Piše:Petar Vidov (Index.hr) – SINDIKATI će Prvi maj i ove godine obilježiti prosvjedima. Razloge za izaći na ulicu, tvrdi Krešimir Sever, puno je lakše pronaći nego razloge za ostati kod kuće, u fotelji.
No, usprkos povećanju PDV-a, rastu cijena, najavljenom poskupljenju struje, skupom gorivu, porastu nezaposlenosti, najavama stečajeva, nedostatku socijalnog dijaloga, sindikati ne očekuju da će im se u prosvjedu pridružiti više od 1000 ljudi.
“Nismo ove godine ni išli na neku masovnost”, kaže Sever. Poziv je, tvrdi predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, poslan aktivistima i sindikalnim povjerenicima iako su, naravno, svi dobrodošli.
“Sudjelovanje u prosvjedu je osobni čin”, istaknut će Sever, svjestan da Hrvati nisu navikli svoje nezadovoljstvo izražavati na ulici.
“Oni koji dobro žive ne moraju doći”
“Dio ljudi u sebi zazire od izlaska na ulicu, usađeno im je da to nije dobro. Dio ih neće doći zbog straha da ih netko ne bi vidio, a negdje su zaposleni na određeno vrijeme ili su vezani strahom na neki sličan način. Ali najveći broj ljudi ne dolazi zbog rezignacije. Počeli su gubiti vjeru u sebe, ne vjeruju da su društveni čimbenik koji nešto može promijeniti”, kaže Sever.
Jedan od razloga zbog kojih sindikati danas ne mogu organizirati masovni prosvjed je i njihov nedostatak kredibiliteta, ističe sociolog Dražen Lalić. “Sindikat je slab, razjedinjen. To su ljudi koji su već dugo prisutni na sceni, a koji nisu ništa napravili”, kaže Lalić.
Sever je svjestan često opravdanih kritika na račun sindikata. No, to doživljava samo kao izgovor. “Ljudima ne treba vjerodostojan čelnik sindikata ili objedinjena sindikalna scena da bi im bilo jasno da im je loše, da teško žive i da će živjeti još gore”, poručuje Sever.
“Svi oni koji dobro žive, oni ne moraju doći. Oni koji ne žive dobro, gunđaju na poslu, nezadovoljni su zbog stanja u obitelji, mladi ljudi koji vide da su im roditelji bez posla, da im teško plaćaju školovanje, da im baka i djed jedva preživljavaju od mirovine… Njima bi to trebao biti razlog da nas dođu podržati”, tvrdi Sever.
Veliki problem su mediji koji idu niz dlaku vlasti
Naspram Severu, koji smatra da su zbog višegodišnjeg izrabljivanja od strane političkih elita ljudi izgubili samopouzdanje, vjeru da mogu išta promijeniti, Lalić tvrdi da Hrvate ipak nije toliko teško “istjerati” na ulicu kao što se ponekad čini.
“Nedavno smo imali relativno masovne prosvjede. Koji su odigrali važnu ulogu u rušenju HDZ-a s vlasti”, tvrdi Lalić. No, u uspjeh sindikalnog prvomajskog prosvjeda Lalić svejedno ne vjeruje.
Smatra da sindikati ne mogu biti katalizator koji će ljude izvesti na ulicu. Osim toga, dodaje Lalić, da bi prosvjed bio uspješan, svoju ulogu moraju odigrati i mediji. “Većina medija u Hrvatskoj ide niz dlaku vlasti. Index je među rijetkima koji dovoljno radikalno analizira političku situaciju”, kaže Lalić.
Nikako ne treba zaboraviti, podsjeća Lalić, ni na činjenicu da je do smjene vlasti došlo relativno nedavno. “Onaj tko je glasao za Kukuriku koaliciju sigurno neće prosvjedovati protiv njih nakon tri-četiri mjeseca”, kaže Lalić.
Oporba, s druge strane, praktički ne postoji; HDZ je u moralnom i kadrovskom rasulu, pa se od njih nikako ne može očekivati da su sposobni izvesti ljude na ulice.
Ljudi će prosvjedovati kada se situacija popravi
Sve ovo su, međutim, samo površinski razlozi. Dubinski razlozi nešto su kompleksniji. Lalić tako tvrdi da hrvatsko društvo jednostavno nije dovoljno demokratski razvijeno. “Demokracija nije samo čin glasanja. U Hrvatskoj ima onih koji smatraju da izlazak na ulice nije demokratski. Upravo suprotno; prosvjedi su najčešći u zemljama s najrazvijenijom demokratskom tradicijom”, kaže Lalić.
Pozivajući se na teze Josipa Županova, Lalić također ističe da je zabluda da su ljudi na prosvjed najspremniji onda kad im je najgore. “Narod je trenutno prezauzet preživljavanjem. Ljudi se uglavnom počinju buniti tek kada im se situacija popravi nabolje”, kaže Lalić.
Tek kada započne oporavak, ističe Lalić, ljudima se šire horizonti i povećavaju aspiracije. Počinju intenzivnije pratiti medije, više se zanimati za aktualna zbivanja. “Počinju disati, misliti… U tom trenutku su najspremniji za prosvjede jer se boje da će izgubiti ono što imaju, da će se vratiti na dno s kojeg su se jedva izvukli”, zaključuje Lalić.