POD SVIJEĆAMA BURZE RADA
Autor: Gabrijela Galić
(Novilist.hr) – Početkom Svjetskog nogometnog prvenstva ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je mirovinsku reformu koja podrazumijeva duži ostanak Rusa u svijetu rada. Odlično odabran trenutak, ako se računalo da će nogometna euforija prikriti loše vijesti. No, to se nije dogodilo. Rusi su prosvjedovali i najavljuju nove prosvjede protiv podizanja životne dobi za umirovljenje kako muškaraca, tako i žena. Prije nekoliko dana samo se u Moskvi okupilo desetak tisuća prosvjednika, a građani su se i u drugim gradovima pobunili protiv najavljenih promjena. Žestoki otpor nagnao je Putina da donekle ublaži najavljenu reformu, no građane i oporbene političare to nije umirilo. Popularnost mu je naglo pala, novi prosvjedi se najavljuju, a politika pritvaranjem oporbenih političara nastoji spriječiti da građane ponovo izvedu na ulice. Otprilike u isto vrijeme kada je u Rusiji najavljena mirovinska reforma, u javnost su pušteni obrisi promjena u mirovinskom sustavu koje kani provesti domaća Vlada. Oštrije kažnjavanje prijevremenog umirovljenja, duži radni vijek, inovativno uništavanje drugog mirovinskog stupa – sukus su te reforme. O svemu će se razgovarati, poručivali su vladajući. No, tog razgovora nema. Radna skupina sastavljena od stručnjaka i zainteresirane javnosti sastala se u dva navrata, a ti su susreti organizirani više da vladajući imaju alibi da su socijalne partnere i stručnu javnost konzultirali.
No, od prvih informacija o promjenama koje bi u mirovinskom sustavu trebale uslijediti od iduće godine, kritike se ne stišavaju.
Međutim, na ulicama nismo vidjeli ni stotinjak, a kamo li deset tisuća nezadovoljnih građana koji prosvjeduju zbog reforme mirovinskog sustava. Tek su svoj glas »protiv« organizirano izrekle sindikalne centrale u krajnje nespretnom trenutku. Nacija opijena uspjehom nacionalne nogomente vrste gotovo nije ni primijetila da se nešto izvan nogometa događa.
Gdje smo danas? Uskočili smo u rujan. Tamo negdje od početka srpnja vladajući o mirovinskoj reformi nisu prozborili ni slova. Predstavnici stručne javnosti, kao i dio socijalnih partnera, resornom ministarstvu svoje su stavove dostavili na papiru i, generalno, popljuvali najavljene reformske mjere. Je li ih netko pozvao na nastavak dijaloga, nastavak pregovora o reformi? Još nije.
Mirovinska reforma preozbiljno je pitanje kojem aktualna Vlada pristupa kao da bira hoće li kupiti rajčicu od osam ili sedam kuna. Ako je doista kani provesti, na način kako je najavila, prelomit će je preko koljena. Naime, vremena za ozbiljan rad na reformi koja bi trebala stupiti s prvim danom iduće godine, nema. Želi li doista biti odgovorna prema građanima, najpametnije bi bilo da reformu, ako je uopće potrebna u opsegu kakav je planiran, odgodi i s punom pozornošću posluša što za reći imaju oni koji daleko više znaju o mirovinskom sustavu od aktualne administracije kojoj je jedina misao vodilja zadovoljiti želje Europske komisije. No, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Kao što je i malo vjerojatno da će se desetak tisuća građana na ulici pobuniti protiv nečeg što se tiče ama baš svakog stanovnika ove zemlje.