Izvor: VEČERNJI LIST
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever odgovara na tri pitanja
AUTOR Božena Matijević
1. Na što će radnici biti svedeni predloženim izmjenama Zakona o radu?
U Hrvatskoj su radnici i bez ovih izmjena Zakona o radu svedeni na potrošnu robu, a ne na osobe. Upravo je prefleksibilan važeći Zakon o radu, kao i oni koji su mu prethodili, doprinio iseljavanju ljudi. Nestalni i nesigurni oblici rada u kombinaciji s niskim plaćama jedan su od najjačih okidača za iseljavanje hrvatskih radnika.
Ovaj zakon tu situaciju neće popraviti iako se u jednom dijelu postrožuju uvjeti za zapošljavanje na određeno vrijeme. No na nekim drugim područjima, kao što je rad na izdvojenom mjestu rada ili dodatni rad, odredbe se fleksibiliziraju. To nije pravac koji bismo htjeli vidjeti pri izmjenama Zakona o radu.
2. Prijeti li ugovorima o radu na neodređeno vrijeme – izumiranje?
Mi se sad u Zakonu o radu nismo bavili radom na neodređeno vrijeme. On i nadalje ostaje pravilo pri zapošljavanju, a zapošljavanje na određeno vrijeme tek kao iznimka. Drugo je pitanje što su poslodavci dosad zloupotrebljavali tu odredbu za zapošljavanje na određeno vrijeme, a sad će to moći nešto manje jer se uz ranije odredbe maksimalnog trajanja takvog rada kod poslodavca od tri godine i razloga zbog kojih se takav rad događa, uvodi i treći osigurač, a to je broj uzastopno sklopljenih ugovora kojih ne može biti više od tri.
Poslodavci su u pregovorima o ovim izmjenama zakona tražili nekakvo uravnoteženje koje samo oni takvim vide, a to je da, ako se postrožuju uvjeti zapošljavanja na određeno vrijeme, onda treba olabaviti uvjete otpuštanja za radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme. To im zasad nije prošlo, a sindikati im to ne namjeravaju dopustiti ni ubuduće.
3. Slažete li se s oporbom da će ovim zakonom sindikalna scena biti opustošena i da će sindikati biti prisiljeni potpisivati lošije kolektivne ugovore (KU)?
Ta je tvrdnja vezana uz odredbu u zakonu kojom se ugrađuje razlika između članova i nečlanova sindikata tako da bi se KU moglo ugovoriti da članovi sindikata potpisnika KU mogu ostvariti veća neka materijalna prava u odnosu na nečlanove sindikata, ali maksimalno u iznosu ne većem od dvije prosječne godišnje članarine koje uplaćuju članovi sindikata potpisnika.
No u tome i leži kvaka jer bi se to primijenilo samo na članove sindikata potpisnika KU, što znači da bi svi članovi sindikata koji nisu potpisnici KU, kao i nečlanovi sindikata, mogli ostati bez takvih povišenih isplata. Sve bi to moglo dovesti do propasti malih sindikata