ITUC – 2011. godina bila je teška i često opasna za radnike širom svijeta, za sve one koji su se usudili boriti za sindikalna prava pod prijetnjom otpuštanja, uhićenja, čak smrti. To je općenito slika koja se javlja na osnovu godišnjeg pregleda kršenja, kojeg je objavila Međunarodna konfederacija sindikata (MKS). Ovogodišnji pregled analizira 143 zemlje. Kolumbija je još jednom najopasnija zemlja na svijetu za sindikaliste. Od 76 ubijenih boraca za sindikalna prava, ne računajući one radnike koji su ubijeni tijekom Arapskog proljeća, 29 je izgubilo život u Kolumbiji.
I Gvatemala je još jednom platila visoku cijenu., gdje je njih 10 ubijeno, a počinitelji nisu pronađeni. Još osam sindikalista je ubijeno u Aziji.
Svjetski tendovi koji su prikazani u pregledu obuhvaćaju detalje o vladama koje ne poštuju radne zakone, nedostatku sredstava za inspekcije rada i zaštitu radnika, nedostatku prava, zlouporabama sa kojima se suočavaju migranti, naročito u zemljama Gulfa, te iskorištavanju pretežno ženske radne snage u izvoznim zonama širom svijeta. Među najranjivijim je oko 100 milijuna radnika u domaćinstvima.
2011. godina je bila i godina Arapskog proljeća i revolucija u sjevernoj Africi, Bliskom istoku, te zamljama Gulfa. Represija sindikalnih prava je naročito teška u ovoj regiji. Sindikati su igrali vodeću ulogu u ovim revolucijama, posebno u Tunisu, Egiptu i Bahreinu. Platili su visoku cijenu. Stotine aktivista je ubijeno u sukobima, a tisuće ih je uhićeno. Ali, danas je put prema demokraciji lakši, što se moglo vidjeti iz masovnih protesta tijekom egipatskih izbora u studenom i nastavku protesta u Siriji i Bahreinu. Stvaranje pokreta nezavisnih sindikata je u tijeku, iako još ne postoji sloboda udruživanja u nekim državama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Eritreje ili Sudana.
Svjetska ekonomska kriza i dalje se negativno odražava na radnike, jer vlade uporno inzistiraju na mjerama štednje umjesto da stimuliraju rast i zapošljavanje, kaže se u pregledu MKS-a. Posljedice su poražavajuće, naročito za mlade. Nezaposlenost je dostigla broj od 205 milijuna tijekom 2011. godine. U Španjolskoj je 40% mladih nezaposleno, dok je stopa nezaposlenosti u Grčkoj 21%.
Mjere poduzete radi optimiziranja profita i fleksibilnosti na račun radnika nisu urodile plodom. Jedan od razloga ovog neuspjeha je povećanje nesigurnih oblika rada, čime se sindikatu otežava obrana radničkih prava, na primjer u Južnoj Africi, Bangladešu, Kambodži i Pakistanu.
“Zabrinjava situacija vezana za stotine tisuća radnika,” rekla je Sharan Burrow, glavna tajnica MKS-a. “Najvećem broju njih uskraćeno je za temeljno pravo na kolektivno pregovaranje i slobodu udruživanja, te rade na nesigurnim radnim mjestima. Žive u panici jer moraju raditi prekovremeno u opasnim i nezdravim uvjetima, za tako malu plaću da ne mogu zadovoljiti ni minimalne potrebe svojih obitelji. To djelimično objašnjava svjetsku recesiju.”
MKS-ov pregled otkriva kako su štrajkovi snažno zaustavljani u velikom broju zemalja, otpuštanjem velikog broja radnika, te uhićenjima i pritvaranjem radnika naročito u Gruziji, Keniji, Južnoj Africi i Bocvani, gdje je 2.800 radnika otpušteno nakon štrajka radnika u javnom sektoru. Sindikalna prava nisu samo izložena napadu u zemljama u razvoju. Ona su također ugrožena u industrijskim zemljama poput Kanade, čija konzervativna vlada uporno nastoji potkopati pravo na organiziranje sindikata i kolektivno pregovaranje.
Organiziranje radnika u izvoznim zonama ostaje teško, piše u MKS-ovom pregledu. Zakonska ograničenja postoje, a sindikatima je zabranjeno djelovanje u većini njih.
Radnici migranti ostaju osjetljiva grupa, naročito u zemljama Gulfa. Oni predstavljaju većinu radne snage, naročito u Kuvajtu, Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali imaju veoma malo ili nimalo prava. Među tim migrantima je i nekih 100 milijuna radnika u domaćinstvu, od kojih su ogromna većina žene koje jako malo znaju o svojim pravima, a uz to nemaju načina da se za njih bore. MKS je stoga pozdravio usvajanje Konvencije 189 Međunarodne organizacije rada (MOR) o radnicima u domaćinstvu, što ovim radnicima daje pravo da osnivaju sindikate i uživaju o dostojanstvenim uvjetima rada. Međunarodna konfederacija sindikata vodi ozbiljnu kampanju “12 po 12” kojom nastoji uvjeriti 12 zemalja da ratificiraju konvenciju do kraja 2012. godine.