Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta
Uvod
Europsko istraživanje o kvaliteti života (EQLS) mjerodavan je alat za praćenje i analizu kvalitete života u EU-u. Istraživanje je provedeno 2003., 2007., 2011. i 2016. i u okviru njega dokumentirani su životni uvjeti i socijalna situacija europskih građana. Uključuje subjektivne i objektivne pokazatelje: iskazane stavove i preferencije te resurse i iskustva.
Pristupom Eurofounda prepoznaje se da je „kvaliteta života”širok pojam koji obuhvaća dobrobit pojedinaca, kao i kvalitetu javnih usluga i kvalitetu društva. Ovo izvješće pruža pregled brojnih čimbenika: ispituje subjektivnu dobrobit, životni standard i značajke oskudice, obveze u pogledu skrbi i ravnotežu između posla i privatnog života; zdravstvenu skrb, dugoročnu skrb, skrb o djeci i ostale javne usluge; socijalnu nesigurnost, socijalnu isključenost i socijalnu napetost, povjerenje te sudjelovanje i angažman u zajednici.
Ovim je izvješćem obuhvaćeno 28 država članica EU-a. U njemu se upotrebljavaju podatci iz Europskog istraživanja o kvaliteti života 2016. godinu te informacije iz prethodnih anketa i drugih istraživanja kako bi se ocijenili trendovi u europskim društvima. Deset godina nakon globalne gospodarske krize u izvješću se preispituje društveni napredak i utvrđuju preostali ili novonastali izazovi.
Kontekst politike
Program politike na razini EU-a sve više naglašava važnost socijalnih čimbenika u koheziji i konvergenciji Europe. EQLS pruža sredstvo za mjerenje rezultata napretka, kao što su dobrobit i socijalna uključenost. Niz podataka može se upotrijebiti za dopunu socijalnih pokazatelja koji se upotrebljavaju za praćenje rezultatâ politike, posebice u pogledu provedbe europskog stupa socijalnih prava. Mnogi aspekti kvalitete života određeni su na nacionalnoj i lokalnoj razini, a rezultati istraživanja u pogledu razlika među zemljama mogu biti poticaj državama članicama za daljnju analizu koju će provoditi te za uzajamno učenje. Budući da je istraživanjem obuhvaćen cijeli EU, u njemu su sadržani podatci o razmišljanjima o konvergenciji i divergenciji u cijeloj Uniji.
Ključni rezultati
Zabilježen je opći napredak u kvaliteti života u EU-u 2016. u odnosu na 2011., a neki su se čimbenici vratili na razinu na kojoj su bili 2007. godine, prije nego što je nastupila kriza. Materijalna se oskudica smanjila, a zadovoljstvo životnim standardom izjednačilo se u svim dohodovnim kvartilima u odnosu na 2011. Međutim, u sedam zemalja i dalje postoji više poteškoća u priskrbljivanju dostatnih sredstava za život nego što je to bio slučaj prije krize 2007. U 11 zemalja više od polovine stanovništva izjavilo je da ima poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život.
Razlike u državama u pogledu kvalitete života i dalje su velike, ali radi se o nijansama i stoga se ne može govoriti o homogenim skupinama zemalja. Međutim, višestruke poteškoće u nekim su društvima i dalje izraženije nego u ostalima.
Zadovoljstvo životom u EU-u u posljednjem je desetljeću ostalo na relativno visokoj razini: u istraživanju za 2016. ocijenjeno je u prosjeku sa 7,1 na ljestvici od 1 do 10. Između 2011. i 2016. zadovoljstvo životnim standardom povećalo se u nekim državama članicama, posebice u Mađarskoj, Estoniji i Ujedinjenoj Kraljevini, a najviše se povećalo u Mađarskoj, Bugarskoj, Estoniji i Poljskoj. U Grčkoj, Italiji i Španjolskoj zadovoljstvo životom smanjilo se tijekom tog razdoblja, čime se nastavlja negativan trend primjetan i prije gospodarske krize.
Ocjene kvalitete javnih usluga općenito su porasle; zadovoljstvo zdravstvenom skrbi i skrbi o djeci posebno se povećalo u nekoliko zemalja u kojima su ocjene prethodno bile niske. Percepcija kvalitete javnih usluga još uvijek značajno varira među državama članicama, a građani u skupinama s niskim dohotkom navode manje poboljšanja u kvaliteti usluga.
U gradskim četvrtima sve više ljudi iskazuje zabrinutost zbog kvalitete zraka. Što se tiče usluga u okviru susjedstva, među istaknutim problemima nalazi se nedostatan pristup objektima za reciklažu, dok je u nekim zemljama problematičan pristup bankarskim uslugama u ruralnim područjima. U usporedbi s prethodnim istraživanjem, u EQLS-u za 2016. manji udio ljudi izjavio je da se osjeća blisko drugim ljudima u svojem lokalnom području, osobito u ruralnim područjima, gdje je ovaj čimbenik važan za socijalnu uključenost.
