SIVA EKONOMIJA – 28 POSTO BDP-A
Razlika u anketnoj i registriranoj zaposlenosti pretpostavlja da dio građana radi na crno
(GLAS SLAVONIJE) – Neprijavljeni rad, odnosno rad na crno, isplata plaća na crno, izbjegavanje plaćanja poreza i slične aktivnosti učinili su Hrvatsku zemljom s visokom sivom ekonomijom koja iznosi čak 28,4 % BDP-a, i duboko je pustila korijenje u gospodarstvu, a što ju je, primjerice, 2013. na europskoj ljestvici svrstalo na predzadnje mjesto. Jedino je Bugarska imala veću sivu zonu od Hrvatske – 31,2 % BDP-a. Naša zemlja tako se svrstala uz rame zemljama poput Litve, Estonije i Rumunjske. “Nema tu ništa neobično, mi smo rame uz rame državama kojima pripadamo. Jer, kada biste izbili turizam iz našeg BDP-a, mi bismo živjeli na razini standarda tih zemalja. Naš standard jest veći od njihovog, no usko je vezan uz turizam “, kaže izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku dr. sc. Željko Požega. Dodaje da je sivu ekonomiju nemoguće suzbiti no da, uvjetno rečeno, taj neformalni sektor ima i neke svoje male prednosti jer ljudi ipak nešto u njemu zarade i stvaraju potrošnju.
– Ipak, prije svega, treba ju gledati kroz njene negativnosti – kaže dr. Požega.
Različite procjene
U HGK-u – Sektoru za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize – Odjelu za makroekonomske analize ističu kako postoje različite procjene koje daju i različite rezultate pa se procjene o zoni sive ekonomije u Hrvatskoj kreću u rasponu od 20 do 30 % BDP-a. Tako i zadnje istraživanje Svjetske banke za 2007. pokazuje da je razina sive ekonomije u Hrvatskoj na oko 30 % BDP-a.
– Prema visini udjela sive ekonomije u BDP-u Hrvatska se nalazila među lošije pozicioniranim zemalja Europe. Naime, i prema novijim istraživanjima A.T. Kearneyja, globalne konzultantske kuće, o sivoj ekonomiji u Europi, Hrvatska se u 2013. nalazila u grupi zemalja EU-a s najvećim udjelom sive ekonomije u BDP-u, s 28 % udjela – navode u HGK-u i ocjenjuju da je siva ekonomija u Hrvatskoj i dalje s visokim postotkom. Prva na listi A.T. Kearney analize je Austrija, čija je siva ekonomija u 2013. bila samo 7,5 % BDP-a. Neregistrirana djelatnost, neprijavljeni rad – nezakonito zapošljavanje, neisplata plaće – prema zadnjim podacima Porezne uprave za to je javno prozvano 6900 poslodavaca koji su je uskratili za 22.700 radnika, kao i nezabilježeni dohodak – najčešći su oblici sive ekonomije.
– Neke procjene govore da se u nas oko dvije trećine sive zone odnosi na neprijavljeni rad. U okolnostima gospodarske krize, visoke nezaposlenosti i visokog poreznog opterećenja, jači je rast sive ekonomije koja je tradicionalno najizraženija u djelatnostima u kojima ju je relativno teško kontrolirati – trgovina, građevinarstvo, ugostiteljstvo i turizam – kažu u HGK-u.
Đakovački poduzetnik Ante Raspudić, vlasnik đakovačkog Meteora, zagrebačkog Labuda i sisačkog Badela, s 230 djelatnika, kaže kako je siva ekonomija prostor gdje ni jedan ozbiljan poduzetnik ne može mnogo.
– Nisam siguran da je ona plod toga što bi njeni dionici htjeli izbjegavati plaćanje poreza i drugo, nego na takav način rada u ovim uvjetima pokušavaju produžiti svoj vijek trajanja i egzistencije, ali tu nema dugoročnog uspjeha. Svaki slučaj sive ekonomije ima kratak vijek trajanja. Ona postoji u svakoj državi, a država se protiv nje treba boriti tako da stimulira poduzetnike da podmiruju svoje obveze, da bježe iz te sive zone i to rasterećivanjem poreznog sustava i poticajima – kaže Raspudić.
Slabljenje konkurentnosti gospodarstva
HGK upozorava da siva zona proizvodi značajne makroekonomske učinke narušavajući slobodnu tržišnu utakmicu, slabeći tako konkurentnost cjelokupnoga gospodarstva. Posebice je snažan njen utjecaj na prikupljanje proračunskih prihoda čiji se izostanak preko povećanih poreznih stopa prenosi na prekomjerno opterećenje stanovništva i društveno odgovornih poslovnih subjekata.
