži i sl. To je bio početak kaosa koji je eskalirao s uvođenjem eura. Domaća ponuda je sve slabija, tržišna utkamica kod nas slabi, a ne jača, dijelom i zbog procesa na razini EU u kojem strani vlasnici na periferiji EU pokušavaju zadržati svoj status koji gube na azijskom tržištu i u SAD-u i pokušavaju izvući što veći dio s periferije, a periferija smo mi. Njemački dioničar traži svoj dio dividende, talijanski i austrijski isto. Periferiju bi po definiciji trebale braniti nacionalne vlasti i regulatori jer je smisao njihova postojanja da brane građane i poduzeća od drastičnog izvlačenja profita bez nekog osobitog rada. To se sada ne radi. Pred Njemačkom, Italijom i Austrijom i dalje nije neko zeleno razdoblje i pretpostavljam da će se intenzitet izvlačenja novca s periferije nastaviti. To nas opet vraća na početak ‘izvlačim s periferije, iz Hrvatske ili Bugarske, što više, a onda radnu sredinu u Njemačkoj ili Austriji činim više atraktivnom nego odakle sam taj kapital izvukao’. I povlačim ljude s periferije prema centru – zaključuje Lovrinčević. Raslojavanje će se nastaviti u Hrvatskoj. Ne smanjuju se ni regionalne nejednakosti jer je prema Eurostatu u Panonskoj Hrvatskoj 29,4 % stanovništva u riziku od siromaštva, a u Jadranskoj 17,5%.