Izvor: GLAS ISTRE
PREDSJEDNIK NHS-A
Razumijemo da je poslodavcima bilo teško u pandemiji, ali to još uvijek nije ono s čime se susretne radnik kada ne može raditi. Plaća mu se spusti na 70 posto, a ostaju mu jednake obveze koje je imao i ranije po kreditima i drugim troškovima, kaže Sever
Autor: Duška PALIBRK
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata, podsjeća da je Hrvatska udruga poslodavaca u pregovore o ZOR-u ušla s ciljem daljnjeg fleksibiliziranja sustava rada u Hrvatskoj, dok su sindikalci željeli neke prefleksibilne odredbe vratiti u stanje normale i radnicima vratiti sigurnost. – Svima je jasno da su ti fleksibilni, nestalni oblici rada jedan od okidača za iseljavanje, drugi su male plaće. Javnim vlastima u Hrvatskoj trebalo bi biti u interesu da se sustav defleksibilizira. To više nije ni pitanje interesa pregovaranja poslodavaca i sindikata, nego obveza vlasti da i zakonskim odredbama zaštite radnike, ističe Sever.
Dodatni rad i do 16 sati tjedno
I pred ovu covid-krizu četvrtina zaposlenih u Hrvatskoj radila je na određeno i u drugim nesigurnim oblicima rada. Svake godine među novozaposlenima imamo 93-95 posto onih “na određeno”.
– Poslodavci u Hrvatskoj osporavaju dio tih statistika, međutim, stanje je još i gore budući da statistike obuhvaćaju samo poslodavce koji zapošljavaju više od 10 radnika. A znamo da je upravo među tim malim obrtima i poduzetnicima izuzetno puno onih koji zapošljavaju na određeno. EU-direktiva nudi tri osigurača – broj ugovora na određeno, razdoblje na koje se zapošljava i razloge, a Hrvatska sada ima dva uvjeta: trajanje uzastopnih ugovora o radu na određeno ne smije biti duže od tri godine, a razlozi su povećan obujam posla, zamjena za bolesnog radnika i slično, ali nije bilo uključeno ograničenje broja takvih ugovora. Planirane izmjene zakona jesu pomak na bolje, mada smo svjesni da postoji čitav niz zlouporaba. Ugovorima na određeno radnike drže pod nadzorom i strahom da im više neće produžiti ugovor pa rade i bolesni, ističe Sever.
Nije zadovoljan odredbom koja poslodavcima omogućava da radnika drži doma i daje mu 70 posto plaće u izvanrednim okolnostima, u slučaju potresa, poplave, požara, pandemije i slično.
– Takva formulacija daje prostor poslodavcu da niti ne pokuša, recimo, iznajmiti novi poslovni prostor ako mu je ovaj stradao, ili povući sredstva iz pričuve iz ranijih godina. Ovo mu je elegantniji potez, svakako ide na ruku poslodavcima. Razumijemo da im je bilo teško u pandemiji, ali to još uvijek nije ono s čime se susretne radnik kada ne može raditi. Plaća mu se spusti na 70 posto, a ostaju mu jednake obveze koje je imao i ranije po kreditima i drugim troškovima. To je svakako udar na radnike i treba tražiti nova rješenja u narednom razdoblju, kaže.
U uvjetima kada je prekovremeni rad i sada definiran na 180 sati godišnje, do 250 sati prema kolektivnom ugovoru, sada se otvara mogućnost dodatnog rada kod drugog poslodavca do osam sati tjedno, odnosno do 16 sati ako radnik u dodatnom radu radi na određeno vrijeme.
– Upozoravali smo da su ograničavajuće odredbe u ZOR-u vezane uz to da se radniku ne naruši zdravlje i radna sposobnost. Poslodavci i predstavnici vlasti, u gotovo podrugljivom tonu, odgovarali su nam da se mi trudimo zaštititi radnike od njih samih, da upravo radnici traže taj dodatni rad, a da će time smanjiti rad na crno kako se obično odvija dodatni rad.
Liste (ne)poželjnih poslodavaca
– Ovo neće radnike maknuti iz sive zone rada, a drugo, radnici traže drugi posao jer od redovne plaće ne mogu živjeti, a time se olakšava onom prvom poslodavcu da ni ne mora dizati plaću jer će radnik to zaraditi negdje drugdje, ne brinući pritom što je to udar na fizičko i psihičko zdravlje radnika. Upozoravali smo da matični poslodavac ima obvezu osigurati radniku godišnji odmor te zakonski minimum dnevnog i tjednog odmora, što se kod dodatnog rada ne spominje. Pa bi se moglo dogoditi da netko pet radnih dana radi kod osnovnog poslodavca, a šesti i sedmi radi kod drugoga i uopće nema tjednog odmora, da mu se tijelo stigne obnoviti za naredni radni tjedan. Prekomjerno iskorištavanje radnika povećava broj ozljeda na radu, smanjuje radne sposobnosti, dovodi do umora, obolijevanja, upozorava Sever.
Pozdravlja novi Zakon o neprijavljenom radu, ali kaže da su sindikati tražili još drastičnije kazne. Poslodavac kod kojeg se ne može utvrditi otkad ima radnika na crno, tom radniku mora isplatiti šest bruto medijalnih plaća uz doprinos za zdravstveno osiguranje, mora ga primiti na neodređeno i platiti novčanu kaznu.
– Neprijavljeni rad nisu samo radnici bez ugovora, već i oni prijavljeni na neki iznos koji ostalo dobivaju na ruke, kao i radnici u trgovini, recimo, koji su prisiljeni dolaziti sat vremena ranije na posao i ostati poslije posla, puniti police, pospremiti prostor ili obavljati inventuru izvan službene evidencije radnog vremena. I prekovremeni rad na koji ih je poslodavac prisilio a nije im platio, sve je to neprijavljeni rad, ističe Krešimir Sever.