DRŽAVA NA SUDU
Autor: Jagoda Marić
Protiv države pokrenute su dvije velike tužbe ukupno vrijedne najmanje deset milijardi kuna i to bez dodatnih kamata. Ona skuplja tiče se konverzije kredita u švicarskim francima, a druga je spor države i MOL-a oko plinskog biznisa u kojem MOL traži odštetu od najmanje dvije milijarde kuna
(Novilist.hr) – Najveći upitnik za održivost proračunskih planova u sljedećim godinama je sporazum sa sindikatima koji samo na povećanju osnovice za zaposlene u javnom sektoru od šest posto godišnje košta oko 1,8 milijardi kuna. No, tu su još božićnice, regresi, pa izjednačavanje plaća u javnom i privatnom sektoru, na što se država također obvezala sporazumom na početku globalne financijske krize. Tako se godišnja vrijednost sporazuma sa sindikatima, kažu najblaže procjene, penje na četiri milijarde kuna. Ako ne postigne dogovor sa sindikatima, državi prijete sudske tužbe u četiri godine vrijedne najmanje 16 milijardi kuna.
No, nisu te potencijalne tužbe jedini rizik za javne financije u mandatu sadašnje Vlade. Protiv države već su pokrenute dvije velike tužbe ukupno vrijedne najmanje deset milijardi kuna i to bez dodatnih kamata. Ona skuplja tiče se konverzije kredita u švicarskim francima, na koju su banke reagirale zasad tužbom ustavnom sudu i ponudom za mirenje, što je postupak koji prethodi arbitraži na Međunarodnom sudu za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu na temelju bilateralnih ugovora o zaštiti ulaganja između Hrvatske i drugih zemalja. Na istom se sudištu vodi i spor države i MOL-a oko plinskog biznisa u kojem MOL traži odštetu od najmanje dvije milijarde kuna.
Tako su, uz tisuće sporova što ih građani godišnje pokreću protiv države, dva koja već imaju i sudske epiloge i jedan koji bi se tek mogao tamo naći najveća prijetnja planu o smanjenju deficita i javnog duga u predstojećem mandatu. Dakle, tužba banka na ustavnom sudu, arbitraža MOL-a , te potencijalna potraživanja sindikata na sudu ukupno su vrijedna više od 26 milijardi kuna i to bez kamata.
Prebacivanje obveza
S tako su se teškim i velikim financijskim zahtjevom država suočila kad je ustavni sud naložio obeštećenje umirovljenicima. Procjena je bila da im država duguje 24 milijarde kuna, dio je vraćen kroz povećanje mirovine za šest posto plus sto kuna, a dio od 11,5 milijardi kuna, po dva različita modela, odlučila je vraćati Sanadrova Vlada. Taj je povrat duga umirovljenicima državu opterećivao sve do kraja 2012. godine i to s najmanje milijardu kuna godišnje. Povećanje mirovine za šest posto i sto kuna u međuvremenu je postalo dio osnovice.
U Vladi se nadaju da se sporazum sa sindikatima neće na kraju rješavati na sudu, a na pitanje hoće li sklopiti novi i obvezu kako je to bilo i 2009. godine prebaciti na buduću Vladu odgovaraju da će sa sindikatima ići u dogovor koji će biti realan i kojeg će javne financije, a da se ne ugrozi plan o njihovoj stabilizaciji, moći poštivati. Kako se u proračunskim projekcijama za sljedeće tri godine nigdje ne vidi novac za poštivanje tog sporazuma, takav je rasplet moguć samo ako sindikati odustanu od većine svojih zahtjeva ili ako se obveze prebace za budućnost.
»Uvaljivanje« problema
Što se tiče arbitraže s MOL-om ali i moguće arbitraže s bankama čini se da ni u Vladi ne postoji jedinstveni stav po tim pitanjima. MOL-ova tužba počela je sa zahtjevom od dvije milijarde kuna, ali on u međuvremenu buja, pa u Vladi ima dosta zagovornika dogovora s tom mađarskom kompanijom i oni uglavnom dolaze iz redova HDZ-a. HDZ-ove Vlade bile su te koje su sklopile ugovor o plinskom biznisu s MOL-oma, ali i one koje su ga ga odgodile, a u konačnici i odustale od provođenja u novim produljenim rokovima. Vlada Zorana Milanovića pak ona je koja je na arbitražama započela sudski rat s MOL-om, a u Vladi postoji struja koja se zalaže za njihov nastavak. Navodno je toj opciji bliži i premijer Tihomir Orešković.
Banke pak puno očekuju od Ustavnog suda i ako on proglasi zakon o konverziji neustavnim nadaju se odšteti od najmanje milijardu eura. Ako se na Ustavnom sudu stvari ne budu odvijale po njihovoj volji, banke u pričuvu imaju arbitražu u Washingtonu. U Vladi ovaj slučaj neki naši sugovornici nazivaju klasičnim »uvaljivanjem« problema sljedećoj Vladi radi populizma, što je uvjeren je naš sugovornik, motiviralo Milanovićevu Vladu na donošenje zakona. Na primjedbu da je isti slučaj i sa sporazumom sa sindikatima i plinskim biznisom, samo što su to ugovori iz vremena HDZ-ovih Vlada, naš sugovornik ironično odgovara da će onda i tužbe banka na naplatu doći za deset ili 15 godina kad se SDP ponovo vrati na vlast.
Država nema novca za odštete
Dio članova Vlade nije raspoložen za politička predbacivanja, pa ističu da je svaki od spomenutih slučajeva opasnost za javne financije u sljedećim godinama.
– Ako nešto i dobijemo, a nešto i izgubimo u konačnici nismo na nuli, jer država nema novca za isplatu bilo kakvih odšteta. Takva opterećenja poremetila bi sve naše planove za smanjenje deficita u sljedećim godinama, upozorava jedan naš sugovornik iz Vlade.