Zamjetno je opće poboljšanje pokazatelja kvalitete društva, uključujući smanjenje osjećaja socijalne isključenosti, povećanje sudjelovanja u klubovima, društvima ili udrugama i povećanje povjerenja u državne institucije. U skupini mladih ljudi (18 – 24 godine) zabilježen je najveći porast povjerenja u druge ljude, što možda ukazuje na novu generaciju koja je manje pogođena krizom.
Smanjio se osjećaj napetosti između siromašnih i bogatih, uprave i radnika te starih i mladih, a, s druge strane, zabilježeno je povećanje napetosti između različitih vjerskih i etničkih skupina te napetosti među ljudima različite spolne orijentacije, iako u manjoj mjeri.
Postoje trajne nejednakosti u pogledu nekih pokazatelja i jasno je da val oporavka od krize nije jednako zahvatio sve građane. U skupinama s niskim dohotkom poboljšanja nekih čimbenika bila su ograničenija u pogledu sveukupne kvalitete javnih usluga, osjećaja socijalne isključenosti i rizika za mentalno zdravlje (žene u najnižem dohodovnom kvartilu u posljednjem su desetljeću trajno izložene većem riziku). Međutim, iskazana kvaliteta zdravlja stanovništva, koja se smanjila nakon krize, sada je bolja nego 2007., uključujući i osobe u najnižem dohodovnom kvartilu.
Iskazane su brojne nesigurnosti i neizvjesnosti. One uključuju smanjenje sigurnosti u pogledu zadržavanja smještaja, znatnu zabrinutost zbog nedovoljnog dohotka u starijoj dobi u dvije trećine država članica – 13 % ljudi u EU-u iskazalo je izrazitu zabrinutost i, u brojnim zemljama, smanjenje razine optimizma u pogledu budućnosti svoje djece u odnosu na vlastitu budućnost.
Pokazatelji politike
Najveća poboljšanja u kvaliteti života zabilježena su u drugom najvišem dohodovnom kvartilu – pozitivan pomak za dio srednje klase u EU-u –što potiče na razmišljanje o tome kako bi se taj napredak u pogledu kvalitete života pojedinca i u pogledu učinkovitosti javnih usluga mogao proširiti i na druge skupine.
Situacija dugotrajno nezaposlenih osoba pogoršala se pa bi se pri kreiranju politika trebala uzeti u obzir činjenica da su rizici za mentalno zdravlje u ovoj skupini porasli, a njihov osjećaj socijalne isključenosti osobito je visok. Pri osmišljavanju mjera bilo bi primjereno dodatno ispitati sastav i promjenjive osobine osoba u skupini dugotrajno nezaposlenih.
Kako bi se riješio problem zaduženosti i zaostalih dugovanja, aktivnosti bi se mogle bolje usmjeriti ako se, osim uobičajenih potrošačkih i hipotekarnih dugova, u obzir uzmu dugovi od najma, komunalne naknade, telefonske usluge te neformalni dugovi. Potonje vrste duga češće su kod skupina s niskim dohotkom i mogu upućivati na rizik od prekomjerne zaduženosti.
Mjere za promicanje otpornosti trebale bi uključivati olakšavanje pristupa izvorima podrške – društvenim mrežama i institucijama – jer se ljudi koji osjećaju da se mogu osloniti na podršku osjećaju otpornijima.
Kako bi se odgovorilo na pogoršanje ravnoteže između posla i privatnog života, politike bi se trebale usmjeriti na radnike s ugovorima na određeno vrijeme i one zaposlene u proizvodnji, kao i na ljude s obvezama u pogledu skrbi, a posebno na mlađe i sredovječne žene.
Kako bi se odgovorilo na rastuću potrebu za dugoročnom skrbi te pomoglo održavanju i povećanju ukupne zaposlenosti, politike bi trebale uključivati mjere za neslužbene skrbnike koji su zaposleni, kao i za one koji nisu zaposleni. Potonja skupina zaslužuje veću pozornost zato što se njezini pripadnici susreću s nizom poteškoća, među ostalim s poteškoćama u pronalaženju drugih uloga nakon što prestanu izvršavati obveze u pogledu skrbi.
Planiranje usluga za društva koja stare treba uključivati razvoj kvalitetnih mjera za rješavanje problema niskih ocjena koje uslugama dugotrajne skrbi daju osobe koje su korisnici takvih usluga i one koje nisu.
Starije osobe navode nižu razinu zadovoljstva životom i veće poteškoće u pogledu priskrbljivanja dostatnih sredstava za život u mnogim zemljama, posebice u istočnoj Europi, a taj je trend utvrđen u najnovijim i prethodnim istraživanjima i ukazuje na to da treba poduzeti mjere za poboljšanje učinkovitosti u pogledu pružanja socijalne sigurnosti.