– Stoga smanjenje udjela sive ekonomije ima izuzetnu važnost u stvaranju uvjeta za dugoročno održiv i stabilan gospodarski rast – ističu u Komori.
Siva ekonomija može se sagledati i kroz razliku između statistike broja zaposlenih prema metodologiji Međunarodne organizacije rada i registriranih podataka Državnog zavoda za statistiku.
– Veća razlika u anketnoj i registriranoj zaposlenosti pretpostavlja da dio zaposlenih radi na crno. Status zaposlenog, prema anketnim podacima, znači da je u dva tjedna koja su prethodila anketiranju, anketirana osoba obavljala određeni posao za koji je dobila naknadu u novcu ili naturi, dok je prema registriranim podacima zaposlen onaj koji je registriran i prijavljen te u skladu s tim platio obveze (odnosno bar prijavio sve fiskalne obveze koje proizlaze iz radnog odnosa). Tako je u 2014. prosječan broj zaposlenih prema anketnim podacima iznosio 1,566 milijuna, čak 224.000 više nego prema registriranim podacima iz administrativnih izvora što sugerira značajan broj osoba koji je radio bez uplate doprinosa, dio vjerojatno i dok je imao status nezaposlenog pri HZZ-u i tamo primao naknadu za nezaposlene – upozoravaju HGK-ovi analitičari.
Broj od 224.000 radnika na crno dr. Požega pojašnjava klasičnim nedostatkom kontrole.
– Tu je golema, zabrinjavajuća brojka i iduća vlada mora se s tim obračunati, iako taj broj ne mora nužno biti točan. Ta se pojava može suzbiti samo uz organiziranu službu, no inspekcija rada ima premalo ljudi i premalo izlazaka na teren, a premalo je i rotacija terena zbog osjetljivosti posla da bi se u potpunosti uhvatila u koštac s tim problemom – kaže dr. Požega.
Suzana ŽUPAN
DRŽE LI GRAĐANI DRŽAVU PRAVEDNOM – MANJE IZBJEGAVAJU PLAĆANJA
U borbi protiv sive ekonomije Vlada je poduzela mjere poput fiskalizacije, objave liste poreznih dužnika i neisplatitelja plaća te pojačanog nadzora izvršavanja poreznih obveza. U HGK-u ocjenjuju da je svaka mjera za smanjenje sive zone dobrodošla, no da ju ovakve mjere mogu samo ublažiti te da su potrebne dublje strukturne promjene. “Borba protiv nje najučinkovitija je kada je usmjerena na uzroke njene pojave. U načelu, smatra se da će građani manje izbjegavati plaćanja državi ako osjećaju da je država prema njima pravedna. Bježanje u sivu zonu povećava se u slučaju visokog ili rastućeg opterećenja porezima i doprinosima te u slučaju povećane aktivnosti državne regulacije. Stoga bi za učinkovito smanjenje razine sive ekonomije trebalo poduzimati niz usklađenih mjera i politika – smanjenje fiskalnog i parafiskalnog opterećenja gospodarskih subjekata, deregulaciju, stimulativne mjere za poticanje poduzetničke aktivnosti – jer one nisu dostupne onima koji djeluju u sivoj ekonomiji, edukativno-odgojne kampanje te pojačan inspekcijski nadzor”, navode u HGK-u.
FISKALIZACIJA IMALA NAJVEĆI EFEKT, LISTE SRAMA BEZ UČINKA
HGK-ovi analitičari ocjenjuju da je od Vladinih mjera suzbijanja sive ekonomije fiskalizacija imala najveći efekt, što se pokazalo u broju prijavljenih računa, dok objava liste poreznih dužnika i neisplatitelja plaća nije imala većih učinaka. I dr. Željko Požega pohvaljuje mjeru fiskalizacije, posebice njene učinke u ugostiteljstvu, dok objave lista srama naziva katastrofalnim potezom Vlade. “Te objave nemaju nikakvog učinka ni razuma, osim javne prozivke ljudi. Tu treba djelovati inspekcija koja će ulaziti u poduzeća i vidjeti može li neki poslodavac, ili to ne želi, isplatiti plaće. Ako ne može, to znači da nema uvjete za poslovanje”, kaže ovaj osječki ekonomski stručnjak.
NAJČEŠĆI OBLICI
SIVE EKONOMIJE NEREGISTRIRANA JE DJELATNOST I NEPRIJAVLJENI RAD